Marketing
"mhmm.."
udavila sam se čokolinom plus i divnim krokićima od kečapa od kojih mi je sad slabo.
spermna za novi post. dašak perverzije u igri riječima, ne tipfeller.
zapravo me pukne inspiracija nakon što čitam ta šugava obavezna poglavlja iz ličnosti.
ne, ovim vas poglavljem neću gnjaviti.
razlike među muškarcima i ženama, bla bla. ništa novo ni previše zanimljivo.
OSIM- androginost. značajke i muškarca i žene spojene u jednoj osobi.
taj dio sam progutala, jer me podsjetio na odnedavnog izazivača "zatvori usta i obriši bradu" komentara.
Brian Molko.
pjevač Placeba.
strijelac, karizmatičan, seksi.
mada bih inače na tipa koji se šminka ili lakira nokte samo prezirno otpuhnula.
(drogiram se njihovim pjesmama već duže vrijeme, tek da se zna)
kad smo već kod strijelaca, upoznala sam divnog dečka.
tako što me podsjećao na Kellera iz Oza, pa sam mu to i prišapnula.
u Globalu.
to je nekako...znate, kad se s nekim povežete na prvu.
osvojio me, ali nekako neobično, ne fizički (njega ne zanimaju cure, ako me razumijete 
, a ja ipak imam Malo Srce)
na kavi smo proveli ludih sat i pol pričajući bez prestanka, on je umjetnik, sav je super, ja sam nesuđena umjetnica i sva sam oduševljena 
jedna pohvala Malom Srcu, mada on MOJ BLOG POGLEDA SVAKE PRIJESTUPNE 
knjigu "Ljubav je sve" koju sam mu poklonila i napisala dirljivu posvetu progutao je u jednoj večeri.
ja sam pala na dupe.
na putu za doma, u busu, pročitao je 90- ak stranica, a kad je stigao doma, i ostatak.
i svidjela mu se, umirao je od smijeha i sav se raznježio.
dakle, knjiga je ZBILJA SUPER.
da kažem da sam plakala kao kišna godina kad je odlazio. nisam već dugo, prerasli smo to. ali u misli mi je dolazila scena kako me noć prije mazio pred spavanje.
naime, zbog USKOSTI, UŽINE ili kako već god nazovem uske krevete na Šari, ja sam spavala u cimeričinom krevetu, a on u mom. (da se naspavamo)
pred spavanje, zamolila sam ga da me utopli u krevet.
pa je ugasio svjetlo, sjeo pored mene i držao me za ruku. drugom me gladio.
i tako je dosta dugo sjedio sa mnom, mada sam željela da sjedi cijelu noć.
kad je slijedeći dan odlazio, pola sata pred polazak na autobusnom kolodvoru, ta mi je scena stalno bila u glavi i svaki put mi je morao maramicom brisati razmazanu šminku dok sam u sebe utrpavala tortilje i bake rolls.
"ti uvijek toliko jedeš kad si tužna?"
"mhmm.."- promrmljala sam sipajući ostatke u sebe, one najsitnije mrvice.
i, još jedna svijetla točka u mom životu.
volontiranje.
kad su nas odveli u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba prošle godine, zaljubila sam se. znate, kad se nađete u nečemu. kad osjećate one navale euforije, želje- da, da, ja bi to!
tužne sudbine zlostavljane i zanemarivane dječice dirnule su me u najdublje dijelove srca, duše i svega ostaloga.
pa sam se prijavila za volontiranje u sklopu te poliklinike.
imamo edukacije i sva sam sretna, oduševljena, znatiželjna, imam energije, željna sam znanja, iskustva i...
no, sad bi bilo vrijeme da prestanem pisati čudne nizove riječi.
ps. ekstra dodatak, možda će nekome biti zanimljivo:
kolekcija strategija za nošenje i unaprijeđivanje emocionalnog života
(Personality psychology, Larsen i Buss)
1. Provodite vrijeme s drugim ljudima, naviše s prijateljima, obitelji i voljenima
2. Tražite izazov i značenje u radu/ faksu...
3. Potražite načine da budete korisni drugima
4. Nađite vremena za sebe, uživajte u aktivnostima koje vas vesele i ispunjavaju
5. Ostanite u formi (haha)
6. Radite planove, ali budite otvoreni prema novim iskustvima (neplanirana pijanka i sl)
7. Budite optimistični
8. Ne dajte da vas događaji izbace iz vašeg "kolosijeka"
placebo, special needs
Post je objavljen 16.05.2007. u 22:41 sati.