Buljim u prazno...u polumračnoj sobi, obojanom u crveno...na zidovima obješeno 8 slika... u prostoru konstantno kola 5-6 ljudi...a ja, nemožete vjerovat...razmišljam...
U subotu je bilo toliko ljudi da nisam mogla razmišljati, morala sam konstantno biti koncentrirana na njih, jer stalno nekaj pitaju, stalno zabijaju nos u slike, stalno neki k.... izvode.
Danas je bila druga stvar, danas sam i sjedila, bolio me đon, osim toga posjetitelji neznaju da ja nesmijem sjediti hehe:-)
O čemu sam razmišljala?
E pa jučer sam nakon posla šunjala po gradu s mojom dragom mamom i bebom, i tata se pridružio kasnije, i onda sam navečer kod njih bila, i došao je moj Bivši sa svojom novom curom...
- "Zašto to đubre na tebe reagira samo kada ima curu?" - reče Ane.
-"Ma ne reagira na mene, kako reagira?"
-"Pa lijepo, jesi li ga vidjela danas, nije normalan" - Ana.
-"Ma on ne reagira na mene kada ima curu, nego kad je malo pod gasom, i kad ga ja zajebavam. E pa danas sam ga ja zajebavala, a bio je i pod gasom."
Nakon podužeg zaključka da nije bio pijan jer ne pije, ali je garant nekaj popio prije tekme, i da on na mene regira samo kad ima curu i kad ga zajebavam...meni je došlo da plačem....pa koji je k.... tim muškarcima?
Jesu li oni normalni?
Kolike sam suze ja zbog njega isplakala...dobro, ja sam zbog svakoga od njih suze lila...ali ovo je posebna priča...izbjegavati me nakon najobičnijeg brijanja, pa onda opet bariti, pa onda opet bariti, pa onda opet bariti...to traje već nekoliko godina...a tip konstantno ima varijantu da mu se sviđaju normalne male plave umiljate curice...i našao si je takvu...samo kaj nije baš normana i nije plava ali ok...nemam ništa protiv cure, dijete je...i onda on opet ovako....ma milo moje, znaš da predamnom možeš biti ponosan kaj imaš curu i sve to, ali nemoj mi molim te izigravat budalu...
Kako da se onda čovjek ne zabrine...pa ja definitivno ne želim opet iste priče, ni Onoga Čije Se Ime Ovdje Više Ne Spominje, no onog sina poznatoga oca s kojim će situacija uvijek biti neriješena (i u mojoj glavi i zazbilja), pa sad ovaj...I konstantno se samo vrtimo u krug...
I kad pogledam, mislim da sam zaslužila da moje vrijeme napokon dođe, cijelo je to društvo iz Dubrave odjednom pronašlo svoje curice, negdje baš u isto vrijeme, i kad je god neko druženje ja sam tu solo, ne opterečujem se s tim, ali sad tek kužim da trokut Bivši-Ja-Onaj što sad ima Nadu-nikada neće biti razriješen (zazbilja, u mojoj glavi odavno je).
Pitala sam svoju mamicu jesam li ja opsjednuta ili koji mi je vrag...dali pretjerujem s tim razgovorima i jadikovanjima o ljubavi, tipovima i zaljubljivanju...
Sama sam već sebi dosadna, ali kad dođe proljeće izgleda da nisam ja jedina koja poludi...neznam...
U jednu ruku mi je drago da sam ovakva, jer sam u jednom trenu imala osjećaj da sam umrla emocionalno, sada znam da sam tu, i život mi je malo zanimljiviji, jer bar eto ne pričam samo o poslu kao jedno vrijeme, ali sada opet pričam samo o ljubavi...
Oproste što sam dosadna...ja izgleda moram u glavi probaviti sve one stare priče kako bi mogla krenuti dalje...
Tako da sutra krećem s rezimeom svih mojih "ljubavi" jer drugačije to neće ići...
Post je objavljen 09.04.2006. u 22:27 sati.