Chi vam je danas odlučila da će fakat početi učiti!
A zašto je Chi to odlučila?
Zato što je jučer imala jedan divan susret s jednim divnim dečkom koji je pokazao Chi koliko je u biti razmažena...
I koliko se ja mučim s nebitnim stvarima, od toga da mi se nada ići na predavanja, od toga jesam li debela ili nisam, jesam li visoka ili nisam...i imam li dečka ili nemam...sve su to gluposti, obične gluposti.
I sve dok ti se život ne preokrene doslovno za 540° nikada ga nemožeš ozbiljno prihvatiti.
Meni se nije okrenuo, i čak, Hvala Bogu da mi se nije okrenuo...ali kažu mudri ljudi, na tuđoj nesreći se uči.
Tomislav.
Za njega smo skupljali donacije na zadnjem H-epicentru.
Ima 20 godina, invalid je, doživo je misterijoznu nesreću na vlastitom pragu...misterijoznu zato što se ne sjeća tog događaja, niti cijelog dana...
Bio je u komi jako dugo, lubanja mu je smrskana i dio nedostaje, redovito ima terapije i za sada tek može malo stajati na svojim nogama, naravno uz pomoć drugih.
Šapće, jer su mu glasnice uništene kada je 2 mjeseca bio na aparatu za disanje.
Uz to se otkrilo da, bez obzira na samu traumu koju je doživio, Tomislav boluje od neizlječive bolesti kralježnice.
Tomislav.
Tomislav ima vesele oči.
Tomislav se smije i šali na vlastiti račun.
Tomislav ima frčkavu kosu i uči njemački zato što daje razredne ispite za 4. gimnazije.
Tomislav.
Išli smo jučer kod Tomislava uručiti mu donaciju koju su mladi skupili, donaciju koja će mu dobro doći zato što HZZO ne pokriva sve troškove fizijatra, uopće ne priznaje logopeda, te ne pokriva troškove mišićnog stimulatora, a kamoli anatomski jastuk koji mu je potreban.
I kada sam išla prema tamo, priznajem nije mi se baš dalo ići, padalo mi je na pamet da se nekako izvučem, da slažem neki lošu ispriku ali mi nije išlo...i onda smo nas troje krenuli k njemu.
I nakon susreta s njim, njegovom sestrom i tatom u jednoj kućici kod nasipa u Trnju, u mojoj je glavi bilo samo...ja mu se divim...čak nisam razmišljala o sažaljenju, jer koliko ta situacija bila teška i strašna to Tomislavu neće pomoći, a to neće pomoći niti nikome ko njega poznaje...jer...
Tomislav ima vesele oči.
HVALA VAM SVIMA KOJI STE SVOJIM DONACIJAMA POMOGLI TOMISLAVU I NJEGOVOJ OBITELJI.
Post je objavljen 24.04.2006. u 17:23 sati.