Evo sjedim tu s slušalicama na ušima, svira Toše...kraj mene čaša čaja i hrpa papira...posla kojeg sam odnijela kući...jesam ja budala...majko mila...
Danas se baš osjećam u budala raspoloženju, em to s poslom, em to kaj moram učiti za glupi kolokvij...smiješ dva pasti ili propustiti, ja sam već jedan propustila i jedan pala hehe...neznam čemu se onda uopće trudim...ali nada umire zadnje...
Sad mi se baš po glavi mota jedna Nada...žao mi je svih dobrih Nada, ali ovo je ime ni krivo ni dužno sinoć ušlo na moj popis omrženih...zajedno s Anitom:-)
Nije bitno to kaj curu nisam nikad ni vidjela, dovoljno mi je to što ću je od sada pa na dalje prečesto za moj ukus viđati u društvu onog u čijem sam ja htjela/trebala biti...no dobro...sad opet je dramatiziram...ali znala sam da će to tako biti...pa nek mu je sa srećom...to je jedino kaj želim... da bude zadovoljan, jer znam da mu ja to nebi mogla pružiti...bar na način na koji on to želi...
Pripremala sam se da će biti tamo sa svojom curom s kojom nikad neznaš u kojoj su fazi, ali s njom s ja znam nositi...a onda sam se počela pripremati na to da neće dovesti nju jer je napokon s tim raskrstio nego neku "frendicu"...ali to sve nije uspjelo kada je došao...jučer je bio posebno zgodan, jučer je bio posebno sretan...a najsretniji kada je odlazio nakon pola sata, ususret Nadi...
I onda ja...sama sam sebi dosadna sa svojim pizdarijama...zadnjih sam dana (u onim gore navedenim pripremama) skužila da mi se fakat neda biti tajno zainteresirana za nekoga, biti na raspolaganju, biti zanimljiva, sređena, smijati se i bacati fore...i sve to...samo da bi bila primjećena, od njega ili bilo koga drugoga...zašto ja jednom ne mogu doživjeti da se nekome svidim pa da se mene malo "obrađuje" a ne suprotno...umorila sam se od takvih pizdarija...
Znam da je moj problem to što se ja obično zaljubim u nekoga za kog si zamislim da ima šanse, nadam se... pa mi sve pomuti neka Nada...
Dobro ovo je sad jedan slučaj na kojem obrađujem svoju glupu teoriju, i koliko poznajem sebe, proći će me histerija do večeri, a slijedeći put kad ga vidim bit će mi kao da vidim zid...
Pomirila sam se s tim da neću rukama i nogama vuči kako bi si našla dečka, joj to sam prerasla prije par godina, ali ipak me povremeno opterete takve bedastoće, jer kad dođe proljeće ja sam prilično zaljublijiva, kao što ste i primijetili...a od svih tih koje sam spominjala u zadnje vrijeme, on je bio "najozbiljniji" slučaj...
I već odavno znam da sam iscrpila sve kapacitete glede dečkiju koje poznajem, ali fakat mi se neda upoznavati neke nove, nisam raspoložena za prva upoznavanja...
Došla sam doma prilično rano, mislim negdje oko pola 2, jer je slavlje za mene dosta rano počelo, tako da je raspoloženje samo po sebe splasnulo već negdje oko ponoći, dijelom i njegovom zaslugom (bar što se mene tiče)...pa sam onda kad sam došla doma čitala svoje stare postove, isprintala sam si ih, i nisam mogla vjerovati da sam sve ono proživljavala i pisala...kako se to sve čini tako davno...
I onda još i jedan post u kojem sam skužila da sam zadovoljna time da sam sama, i dobro da sam ga pročitala, jer bi inače sada tu cmoljila...i kao što rekoh, ja sam vjetar, ali mi ipak nije jasno zašto ne postoji netko ko će zatvoriti prozor da ne izađem van...kad baš svi zatvaraju da ne uđem unutra...i napravim propuh...pa nisam valjda toliko zastrašujuća, hladan i odvratna...
Nemojte se obazirati na mene, blog mi je jedino mjesto na kojem se mogu ovako iživjeti, neda mi se o tome više pričati s prijateljicama, stalno vrtim istu ploču...i sve dok u budem vrtila tako ću se osjećati...a ovdje napišem i to je to...
Idem sada pisati te glupe zapisnike, komada 3...to je najgori dio moga tajenja, najgori...
Pusa vas Chi, danas u trostrukom budala raspoloženju...
****UpDate****23.15h
Ubit ću se... idem se utopit u kadi... cijeli dan pišem jedan ebeni zapisnik...a još me dva čekaju...i učit moram...i stalno žderem...
****UpDate2****23.22h
Kada mi je premalena...
Nemože si čovjek pošteno ni muke skončat...
Post je objavljen 02.04.2006. u 13:34 sati.