Marketing
"Sla, slaži mi pa makar bilo što"
……kako zapravo vrijeme leti, dobro se ne i okreneš a već dođe vikend. A kako tek vikend proleti.Malo ovdje, malo ondje i za čas dođe ponedjeljak i u nove radne pobjede.
Vrijeme je godišnjih odmora. Neki su već na godišnjem, neki broje zadnje radne dane.
Većina naših prijatelja, kumova, rodbine već su na moru i uživaju sve blagodati što im ljeto pruža. Kao i svake tako i ovo godine i mi smo zatrpani ponudama naših prijatelja (Pirovac, Brač, Pula, Stinica) da dođemo desetak dana na odmor. Kako u sedmom mjesecu još uvijek imamo puno obaveza, na godišnji ćemo najvjerojatnije kako sad stvari stoje početkom osmog mjeseca. A da li ćemo izabrati jednu od destinacija i da li ćemo uopće ići na more, to ćemo još vidjeti. Naime, iako imamo smještaj besplatan ne možeš bez kune nigdje a kamoli na more.
U ostalom, krajem osmog početkom devetog mjeseca nam dolaze nova invalidska kolica za Anju 
koja treba platiti 18.252,16 kuna (hzzo sa doznakama pokriva 8.000,00 kuna), tu je registracija za auto (cc 3.000,00 kuna), privat fizioterapeutske vježbe (koje plaćamo tjedno oko 500,00 kuna) a tu je i prikupljanje svake kune za Anjinu invalidsku auto sjedalicu (prilagođena za nju) 
koja dođe cc 18.000,00 kuna a koju na žalost ne pokriva hzzo.
No kako se kaže:“živi bili pa vidjeli“. Možda uspijemo izdvojiti koju kunicu i ipak odemo malo na more ako ništa drugo onda zbog Anjice kojoj odgovara morski zrak (problemi sa dišnim putovima) a i nama bi dobro došlo da se odmorimo od svega te da napunimo baterije za sve što nas opet od jeseni čeka ( operacija Anjinih kukova u Lovranu,koja neće biti nimalo lagana).
Ovim putem bi se htjeli zahvaliti obitelji Matanović, koja živi i radi u Italiji i koja nam na sve moguće načine pokušava pomoći (gospođa Paula Matanović u ponedjeljak će biti u posjeti u Zagrebu i tom prilikom će posjetiti i našu obitelj) te blogerici enika36 koja nam je ponudila pomoć te naravno gospodinu Hermanu Mariju i njegovoj obitelji. Dragi naši prijatelji od srca Vam velika hvala.
No nažalost ima i onih koji se sa našom obitelji i sa našim stanjem itekako igraju (naravno u negativnom smislu). Da ima svakakvih ljudi to znamo no da idu do krajnjih granica bezobrazluka e to stvarno nismo mogli vjerovati. No greška je u biti u nama, jer smo slijepo vjerovali čovjeku kojeg zapravo nismo nikad upoznali. Toliko lažnih nadanja, toliko lažnih obećanja pa čak do te mjere na pozivanje nekih važnih javnih ličnosti koje nam mogu pomoći. A mi smo se nadali, čak kovali planove što bi za Anju sve mogli još više učiniti a kad tamo, kao da te netko mokrom krpom po licu udario. Brzinsko otrežnjenje iz „opijenog“ stanja.
Iako je taj čovjek zavrijedio da mu se spomene ime i prezime (ako mu je to zapravo pravo ime i prezime). Iako je taj čovjek zavrijedio da ovdje napišemo sve što nam je lažno obećavao i lažno predstavljao (još uvijek čuvamo sve njegove kopije e-mail -a i poruke na msn) i koristio se našim slabostima kad je u pitanju djetetovo zdravlje, mi ga nećemo spomenuti, već eto samo da znate da ima i takvih ljudi koji idu do te granice da iskorištavaju sve roditeljske slabosti kad je dijete i djetetovo zdravlje u pitanju. Dragi gospodine: „ znamo da pratite naš blog, znamo da će te kad-tad pročitati ovaj post, no ne bojte se, mi se nećemo spuštati na Vašu razinu i nećemo odati Vaše ime i prezime iako ste to dobrano zavrijedili“!
Svaka se škola plaća, svako zlo je za neko dobro, pa tako i ovaj slučaj. Prošli smo sve i svašta, prošli smo eto i to. Sad znamo da u ovom virtualnom svijetu trebamo jako dobro paziti kome možemo vjerovati a kome ne. I dragi "naš" gospodine kako ide ona pjesma od Prljavog kazališta koju Vi jako dobro znate :“Sla,slaži mi, pa makar bilo što“!
Sve Vas voli i grli Vaš neumorni trio koji vam želi lijep i ugodan vikend.
Post je objavljen 11.07.2008. u 23:48 sati.