MM

nadnevak 28.04.2006., (petak)


Putujem napokon malo

Zanemarila sam vas znam, i grozna sam priznajem wink


Ali šta ću kad sam svuda i svakako samo ne blizu kompa...jest da sam na poslu konstantno za istim, ali trenutno nemam vremena za ništa drugo nego samo za excel tablice...izludit ću s tim...ali neka, sad ću još ići malo i na edukaciju pa ću se bolje snaliziti u tome...već mi sad polako sve bolje i bolje ide, ponosna sam na sebe...i vi na mene, znam ja to hehe...


Sutra idem u Pulu, na Nacionalni susret katoličke mladeži...i nadam se da nam neće cijelo vrijeme padat kiša...jer sam već dva dana luda u Zg s ovim ni vrit ni mimo vremenom puknucu


Onda još i prvi maj, ima da se ponašam svinjski...ali ne u jelu, nego u valjanju po krevetu...


Idem se sada polako spremati...još uvijek nisam smislila kaj od odjeće nosim, ko da idem tamo na 16 dana, a ne jednu noć...


Pusam vas i uživajte thumbupkiss

- 23:01 - Komentari (6) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 24.04.2006., (ponedjeljak)


Tomislav ima vesele oči

Chi vam je danas odlučila da će fakat početi učiti!


A zašto je Chi to odlučila?
Zato što je jučer imala jedan divan susret s jednim divnim dečkom koji je pokazao Chi koliko je u biti razmažena...


I koliko se ja mučim s nebitnim stvarima, od toga da mi se nada ići na predavanja, od toga jesam li debela ili nisam, jesam li visoka ili nisam...i imam li dečka ili nemam...sve su to gluposti, obične gluposti.


I sve dok ti se život ne preokrene doslovno za 540° nikada ga nemožeš ozbiljno prihvatiti.


Meni se nije okrenuo, i čak, Hvala Bogu da mi se nije okrenuo...ali kažu mudri ljudi, na tuđoj nesreći se uči.


Tomislav.


Za njega smo skupljali donacije na zadnjem H-epicentru.
Ima 20 godina, invalid je, doživo je misterijoznu nesreću na vlastitom pragu...misterijoznu zato što se ne sjeća tog događaja, niti cijelog dana...


Bio je u komi jako dugo, lubanja mu je smrskana i dio nedostaje, redovito ima terapije i za sada tek može malo stajati na svojim nogama, naravno uz pomoć drugih.


Šapće, jer su mu glasnice uništene kada je 2 mjeseca bio na aparatu za disanje.


Uz to se otkrilo da, bez obzira na samu traumu koju je doživio, Tomislav boluje od neizlječive bolesti kralježnice.


Tomislav.
Tomislav ima vesele oči.
Tomislav se smije i šali na vlastiti račun.
Tomislav ima frčkavu kosu i uči njemački zato što daje razredne ispite za 4. gimnazije.
Tomislav.


Išli smo jučer kod Tomislava uručiti mu donaciju koju su mladi skupili, donaciju koja će mu dobro doći zato što HZZO ne pokriva sve troškove fizijatra, uopće ne priznaje logopeda, te ne pokriva troškove mišićnog stimulatora, a kamoli anatomski jastuk koji mu je potreban.


I kada sam išla prema tamo, priznajem nije mi se baš dalo ići, padalo mi je na pamet da se nekako izvučem, da slažem neki lošu ispriku ali mi nije išlo...i onda smo nas troje krenuli k njemu.
I nakon susreta s njim, njegovom sestrom i tatom u jednoj kućici kod nasipa u Trnju, u mojoj je glavi bilo samo...ja mu se divim...čak nisam razmišljala o sažaljenju, jer koliko ta situacija bila teška i strašna to Tomislavu neće pomoći, a to neće pomoći niti nikome ko njega poznaje...jer...


Tomislav ima vesele oči.


HVALA VAM SVIMA KOJI STE SVOJIM DONACIJAMA POMOGLI TOMISLAVU I NJEGOVOJ OBITELJI.


- 17:23 - Komentari (9) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 21.04.2006., (petak)


Mirnija

I am so full of bullshit...


Jučer sam čak bila dovoljno bezobrezna da tješim jednu drugu blogericu oko njezinih nebuloza s debljinom...a ja sama sebi ne vjerujem što pričam...


Danas sam malo bolje, izbacila sam to iz sistema, nemogu reći da sam nastavila po starom ali nemogu reći niti da nisam...


Hvala vam svima na vašim komentarima, zbilja su pomogli...samnom ponekad treba grubo znam ja...inače ne slušam hehe...ma...


To su stvari koje će me najviše mučiti sve dok ne proradim to do kraja...ali sada barem imam osjećaj da se želim to dogurati do kraja...


Pitala me jedna frendica dali zbilja mislim da će se išta prmjeniti kada budem imala 80kg, ili ću i onda reći...imam 80kg...


Bojim se da se neće promjeniti, bojim se da ni onda neću biti sretna, jer svjesna sam da sreća nije u maloj kilaži, sreća nije izvana nego iznutra...a ja jesam sretna osoba, samo eto...jedino me to čini nezadovoljnom...


Ali ipak mislim, onda ću možda bar biti zadovoljnija zbog toga, jer sada sam prešla određenu granicu izdržljvosti koju ne želim prelaziti ponovno...sretna možda neću biti, ali nadam se da ću biti manje opterećana...jer previše sam godina potrošila s tim se opterećujući, ne želim to više...oko raznih stvari znam biti uporna, ali oko sebe rijetko kada...i tog mi je već dosta...


U ponedjeljak sigurno nosim bicikl na popravak i onda krećem...barem se uvjeravati da mi to pomaže...


Rekli ste da ljepota i sloboda dolazi iznutra...i ja je nastojim drugima pokazivati...a znam da ipak postoji onaj moj zid, zid iza kojeg se skrivam, ma koliko otvorena željela biti...samo želim da taj zid bude malo tanji, malo uži...tako da i oni koji ne vide preko njega...sada uspiju...


I ja...kakva jesam...žena...takva ću uvijek biti...samo eto, možda se tada pomirim s tim da takav dojam ostavljam zbog svoje osobnosti a ne zbog svog izgleda...i da...ne želim niti ja nekoga ko se neće moći nositi samnom...ali ne želim niti ostavljati dojam da mogu nekog nositi hehe...


Jučer sam dobila prvi poljubac od Dominika, sunca kuminog...tako me bio razveselio...i znam da život nije samo ono što me povremeno pukne...ta moja nesigunost...život je mnogo više od toga...i jedan prekrasni pokazatelj da je život zaista prekrasan se jučer mazio samnom...kako djeca kuže kad nisi dobre volje...oni su najbolji tješitelji :-)


Žena div je i dalje div, ali danas je malo manje opterećena oko toga...idem si napuniti kadu, uključiti Tošu, uzet knjigu...i ne izlazim dok se ne smežuram od glave do pete...


****UpDate****


Koji je to gušt kada ležiš u lavandastoj vodi...svira neka tupava stvar od Severine (nisam fan, dont vori)...i na kraju tjelo lišiš svih mogućih dlaka...osim na glavi i rukama...nisam frik toliki...osjećam se sexy...keep out bojs:-)

- 23:54 - Komentari (13) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 20.04.2006., (četvrtak)


DIV

Ja sam žena DIV


I gadim se sama sebi...


Evo još jedan dan za redom...


Evo već nekoliko godina...brijem od kad sam sama sebe postala svjesna...


I bojim se da se to nikada neće promjeniti...


Uvijek sam bila veća od većine svojih vršnjaka, i uvijek ću to biti, pogotovo kada se radi o vršnjakinjama...


Moj problem i nije samo visina, jer nemam kompleks na visinu, nego na ukupnost...sve skupa, veliko i preveliko i fuj...


Ponekad, ili recimo u većini slučajeva nisam svjesna da sam tolika, ali onda kad izađem negdje van, ili se jednostavno nađem nekim slučajem pred ogledalom pored neke od svojih frendica dođe mi da plačem...


I mrzim se slikati, gadi mi se vidjeti sebe na slikama...još ajde ako sam sama, ali ako sam s nekim...užas jedan...


Jučer sam naime išla kupiti cipele, i na samu pomisao da to moram učiniti mi je bilo mučno...a vrlo brzo sam došla do granice svoje izdržljivosti...osjećam se kao da se moram ljudima ispričavati što nosim broj 42...


U dućane s robom više ne ulazim...shoping je za mene vrsta mučenja...ako pakao postoji, i ja tamo završim, znam da će biti poput butika prepunog majušnom robom...


Nemogu se više ispričavati zato što nosim br 46/48...riga mi se od toga...


Jedinu odjeću koju u zadnje vrijeme dobivam i nosim je od moje dvije frendice kojima je to maleno...ali one su u poziciji da mogu smršaviti, baš kao što sam i ja, ali ja nikada neću biti mala...


Gadim se sama sebe kada se pogledam u ogledalo, koliku glavu imam...kolike ruke imam...užas jedan...


I ne izlazim više van, jer se svaki put zbediram, niti se mogu srediti, niti išta...a tek kad vidim kako druge cure izgledaju, najrađe bi se pokrila vrećicom preko glave....


Uz onaj horor oko traženja cipela, jedna mi je prilično netaktična osoba jučer dočarala kako me ljudi doživljavaju, i ja sam se napokon realno pogledala u ogledalo...zaspala sam u suzama...a tako se i probudila, jedva sam na poslu preživjela, malo se smirila, i evo opet sada plačem...


I to mi je nevjerojatno jer se obično nakon što zaspem uplakana obično probudim ako da se ništa nije dogodilo... i tako već godinama...a znam da to nije riješenje...


Ponekad mislim da sam zadovoljna s tim i da sam se pomirila sa svojim izgledom bacačice kladiva, ali nisam, i nemogu očito...jer ponekad me previše bole takve stvari...ponekad sam sama sebi smješna kako izgledam i kako se ponekad zanosim...ne želim biti pojam sprdnje...nemogu više...


Moj izgled je meni uvijek bio jedini problem, sve se oko toga nekako vrti...i moje samopuzdanje i sve što me muči...hvala Bogu, nemam drugih problema, ali to je očito za mene ipak previše i sve dok to ne rješim neću biti mirna...


Samo me plaši to da se nikada neće promjeniti, da nikada neću izgledati kao normalan cura, žena, nego da će me ljudi, a posebno muškarci uvijek doživljavati kao nekog grubijana...nisu mi smješne zezancije..."Tea će vas sve razbiti"...


Jedini plus u svemu tome je da me siguno neće u 3 ujutro napasti neki silovatelj ili lopov, jer ne izgledam uplašeno...
I to što me možda ljudi u poslu doživljavaju strogom...neznam...ali ja to nisam i ne želim biti...


Gledala sam se u ogledalo i plakala i sasvim mi je bilo sve jasno...prestala sam se čuditi zašto Boris više nije želio samnom...zašto nitko ne želi samnom...i ja bi na njihovom mjestu željela neku malu koju bi trebalo zaštititi, a mene netreba jer sam div...i znam da se svijet ne okreće oko muškaraca...ali eto, moji se svi problemi (hvala Bogu) oko njih okreću


I onda još na to zaljubim se u tipa koji mi pruži mrvicu zaštite, a ipak bi smješno izgledao pored mene....možda imam prevelik apetiti i za to...kad iovako žderem...


Pojela sam danas abkulturu, dvije banane i jabuku, samo zato da jedem nešto, i sada bi najrađe išla povratiti to jer mi se sve gadi, gadi mi se jesti, disati, piti išta, prolaziti kraj ogledala, gadi mi se izaći ovako uplakana iz ureda, ali jednom ću ipak morati otići kući...gadi mi se živjeti...jer gadim se sama sebi...


I oprostite što ovako, možda i pretjerujem, ali više se s tim nositi nemogu...


Nemogu...neću i ne želim...samo neznam kako da promjenim stvari...


Bojim se da ću uvijek biti ovakva, imati 100kg i ako ikad i smršavim da ću ostavljati dojam diva...


***UpDate***
ČItajući ovo ponovno...imam osjećaj kao da piše neka teenagerica...već se godinama ništa nije promjenilo...a ja poslovično u svim iskustvima jako kasnim za svima...pa tako i u ovoj nadam se završnoj histeriji, jer ovu ću preživjeti za koji dan...ali neznam mogu li preživjeti slijedeću...

- 17:45 - Komentari (13) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 19.04.2006., (srijeda)


Ja sam žena div



I gadim se sama sebi

- 23:04 - Komentari (1) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

Evo i mene malo...

Eto ga, prošao je i Uskrs i sve je opet po starom...kiša pada i tak te fore :-)


Jučer sam bila vani, bila sam na H-epicentru...i sad mi je krivo što vam ga nisam najavila da i vi svratite u Saloon...


Ali uvijek tak zabrijem pa ne stignem nista napisati...slijdeći put ćete biti obavješteni i nadam se doći...


H-epicentar je zaslužio da malo više o samom projektu napišem ali pošto sad nemam vremena po običaju, to ćemo morati odgoditi za kasnije...možda već popodne ako stignem...


A zakaj nećem stić?
Zato kaj si idem kupit nove cipele...jučer sam plešući potrgala stare...hehe...pohvale DJ Cavali aka Suhi...ali molim te nemoj se umisliti :-)


Možda mi slijedeći put pusti Tonija hehe...ako ne, možda će onda DJ Noble Vibe


Eto sad kad sam malo reklame napravila...idem radit...šaljem vam pusu u ovo kišno prijepodne...pospana sam i išla bi doma...ali neka...sinoćnja noć je bila super i ja sam i više nego zadovoljna...nemrete vjerovat ovaj put nema veze s ljubavlju hehe...


H-epicentar je napuni Saloon i atmosfera ja bila super...a i humanitarna akcija je bila puno pogodak...nadam se da to nije samo moje viđene stvari...

- 11:06 - Komentari (4) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 14.04.2006., (petak)


Sretan Uskrs

Pasija...i opet sam plakala...koliko ti tek bolova i udaraca ja svakim danom zadajem Isuse? I što vrijede sve ispovjedi ako grijehe ponavljam...ako Te uvijek istim bičem ranjavam...ako Te tučem i udaram...


Jer Tebe najviše boli kad ranjavam svoju dušu, kada se ljutim i nerviram, kada psujem i pričam bedestoće...kada ogovaram, kada lažem...kada zavaram...


I boli me duša što nemogu onako pravo moliti, kada Te ne nalazim u svojim riječima, kada sam prazna i nekoncentrirana...kada me napasti odvajaju od Tebe...


Trudim se biti ona prava, ona Božija, ona bez okova...ona što svakog baš kao Tebe u srce prihvaća...i onda sam u stanju prihvatiti druge, a za Tebe ne nalaziti mjesta...


I opet sam "čista", opet smirena, i osjećam da mi pomažeš prtiti put u mojim mislima, put do svjetla, put do mira...do istine...


I sada znam, da ćeš izlječiti sve, sve moje snove nemirne, sve rane na srcu ostale, sve želje preželjene, sve što zatražim od Tebe...i ja Te želim samo jedno tražiti...u mom srcu sagradi hram, i nastani se u njega, jer previše me boli svaki udarac koji sebi i Tebi zadajem, sve to boli duplo jače...


Milijun stvari mi kroz glavu prolaze, možda sam Te ipak našla u sebi Isuse...i ne pale brije da želim biti formalni vjernik od blagdana do blagdana, ne pale brije da mi se neda moliti i ići na misu svake nedjelje, a znam da me to Ti zoveš, jer predobro sam upoznala tvoj glas da bih ga zanemarila...koliko sam se samo puta htjela oglušiti, a nikada mi to nisi dopustio...I hvala ti za to.


I milijun mi stvari ide kroz glavu, kako me peru neki strahovi, od budućnosti, od samoće i ostalog, ali eto opet, šapćeš mi: "Nemoj se bojati"...jer Ti se Kriste nisi ničeg bojao...


I opet, milijun stvari, a najglasnije je ona... U KUĆI MOGA OCA IMA MNOGO STANOVA, IDEM TAMO PRIPRAVITI VAM MJESTO.


Hvala ti Kriste što me ne puštaš da lelujam, da lutam i nailazim na slijepe ulice, hvala ti što mi pod noge bacaš prilike ma koliko ih ja ne primjećivala, i hvala ti što mi svakim danom pružaš sve veće povjerenje....


Možda vam se činim čudna odjenom, ali odlučih...previše sam ga puta zatajila...neću to učiniti ponovno. NIKADA.


Svima vama koji ste uspjeli doći do kraja ovoga posta želim SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!


- 23:57 - Komentari (14) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

Lizalica

Eto i mene malkoca...baš ste me nasmijali sa svojim komentarima, mislim, jesu ozbiljni, ali baš mi je nekak bilo smiješno, pogotovo dečki sa svojim komentarima, odmah mijenjaju temu hehe...ma sve mi je smiješno ovih dana hehe, evo smijem se hehe...


Nisam poludila, ne bojite se, ja već jesam luda...


Imam produženi zasluženi odmor, od srijede do srijede, Bog blagoslovio šeficu, obje čaaaak :-)


A mogu vam i s ponosom reći da sam na pola puta do Rima...moram si samo zapisati negdje gdje sam sakrila novce od same sebe jer bi se moglo dogoditi da ih ne pronađem...koji sam ja trošač love na gluposti...evo sad se još suzdržavam...ali nemate vi pojma koliko je to teško...za poluditi...


Pazite sad...sutra idem učiti u NSB...ima da se zgrada sruši do temelja...nisam pravo učila već...fijuuuu...


A sad malo ozbiljnosti...opet da se vratimo na miško-ženske odnose iz moje perspektive...imam jednu frendicu, recimo da se zove Jane Doe... radi u jednom dučanu u centru grada...Jane ima dečka, s dečkom probleme, a i neke zdravstvene probleme koje će samo žene skužiti...i Jane je već 4 mjeseca u apstinenciji...hm..onoj jel...i jučer u dućan ulazi tip...visok...zgodan, CRNAC...bicepsi, tricepsi, ko iz časopisa...
i veli tip američkim naglaskom: "I like you, would you have sex with me?"
Jane zinula...gleda tipa i nije joj jasno...pa jesi ti lud il te balkanac učio barit?
Veli ona njemu, izgleda si ti vrlo očajan dečko...ima tu jedna ulica gdje ima mnogo djevojaka koje bi rado s tobom...
I tip ozbiljan...i Jane ozbiljna u svom negativnom odgovoru...a u glavi joj samo...neznam jesi li ti lud zato što mi postavljaš takva blesava pitanja, ili sam ja luda zato što neću pristati?


I sad zakaj vam ja to govorim...
E pa mile moje, što znači biti u korizmi...odrekneš se svega i onda ti se događaju scene iz filmova i snova svake prosječne žene Hrvatice...


I ja sam se onda trebala odreći muškaraca, možda bi nastala gužva, moram si to zapamtiti do slijedeće godine...


A u mom svijetu isto film...film koji opet vrtim u glavi...čim nemam posla, odmah fantaziram...premotavam si u glavi one scene koje provedoh s Onim Čije Se Ime Ovdje Više Ne Spominje...i ne boli me, i ne želim ga, i ne volim ga, i ne, i ne, i ne...ali nemogu se oteti dojmu, ja je zbilja bilo lijepo imati nekoga ko me zvao u gluho doba noći da mi poželi laku noć, ko me zvao i "pratio" doma dok sam se kasno vozila tramvajem, tko me bar jedan period vremena smatrao posebnom...


U biti sad tek vidim, to je sve što sam imala, nekoga da me zove i priča samnom o bedastoćama u 2 u noći, jer ono malo zagrljaja, ono malo vremena što smo proveli zajedno, nemože se nazvati vremenom, ali posvetiti nekome 8 mjeseci svoje svake večeri, bila bih glupa da mi to ne nedostaje...i bila bih glupa kada bih rekla da ne želim ponovo i još...ne s njim... ali želim to...


Život mi je kao malom djetetu pružio lizalicu, i prije nego sam došla do žvakaće, uzeo mi ju je...i ja je želim natrag...ali ću biti dovoljno bezobrezna i želim novu...frišku i drugačijeg okusa...


Pusam vas :-)


- 00:22 - Komentari (3) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 10.04.2006., (ponedjeljak)


Jep, Chi je opsjednuta

Danas neću kenjati...danas ću samo copy/paste nešto lijepo što sam dobila mailom...a vezano je uz ove moje nebuloze zadnjih dana...i uz ono što se bojim da sam postala uvim proljećem (ili sam to uvijek bila, lako vjerojatno)...opsjednuta muškarcima headbanglud


MAKNITE MUŠKARCE IZ CENTRA SVOG SVIJETA!
Oni su SAMO JEDAN dio onoga što nam život čini zanimljivim i
ugodnijim, NE OVISITE o njihovoj pažnji ima oko vas sigurno zanimljivijih ljudi koji su vam je spremni dati...
NIKADA nećete naći apsolutnu sigurnost i sreću s nekim - zato je prestanite tražiti,
ono što TREBATE TRAŽITI je sigurnost i mir u sebi koji će vam dozvoliti da budete sretne i zadovoljne
CJELINOM ŽIVOTA,
naučite razlikovati svoju potrebu za seksom od ljubavi,
odgajaju nas da mislimo kako naša vrijednost ovisi o tome koliko se
muškaraca zanima za nas, muškarce odgajaju tako da misle da njihova vrijednost ovisi o tome s koliko su žena spavali i koliki im je kurac, a nijedno ni drugo nema veze s onim što zapravo jesmo OSOBE KOJE SU MNOGO VIŠE
od tih jednostavnih, parcijalnih uloga koje nam nameću ne bi li se produžila
vrsta.
Nema ništa loše u produženju vrste, ali to nije naš jedini smisao i
svrha, tj. barem si možemo utvarati da nije...


Hehe, pusa vas vaša Chi kiss


- 21:08 - Komentari (20) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 09.04.2006., (nedjelja)


Zbunjena i u zabludi

Buljim u prazno...u polumračnoj sobi, obojanom u crveno...na zidovima obješeno 8 slika... u prostoru konstantno kola 5-6 ljudi...a ja, nemožete vjerovat...razmišljam...


U subotu je bilo toliko ljudi da nisam mogla razmišljati, morala sam konstantno biti koncentrirana na njih, jer stalno nekaj pitaju, stalno zabijaju nos u slike, stalno neki k.... izvode.


Danas je bila druga stvar, danas sam i sjedila, bolio me đon, osim toga posjetitelji neznaju da ja nesmijem sjediti hehe:-)


O čemu sam razmišljala?


E pa jučer sam nakon posla šunjala po gradu s mojom dragom mamom i bebom, i tata se pridružio kasnije, i onda sam navečer kod njih bila, i došao je moj Bivši sa svojom novom curom...


- "Zašto to đubre na tebe reagira samo kada ima curu?" - reče Ane.


-"Ma ne reagira na mene, kako reagira?"


-"Pa lijepo, jesi li ga vidjela danas, nije normalan" - Ana.


-"Ma on ne reagira na mene kada ima curu, nego kad je malo pod gasom, i kad ga ja zajebavam. E pa danas sam ga ja zajebavala, a bio je i pod gasom."


Nakon podužeg zaključka da nije bio pijan jer ne pije, ali je garant nekaj popio prije tekme, i da on na mene regira samo kad ima curu i kad ga zajebavam...meni je došlo da plačem....pa koji je k.... tim muškarcima?


Jesu li oni normalni?


Kolike sam suze ja zbog njega isplakala...dobro, ja sam zbog svakoga od njih suze lila...ali ovo je posebna priča...izbjegavati me nakon najobičnijeg brijanja, pa onda opet bariti, pa onda opet bariti, pa onda opet bariti...to traje već nekoliko godina...a tip konstantno ima varijantu da mu se sviđaju normalne male plave umiljate curice...i našao si je takvu...samo kaj nije baš normana i nije plava ali ok...nemam ništa protiv cure, dijete je...i onda on opet ovako....ma milo moje, znaš da predamnom možeš biti ponosan kaj imaš curu i sve to, ali nemoj mi molim te izigravat budalu...


Kako da se onda čovjek ne zabrine...pa ja definitivno ne želim opet iste priče, ni Onoga Čije Se Ime Ovdje Više Ne Spominje, no onog sina poznatoga oca s kojim će situacija uvijek biti neriješena (i u mojoj glavi i zazbilja), pa sad ovaj...I konstantno se samo vrtimo u krug...


I kad pogledam, mislim da sam zaslužila da moje vrijeme napokon dođe, cijelo je to društvo iz Dubrave odjednom pronašlo svoje curice, negdje baš u isto vrijeme, i kad je god neko druženje ja sam tu solo, ne opterečujem se s tim, ali sad tek kužim da trokut Bivši-Ja-Onaj što sad ima Nadu-nikada neće biti razriješen (zazbilja, u mojoj glavi odavno je).


Pitala sam svoju mamicu jesam li ja opsjednuta ili koji mi je vrag...dali pretjerujem s tim razgovorima i jadikovanjima o ljubavi, tipovima i zaljubljivanju...


Sama sam već sebi dosadna, ali kad dođe proljeće izgleda da nisam ja jedina koja poludi...neznam...


U jednu ruku mi je drago da sam ovakva, jer sam u jednom trenu imala osjećaj da sam umrla emocionalno, sada znam da sam tu, i život mi je malo zanimljiviji, jer bar eto ne pričam samo o poslu kao jedno vrijeme, ali sada opet pričam samo o ljubavi...


Oproste što sam dosadna...ja izgleda moram u glavi probaviti sve one stare priče kako bi mogla krenuti dalje...


Tako da sutra krećem s rezimeom svih mojih "ljubavi" jer drugačije to neće ići...

- 22:27 - Komentari (0) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 07.04.2006., (petak)


`uda Chi

Miševi moji...šta je ovo, blog zamro čim se proljeće spustilo na nas:-)
Neki šeću okolo i slikaju, neki kućicu grade...neki pak uvijek neku bolest pokupe jer hodaju goli na zubato sunce, neki pak baš kao i ja samo fantaziraju:-)


Ju što sam se ja smrzla jutros (čitaj 11h) kad sam išla na posal...nadobudno si obukla košuljicu i traper sakoić i fura Chi...sve je bilo super dok nisam stala na stanici i svoje lijepo ličeko okrenula prema sljemenu....SNIJEG `EBOTE, SNIJEG... onesvjestila bi se taj tren...sreća moja pa bus nije kasnio...trebalo mu je samo 20 min da se nacrta i spasi me od propasti...SNIJEG `EBOTE...


A ja vam brijala o pticama i lipama i krijesnicama...mojim krijesnicama...


Hm...peru me gluposti...majko mila...svaki put kad sunce grane ja se zaljubim...ZNATE LI VI KOLIKO JE PUTA DANAS SUNCE GRANULO? Ha? Ha? E pa bolje da neznate...


Chi vam je `uda na sto gradi, `uda bome...


Chi sutra ide radit...glupa Chi... ide čuvat izložbu...ide mjenjat nekog sretnika koji neće radit sad ovaj vikend...ide Chi stajat 5h u mračnoj prostoriji i buljit u sliku...joj samo da me ne stave kod Van Gogha...jer ću popizditis dobit... Chi će za dva dana zaradit 125kn...Chi će si kupit sladoled i odvest sebe se na kolače u Vincek i čevape u Čingać...Chi je službena g`upača...Rekla joj je njezina kumica da si otvori svoju firmu i radi ko gospon žena...a huh, ko da je to tak lagano...nisam ja sposobna za vodit nekaj, ja samo manualni rad obavljam...klamam, lijepim koverte, štancam dopise, pravim kave, režem, printam, pišem, potpisujem, plaćam račune i znate kaj od svega najbolje radim... Stojim u mračnom kutu mračne prostorije s slikama i buljim da mi netko ne ukrade ulje na platnu dimezija 150x78cm...hehe


Jedno je siguno Chi se neće sutra zaljubit...jer tamo sunce ne granujewink


Ali bar ćem vam imat kaj pisati sutra...jadni vi...sutra ću imat puno vremena za razmišljat o sebi, svijetu, muškarcima i ženama, planetima, smaku svijeta, smislu života...hrani, piću i odlasku na WC, hehe...


Da nisam nikog od vas vidjela na izložbi sutra, jeste čuli, idite se obrazovat kad ja ne radim wave


Pusamkiss


- 20:49 - Komentari (13) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 06.04.2006., (četvrtak)


Ptice

Pjevaju ptice, pjevaju price na Bundeku...i kada me neki šum prene dvadeset i tri minute nakon četvorke, dođe mi da šetam oko zgrade, da sjednem na klupicu i slušam ih...


Od kada sam se ovdje doselila, od kada sam se šuljajući kući petkom vraćala...od tada sam ih zavoljela...


I na kojem god dijelu grada da sam bila, ptice su me uvijek dočekale ispred moje kuće...to nikada nisam prije vjerovala...da ptice noćima pjevaju...


I kada su ga počeli rušiti, krčiti i uljepšavati...njega, onaj nekad zastrašujući Bundek...ja sam ih mrzila...jer su mi ptice potjerali...znala sam da će se vratiti ali sam se ipak plašila...da nikada neće biti isto...


Ne bojim se gripe...ni hunjavice ptičje, jer moje ptice pjevaju iz sveg glasa, one nemaju vremena za bolesti, one nemaju vremena za strah...


Dani su duži, noći su toplije, ja sam zaljubljenija, a ptice pjevaju...


Čak sam i fazana videla iz blizine...i neke ćudne pjevice, male slatke kljuniće...sada ću još samo koji mjesec pričekati krijesnice...i moj život bit će bajka...


Kada bih barem mogla nasred neke livade zavezati ljuljačku na preostale lipe...da se ljuljam sve dok ne zamirišu u ljetnim noćima...


Volim ljeto volim ga, ali što je ljeto za proljeće Zagrebačko...


Eh da, zaljubljiva sam, vratih se u neki čudan svijet...neznam što se oko mene događa...volim biti prazne glave i vesela...kada bih barem znala tko me to čini veselom...možda ptice...


Nisam još šetala obnovljenim Bundekom, te korake čuvam za neke posebne šetnje, za ruke koje će me zagrliti tamo uz malo jezero...


I bojim se otići sama, zato da ne propadnu i ovi snovi...ali ko zna...možda mi već sutra ptice ponesu, koracima veselim, koracima proljeća...Zagrebačkog...


I željela bih baš kao malo dijete, puno oduševljenja ispričati nekome zašto volim ptice, ispričati zašto volim šetnje i mirise tek procvalog drveća...


Željela bih da i ja, kao i mnogi drugi, u paru šećem vikendom po nasipu...da mi se prsti spletu u neku čudnu priču ljubavnu...a koraci da ostavljaju ritmične tragove...


Željela bih da i ja, nasmješenog lica bacam kamenčiće u vodi i pravim se da sam nekada znala raditi žebice...


Željela bih da i ja ležim na rosnoj travi glavom naslonjena na neka tamo prsa...


A sve dok mi snovi ne postanu Borneo...i ptice će biti dovoljne...

- 23:27 - Komentari (3) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 05.04.2006., (srijeda)


Samo s tobom ja sam ja

Danas vam neću biti duga i zamorna, možda zamorna jedino wink


Večeras se družim s Enesom Kiševićem, zbirku pjesama (ime u naslovu) sam dobila još za rođendan, kak sam ju stavila na policu tak je da večeras ostala...a zbilja sam se zaželjela pjesama...


Zagreb je zazelenio, predivno, baš sam danas primjetila koliko je sve veselije, mada i nije bilo pretjerano sunčano, sve je bistrije i mirišljavo (samo se bojim da neću dobit alergiju od tih mirisa, ali za sad izdržavam)


Organi iz prošlog posta su danas u navijačkom raspoloženju.."Malo nas je al nas ima!" grr...ko da ih je 50 hehe...a onda i ja u navijačkom duhu odgovaram... "Malo vas je, malo vas je pi.....!!" Pills workthumbup


S proljećem...i poslovi s popisa "Za napraviti" sve se brže križaju...padoh u napast napraviti emocionalni popis, možda s istom efikasnošću riješim neke nedoumice.


Danas sam se ljuljala na poslu, svi su otišli, ja sam završila posao, sjela sam i ljuljala se 15ak min... sad vama garant čudno kak sam se na poslu ljuljala, pa naš dragi kolega je na gredu pričvrstio ljuljačku za djecu ljudi koji tu rade...a ovih smo se dana izredale i kolegica i ja, i kolega iz Instituta i ročnik...baš smo se uveselili:-)


Mislim da ću to češće prakticirati...probudi se dijete u meni:-)


Idem vas sada malo komentirati, tako da se mogu brže vratiti Enesu... u box sam stavila još neke njegove pjesme...a vama ću ostaviti još jednu Tonijevu...toliko da živciram DJ -a



Neka te odvede


Igra je pri kraju
samo potez ili dva,
par nevažnih figura,
kralj i kraljica.


Ispred mene ponor,
nazad više ne mogu,
i nebo je bez zvijezda
cijelu godinu.


Sad maske skinimo,
da svi vidimo,
u ovoj igri
ko je ko.


Bože daj neka te odvede,
miljama od mene,
neka te zavede i prevari,
Pa da vidiš kako je zaspati na medu,
budit se na ledu,
dok preko noći svijet se srušio.


Ispred mene ponor,
nazad više ne mogu,
i nebo je bez zvijezda
cijelu godinu.


Sad maske skinimo,
da svi vidimo,
u ovoj igri ko je ko.


Bože daj neka te odvede,
miljama od mene,
neka te zavede i prevari,
Pa da vidiš kako je zaspati na medu,
budit se na ledu,
dok preko noći svijet se srušio,
svijet se srušio.

Toni Cetinski



- 22:20 - Komentari (7) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 03.04.2006., (ponedjeljak)


Slana Chi

Preživjela sam, jesam jesam...


Samo kaj nisam išla na faks jutros jer se nisam mogla probuditi, a još me k tome uhvatila neka šiza mojih reproduktivnih organa...sve ću ih jednog dana povadit...sve, koliko god da ih ima...


Ajmo dečki, ko će mi napravit dijete, tak da to riješimo na brzaka, pa da vadim sve...ubit ću onoga ko ih je izmislio...ubit baš :-)


Kao što vidite u super sam raspoloženju danas...nema veze kaj kiša pada...nisam ja od šećera...


Ali sam od soli...smrzla sam se ko guzica kad sam se vraćala doma...ja i proljetne jaknice...a danas je bilo prilično obećavajuće lijpo, sunačano i toplo...


Prisustvovala sam jednom divnom događaju...lijeni Dominiče se okrenuo s trbuha na leđa...sreća kumina :-)


I trač parti je bio u igri, fina kavica i pomoć u jednom od onih prokletih zapisnika...hvala ti moja Ane...možda ću ti dat da ovo pročitaš ak buš dobra jednom :-)


Smiješe mi se dani koji dolaze, veselim se obavezama, sutra ranom zorom opet imam CAP u Gorici, čak mu se nekad i veselim...na 3 sekunde hehe


Onda sam 3 dana sama u uredu...divno...nemojte se ljutit cure moje, ja vas volim, ali kad ste tamo onda nemrem glasno puštat Tošu ili Balaša:-)


Izbacila sam onog iz Dubrave i njegovu Nadu iz svog sistema danas...oprano s kišom :-)


Ostavljam vam sad jednu lijepu pjesmu...nema veze s mojim trenutnim raspoloženjem...samo je lijepa:-)

Onaj ko te ljubi sretan je

Obući ću stare cipele, one znaju korak do tebe
da mi oči vežu s njima naći ću te ja jedina.
Prevrnut ću zemlju, gradove, sive ceste, vjetar, oblake
makar platio životom naći ću te ja jedina.
Za mene još vrijedi deset zapovijedi, nek te nemam ja,
zaljubljen sam bio, samo jedno htio da te ljubim zauvijek
Onaj ko te ljubi sretan je, neka je, neka je
Sa mnom će se borit za tebe, kunem se, kunem se.
Spreman sam ti dati ovaj život cijeli, pitaj njega je li,
potuć se sa svima, a toliko srce, pitaj ga dal ima
Obući ću stare cipele, one znaju korak do tebe
da mi oči vežu s njima naći ću te ja jedina
Za mene još vrijedi deset zapovijedi, nek te nemam ja,
zaljubljen sam bio, samo jedno htio da te ljubim zauvijek
Onaj ko te ljubi sretan je, neka je, neka je
Sa mnom će se borit za tebe, kunem se, kunem se.
Spreman sam ti dati ovaj život cijeli, pitaj njega je li,
potuć se sa svima, a toliko srce, pitaj ga dal ima
Onaj ko te ljubi sretan je, neka je,
Sa mnom će se borit za tebe, kunem se,
Onaj ko te ljubi sretan je, neka je, neka je
Sa mnom će se borit za tebe, kunem se, kunem se.
Spreman sam ti dati ovaj život cijeli, pitaj njega je li,
potuć se sa svima, a toliko srce, pitaj ga dal ima.
Toni Cetinski


- 22:07 - Komentari (8) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 02.04.2006., (nedjelja)


Trostruka budala iliti propuh

Evo sjedim tu s slušalicama na ušima, svira Toše...kraj mene čaša čaja i hrpa papira...posla kojeg sam odnijela kući...jesam ja budala...majko mila...


Danas se baš osjećam u budala raspoloženju, em to s poslom, em to kaj moram učiti za glupi kolokvij...smiješ dva pasti ili propustiti, ja sam već jedan propustila i jedan pala hehe...neznam čemu se onda uopće trudim...ali nada umire zadnje...


Sad mi se baš po glavi mota jedna Nada...žao mi je svih dobrih Nada, ali ovo je ime ni krivo ni dužno sinoć ušlo na moj popis omrženih...zajedno s Anitom:-)


Nije bitno to kaj curu nisam nikad ni vidjela, dovoljno mi je to što ću je od sada pa na dalje prečesto za moj ukus viđati u društvu onog u čijem sam ja htjela/trebala biti...no dobro...sad opet je dramatiziram...ali znala sam da će to tako biti...pa nek mu je sa srećom...to je jedino kaj želim... da bude zadovoljan, jer znam da mu ja to nebi mogla pružiti...bar na način na koji on to želi...


Pripremala sam se da će biti tamo sa svojom curom s kojom nikad neznaš u kojoj su fazi, ali s njom s ja znam nositi...a onda sam se počela pripremati na to da neće dovesti nju jer je napokon s tim raskrstio nego neku "frendicu"...ali to sve nije uspjelo kada je došao...jučer je bio posebno zgodan, jučer je bio posebno sretan...a najsretniji kada je odlazio nakon pola sata, ususret Nadi...


I onda ja...sama sam sebi dosadna sa svojim pizdarijama...zadnjih sam dana (u onim gore navedenim pripremama) skužila da mi se fakat neda biti tajno zainteresirana za nekoga, biti na raspolaganju, biti zanimljiva, sređena, smijati se i bacati fore...i sve to...samo da bi bila primjećena, od njega ili bilo koga drugoga...zašto ja jednom ne mogu doživjeti da se nekome svidim pa da se mene malo "obrađuje" a ne suprotno...umorila sam se od takvih pizdarija...


Znam da je moj problem to što se ja obično zaljubim u nekoga za kog si zamislim da ima šanse, nadam se... pa mi sve pomuti neka Nada...


Dobro ovo je sad jedan slučaj na kojem obrađujem svoju glupu teoriju, i koliko poznajem sebe, proći će me histerija do večeri, a slijedeći put kad ga vidim bit će mi kao da vidim zid...


Pomirila sam se s tim da neću rukama i nogama vuči kako bi si našla dečka, joj to sam prerasla prije par godina, ali ipak me povremeno opterete takve bedastoće, jer kad dođe proljeće ja sam prilično zaljublijiva, kao što ste i primijetili...a od svih tih koje sam spominjala u zadnje vrijeme, on je bio "najozbiljniji" slučaj...


I već odavno znam da sam iscrpila sve kapacitete glede dečkiju koje poznajem, ali fakat mi se neda upoznavati neke nove, nisam raspoložena za prva upoznavanja...


Došla sam doma prilično rano, mislim negdje oko pola 2, jer je slavlje za mene dosta rano počelo, tako da je raspoloženje samo po sebe splasnulo već negdje oko ponoći, dijelom i njegovom zaslugom (bar što se mene tiče)...pa sam onda kad sam došla doma čitala svoje stare postove, isprintala sam si ih, i nisam mogla vjerovati da sam sve ono proživljavala i pisala...kako se to sve čini tako davno...


I onda još i jedan post u kojem sam skužila da sam zadovoljna time da sam sama, i dobro da sam ga pročitala, jer bi inače sada tu cmoljila...i kao što rekoh, ja sam vjetar, ali mi ipak nije jasno zašto ne postoji netko ko će zatvoriti prozor da ne izađem van...kad baš svi zatvaraju da ne uđem unutra...i napravim propuh...pa nisam valjda toliko zastrašujuća, hladan i odvratna...


Nemojte se obazirati na mene, blog mi je jedino mjesto na kojem se mogu ovako iživjeti, neda mi se o tome više pričati s prijateljicama, stalno vrtim istu ploču...i sve dok u budem vrtila tako ću se osjećati...a ovdje napišem i to je to...


Idem sada pisati te glupe zapisnike, komada 3...to je najgori dio moga tajenja, najgori...


Pusa vas Chi, danas u trostrukom budala raspoloženju...headbang


****UpDate****23.15h

Ubit ću se... idem se utopit u kadi... cijeli dan pišem jedan ebeni zapisnik...a još me dva čekaju...i učit moram...i stalno žderem...


****UpDate2****23.22h

Kada mi je premalena...
Nemože si čovjek pošteno ni muke skončat...

- 13:34 - Komentari (9) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 01.04.2006., (subota)


Vjetar se vezat nemože...

Bila ja sinoć na koncertu Crvene Jabuke...odnosno na noći bosanskih studenata i prijatelja...a kako mi već znamo da Chi nema predrasude, već se druži sa svima, a pogotovo Chi zna da sa bosancima uvijek najbolja zabava...


Strgana sam bila cijeli dan, jer sam na nogama od pol 7, već sam ujutro odradila 2 šihte radionica s djecom u V. Gorici, pa onda poslije to ga išla na posal, tamo sam došla skroz strgana, a onda još i van... začorila sam si 45 min doma, i spremila se, baš sam si bila lijepa...samo kaj su mi hlače stalno spadale, a majica mi je bila prekratka pa sam se s tim borila cijelu noć ali nije bed...


Ušli mi tamo oko 22.45, a u Bestu žive duše...majko mila, ali DJ je bio dobar pa smo plesale i zezale se cijelo vrijeme...prostor se polako punio a Jabuka je počela svirati tek u 1.00...ja sam mislila poluditi...već do tada sam bila strgana ko pas, a onda još i ti napori...hehewink


Prošvercala sam si plastičnu bočicu s vodom koju smo onda nas 3 stalno punile u WCu zato kaj po običaju nismo imale love...ali bilo je super!


U jednom trenu je do našeg stola koje smo uzurpirale došla grupica dečkiju, i onda su nam se nonšalantno nagurali pomalo na stol, pa prvo, odloži piće, pa onda, odloži lakat, pa odloži 2...grr...


Nebi to bilo ništa loše da nisu bili neki skroz čudni...bio je jedan ogromni dalmoš koji je cijelu noć stajao u stavu mirno, a onda ga je pri kraju počela šorat neka depra i histerija pa su se stalno naguravali ko djeca...TO SE NIKAD NE MIJENJA...IMALI ONI 15, 19 ILI 26 GODINA!!!rofl


I sad se jedan od njih, meni najzgodniji, našao pametan da nas zeza kako smo ufurale bočicu spritea unutra i kaj to pijemo...a ja si mislim...dušo...vidjet ćemo jesi li ti pravi bosanac...


Na kaju se ispostavilo da nije, jer od 10ak rundi koje su oni okrenuli, nije se udostojio nama ponuditi piće...mislim nisam sponzoruša...ali i ptice na grani znaju da bosanci nisu izmislili pojam sponzoruša...i da oni najčešće bez pitanja dofuraju cugu na stol...pa reko...ĐABA TEBI TVOJ NAGLASAK KAD SRAMOTIŠ SVOJE PODRIJETLObang


Nemojte misliti da sam sad oštra nešto...nisam, samo očem reć kak je...čak je i moj tata danas ostao u čudu kako su se dečki nama uvalili za stol a nisu nam ponudili piće...


E još nešto...u tog dečka, guza lijepa, kakvu nisam vidjela već dugo...sanjala sam ju kad sam došla doma hehethumbup


A pjesma iz naslova...kada je svirala, shvatila sam da sam to ja...Vjetar


A bila je još jedna pjesma, nisam sigurna dali joj je pravo ime Nemiri ili Deni...ali posjetila me na jednog mog prijatelja kojem je jako loše, išao je samnom u osnovnu školu, imao je najlijepše plave oči koje sam ja do sada vidjela, zvao se Deni i strašno se bojim da će te oči prerano utonuti u san...


Doma sam stigla oko pola 5...ptice su pjevale, jutro je bilo prekrasno, a pogotovo ga prespavati...sada nastavljam dalje...moj mladi bračni par danas slavi svoju 1. godišnjicu...danas neću pit vodu iz sprite bočice...


Pusam vaskiss


- 15:48 - Komentari (6) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



*Fly Me To The Moon*



*Dušo moja*

Dušo moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati.

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mome dlanu
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.
Zvonimir Golob


*Između dva krika*

Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim
Jer da sam i jelen, i jasen u planini
Zbog tebe bih sišao među ljude
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim na teret
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih
Enes Kišević


*Sve te vodilo k meni*

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
sve te vodilo k meni
već od prvih koraka.
mada ništa nisi rekla,
ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao.
Sve te vodilo k meni
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče.
kad te baci kao ladu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi moraš biti draga
da mi moraš biti draga.
Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta
tvoje ljubavi mrtve
moja loša iskustva.
mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem
sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni.
Arsen Dedić


*Zagrli Me*

Ne trebaš mi ništa reći,
svoju prošlost, svoje ime...
Ako će ti biti lakše,
zagrli me, zagrli me...

Uzeću te u naručje
da te čuvam usred zime,
grijaće te moje tijelo,
zagrli me, zagrli me...

Zagrli me oko vrata
oluja se diže,
ne može ti vjetar ništa,
ako priđes bliže,
ako priđes bliže...

Ukrao bih sreću za nas,
kupio bih, nemam čime,
jedino si moje blago,
zagrli me, zagrli me...

Ne trebaju tebi draga
ove pjesme, ove rime,
najviše je sto se može,
zagrli me, zagrli me...
Arsen Dedić


*Prisutan kao svjetlost bez glasa*

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
Enes Kišević


*Da si blizu*

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.
Vesna Parun


*Zavjet*

Ako mi srce na prestigne ptice
ako mi oči budu siromasi
ako mi ruke budu udovice
koje prisustvo ljubavi ne krasi,

i ako noću ne čeznem u snima
i ako danju ne žudim na javi
i ako venem u močvarnim dnima
i u tjesnoći duša mi boravi,

i ako ulje nalijevan u svijeću
uhodi tamno da pomognem djelo
i krivom ako vjerujem umijeću
i laži svoj pozamljujem čelo,

neka mi jutro na prag ne stizava
neka me zemlja iz milosti briše.
I ako živim ko jalova trava
neka me sunce i ne grije više.
Vesna Parun


*Bez oproštaja*

Ne, ja se nisam oprostio s njom
kad nestade na svoju stranu.
Sam slušah svojih nada lom
U jednom zabačenom restoranu.

Kako je bilo? Nije teško reći!
U žamoru oglasila se trublja,
I vlak je krenuo obično i lijeno,
Sa svime što još ljubljah.

Da l` mišljaše da u tom gradu
Ostavlja dušu njome bonu?
Da l` iskahu me njene oči
Pogledom čeznje po peronu?

Daleko negdje juri sada vlak,
Al što to moje srce kuca jače?
Nije l` to možda nada, tajni znak,
Da neko u daljini plače?

Ah kakav plač! Uobraženje, san!
Ta njene čežnje davno sve su
Već ugašene. Ti si malko pjan,
A stvari jesu - kakve jesu.

Možda zape koji svijetli tren
Na svome letu u njezinoj duši;
A i taj spomen past će kao list
Minulog ljeta, što se suši.
Dobriša Cesarić


*Kolajna V*

Ove su riječi crne od dubine,
ove su riječi zrele i bez buke.
one su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme k'o pružene ruke.

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati ce đerdane.

No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom , u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.
Tin Ujević


*Mala Kavana*

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece u meni ljubav je rasla,
Al nikome to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
Dobriša Cesarić


*Poludjela Ptica*

Kakvi to glasi cuju se u mraku,
Nad nocnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, nista, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijece sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseci,
Kuda to leti, sto bi htela doseci?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu
Sleti u nizu, u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, sto je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Nece za odmor nac nijedno drvo.
Dobriša Cesarić


*Čekaj me*

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Konstantin Simonov


*Stablo*

Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo.

Rekao si:
budi plaha.

I neusudih se
zatrepariti liscem.

Rekao si: budi vjerna
I ja cekah.

Onda si usutio.
A stablo je jos tu.

I ne usudi se
zatreperiti liscem.
Vesna Parun