Hm...eto bijah u iskušenju sve što sam prije pisala pobrisati...jer mi se izgubilo zadnjih nekoliko postova kao i većini vas sigurno, ali eto, nisam, nego sam čisto plavušinski sve copy/pastala...jer te su riječi dio mene, a i vaših se komentara ponekad dobro sjetiti...
Uh kako sam ovih dana trebala blog...strašno nešto...
Neke me stvari još drže, ali sam se većinom ohladila...
Na poslu mi je bilo bezveze, neznam, ne osjećam se baš korisnom tamo, a vrijeme gubim na bedastoće i onda sam skužila da sam neke stvari stavila sastrane pa zaboravila...i sranje...
Dosta mi je...kad bih mogla barem malo ohladiti, malo biti student, a ne raditi, a sve to je tako nemotivirajuće...pogotovo sad kad smo u kurcu s novcem...
Sori što psujem, odrekla sam se psovanja u korizmi, ali ne ide mi baš kao što vidite...
U četvrtak mi je rođendan, a imamo i sastanak upravnog odbora na poslu...shit...meni nije sjela ona mizerija od plaće, pitanje dali će do četvrtka, taj s.c. je fakat u k...
Ako tko bude očekivao neko čašćenje nek se uputi negdje drugdje, ja ću bit pizda pa neću to ovjekovječit na rođendan, možda tek kasnije...
Dužna sam lovu na više strana, nisam puno, ali kad se zbroji neće mi ništa ostati od plaće...ništa od duhovne obnove s H-epicentrom, ništa od Nacionalnog susreta mladih u Puli...ništa od frizure, ništa od cipela...
Nisam materijalist, ali kad osjećam da mi je kompletno stanje (uključujući obiteljsko) u bankrotu, onda mi nije do ničega...da se ovo sada nije dogodilo, razmišljala bi o tome da promjenim posao...
Daleko od toga da mi je na poslu loše, nije, ali sam u zadnje vrijeme izgubila kompas, umorila sam se, nemam fiksno radno vrijeme i radim hrpu gluposti pa i kad idem napisat nešto u knjigu rada, neznam što bih napisala...neznam dali želim veću odgovornost, čak bi željela negdje raditi na šalteru, tipkati ko kreten neke gluposti pa da nemoram razmišljati o ničemu...
Neda mi se niti surađivati više na projektima na kojima surađujem...definitivno sam dosegnula najviše nivo bezvoljnosti za išta...
Jel to povezano s tim da nisam ushićena u ljubavi, kaj mislite?
Neznam... želim biti student...želim biti osoba koja će za 2 godine fakat i završiti taj fax...želim biti netko ko će imati aktivniji privatni život, a ne okupiranost s glupostima...
U jednom trenu mislim, ok, stekla si iskustvo, sad lijepo kreni dalje, završi taj faks, iovako nemaš ništa od tih 1200kn koliko dobiješ...al eto, baš kad mi dođe do toga da sama sa sobom odlučim, pukne me tren da tih 1000kn može itekako poslužiti mojoj obitelji...
Fuck... imam 24 godine, nisam u braku, nemam većih financijskih zahtjeva...a na kraju se veselim svakom novčiću koji dobijem...jesu li to moji apetiti premaleni ili ja neznam tražiti bolje...
Sada više neznam jesam li uopće zaslužila bolje...
Najređe bi sjela i plakala...ali znam da nema smisla...ništa nema smisla...
Post je objavljen 07.03.2006. u 22:34 sati.