|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
- želim putovati! :-)
- i dalje želim crtati, slikati, ne zaboraviti tu stranu sebe jer je to ono što volim
- želim naučiti svirati bubnjeve! freet je bio zauzet cijelo ljeto, smrc, ali ostaje neispunjena želja :)
- MORAM odigrati Metal Gear Solid 3 i 4 i ponovno se zaljubiti u adrenalin, snagu, hrabrost...ne znam možete li to shvatiti dok ne odigrate. najtoplije preporuke. :)
- imala sam nekoliko novogodišnjih odluka, pa da i njih upišem. dakle,
1.bit ću manje Ljutko.
2.bit ću manje Ljubomorko.
3.bit ću zdrava. Mali Rambo. :)
- želim ptice jednog dana u svojoj kući/stanu. obožavam ptice. prekrasne su.
- ...
Blog.hr
najduža cimersko-prijateljska veza :P
moja injica
truth defender dasha!
Kio!
ultrazanimljiv blog jedne callgirl
čovjek s dušom :)
ribafish
sandro
moja spaljena lijena za pisati postove! :)
(ne)čovjek
grube
KUD Tomislav
jer se nekad zapitam zašto su nekima dana krila, a neki nikad neće poletjeti?
zašto nisu svima dane jednake prilike?
zašto neki nikad neće živjeti?
zašto na svijetu ima toliko nesretnih...
bolesnih (fizički i psihički), usamljenih, ostavljenih, beskućnika, siromašnih...?
zbog čega smo mi toliko posebni da nismo ništa od toga?
da imamo krov nad glavom, ljude koji nas vole, dovoljno novaca da možemo jesti, zdravlje i osmijeh na usnama?
što ja mogu učiniti u vezi s time?
onih koji nas trebaju je toliko mnogo...
(i ne mogu, a da se ne osjetim sretnom, bez obzira koliko u tom trenutku imala)
ovo je video koji je na youtube-u proglašen najslađim.
lijepo dočarava moje misli u ovome postu.
pokazalo se da u užurbanim, razvijenim zemljama ljudi jednostavno nemaju vremena za druge.
pomoći onome kome je pomoć najpotrebnija.
slijepom čovjeku da prijeđe cestu.
čovjeku koji je pao na ulici.
prosjaku koji je prisiljen moliti kako bi preživio.
a sigurno će se svatko od nas barem jednom naći u situaciji kada će potpuno ovisiti o drugima.
bismo li mi voljeli da nas netko na ulici zaobiđe?
dira li i vas sve to?
nije mi jasno. zašto u muslijima u kojima piše "s voćem", "50% voća" i sličnog ima skoro više grožđica nego u paketiću s nazivom "groždice".
ne smiju mi to raditi. odlučila sam jesti zdravo, i grožđice tek podnosim, ali u večerašnjem obroku predozirala sam se.
zadaću sam odavno zgotovila, i oduzela mi je upola manje vremena od predviđenog. nisam računala na svoju brzinu čitanja. trebala sam otići na druženje psihologa na jarunu, kad nam je već to isprika da danas nismo otišli na faks. možeš misliti. danas sam dan provela ručajući, namjeravajući napraviti zadaću, namjeravajući napraviti zadaću, eh, radeći zadaću , slušajući na netu pjesmuljak nelly furtado ( pjesmuljak ) koji nam svira svaki put kad imamo samoobranu, čeprkajući po blogovima, obavljajući trostruko pranje robe...i...uživajući...
trebala bih večer začiniti pivom. znate, kao kad kuhari osjećaju da je jelo gotovo (moj dan je na izmaku) ali- nešto nedostaje.
zaboga, moram izvući dupe iz sobe danas.
čitam odličnu knjigu, Sve je ljubav Krešimira Pintarića, ma tako me oduševila i nasmijala... sinoć, dok sam čitala, jedno cijelo poglavlje sam konstantno umirala od smijeha, pokušavajući ga prigušiti jer...eto, Moon je pokušavala zaspati... s naglaskom na pokušavala.
obožavam takve knjige, koje pogode samu srž...
ova govori o ljubavi...ne, ne kao što sve knjige govore o ljubavi, zaljubljenosti...
ova govori o ljubavi nakon što su dvije osobe zajedno 8 godina.
u njima se može svatko prepoznati, ili u njemu ili u njoj...
ja sam se u oboje prepoznala, umirući od smijeha...
nije to lako, 8 godina. a toliko ljubavi, obožavanja među njima.
knjiga je za one koji više ne vjeruju u ljubav, neka je pročitaju pa mi se jave.
osim ove, čitam još jednu, "nadarena djeca". nekakva stručna psihološka.
fascinantno.
zamislite osobu, dječaka imenom Michael, koji ima IQ preko 200.
progovorio je s 4 mjeseca (obično djeca progovaraju oko godine dana).
s osam mjeseci je čitao s televizije i iz novina, a s 10 mjeseci šokirao ljude koji su kraj njega prolazili čitajući natpise.
s tri godine dokazao je algebarska pravila.
s pet je godina upisao srednju školu.
s deset je diplomirao na koledžu.
ono što je meni zanimljivo je zamišljati kako bi bilo da sam ja genij.
mislim, nije da sam loše krenula.
čitati sam naučila negdje s tri godine, nitko (ni ja ni moji roditelji) nije znao kako. proteklo je neko vrijeme dok oni nisu otkrili da ja čitam, haha.
u vrtiću su mi tete davale da čitam djeci priče za laku noć.
takve stvari opisuju i u ovoj knjizi.
bila sam brza i bistra, raturala.
ali, kod mene je nešto loše krenulo ili što.
ipak nisam ispala genijalka.
na sreću mene i svih ljudi oko mene.
mozak mi i ovako radi previše, zamara se glupostima, pa gdje bih još završila da
jesam.
a da sam smotana, jesam. da sam toliko, nisam baš znala. :))
još sam se čudila što sam nakon jutrošnjeg ustajanja imala sto sati vremena za lijeno razbuđivanje, eto faks imam tek kasnije...potpuno sam zaboravila na event na koji sam si obećala ići.
nije da je neki strašan, ali predstavljanje knjižice ljetne psihologijske škole "što ljubavnu vezu čini uspješnom", napravljenom umovima i trudom mladih, još neiskvarenih studenata psihologije...
aha, ZATO sam imala toliko vremena ujutro. zaboravila sam OTIĆI na to.
never mind, keira je potaknula razgovor na sličnu temu u kantini.
da, i ja mislim da je to veza- biti iskren od samog početka. biti ono što jesi, ja ne znam drugačije.
jer možeš glumiti, igrati igrice u početku, da privučeš pažnju ili imaš glavnu riječ, ali ne pali to na duge staze.
istina je da ja ni ne želim igrati igrice. jer je to slatko i zanimljivo u početku, zaljubiš se do bola, i možda je u tome čar svih početaka...
i ja sam u početku gotovo uvijek suzdržana, hrabra, otvaram se jako polako i samo onome koji to stvarno zasluži.
ali kad se jednom otvorim, onda sam to prava ja.
onda ću pokazati i suze i smijeh toj osobi koja me zaslužila. pokazat ću to bez kalkulacija.
ljubomorna sam? pokazati ću zube ili se duriti, udarit ću ga ili pogledom tražiti zagrljaj ili utjehu.
jer ako me on neće shvaćati, tko bi trebao?
i napravit ću sve za osobu koju volim...
otići na sam kraj svijeta u bilo kojem trenutku. proputovati petstotinjak kilometara.
probuditi se usred noći kako bih čula kako je. slušati cijelu noć ako ga nešto muči.
na sve sam spremna.
ali očekujem puno.
očekujem obaranje s nogu.
iznenađenje kojim mi izmami osmijeh i kad plačem kao kišna godina.
zagrljaj kad mi treba.
bdjenje da bi slušao moje lude misli, makar i usred noći.
ludost koje se ni ja ne bih sjetila.
(ne mislim pritom na kruh namazan paštetom u papuči ili nešto slično)
jednostavno, želim živjeti u uvjerenju da smo posebni, mi, naš mali svijet, da smo neponovljivo čudo ovog svijeta, mada možda duboko u sebi znam da nismo. da se već milijardu milijardi ljudi na svijetu voljelo.
ali mi smo možda jedini koji su prošli sve ove stvari zajedno.
on me obožavao i bolesnu i slabu.
ja sam ga poljubila tek kad sam shvatila da bih ga mogla izgubiti.
bili smo savršeni u svojim nesavršenostima.
ja napadam samo kad sam ranjena.
on je strpljiv i miran.
ja sam sva emocionalna i burna.
ako ćemo se voljeti, voljet ćemo se iskreno, i upravo takvi.
jer to je ljubav do kraja, kad se daješ u potpunosti.
post je potaknut jeftinim pivom istarskog kluba, danom od simpatičnog i dragog konobara koji je za to dobio i napojnicu.
baš sam se dobro osjećala danas.
(izljev ljubavi ljudima koji su mi upotpunili dan.baš ste DIVNI)
Kada je Bog kreirao ženu, dugo je radio. Jako, jako dugo.
Jednom od anđela to je bilo čudno pa se pojavio u njegovoj radionici i pitao:"Zašto se njome baviš tako dugo?"
Bog je odgovorio: "Jesi li možda vidio uputstva za sastavljanje?
Mora bit vodootporna, ne smije biti od plastike, mora imati više od 200 gibljivih dijelova, koje je moguće zamijeniti, njeno tijelo mora besprijekorno funkcionirati, čak i kad se hrani malim količinama hrane i pije samo dijetalno piće.
Mora imati ugodnu vanjštinu koja će se svidjeti svima, ali mora imati i toplu, nježnu i divnu dušu. Mora biti jaka i trpjeti sve nedaće, biti stabilan stup podrške i meko rame za plakanje. Mora imati naručje u kojem mogu sjediti čak četiri djeteta istovremeno.
Njen poljubac mora ozdraviti sve, od raskrvavljenih koljena do slomljenog srca. I za sve navedene uloge, koje mora obaviti, ima - pogledaj u paket - samo dvije ruke"
Anđeo je zastao na tren u čudu, kada je čuo koje su sve funkcije napisane u uputi za sastavljanje i rekao: "Samo dvije ruke? I to pri standardnom modelu? To je previše posla za jedan dan, završi to sutra"
"Ne, neću" protestirao je Bog, "sad sam već tako blizu tome da završim ovu kreaciju, koja mi je prirasla srcu, da se ne želim zaustaviti. Već se zna sama ozdravljati i lako radi osamnaest sati na dan. "
Anđeo se približio i dotaknuo ženu pa u čudu progovori "Ali Bože, napravio si ju tako meku"
"Zaista je meka", složio se Bog, "no napravio sam ju istovremeno i čvrstom. Nemaš pojma što sve može istrpiti i što sve može postići"
"Hoće li znati i misliti?" pitao je anđeo.
"Ne samo to", odgovorio je Bog, "znat će procjenjivati i pregovarati, odlučivati i zauzimati se..."
Anđeo je u tom trenutku nešto opazio, podigao ruku i dotaknuo ženino lice.
"Ajoj, mislim da pušta. Rekao sam ti da je to previše posla za jedan dan." izjavi pobjednosno anđeo.
"Ništa ne propušta", razljutio se Bog i zagrmio "To je suza."
"Čemu suze?" upitao je anđeo.
Bog je odgovorio: "Suza je mogućnost da izrazi svoje veselje, bolest, brigu, razočaranje, ljubav, osamljenost, žalost i ponos."
Anđeo je bio istinski očaran: "Bože, ti si genije, na sve si mislio. To što si napravio je poštovanja i obožavanja vrijedno. Žena je čudo."
umorna kakva jesam nakon dobrog vikenda (s velikim D) nemam snage pisati nikakve dubokoumne stvari, tako da svi koji će ovo pročitati mogu pustiti mozak na pašu. u stanje u kakvom je i moj trenutno. :)
malo srce sigurno već spava dubokim snom, nakon što je prijetio razbolijevanjem od kronične neispavanosti. produbljene noćas proslavljenom 10. godišnjicom mature.
(za informaciju, meni se još nije napunila ni druga godišnjica mature. kad smo prvi put zabrijali, malo srce kršio je zakon zavodeći stariju maloljetnicu. nema veze, pristanak na seks može se dati iznad 14 godina. :D)
neispavanost on redovito liječi kad sam ja u blizini:
"češkaj me malo... tu, daaaa... mmm... hmmmm... zzZZzZZzzz"
ono čega sam se danas sjetila je ljubavna pjesma koju mi je stavio na komp, a meni je jako draga i simpaticna. spaljena do yaya*. nazalost ne znam ime autora.
Ljubav
Ljubav je kad posudim od tebe 12 kuna
Za plavi oglasnik
Pa u njemu potražim posao
A ne potrošim ih na 2 kave ili pivu
Ljubav je kad ne gledam
Tvoje poznanike s gađenjem i šutim
Nego imam jaja bit pred njima
Jer znam da me voliš
Pa ćeš ih stjerat u kurac
Ako će ti srat zbog mene
Ljubav je kad se ne bojim
Da ćeš me ikad ostavit
Iako bih tu opciju smatrao
Apsolutno shvatljivom
Ljubav je kad ti ne dođem
U 5 ujutro iznimno pijan
I kažem da sam slupao auto
I tako ostanem pijano smrdit
Dok ne odeš na posao
I ne operem suđe ujutro
Jer me boli glava
Pa ga moraš oprat ti
Kad dođeš s posla
Ljubav je kad na tebi volim
Sva sranja koja mi se inače gade
I radi kojih bi neku drugu
Promptno dekapitirao
Motornom pilom Stihl
Ljubav je kad ti znaš koliko sam glup
I nije da me samo voliš i zanemaruješ to
Nego te ne jebe to pol posto
I guba ti je imat takvog kripla
Pored sebe
Ljubav je kad kažeš da te zagrlim
A ja to učinim
Bez da kažem, još samo malo bum na netu
I tako zagrljeni zaspemo
Istovremeno, bez da razmišljam
Kaj sam propustil tim zagrljajem
Jer se stignemo grlit i sutra
Ljubav je dok glumim
Malu retardiranu žirafu
I totalno sam glup
A ti se smiješ
Jer razumiješ da sam
Jebena retardirana žirafa
Ljubav je kad sa mnom igraš Wormse
I ne ide mi toliko na kurac to
Kaj ti moram narihtat
Neograničeno vrijeme poteza
A znam da nikad nećeš naučit
I svejedno mi je
Ljubav je kad me puštaš
Da se ganjam po gradu
Ko zadnja seljačina
I na moju glupu facu
I na pitanje 'timater sam najbrži, si vidla?'
Me samo stjeraš u kurac il veliš 'aha'
I nasmiješ se
Ljubav je kad te probudim
Glomaznom erekcijom i poljupcem
A ti ne kazeš
Smrdi ti iz usta
I ja bih još malo spavala.
* yaya= iznimno seksi dio muškog tijela. također i zabavan. pruža neograničenu zabavu.
Kako sam prepuna pitanja, dvojbi, misli koje lutaju s jedne na drugu temu brzinom svjetlosti, mada mi je mozak zadnjih dana usporen, omamljen, ne baš funkcionalan...
Skupljam iskustva svih ljudi oko sebe, slažem ih u ladice,
sve je to divno i korisno, sve je to jedna lekcija iz koje mogu nešto naučiti...
Ali onda se izgubim u svemu tome.
Toliko proturječnosti u svemu.
Postoji li ljubav?
...dakako da postoji...osjećam je svakim danom sve više...
Zbog čega ljudi povrijeđuju jedni druge?
...jer su samo ljudi...
Koliko samo prevara oko nas!
...nije stvar u prevari kao takvoj, već u domino efektu koji ruši povjerenje, vezu, ono nešto tako lijepo...
Razmišljam i shvaćam da trebam početi vjerovati ljudima...
...ali ima to nešto u meni, jače od razuma, a zove se gubitak...
Prijatelji?
...potrebni kao zrak...divno osvježenje dana koje nacrta osmijeh na licu...
Opraštanje?
...moguće, potpuno i liječi mnoge rane...
Predivna mi je bila ta hladnoća koju su upile moje noge šetajući gradom, kapi kiše koje su mi vlažile kosu, taj neki osjećaj da je sve u redu.
I ja, mala ljubomorka, malo sam promozgala o nekim stvarima i shvatila da sam nekad baš mala budalica.
Da mi mozak radi sto na sat i razmišlja previše. Da mi udarci iz prošlosti još uvijek ne dopuštaju da vjerujem do kraja, ali to je već mudrost.
Da sam jedinstvena baš ovakva, s ovim iskustvima, razmišljanjima i mušicama.
Da sam zapravo sretna, da, sretna sam iako mi život nije podijelio najbolje karte.
Ali da mi nije podijelio baš ove karte, ne bih znala kako je slatka ta pobjeda.
Ne bih ni naučila tako dobro igrati.
Pobjeda nad prošlošću, odlascima i tugom.
Pobjeda nad vlastitim slabostima.
Pobjeda nad vremenom i neodobravanjem.
Pobjeda nad sobom.
Večeras ću se počastiti epizodom Oza...dozom Kellera (mmm) i psihološkog treperenja...
Djetinjasto sam se zahihotala kada sam uhvatila sebe kako zamišljam što bi bilo da dođem u Oz i bacim zeleni prodorni pogled pod crnim trepavicama tom groznom seksi stvorenju koje manipulira ljudima...brrr... :)
A mislila sam da je maštanje ostalo u onim ranopubertetskim godinama.
Ma kakvi.
Ako imam snage poželjeti Barbie sa svojih punih 20 godina, ne bi se trebali čuditi kad se u kasne noćne sate zaljuljam na konjiću u parku ili borim s nekim u lišću, a u sljedećem trenutku ozbiljno zatrepćem okama spremna saslušati nekoga.
Dopustila sam velikim početnim slovima, koja su se nekako uvukla u ovaj post, da tu i ostanu. Možda se ovdje osjećaju doma, a tko sam ja da ih tjeram.
*ako ste se ikad zapitali čemu naslov "poput pijeska"... to je samo jedan zauvijek dio mene...zapravo samo komadičak poklonjenih posveta...*
...poput pijeska rasuti smo ostali...
(S dlana Boga pala si, Urban)
30.03.2007. u 10:26