Lizalica
|
Eto i mene malkoca...baš ste me nasmijali sa svojim komentarima, mislim, jesu ozbiljni, ali baš mi je nekak bilo smiješno, pogotovo dečki sa svojim komentarima, odmah mijenjaju temu hehe...ma sve mi je smiješno ovih dana hehe, evo smijem se hehe... Nisam poludila, ne bojite se, ja već jesam luda... Imam produženi zasluženi odmor, od srijede do srijede, Bog blagoslovio šeficu, obje čaaaak :-) A mogu vam i s ponosom reći da sam na pola puta do Rima...moram si samo zapisati negdje gdje sam sakrila novce od same sebe jer bi se moglo dogoditi da ih ne pronađem...koji sam ja trošač love na gluposti...evo sad se još suzdržavam...ali nemate vi pojma koliko je to teško...za poluditi... Pazite sad...sutra idem učiti u NSB...ima da se zgrada sruši do temelja...nisam pravo učila već...fijuuuu... A sad malo ozbiljnosti...opet da se vratimo na miško-ženske odnose iz moje perspektive...imam jednu frendicu, recimo da se zove Jane Doe... radi u jednom dučanu u centru grada...Jane ima dečka, s dečkom probleme, a i neke zdravstvene probleme koje će samo žene skužiti...i Jane je već 4 mjeseca u apstinenciji...hm..onoj jel...i jučer u dućan ulazi tip...visok...zgodan, CRNAC...bicepsi, tricepsi, ko iz časopisa... i veli tip američkim naglaskom: "I like you, would you have sex with me?" Jane zinula...gleda tipa i nije joj jasno...pa jesi ti lud il te balkanac učio barit? Veli ona njemu, izgleda si ti vrlo očajan dečko...ima tu jedna ulica gdje ima mnogo djevojaka koje bi rado s tobom... I tip ozbiljan...i Jane ozbiljna u svom negativnom odgovoru...a u glavi joj samo...neznam jesi li ti lud zato što mi postavljaš takva blesava pitanja, ili sam ja luda zato što neću pristati? I sad zakaj vam ja to govorim... E pa mile moje, što znači biti u korizmi...odrekneš se svega i onda ti se događaju scene iz filmova i snova svake prosječne žene Hrvatice... I ja sam se onda trebala odreći muškaraca, možda bi nastala gužva, moram si to zapamtiti do slijedeće godine... A u mom svijetu isto film...film koji opet vrtim u glavi...čim nemam posla, odmah fantaziram...premotavam si u glavi one scene koje provedoh s Onim Čije Se Ime Ovdje Više Ne Spominje...i ne boli me, i ne želim ga, i ne volim ga, i ne, i ne, i ne...ali nemogu se oteti dojmu, ja je zbilja bilo lijepo imati nekoga ko me zvao u gluho doba noći da mi poželi laku noć, ko me zvao i "pratio" doma dok sam se kasno vozila tramvajem, tko me bar jedan period vremena smatrao posebnom... U biti sad tek vidim, to je sve što sam imala, nekoga da me zove i priča samnom o bedastoćama u 2 u noći, jer ono malo zagrljaja, ono malo vremena što smo proveli zajedno, nemože se nazvati vremenom, ali posvetiti nekome 8 mjeseci svoje svake večeri, bila bih glupa da mi to ne nedostaje...i bila bih glupa kada bih rekla da ne želim ponovo i još...ne s njim... ali želim to... Život mi je kao malom djetetu pružio lizalicu, i prije nego sam došla do žvakaće, uzeo mi ju je...i ja je želim natrag...ali ću biti dovoljno bezobrezna i želim novu...frišku i drugačijeg okusa... Pusam vas :-) |
