<	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (7)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (3)
Studeni 2006 (5)
Listopad 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

wish box :) (reminder)

- želim putovati! :-)
- i dalje želim crtati, slikati, ne zaboraviti tu stranu sebe jer je to ono što volim
- želim naučiti svirati bubnjeve! freet je bio zauzet cijelo ljeto, smrc, ali ostaje neispunjena želja :)
- MORAM odigrati Metal Gear Solid 3 i 4 i ponovno se zaljubiti u adrenalin, snagu, hrabrost...ne znam možete li to shvatiti dok ne odigrate. najtoplije preporuke. :)
- imala sam nekoliko novogodišnjih odluka, pa da i njih upišem. dakle,
1.bit ću manje Ljutko.
2.bit ću manje Ljubomorko.
3.bit ću zdrava. Mali Rambo. :)
- želim ptice jednog dana u svojoj kući/stanu. obožavam ptice. prekrasne su.
- ...

linkovi

Blog.hr
najduža cimersko-prijateljska veza :P
moja injica
truth defender dasha!
Kio!
ultrazanimljiv blog jedne callgirl
čovjek s dušom :)
ribafish
sandro
moja spaljena lijena za pisati postove! :)
(ne)čovjek
grube
KUD Tomislav

...

Ljubav

Ljubav je kad posudim od tebe 12 kuna
Za plavi oglasnik
Pa u njemu potražim posao
A ne potrošim ih na 2 kave ili pivu

Ljubav je kad ne gledam
Tvoje poznanike s gađenjem i šutim
Nego imam jaja bit pred njima
Jer znam da me voliš
Pa ćeš ih stjerat u kurac
Ako će ti srat zbog mene

Ljubav je kad se ne bojim
Da ćeš me ikad ostavit
Iako bih tu opciju smatrao
Apsolutno shvatljivom

Ljubav je kad ti ne dođem
U 5 ujutro iznimno pijan
I kažem da sam slupao auto
I tako ostanem pijano smrdit
Dok ne odeš na posao

I ne operem suđe ujutro
Jer me boli glava
Pa ga moraš oprat ti
Kad dođeš s posla

Ljubav je kad na tebi volim
Sva sranja koja mi se inače gade
I radi kojih bi neku drugu
Promptno dekapitirao
Motornom pilom Stihl

Ljubav je kad ti znaš koliko sam glup
I nije da me samo voliš i zanemaruješ to
Nego te ne jebe to pol posto
I guba ti je imat takvog kripla
Pored sebe

Ljubav je kad kažeš da te zagrlim
A ja to učinim
Bez da kažem, još samo malo bum na netu
I tako zagrljeni zaspemo
Istovremeno, bez da razmišljam
Kaj sam propustil tim zagrljajem
Jer se stignemo grlit i sutra

Ljubav je dok glumim
Malu retardiranu žirafu
I totalno sam glup
A ti se smiješ
Jer razumiješ da sam
Jebena retardirana žirafa

Ljubav je kad sa mnom igraš Wormse
I ne ide mi toliko na kurac to
Kaj ti moram narihtat
Neograničeno vrijeme poteza
A znam da nikad nećeš naučit
I svejedno mi je

Ljubav je kad me puštaš
Da se ganjam po gradu
Ko zadnja seljačina
I na moju glupu facu
I na pitanje 'timater sam najbrži, si vidla?'
Me samo stjeraš u kurac il veliš 'aha'
I nasmiješ se

Ljubav je kad te probudim
Glomaznom erekcijom i poljupcem
A ti ne kazeš
Smrdi ti iz usta
I ja bih još malo spavala.


Lay beside me, tell me what they've done
Speak the words I want to hear, to make my demons run
The door is locked now, but it's open if you're true
If you can understand the me, than I can understand the you.

Lay beside me, under wicked sky
Through black of day, dark of night, we share this pair of lives
The door cracks open, but there's no sun shining through
Black heart scarring darker still, but there's no sun shining through
No, there's no sun shining through
No, there's no sun shining

What I've felt, what I've known
Turn the pages, turn the stone
Behind the door, should I open it for you?

What I've felt, what I've known
Sick and tired, I stand alone
Could you be there?, 'cause I'm the one who waits for you
Or are you unforgiven too?

Come lay beside me, this won't hurt I swear
She loves me not, she loves me still, but she'll never love again
She lay beside me, but she'll be there when I'm gone
Black heart scarring darker still, yes she'll be there when I'm gone
Yes, she'll be there when I'm gone
Dead sure she'll be there!

What I've felt, what I've known
Turn the pages, turn the stone
Behind the door, should I open it for you?

What I've felt, what I've known
Sick and tired, I stand alone
Could you be there?, 'cause I'm the one who waits for you
Or are you unforgiven too?

(Solo)

Lay beside me, tell me what I've done
The door is closed, so are your eyes
But now I see the sun, now I see the sun
Yes now I see it!

What I've felt, what I've known
Turn the pages, turn the stone
Behind the door, should I open it for you?

What I've felt, what I've known
So sick and tired, I stand alone
Could you be there?, 'cause I'm the one who waits,
The one who waits for you

Oh what I've felt, what I've known
Turn the pages, turn the stone
Behind the door, should I open it for you?
(So I dub thee unforgiven)

Oh, what I've felt
Oh, what I've known!

I take this key (never free)
And I bury it (never me) in you
Because you're unforgiven too

Never free
Never me
'Cause you're unforgiven too!
(metallica, the unforgiven II)

My eyes seek reality
My fingers seek my veins
There's a dog at your back step
He must come in from the rain
I fall 'cause I let go
The net below has rot away
So my eyes seek reality
And my fingers seek my veins

The trash fire is warm
But nowhere safe from the storm
And I can't bear to see
What I've let me be
So wicked and worn

So as I write to you
Of what is done and to do
Maybe you'll understand
And won't cry for this man
'cause low man is due

Please forgive me

My eyes seek reality
My fingers feel for faith
Touch clean with a dirty hand
I touched the clean to the waste

The trash fire is warm
But nowhere safe from the storm
And I can't bear to see
What I've let me be
So wicked and worn

So as I write to you, yeah
Of what is done and to do, yeah
Maybe you'll understand
And won't cry for this man
'cause low man is due

Please forgive me
Please forgive me
Please forgive me

So low the sky is all I see
All I want from you is forgive me
So you bring this poor dog in from the rain
Though he just wants right back out again

And I cry to the alleyway
Confess all to the rain
But I lie, lie straight to the mirror
The one I've broken to match my face

The trash fire is warm
But nowhere safe from the storm
And I can't bear to see
What I've let me be
So wicked and worn

So as I write to you, yeah
Of what is done and to do, yeah
Maybe you'll understand
And won't cry for this man
'cause low man is due

Please forgive me
Please forgive me

So low the sky is all I see
All I want from you is forgive me
So you bring this poor dog in from the rain
Though he just wants right back out again

My eyes seek reality
My fingers seek my veins
(metallica, low man's lyric)

par komadića postova, svaki dan po malo, spojeni u jedno...

8.veljače
četvrtak



o,da. skočila sam do neba od sreće danas.

kad je Šarmer Knez nježnim tonom započeo o ispitu. čupkao nam živce na lagano, nakon što smo prije toga još sto godina čekali ocjene na odsjeku. strah nam se nazirao u očima čak i kad je rekao postotak prolaza.
(80% - vjerojatno nikada viđeno do sad)
pa kad je uz moje ime izgovorena četvorka ko NEBODER, više nisam bila među živima.
išamarana ugodnim iznenađenjima, lebdeći sam jela i priželjkivala vruću kavicu.
no, ljudi uče. pa sam se i ja smirila i odlučila doputovati u sobu i odmoriti okice koje nevjerojatno peku zadnjih dana i neispavani mozak koji jedva zna za sebe.

najradje bih večeras nazvala Malo srce, objavila mu da ga vodim na ekstrafinu večeru i zatim bismo se zavalili u ljubavna sjedala Cinestara. nekako ga baš volim. vjerojatno bismo se pošlatali na klupicama glavnog kolodvora u kasne noćne sate. kad bi napokon postalo hladno, i ne bih umirala od vrućine u zimskom kaputu. možda bi pala i koja kap kiše. ne treba meni puno :) a ni njemu.

odlučila sam biti poduzetna i slijediti svoje snove. početi dovršavati svoje ideje.
to je problem valjda većine strijelaca na ovome svijetu. ti studeno-prosinački čudaci pršte energijom. većina barem. ne mogu to baš reći za sebe u zadnje vrijeme. ali da imam ideja, imam. i ovo bih, i ono, i sve bih...
mogla bih se počastiti boxom u kojem bih zapisivala svoje želje. možda se prestanu osipati okolo.

najtužnije je što kad imam inspiracije za pisanje, nemam vremena. možda je i obrnuto. tako da na svoj blog objavljujem ostatke ostataka. reliquiae reliquiarum.

9.veljače 00:27
petak



kao što na mom kalendariću piše- nemojte zanemariti dobrobiti odmora...
i pogledala sam film "kuća na jezeru"...
o Bože, zašto me ti ljubavni filmovi dovedu na rub suza. crvenim se.
sva sam se rastužila, raznježila, raspekmezila i (opet) poželjela da je Malo srce tu.
sad bih mogla napisati tisuću riječi o tome koliko ga jako jako jako volim...
ali cimka kašlje i sva je bolesna a znam kako je nemoguće zaspati uz tipkanje, pa ću zaklopiti komp.
I'll be back :)

11.veljače
nedjelja



bacila sam se na zaostatke mailova, na koje nikako da stignem odgovoriti. nema isprike više za to. :)
osjećam se baš usamljeno nekako zadnjih dana...
ponekad mi odgovara samoća, ma znam se /ptico/, ali ovih dana baš sam žudjela za ljudima.
i rastužila se kad su svi pobolijevali, ili učili, ili bili umorni, neispavani...a meni se klatilo okolo...
trebala sam se maknuti iz ta 4 zida. Tinči me spasila jutranjom subotnjom kavicom i živcima za shopping- baš me razvedrila :)

Moon je bila gripozna, temperaturna, kašljava i slabašna, a ja uvjerena da ću i ja za njom, čistim zakonom realnosti (vidiš, vidiš, mogu i ja bit na zemlji:)
pogotovo uzimajući u obzir moj imunitet koji je prošlu zimu pokazao sve svoje slabosti.
osjećam se nekako čudno zadnjih dana, liježem i budim se umorna, ali mislim da gripu još nisam pokupila.
tako makar kaže toplomjer. a meni drago. :) moja mala pobjeda.

Malo srce kaže da sam ja postala Mali Rambo i da nema šanse da se ja razbolim. a njemu nekako treba vjerovati. malo mi je previše čudna ta njegova intuicija. sve oklada dobije, iako se često kladi na najbolji/najčudniji/najnevjerojatniji ishod. Moje pijano. :)))

baš mi fališ, moje pijano. srce me nekako vuče u Poreč. srce me vuče...

sve je kišno, mokro, tako...moje. ispiti stoje, kao da i nisu tako strašni, mislim da je najgore ipak iza mene. smišljam taktiku kako da brzinski sve to riješim i odjurim doma. u zagrljaj.
ili pozovem zagrljaj u Zagreb, pa ga vodim sivim, kišnim ulicama. jer dom je tamo gdje je srce. nije li?