Pasija...i opet sam plakala...koliko ti tek bolova i udaraca ja svakim danom zadajem Isuse? I što vrijede sve ispovjedi ako grijehe ponavljam...ako Te uvijek istim bičem ranjavam...ako Te tučem i udaram...
Jer Tebe najviše boli kad ranjavam svoju dušu, kada se ljutim i nerviram, kada psujem i pričam bedestoće...kada ogovaram, kada lažem...kada zavaram...
I boli me duša što nemogu onako pravo moliti, kada Te ne nalazim u svojim riječima, kada sam prazna i nekoncentrirana...kada me napasti odvajaju od Tebe...
Trudim se biti ona prava, ona Božija, ona bez okova...ona što svakog baš kao Tebe u srce prihvaća...i onda sam u stanju prihvatiti druge, a za Tebe ne nalaziti mjesta...
I opet sam "čista", opet smirena, i osjećam da mi pomažeš prtiti put u mojim mislima, put do svjetla, put do mira...do istine...
I sada znam, da ćeš izlječiti sve, sve moje snove nemirne, sve rane na srcu ostale, sve želje preželjene, sve što zatražim od Tebe...i ja Te želim samo jedno tražiti...u mom srcu sagradi hram, i nastani se u njega, jer previše me boli svaki udarac koji sebi i Tebi zadajem, sve to boli duplo jače...
Milijun stvari mi kroz glavu prolaze, možda sam Te ipak našla u sebi Isuse...i ne pale brije da želim biti formalni vjernik od blagdana do blagdana, ne pale brije da mi se neda moliti i ići na misu svake nedjelje, a znam da me to Ti zoveš, jer predobro sam upoznala tvoj glas da bih ga zanemarila...koliko sam se samo puta htjela oglušiti, a nikada mi to nisi dopustio...I hvala ti za to.
I milijun mi stvari ide kroz glavu, kako me peru neki strahovi, od budućnosti, od samoće i ostalog, ali eto opet, šapćeš mi: "Nemoj se bojati"...jer Ti se Kriste nisi ničeg bojao...
I opet, milijun stvari, a najglasnije je ona... U KUĆI MOGA OCA IMA MNOGO STANOVA, IDEM TAMO PRIPRAVITI VAM MJESTO.
Hvala ti Kriste što me ne puštaš da lelujam, da lutam i nailazim na slijepe ulice, hvala ti što mi pod noge bacaš prilike ma koliko ih ja ne primjećivala, i hvala ti što mi svakim danom pružaš sve veće povjerenje....
Možda vam se činim čudna odjenom, ali odlučih...previše sam ga puta zatajila...neću to učiniti ponovno. NIKADA.
Svima vama koji ste uspjeli doći do kraja ovoga posta želim SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!
Post je objavljen 14.04.2006. u 23:57 sati.