Marketing
trenutak za razmišljanje
"oprosti, djevojko, možeš li mi otići do kioska kupiti malu bočicu konjaka? pao sam dok sam hodao i udario glavu. i ne mogu hodati. to je još iz rata, znaš."
kad sam pristala, u ruku mi je pružio hrpu sitniša. prosio je, dakle. za alkohol.
i znam da sam kao mala odbijala otići bratu po cigarete iz razloga što ih nisam podnosila, što sam znala da ga truju, što mu nisam ja željela to kupovati.
kao malo starija sam razmrvila joint nasred livade.
odbijala piti alkohol jer nam je razorio obitelj.
Bože, stvarno sam odrasla od tad.
i otišla sam kupiti jadnom, nesretnom čovjeku konjak.
jer sam znala da će mu ga kupiti netko drugi, ili će se s mukom odvući i kupiti ga sam.
pa sam se vratila tužna i neko vrijeme slušala njegovu priču o ratu.
što sam mogla reći?
"imala sam tu sreću da stvarno nisam doživjela pravi rat"
imala sam tu sreću da me ovaj jadni beskućnik zaustavio i, snažnije od bilo čega, natjerao me da malo razmislim o sebi i ljudima oko sebe.
da nisu svi sretni kao što sam ja trenutno.
već neko vrijeme mogu reći da mi stvarno...ide.
stvarno sam sretna i zadovoljna i sobom i stvarima oko sebe.
puna sam energije i entuzijazma i osjećam se kao da je zbilja sve moguće.
zbilja je sve moguće.
ali pritom često zaboravimo mnogo toga oko nas.
i neke velike stvari koje se čine malenima
i neke male stvari koje se čine velikima.
otkrila sam tajnu sreće za ganjatelje slobode- strijelce. dakle, pošto je sloboda nužna, a sve je u glavi, shvatila sam da je bitan samo taj osjećaj potpune slobode i nesputanosti.
bitan je osjećaj da ja u ovom trenutku mogu spakirati stvari i otići putovati, mogu nestati na mjesec dana, mogu biti što god želim. imam slobodu izbora- imam svoj život.
sam taj osjećaj dovoljan je da cijenim ono što imam i shvatim da sam zapravo ugodno vezana za drage ljude, da ih želim u svojoj blizini, da možda i ne želim pobjeći nikamo.
mogu, zar ne? to je sloboda.
ali ne želim.
obećanje da ću uvijek ostati Ja i Svoja.
radujem se ljetu ispred sebe.
ovih nekoliko dana ispunjenih ljudima, suncem, plivanjem u moru, osvježavajućim kriškama lubenice i salatama kojih se nisam mogla zasititi zbilja me ispunilo.
radujem se crtanju jer žudim uhvatiti olovku u ruke, stvarati, radujem se knjigama kojima ću si krjepiti dušu (konačno!), radujem se izlascima...
radujem se onom mirisu ljetne večeri koji ispuni grad čim sunce malo padne...
mmm...obožavam taj miris...
Post je objavljen 26.06.2007. u 15:34 sati.