|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
- želim putovati! :-)
- i dalje želim crtati, slikati, ne zaboraviti tu stranu sebe jer je to ono što volim
- želim naučiti svirati bubnjeve! freet je bio zauzet cijelo ljeto, smrc, ali ostaje neispunjena želja :)
- MORAM odigrati Metal Gear Solid 3 i 4 i ponovno se zaljubiti u adrenalin, snagu, hrabrost...ne znam možete li to shvatiti dok ne odigrate. najtoplije preporuke. :)
- imala sam nekoliko novogodišnjih odluka, pa da i njih upišem. dakle,
1.bit ću manje Ljutko.
2.bit ću manje Ljubomorko.
3.bit ću zdrava. Mali Rambo. :)
- želim ptice jednog dana u svojoj kući/stanu. obožavam ptice. prekrasne su.
- ...
Blog.hr
najduža cimersko-prijateljska veza :P
moja injica
truth defender dasha!
Kio!
ultrazanimljiv blog jedne callgirl
čovjek s dušom :)
ribafish
sandro
moja spaljena lijena za pisati postove! :)
(ne)čovjek
grube
KUD Tomislav
by dvije pospane, od kojih je jedna vjerojatno maloprije završila ispit, a druga kopa po internetu u iščekivanju ručka.
i baš kad pomislimo da život zna samo oduzimati, shvatimo da je i u zbrajanju skriveni talent.
da iznenadi. sruši nas na pod ugodnim iznenađenjima.
da zna vratiti ono što smo izgubili a voljeli.
da zna dignuti kad shvatimo da smo otklizali negdje dolje.
da je život ipak lijep. čak i kad nemaš para za tuborg.
ne želim zalaziti u gubitke, jer je njih bilo. puno.
često su ostavljali bez tako željenih odgovora.
zbog toga se nisam željela osvrtati na prošlost.
ne ovdje.
ne na tako tužne stvari, taman kad ih prebolimo.
...na to sam znala biti slaba...
ali dolasci...?
o da, došla je. ona koja može pomesti tugu jednim zamahom svoje kose. brzim koracima koji nas uvijek ostave iza nje, ali ona sačeka. razvedri svojim idejama i energijom. izvlači iz Lou i mene one naše umjetničko- znanstvene crte, nešto tako divno, što teško možeš naći negdje drugdje.
bile smo divan trio.
opet smo divan trio.
još divniji.
veliki zagrljaj našoj kemičarki.
pokazale smo da se prava prijateljstva zbilja nastavljaju baš tamo gdje su stala.
isto tako, želim poslati zagrljaj svim divnim prijateljima koji me okružuju. dižu. drže.
i kad se opet budem mučila s kroničnim nedostatkom vremena, želim da znate da vas volim.
volim vas.
i još nekoga jako jako volim.
to je onaj zbog kojeg znam pobjeći iz Zagreba.
koji je najhrabriji i najsmiješniji konj na crnom princu.
kojeg želim udariti kad pjeva ili kad slažemo puzzle, jer mi svojom ogromnom rukom zakloni -od svih složenih par stotina komada- baš one koje ja pokušavam složiti u tom trenutku.
ali zato nemam ništa protiv da me ta ruka zagrli ili gladi po leđima. prolazi mi kroz kosu ili me privuče k sebi.
pa me ljubi sto!
on zna obrisati moje suze.
trpjeti moj PMS.
skuhati mi ručak.
i napraviti voćnu salatu dok nam igraju Dinamo i Hajduk. vjerojatno zato jer mu Hajduk gubi.
on zna svih mojih 17 ličnosti i nekako izlazi s njima na kraj.
on je moja napola puna čaša. Piva. :)
on zna čekati i uči to i mene.
s njim u Simsima imam jednog posvojenog sina Doriana i jednog napravljenog sina Andriju, i život nam je ludnica, ne stignemo se ni seksat', ni jest', ni spavat'.
njegova me staklena svinjica koja se kotrlja u mjenjaču uvijek nasmije.
njegov me poljubac u oko uvijek raznježi do kraja.
nekad se i sjetim kako je znao probdjeti noći s jednom šašavom malom u piđami, ogrnutom dekom, nasred stepenica njenog ulaza.
sad...eee...sad zaspi prije mene.
:)
8.veljače
četvrtak
o,da. skočila sam do neba od sreće danas.
kad je Šarmer Knez nježnim tonom započeo o ispitu. čupkao nam živce na lagano, nakon što smo prije toga još sto godina čekali ocjene na odsjeku. strah nam se nazirao u očima čak i kad je rekao postotak prolaza.
(80% - vjerojatno nikada viđeno do sad)
pa kad je uz moje ime izgovorena četvorka ko NEBODER, više nisam bila među živima.
išamarana ugodnim iznenađenjima, lebdeći sam jela i priželjkivala vruću kavicu.
no, ljudi uče. pa sam se i ja smirila i odlučila doputovati u sobu i odmoriti okice koje nevjerojatno peku zadnjih dana i neispavani mozak koji jedva zna za sebe.
najradje bih večeras nazvala Malo srce, objavila mu da ga vodim na ekstrafinu večeru i zatim bismo se zavalili u ljubavna sjedala Cinestara. nekako ga baš volim. vjerojatno bismo se pošlatali na klupicama glavnog kolodvora u kasne noćne sate. kad bi napokon postalo hladno, i ne bih umirala od vrućine u zimskom kaputu. možda bi pala i koja kap kiše. ne treba meni puno :) a ni njemu.
odlučila sam biti poduzetna i slijediti svoje snove. početi dovršavati svoje ideje.
to je problem valjda većine strijelaca na ovome svijetu. ti studeno-prosinački čudaci pršte energijom. većina barem. ne mogu to baš reći za sebe u zadnje vrijeme. ali da imam ideja, imam. i ovo bih, i ono, i sve bih...
mogla bih se počastiti boxom u kojem bih zapisivala svoje želje. možda se prestanu osipati okolo.
najtužnije je što kad imam inspiracije za pisanje, nemam vremena. možda je i obrnuto. tako da na svoj blog objavljujem ostatke ostataka. reliquiae reliquiarum.
9.veljače 00:27
petak
kao što na mom kalendariću piše- nemojte zanemariti dobrobiti odmora...
i pogledala sam film "kuća na jezeru"...
o Bože, zašto me ti ljubavni filmovi dovedu na rub suza. crvenim se.
sva sam se rastužila, raznježila, raspekmezila i (opet) poželjela da je Malo srce tu.
sad bih mogla napisati tisuću riječi o tome koliko ga jako jako jako volim...
ali cimka kašlje i sva je bolesna a znam kako je nemoguće zaspati uz tipkanje, pa ću zaklopiti komp.
I'll be back :)
11.veljače
nedjelja
bacila sam se na zaostatke mailova, na koje nikako da stignem odgovoriti. nema isprike više za to. :)
osjećam se baš usamljeno nekako zadnjih dana...
ponekad mi odgovara samoća, ma znam se /ptico/, ali ovih dana baš sam žudjela za ljudima.
i rastužila se kad su svi pobolijevali, ili učili, ili bili umorni, neispavani...a meni se klatilo okolo...
trebala sam se maknuti iz ta 4 zida. Tinči me spasila jutranjom subotnjom kavicom i živcima za shopping- baš me razvedrila :)
Moon je bila gripozna, temperaturna, kašljava i slabašna, a ja uvjerena da ću i ja za njom, čistim zakonom realnosti (vidiš, vidiš, mogu i ja bit na zemlji:)
pogotovo uzimajući u obzir moj imunitet koji je prošlu zimu pokazao sve svoje slabosti.
osjećam se nekako čudno zadnjih dana, liježem i budim se umorna, ali mislim da gripu još nisam pokupila.
tako makar kaže toplomjer. a meni drago. :) moja mala pobjeda.
Malo srce kaže da sam ja postala Mali Rambo i da nema šanse da se ja razbolim. a njemu nekako treba vjerovati. malo mi je previše čudna ta njegova intuicija. sve oklada dobije, iako se često kladi na najbolji/najčudniji/najnevjerojatniji ishod. Moje pijano. :)))
baš mi fališ, moje pijano. srce me nekako vuče u Poreč. srce me vuče...
sve je kišno, mokro, tako...moje. ispiti stoje, kao da i nisu tako strašni, mislim da je najgore ipak iza mene. smišljam taktiku kako da brzinski sve to riješim i odjurim doma. u zagrljaj.
ili pozovem zagrljaj u Zagreb, pa ga vodim sivim, kišnim ulicama. jer dom je tamo gdje je srce. nije li?
28.02.2007. u 13:15