MM

nadnevak 01.03.2006., (srijeda)


Krila su mi slomljena...

Joj, baš je super bilo jučer na koncertu :-) baš sam se lijepo izživjela :-)


Putujući u tramvaju na prijekoncertnu kavicu, u ušima je svirala pjesma Toše Proeskog (koji je isto bio na koncertu hehe) i ja sam shvatila da je moje ponašanje i moji osjećaji i sve to, upravo ono stanje koje ljudi opisuju kada kažu da je nekome srce slomljeno.


Ne volim više... neznam mogu li se u skorije vrijeme uopće prisiliti da volim...ni manje ni više...jednostavno mi se gade svaki mogući odnosi s bilo kojim muškarcem, i sve one koji me okružuju (mada me ne doživljavaju uopće) ni u koju ruku nemogu doživljavati kao eventualne potencijalne...gadi mi se svaka pomisao da bih opet kretala u bilo kakvo flertovanje i koketiranje s bilo kim...umrla sam za njih...


No dobro, da nebudem patetična skroz...na koncertu sam pjevala i vrištala i super mi je bilo, ali niti jedna pjesma nije imala lice, niti lice nekoga u koga sam zaljubljena (jer nisam u nikoga), niti lice onoga koji me povrijedio...ničije lice, bile su samo pjesme, bile su samo stihovi...


I baš zato...osjećam se super, jer sam shvatila da više u sebi ne vučem nikave nezavršene stvari, nikakve prekinute romanse, ništa loše...


I bez obzira što znam da ne želim ni pomišljati na ljubav, znam i to da više ne mislim niti na njega...niti na nikog drugog...jer da je tako...te bi Tonijeve pjesme pokrenule bujicu suza...a nisu...jar ja sam SLOBODNA od svega...i živim dalje :-)


Ali ipak malo je i tuge u meni, jer nemam snage s oduševljenjem ponovno pričati o nekome ili nečemu... nemam volje, želje niti potrebe... i to me poražava, jer ja sam osoba koja je uvijek vjerovala u bolje sutra, i nikad ništa nisam shvaćala kao kraj, a sada se bojim da sam zakopala sebe negdje duboko gdje se više neću pronaći...


Veseli me što više nemam nekoga za koga žalim, ko mi nanosi bol, ali vidim da imam uteg koji me čvrsto drži na zemlji...a uvijek sam voljela letjeti...visoko...u nebesa...gdje se gužvaju poruke sms-a...


****UpDate***


Kometari


# To je normalno razdoblje...Ponovo ćeš ti nama voljeti... :) (Vulgar 01.03.2006. 21:37)
# Ne brini, poletjet ćeš ti ponovo visoko...kad bude vrijeme za to!...Pozdrav! (tinns 01.03.2006. 21:43)
# ma to ti dođe ko neka pauza.,relaks duše i srca...prije leta:)) (gugo 01.03.2006. 23:40)
# joj, da sam bar i ja bila na koncertu! :) (Hopes&Fears 02.03.2006. 00:04)
# nisam bila sto godina na koncertu... (D.S.O. 02.03.2006. 00:48)
# ja isto jedno vrijeme poslije dečka kojeg sam jako volila nisam imala apsolutno nikakvog osječaja prema muškom rodu,ali s vremenom se to promijenilo...budi dobra i sretna! (KIRSHNA 02.03.2006. 11:39)
# ne mozes se prisiliti da volis... (poluuspavanka 02.03.2006. 20:02)
# ja sam htjela ic na tonija, al su kod nas bile rasprodane katre.. drago mi je sto ti je bilo lijepo! :* (Loch_Ness 02.03.2006. 22:58)
# nemoj tako, gledaj i dalje pozitivno na život i vjeruj u bolje sutra! drago mi je što si se zabavila, i kao što si rekla: pjesme su bile samo pjesme.... to ti je super; što ne provlačiš prošlost u sadašnjost... (soulful 02.03.2006. 23:29)
# I meni je lijepo bilo na koncertu ;)) I ne daj se, to što stihovi pjesama više ne kriju ničije lice, to je znak da si spremna ići dalje. I to što ti se čini da više nećeš moći voljeti, to sigurno nije istina. Ovo je sada možda neko mirnije razdoblje, kada je vrijeme za neke druge stvari, možda za prijatelje ili neke druge bliske osobe. I ljubavi će uvijek u tebi biti, samo je pitanje kome će ona biti namijenjenja u tom razdoblju. Ono što ti je nekada bilo teško i što te rastuživalo, nećeš uvijek gledati istim očima. Sve se mijenja..On kroz vrijeme sve mijenja, to budi sigurna ;) Nadam se da ne zamjeraš što ti ovo priča netko mlađi O:-) Ajd samo hrabro! :) (little_angel 02.03.2006. 23:49)

- 20:38 - Komentari (0) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

< ožujak, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



*Fly Me To The Moon*



*Dušo moja*

Dušo moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati.

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mome dlanu
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.
Zvonimir Golob


*Između dva krika*

Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim
Jer da sam i jelen, i jasen u planini
Zbog tebe bih sišao među ljude
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim na teret
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih
Enes Kišević


*Sve te vodilo k meni*

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
sve te vodilo k meni
već od prvih koraka.
mada ništa nisi rekla,
ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao.
Sve te vodilo k meni
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče.
kad te baci kao ladu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi moraš biti draga
da mi moraš biti draga.
Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta
tvoje ljubavi mrtve
moja loša iskustva.
mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem
sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni.
Arsen Dedić


*Zagrli Me*

Ne trebaš mi ništa reći,
svoju prošlost, svoje ime...
Ako će ti biti lakše,
zagrli me, zagrli me...

Uzeću te u naručje
da te čuvam usred zime,
grijaće te moje tijelo,
zagrli me, zagrli me...

Zagrli me oko vrata
oluja se diže,
ne može ti vjetar ništa,
ako priđes bliže,
ako priđes bliže...

Ukrao bih sreću za nas,
kupio bih, nemam čime,
jedino si moje blago,
zagrli me, zagrli me...

Ne trebaju tebi draga
ove pjesme, ove rime,
najviše je sto se može,
zagrli me, zagrli me...
Arsen Dedić


*Prisutan kao svjetlost bez glasa*

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
Enes Kišević


*Da si blizu*

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.
Vesna Parun


*Zavjet*

Ako mi srce na prestigne ptice
ako mi oči budu siromasi
ako mi ruke budu udovice
koje prisustvo ljubavi ne krasi,

i ako noću ne čeznem u snima
i ako danju ne žudim na javi
i ako venem u močvarnim dnima
i u tjesnoći duša mi boravi,

i ako ulje nalijevan u svijeću
uhodi tamno da pomognem djelo
i krivom ako vjerujem umijeću
i laži svoj pozamljujem čelo,

neka mi jutro na prag ne stizava
neka me zemlja iz milosti briše.
I ako živim ko jalova trava
neka me sunce i ne grije više.
Vesna Parun


*Bez oproštaja*

Ne, ja se nisam oprostio s njom
kad nestade na svoju stranu.
Sam slušah svojih nada lom
U jednom zabačenom restoranu.

Kako je bilo? Nije teško reći!
U žamoru oglasila se trublja,
I vlak je krenuo obično i lijeno,
Sa svime što još ljubljah.

Da l` mišljaše da u tom gradu
Ostavlja dušu njome bonu?
Da l` iskahu me njene oči
Pogledom čeznje po peronu?

Daleko negdje juri sada vlak,
Al što to moje srce kuca jače?
Nije l` to možda nada, tajni znak,
Da neko u daljini plače?

Ah kakav plač! Uobraženje, san!
Ta njene čežnje davno sve su
Već ugašene. Ti si malko pjan,
A stvari jesu - kakve jesu.

Možda zape koji svijetli tren
Na svome letu u njezinoj duši;
A i taj spomen past će kao list
Minulog ljeta, što se suši.
Dobriša Cesarić


*Kolajna V*

Ove su riječi crne od dubine,
ove su riječi zrele i bez buke.
one su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme k'o pružene ruke.

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati ce đerdane.

No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom , u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.
Tin Ujević


*Mala Kavana*

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece u meni ljubav je rasla,
Al nikome to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
Dobriša Cesarić


*Poludjela Ptica*

Kakvi to glasi cuju se u mraku,
Nad nocnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, nista, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijece sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseci,
Kuda to leti, sto bi htela doseci?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu
Sleti u nizu, u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, sto je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Nece za odmor nac nijedno drvo.
Dobriša Cesarić


*Čekaj me*

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Konstantin Simonov


*Stablo*

Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo.

Rekao si:
budi plaha.

I neusudih se
zatrepariti liscem.

Rekao si: budi vjerna
I ja cekah.

Onda si usutio.
A stablo je jos tu.

I ne usudi se
zatreperiti liscem.
Vesna Parun