<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (7)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (3)
Studeni 2006 (5)
Listopad 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

wish box :) (reminder)

- želim putovati! :-)
- i dalje želim crtati, slikati, ne zaboraviti tu stranu sebe jer je to ono što volim
- želim naučiti svirati bubnjeve! freet je bio zauzet cijelo ljeto, smrc, ali ostaje neispunjena želja :)
- MORAM odigrati Metal Gear Solid 3 i 4 i ponovno se zaljubiti u adrenalin, snagu, hrabrost...ne znam možete li to shvatiti dok ne odigrate. najtoplije preporuke. :)
- imala sam nekoliko novogodišnjih odluka, pa da i njih upišem. dakle,
1.bit ću manje Ljutko.
2.bit ću manje Ljubomorko.
3.bit ću zdrava. Mali Rambo. :)
- želim ptice jednog dana u svojoj kući/stanu. obožavam ptice. prekrasne su.
- ...

linkovi

Blog.hr
najduža cimersko-prijateljska veza :P
moja injica
truth defender dasha!
Kio!
ultrazanimljiv blog jedne callgirl
čovjek s dušom :)
ribafish
sandro
moja spaljena lijena za pisati postove! :)
(ne)čovjek
grube
KUD Tomislav

...

Ljubav

Ljubav je kad posudim od tebe 12 kuna
Za plavi oglasnik
Pa u njemu potražim posao
A ne potrošim ih na 2 kave ili pivu

Ljubav je kad ne gledam
Tvoje poznanike s gađenjem i šutim
Nego imam jaja bit pred njima
Jer znam da me voliš
Pa ćeš ih stjerat u kurac
Ako će ti srat zbog mene

Ljubav je kad se ne bojim
Da ćeš me ikad ostavit
Iako bih tu opciju smatrao
Apsolutno shvatljivom

Ljubav je kad ti ne dođem
U 5 ujutro iznimno pijan
I kažem da sam slupao auto
I tako ostanem pijano smrdit
Dok ne odeš na posao

I ne operem suđe ujutro
Jer me boli glava
Pa ga moraš oprat ti
Kad dođeš s posla

Ljubav je kad na tebi volim
Sva sranja koja mi se inače gade
I radi kojih bi neku drugu
Promptno dekapitirao
Motornom pilom Stihl

Ljubav je kad ti znaš koliko sam glup
I nije da me samo voliš i zanemaruješ to
Nego te ne jebe to pol posto
I guba ti je imat takvog kripla
Pored sebe

Ljubav je kad kažeš da te zagrlim
A ja to učinim
Bez da kažem, još samo malo bum na netu
I tako zagrljeni zaspemo
Istovremeno, bez da razmišljam
Kaj sam propustil tim zagrljajem
Jer se stignemo grlit i sutra

Ljubav je dok glumim
Malu retardiranu žirafu
I totalno sam glup
A ti se smiješ
Jer razumiješ da sam
Jebena retardirana žirafa

Ljubav je kad sa mnom igraš Wormse
I ne ide mi toliko na kurac to
Kaj ti moram narihtat
Neograničeno vrijeme poteza
A znam da nikad nećeš naučit
I svejedno mi je

Ljubav je kad me puštaš
Da se ganjam po gradu
Ko zadnja seljačina
I na moju glupu facu
I na pitanje 'timater sam najbrži, si vidla?'
Me samo stjeraš u kurac il veliš 'aha'
I nasmiješ se

Ljubav je kad te probudim
Glomaznom erekcijom i poljupcem
A ti ne kazeš
Smrdi ti iz usta
I ja bih još malo spavala.


Lay beside me, tell me what they've done
Speak the words I want to hear, to make my demons run
The door is locked now, but it's open if you're true
If you can understand the me, than I can understand the you.

Lay beside me, under wicked sky
Through black of day, dark of night, we share this pair of lives
The door cracks open, but there's no sun shining through
Black heart scarring darker still, but there's no sun shining through
No, there's no sun shining through
No, there's no sun shining

What I've felt, what I've known
Turn the pages, turn the stone
Behind the door, should I open it for you?

What I've felt, what I've known
Sick and tired, I stand alone
Could you be there?, 'cause I'm the one who waits for you
Or are you unforgiven too?

Come lay beside me, this won't hurt I swear
She loves me not, she loves me still, but she'll never love again
She lay beside me, but she'll be there when I'm gone
Black heart scarring darker still, yes she'll be there when I'm gone
Yes, she'll be there when I'm gone
Dead sure she'll be there!

What I've felt, what I've known
Turn the pages, turn the stone
Behind the door, should I open it for you?

What I've felt, what I've known
Sick and tired, I stand alone
Could you be there?, 'cause I'm the one who waits for you
Or are you unforgiven too?

(Solo)

Lay beside me, tell me what I've done
The door is closed, so are your eyes
But now I see the sun, now I see the sun
Yes now I see it!

What I've felt, what I've known
Turn the pages, turn the stone
Behind the door, should I open it for you?

What I've felt, what I've known
So sick and tired, I stand alone
Could you be there?, 'cause I'm the one who waits,
The one who waits for you

Oh what I've felt, what I've known
Turn the pages, turn the stone
Behind the door, should I open it for you?
(So I dub thee unforgiven)

Oh, what I've felt
Oh, what I've known!

I take this key (never free)
And I bury it (never me) in you
Because you're unforgiven too

Never free
Never me
'Cause you're unforgiven too!
(metallica, the unforgiven II)

My eyes seek reality
My fingers seek my veins
There's a dog at your back step
He must come in from the rain
I fall 'cause I let go
The net below has rot away
So my eyes seek reality
And my fingers seek my veins

The trash fire is warm
But nowhere safe from the storm
And I can't bear to see
What I've let me be
So wicked and worn

So as I write to you
Of what is done and to do
Maybe you'll understand
And won't cry for this man
'cause low man is due

Please forgive me

My eyes seek reality
My fingers feel for faith
Touch clean with a dirty hand
I touched the clean to the waste

The trash fire is warm
But nowhere safe from the storm
And I can't bear to see
What I've let me be
So wicked and worn

So as I write to you, yeah
Of what is done and to do, yeah
Maybe you'll understand
And won't cry for this man
'cause low man is due

Please forgive me
Please forgive me
Please forgive me

So low the sky is all I see
All I want from you is forgive me
So you bring this poor dog in from the rain
Though he just wants right back out again

And I cry to the alleyway
Confess all to the rain
But I lie, lie straight to the mirror
The one I've broken to match my face

The trash fire is warm
But nowhere safe from the storm
And I can't bear to see
What I've let me be
So wicked and worn

So as I write to you, yeah
Of what is done and to do, yeah
Maybe you'll understand
And won't cry for this man
'cause low man is due

Please forgive me
Please forgive me

So low the sky is all I see
All I want from you is forgive me
So you bring this poor dog in from the rain
Though he just wants right back out again

My eyes seek reality
My fingers seek my veins
(metallica, low man's lyric)

Ponovljena štafetica.

ne da sam usporila, replay. moja štafeta već ima paučinu koliko je vremena prošlo otkad si mi je predao do trenutka kad je ponovno pišem, u nadi da mi se neće ponovno sve pobrisati.
:)
pišem je u maloj pauzi između prijeđenog jednog poglavlja za kolokvij i čekanja Miljkec da dođe sa mnom pisati naš seminar iz perfekcionizma. tek da se zna brzina tipkanja i nemogućnost normalnog razmišljanja.
dakle,
neke male zanimljivosti o meni, koje (možda) niste znali.

1) Moja prva želja bila je da, kad odrastem, budem astronom. Još uvijek se sjećam jednog obiteljskog ručka(ili večere, mada mislil da je ipak bio ručak?) na kojem sam netremice buljila u sat. U jednom trenutku rekla sam svojim roditeljima "Upravo je kometa udarila u Jupiter i odlomila komad njega". Zatim sam mirno nastavila jesti.

2) Kad sam bila u nižim razredima osnovne škole, s prijateljicom Belom glumila sam likove iz igrice Street fighter. Ja sam bila Cammy, a ona Chun Lee.

Chun Lee

Cammy
Vježbale smo se tući na svim odmorima. Sve u plemenite svrhe- na putu iz škole presretale smo dečke koji su mučili slabije od sebe. Iznenadili biste se koliko je toga bilo u toj dobi. Znale smo pobrati batina ko nikad, ali često smo uspijevale u svom naumu. Najgore je bilo kad su ta djeca odrasla. Dvojica koje smo znali...hmmm...mlatnut kao mlađe, presreli su nas ispred policije negdje par godina kasnije, u osmom razredu,i počeli tući. Ja sam jednog udarila likovnom mapom pa smo zgiljale doma. Mislim, lako je njima tada bilo, mi smo taman ušle u pubertet, znate, kad cure postaju malo veće cure, i puno stvari ti onda...smeta. E. Jedan od te dvojice pred koju godinu prohodao je s mojom prijateljicom (Sashkom). Vidiš ti sreće, nije me se više sjećao. :D

3) U sebi imam...ni manje ni više nego... 17 ličnosti. Sad možda shvaćate zašto mi nije baš lako u životu. :) Zašto sam u jednom trenutku mirna i tiha, u drugom valjam bisere kojih bi se i svinja posramila, u trećem trenutku se s nekim mlatim... Nije da sam baš normalna, to sigurno. Zbroj svih mogućih krajnosti. Ali uspijevam te svoje ličnosti držati u nekakvom miru, pa su uglavnom sretne i zadovoljne. Kako su nastale? Otkrio ih je Malo Srce još prije nego što smo bili skupa. Negdje pred dvije godine, kad mi je napisao poruku da sam ja njemu super kao frendica, i kao cura (bili smo bivši), ali da treba tih 17 ličnosti poslušati, kad traže i 18. mišljenje(njegovo). Jedamput sam sastavila spisak svojih ličnosti i nadjenula im imena, taj spisak je u vlasništvu Malog Srca, i stoji u hrpi ljubavnih pisama koje sam mu slala kao brucošica.

4) Može li postojati nešto gore od ovog gore navedenog?
Može. Ja sam nekoć zapravo bila dvospolac.
Dogodilo se to ovako- od rođenja sam bila curica. Dakle, imala sam sve ono što curice imaju, a nisam imala ono što dečkići imaju. Sve dok mi moj nekoć najbolji prijatelj Zlim nije jedamput, pustivši me da prva prođem kroz vrata, rekao: "Muškarci imaju prednost." Tada su počele šale na moj račun i račun moje novonastale imaginarne muške...hmmm...stvari, kojoj sam btw. nadjenula ime Ivan, po glumcu Ivanu Sergeju.
Ako mi ne vjerujete, trebate znati da su svi moji dečki znali za Ivana. Jedini problem (njima sreća) bio je u tome što je Ivan jako mrzio muški rod i svaki put kad bih s nekim bila, pobjegao bi. Tako ga nitko osim mene zapravo nije upoznao. Kad sam upoznala Malo Srce, pobjegao je i nije se više vratio. Ne bih znala zašto.
(?)

5) Semivegetarijanka sam. Odnosno, bila sam vegetarijanka pune dvije godine (počevši 28.03.2004.). Onda sam, zbog toga što sam prošle godine bila jako, jako, jako boležljiva, počela jesti ribu. Malo sam ojačala i odlučila ostati na tome. :)

štafetu predajem...
Đanky mojoj ovih dana
Cimeru
Kiu
...ostala dva nek budu po želji, dakle, tko zaželi, nek preuzme štafetu...
:)
ja nisam baš neki blogočitatelj, pa mi je teško naći nekoga tko još štafetu nije dobio.