Marketing
što ljubavnu vezu čini uspješnom ili: moje lude misli kao posljedica smotanosti
a da sam smotana, jesam. da sam toliko, nisam baš znala. :))
još sam se čudila što sam nakon jutrošnjeg ustajanja imala sto sati vremena za lijeno razbuđivanje, eto faks imam tek kasnije...potpuno sam zaboravila na event na koji sam si obećala ići.
nije da je neki strašan, ali predstavljanje knjižice ljetne psihologijske škole "što ljubavnu vezu čini uspješnom", napravljenom umovima i trudom mladih, još neiskvarenih studenata psihologije...
aha, ZATO sam imala toliko vremena ujutro. zaboravila sam OTIĆI na to.
never mind, keira je potaknula razgovor na sličnu temu u kantini.
da, i ja mislim da je to veza- biti iskren od samog početka. biti ono što jesi, ja ne znam drugačije.
jer možeš glumiti, igrati igrice u početku, da privučeš pažnju ili imaš glavnu riječ, ali ne pali to na duge staze.
istina je da ja ni ne želim igrati igrice. jer je to slatko i zanimljivo u početku, zaljubiš se do bola, i možda je u tome čar svih početaka...
i ja sam u početku gotovo uvijek suzdržana, hrabra, otvaram se jako polako i samo onome koji to stvarno zasluži.
ali kad se jednom otvorim, onda sam to prava ja.
onda ću pokazati i suze i smijeh toj osobi koja me zaslužila. pokazat ću to bez kalkulacija.
ljubomorna sam? pokazati ću zube ili se duriti, udarit ću ga ili pogledom tražiti zagrljaj ili utjehu.
jer ako me on neće shvaćati, tko bi trebao?
i napravit ću sve za osobu koju volim...
otići na sam kraj svijeta u bilo kojem trenutku. proputovati petstotinjak kilometara.
probuditi se usred noći kako bih čula kako je. slušati cijelu noć ako ga nešto muči.
na sve sam spremna.
ali očekujem puno.
očekujem obaranje s nogu.
iznenađenje kojim mi izmami osmijeh i kad plačem kao kišna godina.
zagrljaj kad mi treba.
bdjenje da bi slušao moje lude misli, makar i usred noći.
ludost koje se ni ja ne bih sjetila.
(ne mislim pritom na kruh namazan paštetom u papuči ili nešto slično)
jednostavno, želim živjeti u uvjerenju da smo posebni, mi, naš mali svijet, da smo neponovljivo čudo ovog svijeta, mada možda duboko u sebi znam da nismo. da se već milijardu milijardi ljudi na svijetu voljelo.
ali mi smo možda jedini koji su prošli sve ove stvari zajedno.
on me obožavao i bolesnu i slabu.
ja sam ga poljubila tek kad sam shvatila da bih ga mogla izgubiti.
bili smo savršeni u svojim nesavršenostima.
ja napadam samo kad sam ranjena.
on je strpljiv i miran.
ja sam sva emocionalna i burna.
ako ćemo se voljeti, voljet ćemo se iskreno, i upravo takvi.
jer to je ljubav do kraja, kad se daješ u potpunosti.
post je potaknut jeftinim pivom istarskog kluba, danom od simpatičnog i dragog konobara koji je za to dobio i napojnicu.
baš sam se dobro osjećala danas.
(izljev ljubavi ljudima koji su mi upotpunili dan.baš ste DIVNI)
Post je objavljen 12.03.2007. u 23:53 sati.