|
|
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
- želim putovati! :-)
- i dalje želim crtati, slikati, ne zaboraviti tu stranu sebe jer je to ono što volim
- želim naučiti svirati bubnjeve! freet je bio zauzet cijelo ljeto, smrc, ali ostaje neispunjena želja :)
- MORAM odigrati Metal Gear Solid 3 i 4 i ponovno se zaljubiti u adrenalin, snagu, hrabrost...ne znam možete li to shvatiti dok ne odigrate. najtoplije preporuke. :)
- imala sam nekoliko novogodišnjih odluka, pa da i njih upišem. dakle,
1.bit ću manje Ljutko.
2.bit ću manje Ljubomorko.
3.bit ću zdrava. Mali Rambo. :)
- želim ptice jednog dana u svojoj kući/stanu. obožavam ptice. prekrasne su.
- ...
Blog.hr
najduža cimersko-prijateljska veza :P
moja injica
truth defender dasha!
Kio!
ultrazanimljiv blog jedne callgirl
čovjek s dušom :)
ribafish
sandro
moja spaljena lijena za pisati postove! :)
(ne)čovjek
grube
KUD Tomislav
ne da sam usporila, replay. moja štafeta već ima paučinu koliko je vremena prošlo otkad si mi je predao do trenutka kad je ponovno pišem, u nadi da mi se neće ponovno sve pobrisati.
:)
pišem je u maloj pauzi između prijeđenog jednog poglavlja za kolokvij i čekanja Miljkec da dođe sa mnom pisati naš seminar iz perfekcionizma. tek da se zna brzina tipkanja i nemogućnost normalnog razmišljanja.
dakle,
neke male zanimljivosti o meni, koje (možda) niste znali.
1) Moja prva želja bila je da, kad odrastem, budem astronom. Još uvijek se sjećam jednog obiteljskog ručka(ili večere, mada mislil da je ipak bio ručak?) na kojem sam netremice buljila u sat. U jednom trenutku rekla sam svojim roditeljima "Upravo je kometa udarila u Jupiter i odlomila komad njega". Zatim sam mirno nastavila jesti.
2) Kad sam bila u nižim razredima osnovne škole, s prijateljicom Belom glumila sam likove iz igrice Street fighter. Ja sam bila Cammy, a ona Chun Lee.
Chun Lee
Cammy
Vježbale smo se tući na svim odmorima. Sve u plemenite svrhe- na putu iz škole presretale smo dečke koji su mučili slabije od sebe. Iznenadili biste se koliko je toga bilo u toj dobi. Znale smo pobrati batina ko nikad, ali često smo uspijevale u svom naumu. Najgore je bilo kad su ta djeca odrasla. Dvojica koje smo znali...hmmm...mlatnut kao mlađe, presreli su nas ispred policije negdje par godina kasnije, u osmom razredu,i počeli tući. Ja sam jednog udarila likovnom mapom pa smo zgiljale doma. Mislim, lako je njima tada bilo, mi smo taman ušle u pubertet, znate, kad cure postaju malo veće cure, i puno stvari ti onda...smeta. E. Jedan od te dvojice pred koju godinu prohodao je s mojom prijateljicom (Sashkom). Vidiš ti sreće, nije me se više sjećao. :D
3) U sebi imam...ni manje ni više nego... 17 ličnosti. Sad možda shvaćate zašto mi nije baš lako u životu. :) Zašto sam u jednom trenutku mirna i tiha, u drugom valjam bisere kojih bi se i svinja posramila, u trećem trenutku se s nekim mlatim... Nije da sam baš normalna, to sigurno. Zbroj svih mogućih krajnosti. Ali uspijevam te svoje ličnosti držati u nekakvom miru, pa su uglavnom sretne i zadovoljne. Kako su nastale? Otkrio ih je Malo Srce još prije nego što smo bili skupa. Negdje pred dvije godine, kad mi je napisao poruku da sam ja njemu super kao frendica, i kao cura (bili smo bivši), ali da treba tih 17 ličnosti poslušati, kad traže i 18. mišljenje(njegovo). Jedamput sam sastavila spisak svojih ličnosti i nadjenula im imena, taj spisak je u vlasništvu Malog Srca, i stoji u hrpi ljubavnih pisama koje sam mu slala kao brucošica.
4) Može li postojati nešto gore od ovog gore navedenog?
Može. Ja sam nekoć zapravo bila dvospolac.
Dogodilo se to ovako- od rođenja sam bila curica. Dakle, imala sam sve ono što curice imaju, a nisam imala ono što dečkići imaju. Sve dok mi moj nekoć najbolji prijatelj Zlim nije jedamput, pustivši me da prva prođem kroz vrata, rekao: "Muškarci imaju prednost." Tada su počele šale na moj račun i račun moje novonastale imaginarne muške...hmmm...stvari, kojoj sam btw. nadjenula ime Ivan, po glumcu Ivanu Sergeju.
Ako mi ne vjerujete, trebate znati da su svi moji dečki znali za Ivana. Jedini problem (njima sreća) bio je u tome što je Ivan jako mrzio muški rod i svaki put kad bih s nekim bila, pobjegao bi. Tako ga nitko osim mene zapravo nije upoznao. Kad sam upoznala Malo Srce, pobjegao je i nije se više vratio. Ne bih znala zašto.
(?)
5) Semivegetarijanka sam. Odnosno, bila sam vegetarijanka pune dvije godine (počevši 28.03.2004.). Onda sam, zbog toga što sam prošle godine bila jako, jako, jako boležljiva, počela jesti ribu. Malo sam ojačala i odlučila ostati na tome. :)
štafetu predajem...
Đanky mojoj ovih dana
Cimeru
Kiu
...ostala dva nek budu po želji, dakle, tko zaželi, nek preuzme štafetu...
:)
ja nisam baš neki blogočitatelj, pa mi je teško naći nekoga tko još štafetu nije dobio.
jest da sam popila, ne cak puno, ali jesam. dobar je to osjecaj prije spavanja.
i volim, stvarno volim. svim srcem.
a nocas se ljube dvoje kojima je bilo sudjeno da se ljube.
ako se i dalje budu ljubili, imati ce plavo-zelenu djecu.
zijev.
zivjela ljubav!!
zauvijek
:)
taman stigoh na kraj štafete, i pobriše mi se tekst pritiskom na tipkicu koja za to uopće nije služila. nemam riječi. bome ni inspiracije više.
drugi dan, štafetice.
laku noć.
*svima u ovoj godini želim- puno sreće. ali ne sreće kao riječi koja se provlači u svim čestitkama, već one sreće koja zadržava vedrinu u srcu čak i kad život iznenadi ne baš lijepim stvarima. jer život je takav, eto, i to već znamo, baš kad nam je najbolje mora nam napraviti balans da se ne raspuknemo od sreće.
ali ta vedrina, optimizam, snaga- to nas tjera dalje.
i TO želim svima- svakome je taj izvor vedrine vjerojatno drugačiji.
ono što danas piše na mom kalendariću je
"Uvijek ćete naći one koji će vam reći da se nešto ne može učiniti, no tijekom povijesti napredak je došao upravo od onih koji su tvrdili da je sve moguće."
*mom blogu želim da i dalje egzistira i ne ljuti se što ponekad dugo zjapi prazan, ali vrijeme mi često ne dopušta baš mnogo toga.
*sebi želim isto što i najmilijima oko sebe- osmijeh na licu i snagu.
:)
kod mene se mnogi ljudi za tu snagu brinu, ali malo srce- njemu treba podići spomenik.
malo srce, da znaš da mislim na tebe i da te jako jako volim i u ovoj (novoj) godini. :)
nadam se da do kraja skijanja nećeš slomiti ništa i da ćeš napuniti baterije i izopijati se s prijateljima.
skijanje, šmrc, i ja sam tako htjela ići.
skijanje, šmrc.
umjesto toga, ja sam se ceć vratila u rutinu Onoga Što Mi Ostavlja Malo Vremena Za Živjeti.
FAKSA.
Neću opet žaliti se na njega, neću puno ni pisati o njemu, ali red je da i njemu poželim nešto u novoj.
* Drugi semestre druge godine psihologije filozofskog fakulteta u zagrebu, od srca ti želim da, združen s tom Bolonjom, malo otpustiš uzde u ovoj,a tvoji sljedbenici i u slijedeće najmanje 3-4 godine.
Zaboga, ako ti nije dovoljno što 60-ak ljudi po cijele dane provodi na fakultetu i osim kolega jedva uspiju vidjeti još koje živo biće, a kad se sretni vrate doma/u dom/u stan, krenu na pisanje jednog od 10 +/- 2 seminara ILI svakotjedno pisanje praktikuma ILI učenje za kolokvije, onda stvarno razmisli o unajmljivanju robota.
baš sam ponosna na sebe kako sam kvalitetno i kreativno i bez psovki iznijela svoje frustracije.
:)
jupiiiii...
* imam i neke novogodišnje odluke! aha, da, imam. ;)
1. odlučila sam da ću manje biti Ljutko.
2. odlučila sam da ću manje biti Ljubomorko.
3. odlučila sam da ću ostati zdrava (za razliku od 2006.)
ali kažu da je strijelcima ova godina NJIHOVA, pa kao prava strijelica potrudit ću se da to i bude tako.
skromna sam u tim odlukama. ne želim ih pobliže definirati, kako bih ipak imala nade u to da ću ih ostvariti.
*mojoj papigici Pikiju ovih dana želim sretan rođendan. mislim da smo ga pred 18 godina, negdje sredinom siječnja, dobili. vjerojatno je rođen koji mjesec prije, možda je škorpić ili čak lafko.
mislim, on nije više živ, uginuo je pred par godina, ali bio je takva legenda od papigice da ću ga se uvijek sjećati. on mi je usadio ljubav prema svim pernatim životinjicama.
21.01.2007. u 15:18