Eh, da, konačno zasluženi godišnji odmor . Dragi naši dobri ljudi, nakratko ćemo Vas napustiti i sljedećih dvadesetak dana nas nema ni na blogu, netu, mailu, nema postova, komentiranja i sveg ostalog. Pokušat ćemo se malo odmoriti od svega, jer nam je odmor zaista potreban.
Nadamo se da ćemo bar malo uspjeti napuniti baterije za sve ono što nas čeka već krajem ljeta. Naravno kad se vratimo da ćemo vas zasipati sa iscrpnim izvješćem o provedenim aktivnostima na godišnjem odmoru (gdje smo bili, što smo radili i kako smo se proveli) a sve to ćemo ptkrjepiti i sa brdo slikica.
Također ćemo Vas i obavijestiti kako napreduje akcija "Podarimo Anji osmjeh na lice" koja traje od 14 srpnja do 14 rujna 2008 godine.
Za kraj svima onima koji odlaze na godišnji ili su već na godišnjem odmoru želimo da se dobro odmorite i lijepo provedete, a oni koji još ne planiraju ili su već bili na godišnjem odmoru od srca želimo da se što manje uznoje po ovim ljetnim vrućinama.
Ostanite nam svi veseli i zdravi , te svima lijepi pozdrav i velika pusa od Vašeg neumornog tria Anje, Jasmine i Tomislava.
Kao što smo obećali autoru i pokretaču humanitarne akcije "Podarimo Anji osmjeh na lice" da ćemo od početka akcije (14.07.) pa sve do kraja akcije (14.09.) svakog petka objavljivati trenutno novčano stanje ove akcije, danas (petak) objavljujemo da je trenutačno sakupljeno stanje iznosi 1.450,00 kuna na žiro računu te 280 eura na deviznom računu.
Na kraju humanitarne akcije (14.09.) uz sakupljeno stanje objavit ćemo i imena (bilo po prezimenu, nick imenu ili pod anonimnim) svih sudionika u ovoj humanitarnoj akciji.
Napomenimo da su za ovu humanitarnu akciju uz saborsku zastupnicu Vesnu Skulić zanimanje pokazali i hrvatski mediji. Kroz nekoliko dana svoj posjet našem domu najavila je i naša najveća nacionalna kuća Hrvatska radio televizija koja će napraviti priču sa nama i pokretačem akcije. O samom dolasku HRT ekipe i kad će prilog biti emitiran čitajte u jednim od naših sljedećih postova.
Danas nam u goste stiže naša draga obitelj Šilić, koja već godinama živi i radi u Švedskoj.
Pošto je obitelj Šilić na odmoru u Hrvatskoj (obitelj Šilić ima kuću u Metkoviću), ovo nam je bila jedinstvena prilika da ih za vikend ugostimo u našem domu i da im na neki način zahvalimo za sve što su učinili za našu malu princezu, te da im uzvratimo za gostoprimstvo koje su oni nama pružili lani u Metkoviću.
Što se pak nas i naše Anje tiče i dalje je sve po starom. Anja i dalje ima svoj uhodani ritam a mi se polako spremamo za godišnji odmor. Ako sve bude u redu nakratko ćemo Vas napustiti početkom kolovoza i do 15 kolovoza prepustiti se malo čarima zasluženog odmora.
Eto, to bi u kratko bilo za danas to. Nadamo se da će te ugodno iskoristiti ovaj vikend i da će te se odmoriti za nove izazove koji Vas očekuju u novom radnom tjednu.
Veliki pozdrav i veliki osmjeh ostavlja Vam ekipa male Anje.
Prošli ponedjeljak (14 srpnja) u kratki posjet našoj obitelji došla je gospođa Paula Matanović iz Trsta (Italija) a o kojem ste mogli čitati u našem postu. Tom prilikom jedan dio razgovora iskoristili smo za razgovor na temu kako se država Italija odnosi spram djece s poteškoćama u razvoju, odnosno na koji način država Italija pomaže roditeljima djece s poteškoćama u razvoju.
Obitelj Matanović je hrvatska obitelj koja već dugi niz godina živi i radi u Italiji.
Obitelj ima prekrasnu malu petogodišnju djevojčicu Nadiju koja je nažalost dijete s poteškoćama u razvoju (cerebralna paraliza). U razgovoru sa gospođom Paulom, uvidjeli smo da i Nadija i Anja imaju jako puno dodirnih točaka a jedina je razlika što Nadija nema epilepsiju, pa stoga može puno više napredovati. Također i naše obitelji imaju jako puno zajedničkih točaka, jer pored borbe za ozdravljenje svog djeteta, nalazimo i vremena pomagati i drugima, te aktivno sudjelovati u radu svojih udruga.
Odmah na početku naše teme, gospođa Paula dala nam je do znanja da ni u Italiji ne „cvjetaju ruže“ i tamo se obitelji i razno razne udruge bore na svoj način samo razlika je u tome što država Italija ipak ima sluha za neke stvari i sustavno rješavaju problem osoba s poteškoćama u razvoju. Kako majka gđe. Paule živi u Hrvatskoj često je u posjetu svojoj domovini i sa većinom problema je ovdje upoznata i vidi veliku razliku između Hrvatske i Italije.
Prije svega u samom senzibiliziranju javnosti spram osoba s poteškoćama u razvoju.
Dok kod nas (Hrvatska) javnost i dalje pristupa osobama s poteškoćama u razvoju kao sa građanima „trećeg reda“ (iako su se stvari polako počele mijenjati na bolje) dotle u Italiji javnost dosta polaže i vodi računa spram osoba s poteškoćama u razvoju. To se najbolje vidi kroz vrtiće, škole te kasnijeg zaposlenja. Dok u Hrvatskoj djeca s poteškoćama u razvoju odlaze u posebne vrtiće (izuzev vrtića koji primaju djecu s poteškoćama u razvoju ali i tu se rade određene grupe), škole (izuzev onih škola koje rade po posebnom programu) a kasnije kad odrastu teško se zapošljavaju, u Italiji je baš sve suprotno. Tamo djeca s poteškoćama u razvoju idu u iste vrtiće i škole s djecom koja su bez poteškoća. Nema dijeljenja tako da se ona djeca koja su zdrava odmah senzibiliziraju spram djece s poteškoćama u razvoju već od vrtićkih dana. Kasnije kad ta djeca odrastu i završe škole i steknu određena zvanja, imaju prednost pri zapošljavanju naravno sukladno njihovim mogućnostima i nitko ih ne zakida za njihova prava.
Velika razlika odnosi se i na kupnju razno raznih invalidskih pomagala.
U Italiji sva invalidska pomagala koja su neophodna Vašem djetetu dobijete BESPLATNO.
Od invalidskih kolica, stajalica, hodalica, sjedalica pa sve do pomagala za wc, kupanje i sve ostalo što je potrebno kako bi se osobi s invaliditetom olakšao njezin ionako težak život.
Država Italija snosi sve troškove svih potrebitih pomagala, a što se tiče naše zemlje ne moramo Vam ni govoriti da Hzzo prizna samo invalidska kolica (i to u iznosu do osam tisuća kuna) a sva ostala pomagala idu po onoj staroj :“snađi se druže“.
Sljedeća velika razlika je u rehabilitaciji koju osobe s poteškoćama u razvoju imaju pravo koristiti. Dok u Hrvatskoj osoba s poteškoćama u razvoju ima pravo od države dobiti svega jedanput godišnje i to u trajanju od tri tjedna ( izuzev ako je u istoj godini osoba imala operaciju i potrebna je neophodna post operativna rehabilitacija) a sve dodatno mora se platiti, dotle u Italiji država plača NEOGRANIČEN broj rehabilitacija. Da, dobro ste pročitali.
Nema limita i osoba može ići i na desetke puta na rehabilitaciju a da pritom ne mora izdvojiti ni jednu lipu (u ovom slučaju niti jedan cent).
Nadalje, kada Vas zadesi takav slučaj a nemate stambeno pitanje riješeno i tu država uskače u pomoć. Obitelj državi podnosi zahtjev i u roku od 12 do 15 mjeseci država Vam rješava stambeno pitanje. Dobijete stan i to prilagođen svim potrebama osobe s poteškoćama u razvoju. Od kupaonice, wc-a, kuhinje pa sve do spavaonice. No ni tu nije kraj. Država Vam za taj stan plača 50% kućnih režija. Što se tiče naše zemlje tu je valjda sve jasno i opet po onoj staroj :“snađi se druže“.
Nadalje, država plača obitelji i osobnog kućnog asistenta kojeg obitelj može uzeti od 0-24h ili na kraći rok. Obitelj Matanović asistenta koristi od 07 do 17h. Njegova dužnost je da dijete vodi u vrtić ili školu, bude mu tamo na raspolaganju, vodi na vježbe i svaki dan podnosi izvješće roditeljima, koji onda to izvješće prosljeđuju nadležnoj socijalnoj službi.
Valja napomenuti da dijete s poteškoćama u razvoju ima pravo na svakodnevne vježbe i to svih sedam dana u tjednu. Vježbe nisu reducirane i one svaki dan sadržavaju i fizikalnu terapiju i radnu terapiju i psihologa i logopeda a jako dobro znamo kako to kod nas ide.
Ima tu još jako puno sitnih detalja u kojemu je Italija jako puno u prednosti naspram naše zemlje, no ima nešto gdje je Hrvatska u prednosti (ko bi rekao). Naime u našoj zemlji imate pravo na besplatne pelene nakon djetetove treće godine, dok u Italiji nemate pravo na besplatne pelene. Ajde bar da smo negdje ispred, kad u 90% stvari zaostajemo za Europom.
I za kraj jedna vrlo zanimljiva domišljata situacija. Kako je u velikoj većini zemalja uvriježeno pravilo vračanja plastične ambalaže i za to budete adekvatno i nagrađeni (kod nas po vraćenoj boci dobijete 50 lipa) u Italiji su se dosjetili još nečega. Sakupite 5.000 komada plastičnih čepova (bilo od sokova, mlijeka, ulja, octa, šampona i slično) i na dar dobite jedno invalidsko pomagalo besplatno.
S ovim završavamo današnji post i zahvaljujemo se još jednom svima Vama na sudjelovanju u akciji "Podarimo Anji osmjeh na lice" koja traje od 14 srpnja do 14 rujna.
Napomenimo da Anja zahvaljujući obitelji Matanović ima i svoj blog preveden na talijanski kojeg možete vidjeti ako kliknete OVDJE.
Do novog posta,veliki osmijeh i veliki pozdrav ostavlja Vam neumorni trio.
Još jednom velika hvala svim ljudima dobre volje koji su dali potporu i podršku humanitarne akcije "Podarimo Anji osmijeh na lice".
Posebno se zahvaljujemo obitelji Matanović iz Italije, koja je kompletnu humanitarnu akciju prevela na talijanski jezik te će se ovo mail pismo u nedjelju 20 srpnja 2008 godine, čitati u dvadesetak crkvi diljem Trsta (Italija).
U ime pokretača akcije Teo Topolovec i u ime naše obitelji, od srca se zahvaljujemo i gospodinu Hermanu Mariju i njegovoj obitelji koja je prvog dana u ime akcije uplatila novčani iznos od 280 eura (2.000,00 kuna) kao i našim dragim blogerima : đusu, zlobi, desert rose, enika36, kao da je važno, petra među anđelima i obitelji Bistrović koji su ovu humanitarnu akciju popratili i na svojim blogovima, te saborskoj zastupnici Vesni Skulić koja je pokazala veliki interes za ovu humanitarnu akciju.
Kao što smo i obećali pokretaču akcije, da ćemo od početka humanitarne akcije (14.07.) pa sve do kraja akcije (14.09.) svakog petka objavljivati trenutno novčano stanje ove akcije, danas (petak) objavljujemo da je trenutačno sakupljeno stanje iznosi 150,00 kuna na žiro računu te 280 eura na deviznom računu.
Do novog posta, veliki pozdrav i ugodan vikend želi Vam neumorni trio.
UPDATE 16.07.2007. 20,20h
OD SRCA SE ZEHVALJUJEMO SABORSKOJ ZASTUPNICI VESNI SKULIĆ KOJA NAM SE JAVILA I PODRŽALA OVU HUMANITARNU AKCIJU KOJU JE POKRENUO NAŠ NEČAK TEO TOPOLOVEC TE PONUDILA SVOJU POMOĆ.
ZAHVALJUJEMO SE TAKOĐER GOSPODINU HERMANU MARIJU KOJI JE TOKOM DANASNJEG DANA DONIRAO 2.000,00 KUNA ZA OVU AKCIJU.
TAKOĐER SE ZAHVALJUJEMO BLOGERIMA ĐUSU, DESRT ROSE I ZLOBA KOJI SU OVAJ NAŠ POST OBJAVILI NA SVOJIM BLOGOVIMA.
HVALA I EDIT, MALOJ ŠVEĐANKI, SESVEČANKI, JURI, PARTIZANA, VIOLA (SU PALCO), 012STATION NA PODRŽAVANJU OVE HUMANITARNE AKCIJE.
SVIM SPOMENUTIMA JEDNO VELIKO HVALA!
Prvo što uvijek uradimo kada se spojimo na net je da otvorimo naš mail, da provjerimo da li je stigla kakva nova pošta. Tako je bilo i sinoć oko 20h, kada smo se sa Anjicom vratili iz Krapinskih Toplica sa privat fizioterapeutskih vježbi. Prvo što nam je zapelo u oči bio je mail od našeg nećaka a naslov je glasio humanitarna akcija:“PODARIMO ANJI OSMIJEH NA LICE“ za teško bolesnu djevojčicu Anju Kostanjevečki.
Taj mail valjda smo pročitali pet puta kako bi se uvjerili da je to stvarno napisao naš nećak.
Svaki put dok smo ga čitali suze su nam same klizile niz oči. Trebalo nam je dobrih pet minuta da se priberemo iz tog šoka. Ni sami još ne vjerujući u ovo što čitamo, nazvali smo našeg nećaka da dođe do nas. Prvo što je bilo kad smo ga ugledali, čvrsto smo ga zagrlili i tog trenutka smo bili ponosni što smo ujak i ujna tog malog ali za nas velikog čovjeka.
Dok smo mi u nevjerici gledali čas njega, čas mail, naš nećak samo se zadovoljno smješkao.
Kad smo se svi malo pribrali, nećak nam je objasnio kako je došao na ideju da nam upravo on pomogne i kako je zapravo krenula ova njegova akcija „PODARIMO ANJI OSMIJEH NA LICE“.
Evo u cjelosti kopiranog njegovog maila:
HUMANITARNA AKCIJA : "PODARIMO ANJI OSMIJEH NA LICE" ZA TEŠKO
BOLESNU DJEVOJČICU ANJU KOSTANJEVEČKI
Zovem se Teo Topolovec. Imam 21 godinu. Rođen sam u Zagrebu, gdje živim i
radim dan danas. No ovo nije priča o meni, već o jednoj djevojčici Anji
Kostanjevečki koja je od rođenja stopostotni invalid. Naime Anja Kostanjevečki je
petogodišnja djevojčica koja od rođenja ima cerebralnu paralizu i epilepsiju. Anja
ne može ništa samostalno obavljati i ovisna je 24 satno brigom svojih roditelja.
Anjini roditelji mjesečno za njezino liječenje izdvajaju oko 6.000,00 tisuća kuna
(privatne fizioterapeutske vježbe, lijekovi za epilepsiju, logopedske vježbe, razne
rehabilitacije i dr). Također roditelji izdvajaju jako veliki dio novca na kupnju
invalidskih pomagala bez kojih Anja ne može normalno funkcionirati (invalidska
kolica, invalidska sjedalica, invalidska auto sjedalica, stajalica, pomagalo za
kupanje;.) koje dođu svaki od 15 do 20 tisuća kuna. Hzzo pokriva samo
invalidska kolica i to u iznosu od 8 tisuća kuna (ostatak roditelji snose sami) a sav
ostali trošak za ostala pomagala, roditelji snose sami.
Nažalost kao u svakoj ovakvoj tužnoj prići i u ovoj roditelji nisu u velikoj financijskoj
mogućnosti i ovisni su o pomoći drugih ljudi koji su voljni pomoći.
Pitate se svi kakve ja veze imam sa ovom malom ali hrabrom djevojčicom Anjom i
njezinim hrabrim roditeljima Jasminom i Tomislavom.
Naime ja sam nećak Jasmine i Tomislava , bratić male Anje i živim sa njima u istoj
kući. Svakodnevno gledam njihovu konstantnu borbu za ozdravljenje teško
bolesne Anje i neznam na koji bi im način pomogao. Zadnjih dana stalno slušam
svog ujaka Tomislava kako govori da u narednom periodu moraju skupiti dovoljno
novaca za kupnju invalidskih kolica, invalidske auto sjedalice, te da Anji omoguće
što kvalitetnije vježbe a koje naravno koštaju. Iako sam zaposlen, nisam u nekoj
velikoj materijalnoj i financijskoj moći, te sam odlučio da im pomognem na ovaj
način. Da upoznam i senzibiliziram širu javnost o njihovim problemima. Odnosno,
da javnost zainteresiram o njihovom slučaju kako bi im se koja dobra duša
smilovala i pomogla.
Mala Anja ima svoju Internet stranicu http://malanja.blog.hr koju vode njezini
roditelji i tamo možete saznati kakvu 24 satnu borbu vode njezini roditelji za njezino
zdravlje.
Ovu humanitarnu akciju sam nazvao : "PODARIMO ANJI OSMIJEH NA LICE" koja
će trajati od 14 srpnja 2008 do 14 rujna 2008 godine. Nadam se da ce se u tom
periodu skupiti dovoljno novaca, kako bi se maloj Anji mogla kupiti invalidska kolica
(18.000,00 kuna), invalidska auto sjedalica (18.000,00 kuna) te da joj se donekle
osiguraju privatne fizioterapeutske vježbe koje roditelji plaćaju oko 500,00 kuna
tjedno.
Što od Vas konkretno očekujem? Očekujem da prije svega ovaj e-mail proslijedite
na što više mjesta kako bi se što više ljudi upoznalo sa situacijom teško bolesnog
djeteta kojem je itekako pomoć potrebna. Proslijedite ovaj e-mail svojim prijateljima,
rođacima a oni neka taj e-mail proslijede dalje. Također bi Vas zamolio da uplatite
koju kunu ili koji euro na Anjin žiro ili devizni račun, jer svaka kuna i svaki euro
dobro je došao kako bi se ta karika povezala u jedan veliki lanac.
Anjin žiro račun : br.žiro računa u Zagrebačkoj banci
2360000-1000000013
pod poziv na broj upisati:
3113728810
model plaćanja: 00
Anjin devizni račun (kod uplate iz inozemstva): br.žiro računa u Zagrebačkoj
banci
2360000-1000000013
broj deviznog računa
2435841613
Iban broj:
HR323600003226926047
Swift Code:
ZABAHR2X
Av.Dubrava 43
10040 Zagreb
Poslovnica 016407
Na kraju akcije "PODARIMO ANJI OSMIJEH NA LICE" na Internet stranici male Anje
http://malaanja.blog.hr objavit ću kompletan sakupljeni iznos, te poimence svaku
osobu ponaosob koja je sudjelovala u ovoj humanitarnoj akciji.
Još jednom apeliram na sve Vas da se uključite u ovu humanitarnu
akciju "PODARIMO ANJI OSMIJEH NA LICE" i pokažimo još jednom svu našu
veličinu kad su u pitanju teško bolesna djeca i njihovi hrabri roditelji.
U nadi da će odaziv biti veliki unaprijed se svima od srca zahvaljujem.
U privitku možete pogledat malog ali hrabrog borca
Otvorena je i grupa na Faceeboku, pa tako možete i tamo dati svoju podršku
humanitarnoj akciji za malu Anju.
Kontakt osoba za ovu humanitarnu akciju:
Teo Topolovec Prugovečka 4, 10040 Zagreb
Tel. 01-2994-402
091-723-9560
Naravno, poslali smo i mi ovaj mail svim našim prijateljima. Već nakon pola sata stigle su prve reakcije. Ljudi su jednostavno bili zadivljeni sa ovim mailom te su nam preporučili da svakako ovaj mail kopiramo i da stavimo na naš blog, kako bi se eventualno i blogeri uključili u ovu akciju.
Što reći na sve ovo? Iako živimo u istoj kući, iako naš nećak zna za našu konstantnu borbu, iako prati svakodnevno naš blog ovo se nismo ni u snu nadali od jednog dvadeset jednogodišnjaka. Dragi naš nečaće. Ti si u svom mailu kojem se obraćaš javnosti kazao da smo mi hrabri roditelji. A mi javnosti kažemo da smo ponosni na tebe što te imamo. Možda si za neke još uvijek mali čovjek ali za nas si velik. Hvala Ti od srca.
Zahvaljujemo se također i svima onima koji su poduprli i koji su se uključili u ovu akciju.
Po želji našeg nećaka, u narednih dva mjeseca koliko će trajati ova njegova humanitarna akcija za pomoć maloj Anji, svaki petak na našem blogu moći će te pročitati trenutačno sakupljeno novčano stanje ove humanitarne akcije a po završetku i cjelokupni sakupljeni iznos. Također na kraju akcije, na našem blogu biti će i objavljena poimence svaka osoba koja je sudjelovala u ovoj akciji, bilo imenom ili anonimnim nickom.
Lijepi pozdrav od Vašeg „ponosnog“ neumornog tria.
Jučerašnji dan obilježio je posjet gospođe Paule Matanović našoj obitelji.
O obitelji Matanović već smo Vam pisali u našim prethodnim postovima.
No za one koji ne znaju, evo u kratko o kojoj se to obitelji radi. Obitelj Matanović je hrvatska obitelj koja živi i radi u Italiji. Obitelj Matanović ima isto dijete s poteškoćama u razvoju, malu princezu Nadiju. Iako i sami u sto problema, vrlo rado pomažu i drugim ljudima kojima je pomoć zaista potrebna. U Italiji su organizirali niz humanitarnih akcija, a velika većina humanitarnih akcija je upravo išla za dragu im domovinu Hrvatsku.
Obitelj Matanović upoznali smo preko našeg bloga. Kako uvijek koriste priliku kako bi nekome u domovini pomogli, tako su vidjevši naš blog odlučili i nama pomoći.
Prije svega, preveli su naš blog na talijanski i upoznali sve svoje prijatelje sa našom 24 satnom borbom za ozdravljenje naše male princeze. Ovih dana zgotavljaju web stranicu male Anje na talijanskom koja će uskoro biti dostupna svima. Pošto gospođa paula često dolazi u Hrvatsku, pogotovo u Zagreb (zbog humanitarnih aktivnosti) ovo nam je bila prilika da se i osobno sa njom i upoznamo. Iako se svakodnevno čujemo preko skaypa, ipak je nešto posebno kad upoznaš osobno ljude koji ti pomognu i barem stiskom ruke zahvališ se za sve ono što čine za tvoju obitelj. Cijelo prijepodne smo s nestrpljenjem iščekivali njen dolazak, koji se zbio oko 14h. Od njezinog dolaska pa sve do njezinog odlaska teme su se izmjenjivale kao na traci. Naravno nas je zanimalo kakvo je stanje u njihovom zdravstvu i kako država Italija pristupa osobama s poteškoćama u razvoju.
Iako niti u Italiji ne cvatu ruže, one činjenice koje je je iznosila gospođa Paula jednostavno su nas frapirale i nakon tih činjenica slobodno možemo reći da smo mi miljama daleko od Europe u koju se silno guramo. No danas Vam nećemo iznositi te činjenice već ćemo u narednim postovima posvetiti jednu cijelu temu kako država Italija pristupa osobama s poteškoćama u razvoju. Kao što smo rekli, teme su se izmjenjivale same od sebe i u takvom društvu i sa dobrim temama jednostavno vrijeme kao da leti, tako je došlo vrijeme da gospođa Paula krene kući.
Sve u svemu ovo je bilo jedno divno poslijepodne u društvu drage nam Paule gdje smo zajednički zaključili da je to početak jednog divnog prijateljstva.
Do novog posta, pozdrav od neumornog tria.
……kako zapravo vrijeme leti, dobro se ne i okreneš a već dođe vikend. A kako tek vikend proleti.Malo ovdje, malo ondje i za čas dođe ponedjeljak i u nove radne pobjede.
Vrijeme je godišnjih odmora. Neki su već na godišnjem, neki broje zadnje radne dane.
Većina naših prijatelja, kumova, rodbine već su na moru i uživaju sve blagodati što im ljeto pruža. Kao i svake tako i ovo godine i mi smo zatrpani ponudama naših prijatelja (Pirovac, Brač, Pula, Stinica) da dođemo desetak dana na odmor. Kako u sedmom mjesecu još uvijek imamo puno obaveza, na godišnji ćemo najvjerojatnije kako sad stvari stoje početkom osmog mjeseca. A da li ćemo izabrati jednu od destinacija i da li ćemo uopće ići na more, to ćemo još vidjeti. Naime, iako imamo smještaj besplatan ne možeš bez kune nigdje a kamoli na more.
U ostalom, krajem osmog početkom devetog mjeseca nam dolaze nova invalidska kolica za Anju koja treba platiti 18.252,16 kuna (hzzo sa doznakama pokriva 8.000,00 kuna), tu je registracija za auto (cc 3.000,00 kuna), privat fizioterapeutske vježbe (koje plaćamo tjedno oko 500,00 kuna) a tu je i prikupljanje svake kune za Anjinu invalidsku auto sjedalicu (prilagođena za nju) koja dođe cc 18.000,00 kuna a koju na žalost ne pokriva hzzo.
No kako se kaže:“živi bili pa vidjeli“. Možda uspijemo izdvojiti koju kunicu i ipak odemo malo na more ako ništa drugo onda zbog Anjice kojoj odgovara morski zrak (problemi sa dišnim putovima) a i nama bi dobro došlo da se odmorimo od svega te da napunimo baterije za sve što nas opet od jeseni čeka ( operacija Anjinih kukova u Lovranu,koja neće biti nimalo lagana).
Ovim putem bi se htjeli zahvaliti obitelji Matanović, koja živi i radi u Italiji i koja nam na sve moguće načine pokušava pomoći (gospođa Paula Matanović u ponedjeljak će biti u posjeti u Zagrebu i tom prilikom će posjetiti i našu obitelj) te blogerici enika36 koja nam je ponudila pomoć te naravno gospodinu Hermanu Mariju i njegovoj obitelji. Dragi naši prijatelji od srca Vam velika hvala.
No nažalost ima i onih koji se sa našom obitelji i sa našim stanjem itekako igraju (naravno u negativnom smislu). Da ima svakakvih ljudi to znamo no da idu do krajnjih granica bezobrazluka e to stvarno nismo mogli vjerovati. No greška je u biti u nama, jer smo slijepo vjerovali čovjeku kojeg zapravo nismo nikad upoznali. Toliko lažnih nadanja, toliko lažnih obećanja pa čak do te mjere na pozivanje nekih važnih javnih ličnosti koje nam mogu pomoći. A mi smo se nadali, čak kovali planove što bi za Anju sve mogli još više učiniti a kad tamo, kao da te netko mokrom krpom po licu udario. Brzinsko otrežnjenje iz „opijenog“ stanja.
Iako je taj čovjek zavrijedio da mu se spomene ime i prezime (ako mu je to zapravo pravo ime i prezime). Iako je taj čovjek zavrijedio da ovdje napišemo sve što nam je lažno obećavao i lažno predstavljao (još uvijek čuvamo sve njegove kopije e-mail -a i poruke na msn) i koristio se našim slabostima kad je u pitanju djetetovo zdravlje, mi ga nećemo spomenuti, već eto samo da znate da ima i takvih ljudi koji idu do te granice da iskorištavaju sve roditeljske slabosti kad je dijete i djetetovo zdravlje u pitanju. Dragi gospodine: „ znamo da pratite naš blog, znamo da će te kad-tad pročitati ovaj post, no ne bojte se, mi se nećemo spuštati na Vašu razinu i nećemo odati Vaše ime i prezime iako ste to dobrano zavrijedili“!
Svaka se škola plaća, svako zlo je za neko dobro, pa tako i ovaj slučaj. Prošli smo sve i svašta, prošli smo eto i to. Sad znamo da u ovom virtualnom svijetu trebamo jako dobro paziti kome možemo vjerovati a kome ne. I dragi "naš" gospodine kako ide ona pjesma od Prljavog kazališta koju Vi jako dobro znate :“Sla,slaži mi, pa makar bilo što“!
Sve Vas voli i grli Vaš neumorni trio koji vam želi lijep i ugodan vikend.
Ovako to izgleda kada teta Sanja (viši fizioterapeut; dječji Bobath terapeut) vježba malu princezu Anju:
Što u biti znači „blogosfera“? Što u biti u današnje vrijeme znači imati svoj blog, pisati postove, komentirati, raspravljati?Da li je to „hir“, da li je to „in“, da li je to čista zabava ili sasvim nešto drugo? Bez predmetno je raspravljati zašto ljudi otvaraju blogove, zašto pišu postove jer svatko ima svoje razloge. Svatko je iz svog razloga otvorio blog. Što za nas znači imati svoj blog, pisati postove, komentirati, raspravljati? Što je nama donijelo otvaranje bloga? Kakve zapravo mi imamo koristi od samog bloga, od pisanja postova?
Prije svega, nama je otvaranje našeg bloga u suštini donijelo samo dobro.
Sama svrha našeg bloga je da kroz pisanje postova upoznamo širu javnost o problemima roditelja djeteta s poteškoćama u razvoju. Da kroz pisanje postova, što više senzibiliziramo javnost, te da približimo javnosti 24 satnu borbu koju roditelj djeteta s poteškoćama u razvoju prolazi. Naravno da u početku našeg blogovanja nismo znali u što se upuštamo ali to je bio jedan naš mali rizik. Kako je sve počelo tako je sve i brzo moglo završiti. No eto uspjeli smo i sad već skoro pa dvije godine od kad vodimo naš blog možemo konstatirati da smo u svojem naumu u većini uspjeli. Što mi zapravo danas ovim postom želimo reći?
Pa čitajući ovih dana neke blogove, postove te njihove komentare dojma smo da na nekim blogovima isijava mržnja, poziva se na nekakav linč, govori se o nekom revanšizmu tipa: „oko za oko, zub za zub“ i tome slično.
Svjedoci smo u zadnje vrijeme upadanja policije na blog, hapšenja nekih blogera, pa se jednostavno pitamo: „do kud je došla ova današnja blogosfera?“.
Zar ne bi pisanje bloga trebala biti prije svega jedna zabava pa i u krajnjem slučaju i jedan ispušni ventil ali u granicama normale. Bez vrijeđanja, omalovažavanja bilo na nacionalnoj, vjerskoj ili političkoj bazi. Bez mržnje i pozivanja na neki revanšizam.
Kao što smo na početku naše priče rekli, nama je blog u suštini donio samo dobro.
Upoznali smo jako veliki broj ljudi, s velikom većinom smo se osobno i upoznali a s velikom većinom smo postali i kućni prijatelji. Nikada nismo na našem blogu u svojim postovima poticali na mržnju, na vrijeđanje i omalovažavanje. Bilo je tu svakakvih naslova i komentara a i bogme i rasprava ali sve u granicama normale.Naravno da se svatko sa Vama ne mora slagati, jer kako se kaže:“svatko ima svoje razmišljanje o jednoj stvari“. Lijepo je vidjeti kada se o nekoj dobroj temi komentira, diskutira ali kažemo uvijek u granicama normale. Bez ikakvog poziva na mržnju, vrijeđanje, omalovažavanje bilo autora posta ili samog komentatora. Nikoga se ne prisiljava da komentira temu ako mu ta tema ne odgovara. Nikoga se ne prisiljava da mora obilaziti blogove koji mu ne pašu. To je naše osobno mišljenje i naš osobni stav. Iks puta naši postovi završavali su na naslovnici bloga. Nije da nam ne imponira da smo na naslovnici ali post pišemo isključivo radi sebe a ne zbog naslovnice.
Što znači naslovnica bloga, što znač almost cool lista ili cool lista? Nama osobno ništa.
Da li smo mi nešto bolji od drugih zato što je naš blog na almost cool listi? Ne nismo, bar je to naše mišljenje. Iako ni dan danas, možda će čudno zvučati ne znamo kako smo zapravo došli na almost cool listu. Često smo se znali pitati koji je zapravo kriterij dolaska na te liste.
U više navrata pisali smo čak i uredništvu bloga da nam objasni kriterij ulaska na te liste ali odgovora nikad nismo dobili. No postavlja se ipak jedno pitanje. Da li uredništvo bloga mora ipak reagirati na neke stvari? Već smo rekli da svatko piše i vodi blog iz svojih osobnih razloga, no tu je ipak uredništvo bloga koje neke stvari treba sankcionirati. Zar nije malo blesavo da blog koji potiče na mržnju, revanšizam, gdje autor posta sam ne sankcionira komentatore koji pozivaju na linč ili u krajnjem slučaju da se nekom prijeti smrču završi na almost cool listi upravo na toj listi na kojoj se i mi nalazimo. Mi i nama slični, koji u svojim postovima nikad nismo nikad vrijeđali, omalovažavali a kamoli poticali nekog na mržnju i revanšizam. To nam je u krajnjem slučaju jako ne shvatljivo ili se zapravo mi varamo?
Vratili bi se malo unatrag, što zapravo znači komentiranje posta, neke teme?
Iako nikada nismo komentirali druge blogove a ponajmanje komentare postova na tim blogovima, danas ćemo napraviti jedan mali izuzetak. Čitajući post od blogera đusapod nazivom „Ne govoru mržnje na blogovima“ te komentare ispod tog posta, dojma smo (opet naše osobno mišljenje) da se od tih stotinjak i nešto više komentara, komentar svodio stalno jedno na isto. Da se mi razumijemo odmah na početku, nismo mi za nikakvo ustaštvo, četništvo i tome slično. Svaki vid tog oblika energično osuđujemo no dojma smo da se u tom postu 95 posto komentira jedan Thompson o kojem je zapravo povučen tek jedan segment a ne raspravlja se zapravo o onome što nam je autor tog posta htio reći.
Autor posta skreće pažnju na blog koji je pun mržnje, koji navodi: da su svi Arapi teroristi s kojima se treba obračunati po starozavjetnom načelu oko za oko, zub za zub, te u jednom od svojih postova piše o Thompsonu – tko je to, te izjednačava hrvatski narod sa ustaštvom.
Također navodi i komentar od strane blogera na tu temu : uz luđake (Arape) "postoje i tvrdoglava djeca s posebnim potrebama za koje nema druga lijeka neg iza tri brave a za neke i METAK U ČELO ako ih nemres zaobići".
Autor posta na kraju traži podršku od drugih blogera da se isti blog od strane uredništva bloga i izbriše. I što se zapravo događa. Događa se to da se svi hvataju ko pijan plota Thompsona, ustaštva, stare Gradiške, Jasenovca, partizana, Tita i sveg ostalog od prije šezdeset godina i kusur. Kako se kaže: „svako vrijeme nosi svoje breme“, pa tako i mi mislimo da prošlost ne treba zaboraviti ali ju treba pustiti na miru jer ona se ne da više ispraviti.
Ono što možemo ispraviti odnosno promijeniti je zapravo budućnost.treba se okrenuti budućnosti, ne dozvoliti nikakvu mržnju, poticaj na mržnju i sve slične oblike.
Pa zar nam nije dosta toliko ratova, stradavanja nevinih ljudi i tomu slično.
Budućnost je ono prema čemu trebamo usmjeriti svu svoju energiju a ako treba i preko blogova ali ne sa predznakom mržnje, prijezira, vrijeđanja, omalovažavanja, poticaja na revanšizam. Ili se zapravo mi to samo zavravamo??????
Eh, ljeto ljeto. Nekako u ove sparne i ljetne dane slabo nas ima za kompjutorom. Ne da nemamo tema za pisanje (njih uvijek hvala Bogu ima), već jednostavno nekako u ljeti čovjek više vremena provede vani a manje u kući.
Kod nas eto sve nekako po starom.Cure su se vratile iz Krapinskih Toplica sa nekom laganom virozom, no nadamo se samo da se neće nešto jače zakomplicirati.
Inače, što se Anjinog zdravstvenog stanja tiče, osim te viroze ono je zadovoljavajuće.
Čak su joj se i po ovoj novoj terapiji i epileptični napadi smanjili. Nekako je puno bistrija, veselija, življa i jako dobro sudjeluje u svim vježbama.
Kad je Anja u takvom dobrom raspoloženju onda je i nama raspoloženje na visini.
Početkom ljeta i Anji se donekle smanjuju aktivnosti (nema vrtića, CRZ Sloboštine, defektologa), no zato fizikalna terapija ostaje svaki dan. Tu je i odlazak na privat vježbe kao i svakodnevne vježbe sa mamom Jasminom. Sve u svemu malo opuštanja da ali ne u velikoj mjeri. Anja za sad relativno dobro podnosi ove ljetne temperature. Preko dana ju bez potrebe ne izlagujemo ovom jakom suncu ali zato uživa u večernjim satima kad se šećemo po kvartu.
Sve u svemu ljeto nam se vratilo u grad. Kad smo kod grada, ovih dana bageri i rovokopači ponovo su zauzeli naš grad (Zagreb), tako da su ponovo veliki kolapsi u centru grada, no to je već postala svakodnevnica ljeta u Zagrebu.
Kako je ljeto stiglo tako se i nam eto primaknuo naš ponovni susret sa našim divnim prijateljima sa našom divnom obitelji Šilić koja živi i radi u Švedskoj. Iako se čujemo sa njima preko skypa ili msn svaki uživo susret sa tom divnom obitelji koja nam je pomogla kad nam je bilo najteže u nama budi jedno veliko ushićenje. Zato s nestrpljenjem čekamo naš zajednički susret. Isto tako nam je žao što nismo u mogućnosti doći na crkveno vjenčanje obitelji Bistrović (blogerska obitelj Bistrović) te na krštenje njihovog malog predivnog sinčića Josipa Matthea no već smo se sa njima dogovorili da ćemo se vidjeti u drugoj polovici kolovoza mjeseca, kada ćemo ih posjetiti u njihovom domu u Grazu.
Ovih dana očekujemo i prvu isplatu za svibanj mjesec od Vaših poziva od humanitarnog telefona koji je i dalje aktivan (broj humanitarnog telefona nalazi se u lijevom boksu). Sakupljeni iznos za svibanj mjesec je 650,81 kuna.
Još jednom velika hvala od srca svima Vama koji ste zvali te onima koji će zvati humanitarni telefon za pomoć maloj Anji.
Kad smo spomenuli skayp i msn, drago nam je da svakog dana imamo sve više i više prijatelja – blogera koji nam se na taj način javljaju i s kojima eto komuniciramo i na taj način.
Oni koji ne znaju koja nam je adresa skypa ili msn a žele s nama komunicirati na takav način, mogu naše adrese pronaći u boksu iznad posta gdje piše OVDJE.
Što se tiče našeg odlaska na godišnji, ako će sve biti po planu i programu trebali bi ići krajem srpnja odnosno početkom kolovoza mjeseca. No bolje je ništa unaprijed ne planirat nego neka sve ide svojim tokom. Za sve Vas koji želite čuti kako napreduje i kako radi humanitarna udruga „Mala Anja“ slobodno nas posjetite na našoj web adresi.
Kad smo već kod udruge, svi Vi koji ste rano ranioci i u ove ljetne dane jutarnju kavicu ispijate na terasi ili svojem balkonu pritom slušajući lagane taktove muzike sa Vaše omiljene radio postaje, okrenite sutra ujutro u 9 h Zagrebački radio (97,00 ili 99,00 mghz).
Naime gosti emisije voditelja gospodina Matića biti će naši članovi udruge (predsjednik HU „Mala Anja“ Kostanjevečki Tomislav i do predsjednica Vaistina Barbara). Tema emisije je rad, te planovi i akcije HU „Mala Anja“.
Eto, na kraju smo još jednog vrućeg i sparnog tjedna. Danas nas očekuje malo kratko osvježenje a od sutra ponovo vruće i sparno. Želimo Vam da se lijepo odmorite za vikend, kako bi što odmornije mogli krenuti u još jedan novi radni tjedan. Onima kojima je danas zadnji radni dan i odlaze na godišnji, od srca želimo da se što bolje provedu i odmore za nove izazove koji ih čekaju s povratka s godišnjeg odmora.
Do novog posta, ugodan vikend i veliki pozdrav od neumornog tria.
Anjin 7 ročkas 05.02.2010.
javascript:%20void(0);
Velika hvala tvrtki Kulina pomagala na donaciji invalidskog pomagala za kupanje "Leckey"!
Velika hvala OPG Ciganović iz Ivanić grada na donaciji 1,7 l smrznutog magarećeg mlijeka koj Anji pomaže za jačanje imuniteta a najviše u borbi protiv bolesti dišnog puta i alergije.
Velika hvala mladima HSS-a Donje Dubrave na novčanoj donaciji od 1.200,00 kuna. Hvala MUP-u RH na novčanoj donaciji za vježbe i doplatu ručnih ortoza.
Velika zahvala vlasniku Caffe bara gosp. Lovri Paliću u čijem se i lokalu održavao Humanitarni party za Anju koji je održan 10.03.2012.godine. Velika hvala nećaku Teo Toplovec na velikoj svestranoj pomoći oko same organizacije party-a. Velika hvala i sponzoru „Gušti“ u čijim smo suhomesnatim delicijama itekako uživali i naravno velika hvala svima Vama (rodbini, kumovima, susjedima, prijateljima, znancima i poznanicima) koji ste na bilo koji način sudjelovali u humanitarnom party-u.
Sakupljeni iznos te večeri je 4.000,00 kuna koji će se utrošiti u Anjine daljnje vježbe.
Velika hvala sudionicima humanitarne akcije "Kap po kap za jedan mali slap", povodom kupnje invalidskog kreveta, ortopedskog madraca, invalidskih kolica te za daljnju rehabilitaciju nakon operacije :
Predsjedniku Humanitarne uduge "Hulp en liefde" iz Amstrdama gospodinu Hermanu Mariju
Obitelji Cvek, Željki Furjan, Ivanu Pokupcu, Moniki Hamzić, Studentima za bolje sutra, Promotoru diskoteke Saloon gosp. Danijelu, svim blogerima, prijateljima, rodbini i svim dobrim ljudima koji su se uključili u ovu akciju na više načina;
Firmi PANON TRADE, DM-u, BERNARDA d.o.o. , 1. Slanoj sobi Zagreb (Snaga soli d.o.o.) , gosp. Hrvoju iz Bauerfinda;
Medijima koji su objavili priču o akciji (uredništvo bloga hr., dnevnik NOVE tv portal, portal Zagrebancija);
Svim ljudima koji su podržali akciju u grupi na facebook-u
Veliko HVALA Sari Draclin, njenim roditeljima, njezinom 2 razredu osnovne škole Samobor PO CELINE i njezinoj učiteljici Danieli Medved na novčanoj donaciji od 1.000,00 kuna za pomoć maloj Anji u njezinom daljnjem liječenju
Zahvaljujemo se Studiju za poboljšanje zdravlja Markt – Slana soba Hribarov prilaz 6a Zagreb na besplatnom tretmanu liječenja Haloterapijom – Slanom sobom kojeg je Anja dobila od vlasnika Studija.
Od srca zahvaljujemo DM-u na donaciji radnog stola u iznosu od 3.800,00 kuna
Velika hvala sudionicima humanitarne akcije "Darujmo Anji da nastavi živjeti", povodom kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra :
Predsjedniku HU "Hulp en liefde" iz Amstrdama gospodinu Hermanu Mariju
Predsjedniku HU "Pomoć i ljubav" iz Pule gospodinu Starčević Teofik
blogerima: maloj crnoj knjižici, enika36, missillusion,đus i svim ostalim blogerima koji su se uključili u ovu humanitarnu akciju na više naćina
medijima: Radio RVG (posebno hvala blogerici Mirjani Marković), Radio Trsat, Radio 057 Zadar, Radio Antena, Plavi radio, portal NOVE TV, uredništvo bloga hr, Večernji list, 24sata a akciji su se i pridružile naše predivne dame Zagrebačke mažoretkinje
Tvrtki pavletić iz Rijeke, Sindikat policije Hrvatske, Zaklada policijske solidarnosti MUP-a RH
te svim ljudima dobre volje koji su nam pomogli u ovoj humanitarnoj akciji na više naćina.
Zahvaljujemo se uredništvu „NACIONALA“ ZG NEWS-u na pokretanju humanitarne akcije za malu Anju kao i svim čitateljima koji su sudjelovali u akciji prikupljanja novčanih sredstava za nastavak liječenja te kupnju potrebitih invalidskih pomagala za našu malu princezu Anju.
Hvala udruzi CPSA koja je dana 16.10.2008.organizirala humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju" gdje se tom prilikom sakupilo 5.470,00 kuna te jedno veliko hvala inicijatorici te humanitarne akcije blogerici desert rose.
Hvala sudionicima humanitarne akcije "Podarimo Anji osmjeh na lice":
Cvitanić Ani,
Bukovšak Maji,
Jelinić Ani,
Danijelu Ružić,
Štaudiner Željki,
Lidiji Pavić Rogošić,
Obitelji Horvat,
Obitelj Kovačević,
Obitelji Starječki,
Obitelji Topolovec,
Obitelji Kostanjevečki,
Obitelji Švaljek,
Svim djelatnicima Erste banke,
kao i svim ljudima koji su htjeli ostati anonimni.
Posebno jedno veliko hvala našim dragim prijateljima inače studentima, odnedavno i zaručnicima blogrerima Đusu i Deser rose, zatim dvjema nama dragim blogericama dvjema hrabrim obiteljima Sandri Župančić i Allison Varkaš, dragoj prijateljici blogerici Jadranki iz Međimurja te naravno za kraj, VELIKO HVALA na donaciji od 10.000,00 kuna gospodinu Hermanu Mariju predsjedniku Humanitarne udruge „Hulp en liefde“ iz Amstrdama svim poznat kao bloger humanitarni niskozemac.
Takodjer veliko hvala i dolje navedenim koji nam svakodnevno pomažu i koji su nam pružili bezgraničnu pomoć:
Frizerski salon FLUID
Renault AUTO „KREŠO“ Krapina
Krapina šped d.o.o
Vodoopskrba - gosp. Vanja Vizentin
Arabeska kava
HDS Zagreb
PMB d.o.o
DARM d.o.o
CAFFE RESTAURANT LENUCI, Zrinjevac 15, Zagreb
CAFFE BAR "LA DOLCE VITA" Kloštarska 2 Zagreb
RADIO SAMOBOR 93,00MHZ
RADIO101
RADIO Antena
AKD d.o.o Savska 31
Z1 televizija
NOVA-tv
HTV
RTL
Trgovačko društvo KUHNE&NAGEL d.o.o.
Župa i župljani sv.Mihaela u Donjoj Dubravi Zagreb
Mladi HSS-a Donje Dubrave Zagreb
TIM KABEL d.o.o. Savska cesta 103 Sesvete
Policijska uprava zagrebačka
Interventna policija zagrebačka
Policijska postaja Korčula
Članovi NK Croatia iz Švedske :
Mario Klisanin, Irena Rasic, Joso Zorica, Mladen Glozinic, Nada i Branko Sankovic, Sime Fofic, Marko Verovic, Andjelko Milic, Ivica Dugandzic, Andrija Dujmovic, Ante Katinic, Stefan Brala, Djuro Anic, Marinko Juric, Stanko Boras, Ivek Trtic, Jure Bistric i Zoran Lovric.
Caritas iz Malme- katolička crkva, molitvena zajednica(Švedska)
Frizerski salon Har sax
HKSD Croatia Helsingborg
HD Croatia Varnamo
HKD HP plitvice
Hrvatska Katolička Misija Uppsala
Hrvatska Katolička Misija Malmo
Hrvatska Katolička Misija Vaggerydg
"Članovi Društva Napredak-Malmo" iz Švedske:
Mato,Dragica,Zdenka,Anto,Remzo,Lucija,Maca,Tomić Anda, Perić Jaga, Govzan I Ljubica.
"Članovi NK Croatia Malmo:
Irena Rašić, Mila vukojević, Ante Pavlan, Ana hrstić, meri Rašić, Marija Berg, Jana Nižić.
Obitelji iz Švedske:
Vidakovic Pepica i Anda, Franjic Anto i Mara, Franjic Nikola i Vesna, Parlov Rajko i Lada, Diko Predrag i Lidija, Colak Martin i Marina, Silic Toni i Tea, Bergman Roberto i Zorica, Antolovic Adam i Jasna, Mavkota Milan i Mirjana, Celan Anda, Raso Janja, Melija, Sakic Vesna, Sefovska Ajrija, Galic Dragan i Jozefa, Papac Ivica i Nada, Gavran Blasko i Zaklina, Hadia Mario i Sanja, Gavran Pero i Ruza, Sakic Sanja, Vujica Vinko i Rosa, Dogo Davor i Ivana, Miskovic Goran i Snjezana, Celan Josip i Jasna, Lisa, Goran Tomic, Gavran Branko i Kata, Nizic Mila, Livaja Boso i Iva, Vujica Alen i Marija, Sabanovc Reuf i Hajrija, Alilovic Zeljko i Karmela, Borozan Antoneta, Nagy Viktor i Karolina, Altarak Johana,
Anic Marko, Vidaković Bruno i Višnja, Mandić Slavko i Jela, Čelan Marinko i Marija, Marčić Milan i Blagga, Vidaković Željko i Maria, Predovan Branko i Željka, Ajsan, Šiklić Zoran i Angelika, Vranješ Viktorija, Šilić Mario i Željka, Marija Šola, Mikulić Niko i Milka, Knežević Željko i Martina, Franić Mladen i Katarina, Dragica, Adriana, Antunović, Vladimir Švenda, Mario Mikulić, Mirko Županić, Knezović Jelka, Vidaković Željko i Biljana, Golić Željka, Sadika, Sućur Jelica, Čolak Barica,Čumurđić Drago, Blažević Tomo, Tomac Pero, Maroš Mijo, Filipović Koja, Serdar Ilija, Đaković Olivera, Vidović Zdravko, Malnar Marica, Jurić Stipo, Stanić Ivica, Banć Božo, Bešlić Franjo, Stanić Stipo, rašić irena.
Obitelji iz Hrvatske
Obitelj Kostanjevečki Đuro
Obitelj Miklečić Stjepan
Obitelj Kovačević
Obitelj Kostanjevečki-Marinić
Obitelj Ferk, Janko i Štefica
Obitelj Ferk Ladislav
Obitelj Švaljek Josip
Obitelj Meić, Renata i Mario
Obitelj Kezerić
Obitelj Roso, Slavica i Ivan
Obitelj Pavković
Obitelj Pujić, Irena i Davor
Obitelj Lukenda
Gđa Marija Salić
Gđa Liliana Stanić
Obitelj Rebac
Obitelj Hegedić
Obitelj Šuti i Cvetko
obitelj Novosel
Obitelj Šerkinić
Obitelj Markulin Ljija i Zdravko
Obitelj Vugić-Sakal
Gđa Aleksandra Ivanković
Obitelj Varkaš iz Splita
Obitelj Župančić iz Zagreba
Obitelj Pošta iz Zagreba
Obitelj Tegledi - Bistrović
Obitelj Delić
Obitelj Kovač
Obitelj Šakić
Obitelj Marić
Obitelj Stojanović
Gđa. Ljubica Morožin
Gosp. Miljenko Bezić
Gosp. Ivan Pokupec
Gosp. Lovro Palić
NK Dinamo Zagreb
ENCO & BAND
Dječja bolnica "Srebrnjak"
Obitelji iz Nizozemske, Australije, Njemačke, Austrije i Italije
Obitelj gosp.Marija Hermana
Obitelj gđe.Renate Kralj
Obitelj Tegledi - Bistrović
Obitelj Martić
Obitelj Tičinović
Obitelj Vuković
Anonimac (jedna mala švabica)
Obitelj Matanović i prijatelji
Nacional ZG NEWS
Vecernji list
Jutarnji List
24sata
Vijesnik
Z1-televizija
Nova-tv
sevac_jaku
choco
slatka žvakica
RTL televizija je dana 22.02.09. objavila prilog o našoj Anji u glavnim vjestima u 18 i 30h. kompletan prilog možete vidjeti na stranicama : www.rtl.hr/index.php?cmd=show_video&video_id=1907
Večernji list je dana 03.02.09. objavio završetak humanitarne akcjavascript:%20void(0);ije "Darujmo Anji da nastavi živjeti" u svrhu kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra
Večernji list je dana 16.01.09. popratio te objavio članak o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti" u svrhu kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra
Nacional ZG NEWS je medijski popratio posjet Luke Vidovića maloj Anji
Nacional ZG NEWS je dana 12.11.08. pokrenuo humanitarnu akciju za pomoć našoj Anji
24 sata je dana 16.10.08. popratilo humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
Večernji list je dana 16.10.08. popratio humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
24 sata je popratio humanitarni izlet u Puli
Jutarnji list:
24 sata
Vjesnik
Z1-televizija koja je napravila prilog o Anji i emitirala ga 17.03.2007 na vijestima u 18:05h
NOVA-tv koja je napravila prilog o Anji i emitirala ga 18.04.2007 na vijestima u 12h i 17h
RADIO 101 koji je napravio prilog o Anji u emisiji REZOLUCIJA i emitirao ga 17.04.2007 od 19 do 20h
RADIO ANTENA ZAGREB koja je objavljivala svakih sat vremena na zagrebačkim vjestima dana 16.10.08. humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
Radio RVG, Radio Antena, Radio Trsat, Radio 057 Zadar, Plavi Radio, Portal NOVE Tv, uredništvo bloga hr koji su objavili priću o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti" koja je trajala od 12 do 20 sijećnja 2009 godine
HRT je dana 05.02.2009. u emisiji "Dobro jutro Hrvatska" objavila prilog o maloj Anji i o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti"
RTL televizija je dana 22.02.2009. u glavnim vjestima u 18 i 30h objavila prilog o našoj Anji
Blogeri zahvaljujući kojima smo došli i na naslovnicu Blog.hr-a
Xportal
Jutarnji List
HVALA JUTARNJEM LISTU
Javno.hr
24sata
Hvala svima koji su upoznali Anju i pisali o njoj, kao i onima koji će tek pisati...
1) Možeš uplatiti željeni iznos (prema svojim mogućnostima) na žiro-račun
Privredne banke HR4523400093111409540
čime ćeš pomoći Anjinom liječenju
Novčane iznose možete poslati i na adresu:
Anja Kostanjevečki
Ljdevita Posavskog 27 A
10360 Sesvete
CROATIA
2) Možeš objaviti post/članak o maloj Anji zajedno sa linkom na ovaj blog kako bi privukli što više ljudi i informirali javnost.
3) Možeš objaviti slijedeći banner sa linkom na Anjin blog i time iskazati svoju podršku u Anjinoj borbi za život.
O MALOJ ANJI
Dragi dobri ljudi!
Roditelji smo (mama Jasmina i tata Tomislav) djevojčice Anje Kostanjevečki stare devet godina, koja je od rođenja stopostotni invalid.
Naša malena djevojčica ima cerebralnu paralizu (oduzeta sva četiri ekstremiteta), boluje od epilepsije (oko 200 do 300 napad dnevno) i ima velike probleme sa dišnim putovima (u zadnje dvije godine preboljela je četiri upale pluća).
Naša djevojčica nije u stanju samostalno živjeti nego je 24 sata potpuno ovisna o nama te treba apsolutnu pomoć u svakoj situaciji (oblačenju, hranjenju, kupanju, sjedenju, vježanju, održavanju higijene i sl.).
Od prvog dana uključena je u sve terapijske tretmane, što preko HZZO-a što privat.
U proteklih devet godina konstantno je na anti epilepticima (zbog epilepsije) a velik broj anti epileptika ne pokriva HZZO već troškove snosimo mi sami roditelji.
Anja također koristi i velik broj invalidskih pomagala (invalidska stajalica, invalidsaka auto sjedalica, invalidska kolica, invalidsko pomagalo za kupanje i sli.) a koja tek četvrtinu pokriva HZZO a ostatak snosimo mi sami roditelji. Svako to pomagalo košta u rasponu od 5 do 20 tisuća kuna ovisi o proizvođaču i dobavljaču.
Prve četiri Anjine godine pokušali smo sami sve to financijski pokriti za što smo se morali dosta kreditno i zadužiti.
Kako Anja treba konstantnu pomoć a mi više nismo bili u financijskoj mogućnosti pružiti joj sve gore navedeno uz pomoć prijatelja Krešimira 03.01.2007 otvorili smo ovaj blog u nadi da će nam se javiti koja dobra duša koja bi nam pomogla, kako bi Anji pružili što kvalitetniji nastavak života.
U protekle godine našeg vođenja ovog bloga (našeg malog dnevnika) naišli smo na veliki odaziv dobrih ljudi koji su nam bili spremni pomoći.
Pa upravo zahvaljujući blogerima i ljudima dobre volje koji svraćaju na naš blog, našoj djevojčici vraćena je nada u bolje sutra.
Našoj djevojčici omogućena je financijska pomoć u daljnjem liječenju, kupnju invalidskih pomagala i potrebitih lijekova. U protekle godine vođenja ovog malog dnevnika uz spomenutu pomoć, blogeri su napravili i niz humanitarnih akcija za našu malu Anju iz kojeg izdvajamo : humanitarnu internet aukciju i humanitarnu akciju „Darujmo Anji da nastavi živjeti“ gdje se samo u roku devet dana sakupio potrebiti iznos od 60 tisuća kuna za kupnju drenažnog prsluka Smart Vest kako bi se Anji donekle smanjile poteškoće pri disanju.
Zahvaljujući ovom blogu a i ljudima koji nam konstantno pomažu za naš slučaj saznali su i brojni mediji koji su se i sami uključili u niz humanitarnih akcija za našu djevojčicu.
Što reći nego jedno veliko HVALA svim ljudima dobrog srca koji su nam na bilo koji naćin pomogli kao i jedno veliko HVALA onima koji će nam tek pomoći.
Nama će pomoć trebati i dalje i zato svaka Vaša novčana donacija ili pomoć u bilo kakvom obliku dobro će nam doći, kako bi našoj djevojčici pružili i dalje adekvatno liječenje.
Svima Vama koji nam pomognete na bilo koji način naša će Vam se mala Anja zahvaliti samo na jedan način a to je njezin USPJEH.
Jednu veliku dobrodošlicu na ovaj naš blog od srca Vam žele roditelji Anje Kostanjevečki!
< | srpanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |