|
|
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
- želim putovati! :-)
- i dalje želim crtati, slikati, ne zaboraviti tu stranu sebe jer je to ono što volim
- želim naučiti svirati bubnjeve! freet je bio zauzet cijelo ljeto, smrc, ali ostaje neispunjena želja :)
- MORAM odigrati Metal Gear Solid 3 i 4 i ponovno se zaljubiti u adrenalin, snagu, hrabrost...ne znam možete li to shvatiti dok ne odigrate. najtoplije preporuke. :)
- imala sam nekoliko novogodišnjih odluka, pa da i njih upišem. dakle,
1.bit ću manje Ljutko.
2.bit ću manje Ljubomorko.
3.bit ću zdrava. Mali Rambo. :)
- želim ptice jednog dana u svojoj kući/stanu. obožavam ptice. prekrasne su.
- ...
Blog.hr
najduža cimersko-prijateljska veza :P
moja injica
truth defender dasha!
Kio!
ultrazanimljiv blog jedne callgirl
čovjek s dušom :)
ribafish
sandro
moja spaljena lijena za pisati postove! :)
(ne)čovjek
grube
KUD Tomislav
nisam stigla tipkati sinoć nikakve pametne stvari jer sam morala ispisivati gluposti u tablice radi seminara do kasno u noć (danas je, na sreću, završen, obavljen, trala-la).
kako se može jedan lijep dan pokvariti?
pa...da me krivo ne shvatite, ja inače volim kišu.
obožavam sivilo i oblake, laganu hladnoću i svježinu koju donose te izmrljane tempere na nebu.
kiša me umiruje, lagano lupkanje i voda...lokve, miris kišne večeri...
ali jučer sam ispsovala sve po spisku. nije pohvalno ni smiješno.
)%!3##3$/ ljudima (čitaj: idijotima) kojima je vrhunac užitka -po najvećem pljusku u 2007. godini, koji je već pošteno okupao umorne i gladne studente- projuriti autom po lokvama dubine 20 cm uz cestu.
uopće nije bitno što sam među njima bila ja (ne među lokvama, nego među studentima koji su uz tu cestu hodali). cura ispred mene je puno gore prošla. ona nije znala što slijedi. ja sam makar ugledala njeno tuširanje pa sam se psihički pripremila i usmjerila kišobran prema mlazu da me manje smoči. nije pomoglo, ali nema veze.
i nemam nikakvih pametnih stvari za pisati, osim da sam sretna.
sva cvjetam zbog lijepog vikenda provedenog doma.
nda, ako izostavimo prepirku izazvanu mojim PMS-om.
Malo Srce već se naviknuo. zna da nisam sva svoja tada, a da mi snime mozak u tom razdoblju mjeseca, poslali bi me na daljnje promatranje. 
ono što me stvarno razveselilo su bila moja 2 brata (jedan pravi i jedan krivi) s kojima sam putovala doma.
zaključak- ljubav prema japanskim crtićima mi je očito upisana u gene.
samo što ih moj pravi brat sluša. ja ih crtam. pritom se nadam da djelujem manje djetinjasto nego on. glazba iz japanskih crtića koja je sat vremena odzvanjala iz zvučnika auta jednog 27- godišnjaka mora da je zbunjivala okolne vozače.
na sreću, osim stvari koje dan pokvare, uvijek postoji one koje dan uljepšaju...
onaj kišni šugavi ponadjeljak uljepšala su mi djeca čijoj sam kreativnoj radionici prisustvovala. dobro došla teta Mihaela.
nekako mi je brzo i nestvarno to, netko me zove teta, a još sam takvo dijete! zapravo bih se mogla osvrnuti iza sebe i primijetiti da sam već poprilično odrasla.
totalno mi se ne sviđa ovaj post, ali postigla sam cilj- rasterećenje i opuštanje...
aaahh.. :)
p.s. kako vam se sviđa ovaj bend? 
god.name - hollywood
(ova pjesma mi nije među boljima, ali spot mi se sviđa. čekam da naprave post za moju omiljenu pjesmu- poleti 
)
udavila sam se čokolinom plus i divnim krokićima od kečapa od kojih mi je sad slabo.
spermna za novi post. dašak perverzije u igri riječima, ne tipfeller.
zapravo me pukne inspiracija nakon što čitam ta šugava obavezna poglavlja iz ličnosti.
ne, ovim vas poglavljem neću gnjaviti.
razlike među muškarcima i ženama, bla bla. ništa novo ni previše zanimljivo.
OSIM- androginost. značajke i muškarca i žene spojene u jednoj osobi.
taj dio sam progutala, jer me podsjetio na odnedavnog izazivača "zatvori usta i obriši bradu" komentara.
Brian Molko.
pjevač Placeba.
strijelac, karizmatičan, seksi.
mada bih inače na tipa koji se šminka ili lakira nokte samo prezirno otpuhnula.
(drogiram se njihovim pjesmama već duže vrijeme, tek da se zna)
kad smo već kod strijelaca, upoznala sam divnog dečka.
tako što me podsjećao na Kellera iz Oza, pa sam mu to i prišapnula.
u Globalu.
to je nekako...znate, kad se s nekim povežete na prvu.
osvojio me, ali nekako neobično, ne fizički (njega ne zanimaju cure, ako me razumijete , a ja ipak imam Malo Srce)
na kavi smo proveli ludih sat i pol pričajući bez prestanka, on je umjetnik, sav je super, ja sam nesuđena umjetnica i sva sam oduševljena
jedna pohvala Malom Srcu, mada on MOJ BLOG POGLEDA SVAKE PRIJESTUPNE 
knjigu "Ljubav je sve" koju sam mu poklonila i napisala dirljivu posvetu progutao je u jednoj večeri.
ja sam pala na dupe.
na putu za doma, u busu, pročitao je 90- ak stranica, a kad je stigao doma, i ostatak.
i svidjela mu se, umirao je od smijeha i sav se raznježio.
dakle, knjiga je ZBILJA SUPER.
da kažem da sam plakala kao kišna godina kad je odlazio. nisam već dugo, prerasli smo to. ali u misli mi je dolazila scena kako me noć prije mazio pred spavanje.
naime, zbog USKOSTI, UŽINE ili kako već god nazovem uske krevete na Šari, ja sam spavala u cimeričinom krevetu, a on u mom. (da se naspavamo)
pred spavanje, zamolila sam ga da me utopli u krevet.
pa je ugasio svjetlo, sjeo pored mene i držao me za ruku. drugom me gladio.
i tako je dosta dugo sjedio sa mnom, mada sam željela da sjedi cijelu noć.
kad je slijedeći dan odlazio, pola sata pred polazak na autobusnom kolodvoru, ta mi je scena stalno bila u glavi i svaki put mi je morao maramicom brisati razmazanu šminku dok sam u sebe utrpavala tortilje i bake rolls.
"ti uvijek toliko jedeš kad si tužna?"
"mhmm.."- promrmljala sam sipajući ostatke u sebe, one najsitnije mrvice.
i, još jedna svijetla točka u mom životu.
volontiranje.
kad su nas odveli u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba prošle godine, zaljubila sam se. znate, kad se nađete u nečemu. kad osjećate one navale euforije, želje- da, da, ja bi to!
tužne sudbine zlostavljane i zanemarivane dječice dirnule su me u najdublje dijelove srca, duše i svega ostaloga.
pa sam se prijavila za volontiranje u sklopu te poliklinike.
imamo edukacije i sva sam sretna, oduševljena, znatiželjna, imam energije, željna sam znanja, iskustva i...
no, sad bi bilo vrijeme da prestanem pisati čudne nizove riječi.
ps. ekstra dodatak, možda će nekome biti zanimljivo:
kolekcija strategija za nošenje i unaprijeđivanje emocionalnog života
(Personality psychology, Larsen i Buss)
1. Provodite vrijeme s drugim ljudima, naviše s prijateljima, obitelji i voljenima
2. Tražite izazov i značenje u radu/ faksu...
3. Potražite načine da budete korisni drugima
4. Nađite vremena za sebe, uživajte u aktivnostima koje vas vesele i ispunjavaju
5. Ostanite u formi (haha)
6. Radite planove, ali budite otvoreni prema novim iskustvima (neplanirana pijanka i sl)
7. Budite optimistični
8. Ne dajte da vas događaji izbace iz vašeg "kolosijeka"
placebo, special needs
pisati o prvom maju 6. maja uvečer.
to sam se samo ja mogla sjetiti.
:D
i to nakon što sam čitala poglavlje o emocijama i ličnosti (obavezno, ne brinite) koje je ipak bilo i zanimljivo.
saznala sam o sebi podosta novih stvari, zapravo stvari koje su toliko logične i sažimaju bit, da mi je čudno kako se nisam sama toga sjetila i osvojila kakvo priznanje u tom području.
zaključila sam, na primjer, da sam po emocionalnom stilu (načinu na koji osoba doživljava emocije) visoka na afektivnom intenzitetu.
u prijevodu, rastužit će me i prosjak na cesti, a bit ću sretna kao malo dijete kad mi dečko s kojim sam već sto godina pošalje poruku.
nije to loše, da ne mislite. život mi je sav ispunjen svime i svačime. i uživam u sitnicama. možda malo previše uživam u sitnicama.
al je nešto vjerojatnije da ću imati zdravstvenih problema (infarkt i slično) zbog te silne pobuđenosti.
znala sam ja da sam emocionalni štakor.
(interna)
da ne duljim, htjela sam napisati da sam cijeli 6- dnevni odmor doma provela divno.
skok do portoroža i kopra, malo romantike. odlazak u šetnju uz more u susjednu nam sloveniju, mada se njihova plaža može sakriti pred našima.
sladoled u dobro nam znanom shopping centru.
subotnji izlazak s curama. vrlo zanimljiv, cugajuć, uz gitaru i hrpu ljudi.
i Malo srce koji me dočekao kad sam usred noći stigla mrtva doma.
igrajući PS2 (naravno, nogomet) i s najljepšim osmijehom na svijetu.
razoružao me.
1. maj mi je posebno drag.
organizirali smo roštilj, i to Malo srce, njegovi prijatelji i njihove cure, i ja.
i bilo nam je baš ZAKON.
mesojedi su se gušili u ćevapima, odrescima i vege salati, a mi biljo-ribojedi smo uživali u lignjama, ribi koja se raspala na gradelama i- opet salati.
mljac. 
zamislite kombinaciju onih divnih krastavaca, paprika i pomidora (zbog kojih živim ljeti), feta sira, kukuruza, i ostalih predivnih osvježavajućih stvarčica koje te spase u tim kvaziljetnim vrućinama.
pivo neizostavno. i ostali alkohol.
zavezali smo nekakve trake između stabala i igrali odbojku cijeli dan.
da se zna, Malo srce i ja smo odličan tim. da nisam šugavo servirala zadnji put, mogli smo pobijediti među te 4 ekipe. ovako smo za dlaku bili drugi.
a važno je sudjelovati.
dečki su se okušali i u nogometu sa susjednim roštiljašima.
neke mrtve pijane pridošlice su se kupale, a neki su samo umočili noge kad su išli po loptu koja je završila u moru.
zalutala je i nekakva gitara nakratko.
bilo je tako lijepo da je Klošar, kad se već spustila noć, a mi smo se grijali uz vatru i pekli ćevape, rekao: ja ne bih uopće išao doma.
ozbiljno su ga shvatili Ljutko i Meta, koji su otpilili stablo jer nam je zafalilo drva.
umrli smo od smijeha kad smo ih ugledali kako vuku ogromno drvo prepuno grana, dužine par metara.
divna je stvar kad voliš prijatelje svog dečka.
ja mom ne bih mogla odabrati bolje.
ono što ne smijem zaboraviti je put doma.
ne volim opise. to je ono što redovito preskačem u knjigama i pričama, osim ako:
a) sadrže seks
b) su u Balašević stilu (skidam kapu tom čovjeku, jer se njegovim opisima moguće izdrogirati, a stvarno je nepatetično divan)
ali ovaj opis bih mogla pisati satima.
inače uvijek putujem busom.
ali ovaj put ...
moj Super Stric ukrcao me u svoj auto i odvezao do Ljubljane gdje sam, usput rečeno, upoznala njegovog Pikija, introvertiranu papigu koja ne leti ni ne priča. inače mu se već generacijama svaka papiga zove Piki, a Piki se zvala i moja papiga koja mi je bila najdraža ptica na cijelom svijetu i doživjela je 13 godina. nebitno za priču.
moj Super Stric me nahranio i stavio na vlak za Zagreb.
tada sam još jednom shvatila koliko obožavam vlakove. i mog Super Strica.
osim što sam mogla čitati, a nikad ne mogu čitati u busu pa su četverosatna putovanja najčešće beskorisna, kroz prozor sam gledala tako divne stvari.
nekakve nepregledne površine vode na kojima se ljeskao odsjaj sunca, sve se ogledalo u tim vodama, a iz mene su izmamile uzdah.
pa zelenilo koje se izvijalo u svim nijansama.
pa...eto, već sam završila opis.
toliko o tome.
uglavnom, bilo je divno, da.
sad u četvrtak izlazak je završio na savskom mostu, bili smo proganjani nekim klincem s pištoljem koji nas je htio stjerati sa štanda jagoda.
nacugani ko deve.
teme na kojima smo završili bile su, pogađate, seksualne.
a partiju biljara smo igrali četrdesetak minuta, jer nismo mogli pogoditi loptice.
katastrofa.
osjećam da će ovaj post izgledati kao da ga je pisao netko na tripu, s minimalnim vještinama pisanja.
a samo sam htjela negdje zapisati dojmove, jer osjećam da puno stvari proleti pored mene, doživim ih snažno, a onda ih se nikad više ne sjetim.
a smiješne su te stvari najčešće, jer je Bog zafrkant i vrlo maštovit kad treba osmisliti situacije.
ma sigurno znate o čemu pričam, kad vam se posloži najnevjerojatniji ishod neke situacije, na koji biste inače umrli od smijeha da ste ga gledali u nekoj komediji.
a to je život.
aaah...
glad to be alive.
29.05.2007. u 23:23