Marketing
ne možeš prestati biti glup. to je cirkularno. malo si glup, pa možda više nisi, ali opet kad- tad budeš glup.
by dvije pospane, od kojih je jedna vjerojatno maloprije završila ispit, a druga kopa po internetu u iščekivanju ručka.
i baš kad pomislimo da život zna samo oduzimati, shvatimo da je i u zbrajanju skriveni talent.
da iznenadi. sruši nas na pod ugodnim iznenađenjima.
da zna vratiti ono što smo izgubili a voljeli.
da zna dignuti kad shvatimo da smo otklizali negdje dolje.
da je život ipak lijep. čak i kad nemaš para za tuborg.
ne želim zalaziti u gubitke, jer je njih bilo. puno.
često su ostavljali bez tako željenih odgovora.
zbog toga se nisam željela osvrtati na prošlost.
ne ovdje.
ne na tako tužne stvari, taman kad ih prebolimo.
...na to sam znala biti slaba...
ali dolasci...?
o da, došla je. ona koja može pomesti tugu jednim zamahom svoje kose. brzim koracima koji nas uvijek ostave iza nje, ali ona sačeka. razvedri svojim idejama i energijom. izvlači iz Lou i mene one naše umjetničko- znanstvene crte, nešto tako divno, što teško možeš naći negdje drugdje.
bile smo divan trio.
opet smo divan trio.
još divniji.
veliki zagrljaj našoj kemičarki.
pokazale smo da se prava prijateljstva zbilja nastavljaju baš tamo gdje su stala.
isto tako, želim poslati zagrljaj svim divnim prijateljima koji me okružuju. dižu. drže.
i kad se opet budem mučila s kroničnim nedostatkom vremena, želim da znate da vas volim.
volim vas.
i još nekoga jako jako volim.
to je onaj zbog kojeg znam pobjeći iz Zagreba.
koji je najhrabriji i najsmiješniji konj na crnom princu.
kojeg želim udariti kad pjeva ili kad slažemo puzzle, jer mi svojom ogromnom rukom zakloni -od svih složenih par stotina komada- baš one koje ja pokušavam složiti u tom trenutku.
ali zato nemam ništa protiv da me ta ruka zagrli ili gladi po leđima. prolazi mi kroz kosu ili me privuče k sebi.
pa me ljubi sto!
on zna obrisati moje suze.
trpjeti moj PMS.
skuhati mi ručak.
i napraviti voćnu salatu dok nam igraju Dinamo i Hajduk. vjerojatno zato jer mu Hajduk gubi.
on zna svih mojih 17 ličnosti i nekako izlazi s njima na kraj.
on je moja napola puna čaša. Piva. :)
on zna čekati i uči to i mene.
s njim u Simsima imam jednog posvojenog sina Doriana i jednog napravljenog sina Andriju, i život nam je ludnica, ne stignemo se ni seksat', ni jest', ni spavat'.
njegova me staklena svinjica koja se kotrlja u mjenjaču uvijek nasmije.
njegov me poljubac u oko uvijek raznježi do kraja.
nekad se i sjetim kako je znao probdjeti noći s jednom šašavom malom u piđami, ogrnutom dekom, nasred stepenica njenog ulaza.
sad...eee...sad zaspi prije mene.
:)
Post je objavljen 28.02.2007. u 13:15 sati.