Today
|
Idem ja nonšalantno na posal, i nonšalantno kasnim, i nonašalantno mi se nije dalo prati kosu i posebno se šminkat...i nonšalantno naletim na tipa s kojim sam prije par godina bila...jedini policajac u mom životu (kao što već znate palim se na uniforme)... Policeman me skužio, stao sastrane ceste i čeka...ma šta čekaš mislim si ja, ulazi u taj auto, sad mi još i ti trebaš tu...da sam bar kosu oprala:-) Smiješi se i veli kako čudno da smo susjedi a ne srećemo se, kako mu je baš žao da smo izgubili kontakt i da mu je žao, zna da je on zajebo...e ovo nisam očekivala...misliš si od raznih tipova želiš čuti priznanje i kajanje da su zeznuli...ali ovo od njega nikad nisam očekivala...prvenstveno zato što nikad nisam imala filing da je zeznuo nešto, niti ja nisam htjela s njim nastaviti kontakt... Razgovor je bio srdačan, uvijek mi je on bio u dobrom sjećanju...nikada nije bio ljugavac prema meni, a osim toga prošlo je 4 godine, čovjek bi pomislio da nema više potrebu stati, izaći iz auta i pitati "Kako si?" Pitao je kad ćemo na kavu...rekla sam da neznam, rekao je da mogu uzeti njegov broj ako želim, rekla sam da ćemo se još koji put sresti i nastavila svojim putem... Razgovor pozitivan...susret pozitivan...osoba pozitivna...rastanak pozitivan...sjećanje pozitivno...čist račun duga ljubav hehe... Nikada nisam od njega ništa željela, i rijetko kada bih ga se sjetila, bio je previše zauzet za moj ukus...i nisam mogla vjerovati ta jedna kava i dugi razgovor na parkiralištu mogu ostaviti takav dojam na ljude...žao mi je samo što se nismo ranije sreli...ne pada mi pamet dijeliti muškarce...a pogotovo ne sa njihovim ženama...  Zašto se krivi muškarci pokažu pravim muškarcima...on je već drugi takav u tjedan dana...zašto se nikada oni koji trebaju ne pokažu brižnima, zainteresiranima, duhovitima i zaštitnicima? Traže li žene previše...ili je samo u meni problem...  |
party, party
)
