Evo konačno da Vam se i ja malo javim, pošto smo se eto prije par dana Anja i ja vratile iz Krapinskih Toplica. Mogu Vam reći da je ova rehabilitacija u potpunosti uspjela a Anja me je čak i iznenadila koliko je sve dobro podnijela.
Kao i u Velom Lošinju tako i u Krapinskim Toplicama Anja je imala turbo program.
Logoped, radna terapija, fizikalna terapija, psiholog, privat vježbe to je bilo sastavni dio Anjinog programa. Prva dva tjedna je imala i bazen dok treći nije, pošto je malo počela kašljucati i iz predostrožnosti da se nešto jače ne zakuha nismo išli na bazen.
Kao što sam rekla ugodno me iznenadila kako je sve to dobro savladavala.
Pošto su Krapinske Toplice blizu Zagreba (50 km) ovaj put mi nije teško pala razdvojenost od supruga pošto je Tomislav svako slobodno vrijeme iskoristio da nas posjeti a Anja i ja smo vikend iskoristile za odlazak kući.
Eto, nakon uspješnog liječenja u lječilištu Veli Lošinj, uspjeli smo i ovu rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama odraditi u cijelosti.
Evo i par slikica iz Krapinskih Toplica.
Jednom davno Blaženi Alojzije Stepinac je rekao : "Svi danas mrmljaju, padaju štoviše u bjesnilo da nas je Bog pohodio u ovako teškim jadima. Ljudi postaju krajnji pesimisti. A ipak bismo prije morali zahvaljivati Bogu što nam je dao da živimo u ovako teškim vremenima. Jer baš u takvim prilikama mogu pojedinci da pokažu najljepša svojstva svoje duše, svojstvo da možemo birati između pesimizma i optimizma, svojstvo da između toga odaberemo realnost“.
Što zapravo znači riječ OPTIMIZAM,PESIMIZAM,REALNOST?
Optimizam – je pozitivno shvaćanje i gledanje ljepše strane svijeta oko sebe.Smatra se da je poznati filozof Gottfried Leibnitz pobornik i vodeći predstavnik optimizma.
Pesimizam – je suprotnost optimizmu i mračno shvaćanje i gledanje svijeta oko sebe. Tipičan predstavnik pesimizma smatra se filozof Arthur Schopenhauer.
Realnost – je gledanje i shvaćanje ovog svijeta kroz prizmu realnog stanja između pesimizma i pretjeranog optimizma.
Gdje zapravo mi (roditelji male Anje) sebe u svemu tome vidimo?
Vidimo se zapravo u dubokom realizmu iako nam neki pojedinci stalno pokušavaju nametnuti da smo mi zapravo u teškom pesimizmu.Da gledamo samo mračnu stranu odnosno da ne vidimo sunce na kraju tunela.
Jednom je naša draga prijateljica blogerica rekla : „postoje ljudi koji doista imaju životnu kalvariju i kojima male pozitive jednostavno nisu dovoljno pozitivne da bi ih usrećile, uslijed svih gadosti koje im život donosi“. No možda upravo iz te „male“ pozitive mi crpimo snagu za daljnje borbe. Naravno da nije sve tako crno kako izgleda ali naravno da nije ni sve bijelo kako se želi prikazati. I upravo zbog tog stanja krajnje mračnog tipa i krajnje svijetlog tipa čovjek mora izvući jednu realnu stranu života. Kada smo znali „kritizirati“ da gorivo opet poskupljuje, kada smo znali „kritizirati“ da nam cijene režija opet skaču, kada smo znali „kritizirati“ da nam cijene hrane divljaju nikako nam nije bilo prioritet gledati to sve kroz neku mračnu stranu već jednostavno gledati kroz jednu normalnu realnu prizmu.
Jer realno je da ako negdje moraš dati više negdje ćeš neku stvar morati zakinuti kako bi nadomirio onu skuplju. I upravo se to nama događa. Nekad ste mogli za puni tank goriva voziti dijete cijeli mjesec na vježbe a danas kad je gorivo enormno visoko za iste novce vozite dijete svega pola mjeseca. Ovo je naravno samo jedan primjer kojih na žalost ima stotinu.
Dakle ovo nije nikakav pesimizam ovo je stvarna realnost. Često uspoređujemo druge države Europe i njihove zakone i prava osoba s invaliditetom sa našim zaklonom i našim pravima.
Onda nam ljudi znaju reći: „pa onda odite van u inozemstvo ako Vam ovdje ne paše“.
Da se mi razumijemo, niti vani ne cvatu ruže i vani se invalidi bore za svoja prava no opet realnost je ta da u drugim zemljama Europske unije u koju se mi stalno guramo ipak osobe s poteškoćama u razvoju dobiju puno više nego mi ovdje. Evo samo jedan primjer, primjer invalidskih kolica. Od HZZ-o dobite doznaku u iznosu od 8 tisuća kuna a kad kupite još sve dodatne stvari za ta kolica (klin, pilote za glavu, pilote za trup, prsluk itd) kolica Vam dosegnu cijenu od 15 do 20 tisuća kuna (ovisi o proizvođaču odnosno dobavljaču).
Vani ta ista kolica ma koliko god ona koštala u kompletnu iznosu nadomiruje njihovo zdravstvo. Nadalje, ostatak invalidskih pomagala (pomagalo za kupanje, invalid.stolac, invalid. stajalica, hodalica, pomagalo za wc, invalid.auto sjedalica i slično) koja su neophodna za dijete s poteškoćama u razvoju sav trošak snose sami roditelji. Dok eto na primjer vani sva ta pomagala dobijete besplatno.Mi stvarno ne tražimo puno.Ne tražimo da nam oblače djecu.
Ne tražimo da nam hrane djecu. Ne tražimo da nam ih voze na vježbe, u vrtiće ili školu.
Mi samo tražimo onaj mali minimum od minimuma a to da nam osiguraju sva potrebna invalidska pomagala. Da nam osiguraju sve lijekove a ne da moramo po većinu lijekova odlazit u inozemstvo jer su tamo jeftinija. Da nam omoguće kvalitetno liječenje. Da li je to pesimizam? Ne, to je realnost, to je svakodnevnica roditelja djece s poteškoćama u razvoju. Kažu nam pa što želite, država Vam je omogućila da majka i dijete idu na rehabilitaciju u trajanju od 21 dana. Da i to je točno. Ali realnost je i ta da rehabilitaciju imate pravo iskoristiti samo jedanput godišnje, sve ostalo idete u vlastitom trošku. Pa Vas mi pitamo da li je tom djetetu dosta jedanput godišnje otići na rehabilitaciju? Da li je pesimizam kad kažemo da svaka tri mjeseca moramo odlaziti na komisiju i dokazivati djetetovu invalidnost?
Ne, to je zapravo realnost. Kažu nam da živimo u dolini suza a ne u dolini radosti.
A mi im kažemo da zapravo živimo u dolini REALNOSTI.
Svjesni smo i sami da je danas puno bolje nego prije dvadeset-trideset godina.
Ali svjesni smo i da se stalno guramo u tu Europu a miljama smo još uvijek daleko od nje.
Naravno da se i mi znamo veseliti. Svaki Anjin osmijeh i nas veseli, svaki Anjin novi pokret i nas veseli, svaki Anjin napredak i nas veseli ali realni smo i svjesni smo da je to isključivo naša zasluga zato jer smo uporni. Da smo ostali u totalnom pesimizmu ili kako nam govore u dolini suza danas nakon pet godina naša Anja još sigurno ne bi izišla is kreveta.
Zato kompletnu situaciju u kojoj se mi nalazimo i proživljavamo nikako ne bi svrstali u dolinu suza i pesimizma već jedino i isključivo u dolinu REALNOSTI.
Mi ne gledamo crno, mi gledamo realno.
Jer kako i sam starozavjetni pjesnik kaže : „crnih vijesti je bilo i biće ali su samo veliki znali što je potrebno kako čovjek ne bi upao u vječni pesimizam koji je razoran za osobu i okolinu a optimizam nije trik, nego opredjeljenje, temeljna opcija ali i dio naravi, zato budi čvrsto na zemlji, ne tuguj previše i ne veseli se pretjerano i uživaj u blagodati REALNOSTI“.
Eh da, svatko zlo za nešto dobro. Kako sam ovih dana imao jako puno posla (što obiteljskih što poslovnih) mislim da je kompjutor odlučio u pravo vrijeme stati jer ionako ne bi imao puno vremena za blogosferu. No eto stvari se polako vračaju u normalu.
Dakle računalo je popravljeno a i obaveze se polako stišavaju.
Odmah na početku, zahvalio bi se svima Vama na podršci koju ste izrazili gospodinu Hermanu Mariju predsjedniku humanitarne udruge „Hulp en Liefde“ na otvaranju njegovog bloga. Nadamo se da ćemo svi skupa uživati a ponešto i naučiti čitajući njegov blog.
Također od srca se zahvaljujem obitelji Matanović koja živi i radi u Italiji na pruženoj nesebičnoj pomoći za našu malu princezu Anju. Upravo zahvaljujući obitelji Matanović naša mala princeza Anja u nazad par dana ima i svoju stranicu prevedenu na talijanski http://piccolaanja.it.gg Napomenuli smo u prošlom postu da ta pomoć ima svoju težinu jer obitelj Matanović i sama ima curicu sa cerebralnom paralizom. S nestrpljenjem očekujemo naš zajednički susret.
Što se tiče Anje i njezine rehabilitacije u Krapinskim Toplicama, sve ide po planu.
Kako vrijeme brzo leti tako i Anja ovaj petak završava sa rehabilitacijom, no prije toga ćemo svi zajedno iskoristiti neradnu srijedu i otići se malo relaksirati u Tuheljske toplice.
A pri povratku iz Krapinskih Toplica očekujemo iscrpno izvješće mame Jasmine naravno koje će biti popraćene sa slikicama.
Eto, za sada toliko od mene a u sljedećem postu čitajte opet malo ne tipičan post pod naslovom : „Pesimizam + optimizam = realizam“.
Do tada lijep pozdrav od Tomislava tate od male Anje!
Dragi naši dobri ljudi. Eto nažalost „prisiljeni“ smo na mali kratki odmor.
Razlog tome je tehnička stvar, naime u zadnjih par dana imali smo velikih problema sa našim kućnim računalom da bi jučer kompletan sustav jednostavno stao
Nadamo se da ćemo sve uspjeti riješiti do kraja vikenda
Zato molimo sve naše prijatelje i blogere sa kojima se svakodnevno čujemo preko skype, msn ili e-maila da imaju razumijevanja zbog naše novonastale situacije jer privremeno nećemo biti dostupni na tim adresama, dok eto ne osposobimo naše računalo.
Budite nam veseli i zdravi i čujemo se čim riješimo problem sa računalom.
Svima Veliki pozdrav i Velika pusa od neumornog tria.
O gospodinu Hermanu Mariju predsjedniku Humanitarne udruge „Hulp en Liefde“ iz Amsterdama već smo jako puno pisali na našem blogu.
Za one koji možda ne znaju, gospodin Herman je Hrvat koji živi i radi već punih 37 godina u Nizozemskoj. Humanitarnim radom se bavi već skoro 30 godina.
Iako je dvije trećine svog života proveo radeći u Nizozemskoj, Hrvatska mu je uvijek bila i ostala u srcu i zato je veliki dio svog humanitarnog rada proveo upravo pomažući svojoj rodnoj zemlji. O tome svjedoče mnoge razne humanitarne akcije koje je sam pokrenuo ili je u njima sudjelovao. Od razno raznih humanitarnih akcija, aukcija, opremanja domova za nezbrinutu djecu, opremanja i pomaganja zdravstvenih ustanova (bolnica, domova za starije i nemoćne, škole, vrtići) do humanitarnih konvoja za vrijeme Domovinskog rata, pa sve do raznoraznih donacija i sponzorstva.
O njemu su pisale sve naše dnevne tiskovine, tv redakcije radile reportažu a radio postaje emisije. Za njega ne postoji riječi : „ne mogu, ne želim, nisam spreman“! Uvijek je među prvima, uvijek se rado odazove na svaku humanitarnu akciju.
I zato smo sretni, što imamo veliku privilegiju poznavati tog gospodina, odnosno velika nam je čast što je gospodin Herman postao dio naše obitelji.
Za sve ono što je do sad učinio i što još uvijek čini za našu obitelj, za našu malu Anju možemo se samo pokloniti do poda i reći VELIKO VAM HVALA.
Gospodin Herman često se javlja na naš blog u liku anonimca pod nazivom niskozemac no od danas je i to promijenjeno. Naime g.Herman će se i dalje javljati i komentirati pod nic imenom niskozemac ali kao korisnik jer od danas naš veliki humanitarac ima i svoj blog.
Na njegovom blogu saznati će te sve o njegovom početku humanitarnog rada. Kako je zapravo počeo, kako je otvorio udrugu, po kojem principu radi, kako funkcionira nizozemsko zdravstvo, kako nizozemci gledaju na humanitarne stvari, kako nizozemci reagiraju na humanitarne akcije, da li su senzibilni itd itd. Vidjet ćete jako puno slika, isječaka iz novina i sve ostalo što krasi jednog velikog humanitarca.
Zato Vas mi dragi naši prijatelji molimo da posjetite blog našeg velikog humanitarca i svojom lijepom riječi dobrodošlice date podršku ovom velikom čovjeku humanog srca koji eto odlučio sa nama podijeliti crtice iz svog humanitarnog života.
U ime naše obitelji Veliko Vam hvala.
http://humanitarianniskozemac.blog.hr
Cijeli tjedan čekaš i onda kad stigne nisi se dobro okrenuo i ode vikend i počinje novi radni tjedan. Ja sam ga posebno iščekivao upravo iz razloga što su na vikend kući stigle moje dvije princeze. Naime Anja i mama Jasmina nalaze se na rehabilitaciji u Krapinskim Toplicama.
No da ja krenem ispočetka. Petak. Prijepodne protekao je u brzom obavljanju i rješavanju obaveza i jedva sam čekao da krenem put Krapinskih Toplica.
Hvala Bogu uspio sam sve riješiti i negdje oko 15h krenuo sam za Krapinske.
Putem me je pratila dosadna kiša koja je ovih dana nemilice padala svaki dan.
Oko 16h stigao sam na odredište a tamo su već spremne za polazak čekale moje dvije najdraže cure. Ne moram Vam ni opisivati Anjinu sreću kad me je ugledala.
Brzo smo utovarili stvari i krenuli put Zagreba. Anja se cijelim putem smiješila i oduševljeno gugutala. Putem mi je mama Jasmina pričala kako je protekao njihov prvi tjedan rehabilitacije no o tome ćemo neki drugi put odnosno kad cure završe kompletnu rehabilitaciju i kad od mame očekujemo iscrpno izvješće kako im je bilo.
Dolaskom kući ostatak večeri proveli smo razgovarajući i igrajući se sa Anjom.
Subota. Dan kada je naša udruga imala humanitaran štand povodom proslave 38 rođendana radio Velike Gorice a koja se održavala ispred platoa Veleučilišta u Velikoj Gorici.
Svaki posjet Velikoj Gorici je i prilika da se nađemo na kavici sa nama dragim blogerima đusom, desert_rose, poezija duše. Kad smo već kod dragog mi prijatelja i blogera đusa, ako ste u prilici i imate malo vremena svakako pročitajte njegovu novu kolumnu pod nazivom Prodani invaliditeti. Iako je kiša donekle pokvarila proslavu uputio bi sve čestitke svim djelatnicima RVG-a na velikom trudu i velikom angažmanu oko organizacije te bi im se od srca zahvalio što su nam omogućili da budemo dio njihove proslave. Subotnje poslijepodne iskoristili smo za druženje sa prijateljima iz udruge i mogu Vam reći da mi je uvijek neopisivo drago biti u takvom za mene velikom i iskrenom društvu.
Nedjelja. Konačno je osvanulo lijepo i sunčano jutro. Prijepodne smo iskoristili za malo odmaranje i igranje sa našom princezom. Poslije ručka uputili smo se put aerodroma gdje smo se na kratko susreli sa našim dragim prijateljem gospodinom Marijom Hermanom.
Gospodin Herman se vračao iz Pule za Amsterdam preko Zagreba.
Svaki naš susret pa tako i ovaj koji je bio stvarno kratak uvijek je prožet nekim posebnim pozitivnim nabojem. Ovim putem ga najsrdačnije pozdravljam i jedva čekamo trenutak kad ćemo se opet vidjeti. Sve što je lijepo kratko traje tako je došao i trenutak kad su se moje princeze trebale vratiti u Krapinske Toplice. U toplice smo stigli negdje oko 19 i 30h.
Iako je rastanak sa mojim dvjema curama bio pomalo tužan, veseli me činjenica da ću opet sa nestrpljenjem čekati sljedeći vikend kad ću ih opet vidjeti.
Samačku nedjeljnu večer oraspoložio mi je razgovor sa gospodinom Hermanom koji je sretno stigao u Amsterdam, te sa obitelji Matanović koja živi i radi u Italiji. Iskoristio bi priliku i zahvalio bi se najsrdačnije obitelji Matanović koja nam je ponudila svoju ruku pomoći. Njihova pomoć još više dolazi do izražaja imajući u vidu da i sami imaju curicu sa cerebralnom paralizom. Draga obitelji Matanović jedno veliko Vam hvala i od srca Vam želimo svu sreću u daljnjem životu kako Vama tako i Vašoj curici.
Eto, još jedan vikend je iza nas. Počinje novi radni tjedan. Nadam se da vam neće biti naporan a ja se za sad opraštam sa Vama sa par Anjinih fotki slikanih u Krapinskim Toplicama kao i fotki Anja u naočalama, pošto princeza od prije tjedan dana ima svoje prve naočale.
Lijep pozdrav od Tomislava tate od male Anje.
Koferi se praktički još nisu ni raspakirali (prije dva tjedna Anja stigla sa rehabilitacije u Velom Lošinju) a već od ponedjeljka su Anja i mama Jasmina na rehabilitaciji u Krapinskim Toplicama u trajanju od 21 dan. Ovaj put nam je razdvojenost ipak malo manje teže pala, pošto su Krapinske Toplice od Zagreba udaljene svega šezdesetak kilometara, pa ih mogu u svakom slobodnom trenutku posjetiti a i Anja i mama Jasmina će za vikende dolaziti doma, tako da će i ova tri tjedna brzo proći.
Što se tiče smještaja, cure su se dobro smjestile i nadamo se da će i ova planirana rehabilitacija u Krapinskim Toplicama proći u redu. Kako u Velom Lošinju tako i ovdje u Krapinskim Toplicama Anja ima „turbo“ program.
Provodi se logopedske vježbe, fizikalne, radne terapije, odlazi svako jutro u bazen a popodne odlazi na privat vježbe po „bobathu“, tako da joj je dan ispunjen od jutra do navečer.
Naravno da je tu i odmor i obavezna relaksacija sa mamom.
Eto, to je to ukratko o prvim danima Anjinog boravka u Krapinskim Toplicama.
A sad bi nešto malo podijelio sa Vama. Naime, ovih dana prelistavajući dnevni tisak, slušajući na radiju te gledajući televiziju zaprepastila me je jedna stvar.
Nekako mi se čini da više nije neka vijest da je gorivo opet poskupjelo, da su cijene hrane opet skočile, da nam struja poskupljuje ali više nije ni vijest da nam branitelji polako odlaze jedan po jedan. I neki dan kada su u jednom danu trojica branitelja napustila ovaj naš život ne bi bila neka vijest, da nije bilo ovakvog naslova : HRVATSKI RATNI VOJNI INVALID PREMINUO OD GLADI I ŽEĐI. I sam sam sudionik Domovinskog rata i užasno me pogađaju činjenice da si malo malo neki branitelj oduzme život ali ovo me stvarno zaprepastilo. Pa zar u 21 stoljeću ima i toga? Evo članka iz 24 sata : „Sa samo 16 godina Zvonko Matijević iz Splita otišao je u rat. Borio se do zadnjeg dana. Cijeli rat je preživio,ali nije uspio dočekati svoj 33. rođendan. Pronašli su ga mrtvog u svom stanu u Splitu. Puna četiri dana njegovo tijelo beživotno je ležalo prije nego je pronađen. Prema patološkom nalazu umro je od žeđi i gladi.
- Pune četiri godine nije uzimao lijekove, a dijagnosticiran mu je PTSP i paranoidana shizofrenija. Nikoga nije puštao blizu sebe. Ja sam ga stalno zvala, dolazila pred vrata, molila ga da mi otvori vrata, ali on nije htio - priča nam majka Mara. Osjetila je da se zadnjih 15 dana nešto čudno događa. Sigurna je da je njezin sin i duže od četiri dana ležao mrtav u stanu. Na odjelu patologije vidjela je njegovo tijelo
- Kost i koža. Cijeli se isušio, izgledao je kao Isus na križu - kaže Mara. Zvonko je zadnje dvije godine živio kao pustinjak. Otišao bi samo jednom tjedno do trgovine po namirnice. Majka ga je vidjela na ulici samo dva puta u zadnjih par godina. Nije joj se htio javiti.
- Velika nebriga institucija je posrijedi. Nema tih vrata na koja nisam pokucala. No svi su mi govorili da je on punoljetna osoba, koja se dobro brine o sebi te nikome ne prijeti, niti radi probleme. I to je istina. On je uvijek bio čist i uredan, redovito je plaćao račune, o stanu se dobro brinuo. Tako su mi barem pričali njegovi susjedi - govori Mara te ističe kako joj se predlagalo da sama obije vrata stana.
Njegovi susjedi kažu kako nikad nije bio agresivan prema okolini, ali i oni kažu kako je danima znao biti sam zaključan u stanu. Iako su i oni zvali razne institucije te izražavali zabrinutost nitko nije reagirao. Naprosto, nesretni mladić nije nikad radio probleme pa nije bilo razloga za bilo kakve intervencije. Pokopali su ga u ponedjeljak popodne.“I sad se ja pitam tko je u ovom slučaju zakazao? Da li institucije, da li sam Zvonko, da li je trebao biti problematičan tip pa bi ga netko možda i pogledao, da li su krive braniteljske udruge, da li je ministarstvo trebalo reagirati. Puno da li na kojeg nema odgovora.
Moje je mišljenje da je ionako zbog same situacije u državi previše branitelja diglo ruku na sebe a ovo je kap koja je prelila čašu, jer stvarno je žalosno da Hrvatski branitelj u 21 stoljeću premine u svojoj Hrvatskoj za koju se borio od gladi i žeđi.
Sad pitam Vas dragi naši dobri ljudi : koje Vaše mišljenje o svemu ovome, zbog čega više nije nikakva novost da si svakog dana jedan branitelj oduzme život?
To je otprilike naše kretanje ovih dana. Sa nekim laganim grčem krenuli smo jučer u pravcu Lovrana u ortopedsku kliniku na kontrolni pregled kod ortopeda doktora Mileusnića.
Zašto kažemo sa grčem? Jer nismo znali što nas tamo čeka. Ovo je bio prvi kontrolni pregled nakon Anjinog skidanja gipsa u 11 mjesecu prošle godine. Iako je Anja intenzivno vježbala,
Nismo znali što će doktor reći. Da li je sve u redu ili ne.
Putem do Lovrana i vremenske prilike su se smjenjivale kao na traci. Malo kiša, malo sunce.
Dolaskom u Lovran i kiša je polako prestala a sunce se onako stidljivo probijalo kroz tmurne oblake. Pripremili smo se i na dugo čekanje, znajući da doktor ima samo jedanput tjedno ambulantni pregled. No za divno čudo nije bilo velike gužve, pa smo vrlo brzo stigli na red.
Ulaskom u ambulantu doktora Mileusnića brzo je nestao onaj lagani grč, pogotovo kad je doktor rekao da je vrlo zadovoljan kako se stvari odvijaju.
On je i više nego zadovoljan sa stanjem tetiva te nam je naglasio da nastavimo samo tako kako bi postojeće stanje što duže ostalo isto. Nakon pregleda, malo smo porazgovarali o onome što nas u budućnosti čeka, a čeka nas vrlo složena i dosta rizična operacija kuka, te opuštanje tetiva na rukama odnosno na laktovima ruke. Znajući da je doktor Mileusnić jedan od najboljih ortopeda u Hrvatskoj, pozorno smo slušali svaku njegovu riječ.
Dogovorili smo se da sa ničim nećemo žuriti već ćemo ići postepeno, dajući mu do znanja da sve prepuštamo njemu, odnosno da ćemo učiniti sve kako on kaže.
U konačnici smo se dogovorili da ćemo pričekati do jeseni, da vidimo kako će se dalje stvari odvijati a onda ćemo u 9 – 10 mjesecu znati što i kako dalje, odnosno što ćemo prvo raditi.
Kako nismo često na toj strani Hrvatske, odlazak u Lovran uvijek iskombiniramo i sa posjetom naših divnih prijatelja u Pulu. Tako je i bilo i ovog puta, koji je bio još posebniji upravo zbog toga što je ovih dana u Puli i naš veliki prijatelj gospodin Herman Marijo, predsjednik Humanitarne udruge „Hulp en lifde“ iz Amsterdama.
Ne moramo ni naglašavati kao nas ti divni ljudi uvijek dočekaju, pa slobodno možemo reći da se u Puli uvijek osjećamo kao u svom drugom domu.
Nakon jednosatnog ugodnog čavrljanja u obiteljskoj kući gospodina Hermana, gospodin Herman odveo nas je na ručak u restoran „Kažun“. Tamo su nam se priključili i gospodin Teofik Starčević predsjednik Humanitarne udruge „Pomoć i ljubav“ iz Pule te gospodin Đurica član udruge oboljelih od Celijakije. Kada ste sa takvim divnim osobama, vrijeme Vam brzo proleti. Negdje oko 17h polako smo krenuli put Zagreba. Iako tužni što se rastajemo od divnih ljudi u drugu ruku smo sretni što smo ih ponovo vidjeli.
U zagreb smo stigli negdje oko 20h. Anja je već bila pomalo umorna od svega i nakon dobivene terapije ubrzo je i zaspala. Danas nas čeka još jedan turbo dan.
Naime kako Anja i mama Jasmina u ponedjeljak (09.06) odlaze na rehabilitaciju u Krapinske Toplice u trajanju od 21 dan, danas treba porješavati svu potrebnu dokumentaciju.
Anju ćemo ostaviti ujutro u vrtić a mi ćemo se razletjeti po doktorima i po komisijama.
Jer na žalost kod nas ništa ne ide jednostavno. Prvo morate ići kod pedijatrice da Vam napiše uputnicu za komisiju. Zatim odlazite na komisiju i sa tom potvrdom od komisije odlazite ponovo kod pedijatrice koja Vam na temelju te potvrde izdaje uputnicu za Krapinske toplice i putni nalog. Poslijepodne ćemo iskoristiti za obilazak optičkih radnji kako bi Anji izabrali okvire za naočale, pošto smo u srijedu kad smo bili kod okuliste sa Anjom dobili uputnicu za izradu naočala. Tako će naša princeza po prvi put nositi naočale. Samo da Vam kažemo da HZZO prizna samo oko 75 kuna doznake za naočale a ostatak naravno snosimo mi roditelji (svaka im čast, znajući da nema naočala ispod 250 – 300 kuna).
Subota i nedjelja rezervirane su za pakiranje stvari za Krapinske toplice i za mali odmor a naravno da ćemo u nedjelju svi troje biti prikovani za televiziju kad naši nogometaši igraju prvu utakmicu na europskom prvenstvu. U ponedjeljak zna se, pravac za Krapinske Toplice.
Ovaj put nam neće rastanak teško padati (za razliku od Lošinja) znajući da su Krapinske Toplice jako blizu i da tata Tomislav može i u tjednu skočiti do svojih princeza a naravno da će i Anja i mama Jasmina za vikend dolaziti doma.
Za kraj htjeli bi sa Vama još nešto podijeliti. Da ovaj naš blog ide u pravom smjeru i da se na ovom blogu dobro piše (bar tako mislimo) dobili smo ovih dana i potvrdu toj teoriji.
Naime pisanjem postova na ovom našem blogu zainteresirali smo uredništvo portala www,hrnovine.com koji nas već neko izvjesno vrijeme prati i dobili smo ponudu da sve što pišemo ovdje na našem blogu možemo pisati i na njihovom portalu. Za nas su otvorili i posebnu stranicu na portalu pod nazivom Mala Anja.
Naravno da smo pristali. Izuzetna nam je čast pisati za tako jedan veliki portal a ujedno smo i ponosni na sebe za sve što smo postigli u ovih proteklih godinu i pol pišući ovaj blog.
Ovo je još jedan za nas veliki iskorak. Od srca se zahvaljujemo glavnom uredniku kao i cijelom uredništvu portala www.hrnovine.com što su prepoznali naš trud da kroz pisanje i vođenje ovog bloga pokažemo vanjskom svijetu borbu roditelja djeteta s poteškoćama u razvoju. Čvrsto obećavamo da će nas ovo potaknuti da se još više angažiramo u našem daljnjem radu i u našoj svakodnevnoj borbi.
Eto, svima Vama želimo još jedan ugodan nadolazeći vikend, da se što bolje odmorite za nadolazeći novi radni tjedan.
Veliki Vam pozdrav šalje mala ali hrabra obitelj Kostanjevečki
Još jedan uzbudljiv i dinamičan tjedan je iza nas.
Sve je počelo u ponedjeljak (26.05.) dolaskom ekipe Zihada Sokolovića koja je u našoj kući snimala pilot program „Teatro projekt“ u kojem smo sudjelovali mi roditelji, mala Anja i Anjina defektologica iz CRZ Sloboština gospođa Đurđica. Snimke i slike će te moći vidjeti u jednom od naših sljedećih postova, odnosno kad Zihadova ekipa kompletira kompletan program. Utorak i srijeda bili su rezervirani za Anjin ustaljeni ritam.
Vježbe, fizikalna terapija, odlasci u vrtić, odlasci u CRZ Sloboština. Na žalost u četvrtak nismo otišli u Lovran na kontrolni pregled kod ortopeda doktora Mileusnića.
Razlog našeg ne odlaska u Lovran je taj što je Anja tokom srijede uvečer dobila temperaturu.
Cijelu noć smo se borili sa skidanjem Anjine povišene temperature, što je na kraju rezultiralo odlaskom na hitnu u bolnicu Srebrnjak. Razlog povišenoj temperaturi je upalni proces dišnih putova. Temperatura je došla pod kontrolu tek u petak prijepodne. Trenutno Anja prima sumamed i nalazi se kod kuće, a pregled u Lovranu smo uspjeli prolongirati za ovaj nadolazeći četvrtak (05.06.) Kako je u petak prije podne temperatura splasnula odmah smo se i mi bolje osjećali a raspoloženje nam se je uvelike vratilo u popodnevnim satima kad nam je u goste stigao gospodin Herman Marijo predsjednik Humanitarne udruge „Hulp en lifde“ iz Amsterdama. Naime gospodin Herman je bio gost na humanitarnoj roštiljadi koju je organizirala Humanitarna udruga „Mala Anja“. Petak večer smo iskoristili za odlazak u udrugu „Mala Anja“, gdje smo imali završne razgovore oko same organizacije humanitarne roštiljade. Subota i nedjelja je prošla u znaku humanitarne roštiljade a kako je sve proteklo možete pročitati na web stranici udruge „Mala Anja“.
Ovom prilikom posebice bi se zahvalili sljedećim blogerima koji su nam dali svoju podršku bilo svojim riječima podrške ili se na indirektan način uključili da ova hvalevrijedna akcija i uspije. Zato u ime svih članova udruge od srca hvala: zloba, kinky,što nam nosi sutra, luki2, desert_rose, đus, malenazvijezdice, 012 station, vž, slavonka.
Od danas uvodimo i malo novih novina na naš blog. Možda ste primijetili a možda i ne da u desnom boksu više nema nikakvih linkova poput web stranice male Anje, udruge male Anje i slično. Sadržaj postova se neće bitno mijenjati i dalje ćemo pisati o našoj svakodnevnici (o svemu što nas tišti i mori) ali težište će biti isključivo na našu malu princezu malu Anju.
Postovi neće biti više tako česti ali uvijek ćete imati svaku našu informaciju u pravo vrijeme.
Također u planu nam je i mali redizajn bloga kao i još neke novine ali o tome kad dođe vrijeme za to.
Za kraj današnjeg posta htjeli bi naglasiti da je trenutno stanje od Vaših poziva na humanitarnom telefonu za Malu Anju 650,81 kuna.
Te da je članak o našoj maloj Anji izišao na stranicama www.hrnovine.com
Do novog posta veliki pozdrav šalju Vam Anja, Jas i Tomi.
Anjin 7 ročkas 05.02.2010.
javascript:%20void(0);
Velika hvala tvrtki Kulina pomagala na donaciji invalidskog pomagala za kupanje "Leckey"!
Velika hvala OPG Ciganović iz Ivanić grada na donaciji 1,7 l smrznutog magarećeg mlijeka koj Anji pomaže za jačanje imuniteta a najviše u borbi protiv bolesti dišnog puta i alergije.
Velika hvala mladima HSS-a Donje Dubrave na novčanoj donaciji od 1.200,00 kuna. Hvala MUP-u RH na novčanoj donaciji za vježbe i doplatu ručnih ortoza.
Velika zahvala vlasniku Caffe bara gosp. Lovri Paliću u čijem se i lokalu održavao Humanitarni party za Anju koji je održan 10.03.2012.godine. Velika hvala nećaku Teo Toplovec na velikoj svestranoj pomoći oko same organizacije party-a. Velika hvala i sponzoru „Gušti“ u čijim smo suhomesnatim delicijama itekako uživali i naravno velika hvala svima Vama (rodbini, kumovima, susjedima, prijateljima, znancima i poznanicima) koji ste na bilo koji način sudjelovali u humanitarnom party-u.
Sakupljeni iznos te večeri je 4.000,00 kuna koji će se utrošiti u Anjine daljnje vježbe.
Velika hvala sudionicima humanitarne akcije "Kap po kap za jedan mali slap", povodom kupnje invalidskog kreveta, ortopedskog madraca, invalidskih kolica te za daljnju rehabilitaciju nakon operacije :
Predsjedniku Humanitarne uduge "Hulp en liefde" iz Amstrdama gospodinu Hermanu Mariju
Obitelji Cvek, Željki Furjan, Ivanu Pokupcu, Moniki Hamzić, Studentima za bolje sutra, Promotoru diskoteke Saloon gosp. Danijelu, svim blogerima, prijateljima, rodbini i svim dobrim ljudima koji su se uključili u ovu akciju na više načina;
Firmi PANON TRADE, DM-u, BERNARDA d.o.o. , 1. Slanoj sobi Zagreb (Snaga soli d.o.o.) , gosp. Hrvoju iz Bauerfinda;
Medijima koji su objavili priču o akciji (uredništvo bloga hr., dnevnik NOVE tv portal, portal Zagrebancija);
Svim ljudima koji su podržali akciju u grupi na facebook-u
Veliko HVALA Sari Draclin, njenim roditeljima, njezinom 2 razredu osnovne škole Samobor PO CELINE i njezinoj učiteljici Danieli Medved na novčanoj donaciji od 1.000,00 kuna za pomoć maloj Anji u njezinom daljnjem liječenju
Zahvaljujemo se Studiju za poboljšanje zdravlja Markt – Slana soba Hribarov prilaz 6a Zagreb na besplatnom tretmanu liječenja Haloterapijom – Slanom sobom kojeg je Anja dobila od vlasnika Studija.
Od srca zahvaljujemo DM-u na donaciji radnog stola u iznosu od 3.800,00 kuna
Velika hvala sudionicima humanitarne akcije "Darujmo Anji da nastavi živjeti", povodom kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra :
Predsjedniku HU "Hulp en liefde" iz Amstrdama gospodinu Hermanu Mariju
Predsjedniku HU "Pomoć i ljubav" iz Pule gospodinu Starčević Teofik
blogerima: maloj crnoj knjižici, enika36, missillusion,đus i svim ostalim blogerima koji su se uključili u ovu humanitarnu akciju na više naćina
medijima: Radio RVG (posebno hvala blogerici Mirjani Marković), Radio Trsat, Radio 057 Zadar, Radio Antena, Plavi radio, portal NOVE TV, uredništvo bloga hr, Večernji list, 24sata a akciji su se i pridružile naše predivne dame Zagrebačke mažoretkinje
Tvrtki pavletić iz Rijeke, Sindikat policije Hrvatske, Zaklada policijske solidarnosti MUP-a RH
te svim ljudima dobre volje koji su nam pomogli u ovoj humanitarnoj akciji na više naćina.
Zahvaljujemo se uredništvu „NACIONALA“ ZG NEWS-u na pokretanju humanitarne akcije za malu Anju kao i svim čitateljima koji su sudjelovali u akciji prikupljanja novčanih sredstava za nastavak liječenja te kupnju potrebitih invalidskih pomagala za našu malu princezu Anju.
Hvala udruzi CPSA koja je dana 16.10.2008.organizirala humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju" gdje se tom prilikom sakupilo 5.470,00 kuna te jedno veliko hvala inicijatorici te humanitarne akcije blogerici desert rose.
Hvala sudionicima humanitarne akcije "Podarimo Anji osmjeh na lice":
Cvitanić Ani,
Bukovšak Maji,
Jelinić Ani,
Danijelu Ružić,
Štaudiner Željki,
Lidiji Pavić Rogošić,
Obitelji Horvat,
Obitelj Kovačević,
Obitelji Starječki,
Obitelji Topolovec,
Obitelji Kostanjevečki,
Obitelji Švaljek,
Svim djelatnicima Erste banke,
kao i svim ljudima koji su htjeli ostati anonimni.
Posebno jedno veliko hvala našim dragim prijateljima inače studentima, odnedavno i zaručnicima blogrerima Đusu i Deser rose, zatim dvjema nama dragim blogericama dvjema hrabrim obiteljima Sandri Župančić i Allison Varkaš, dragoj prijateljici blogerici Jadranki iz Međimurja te naravno za kraj, VELIKO HVALA na donaciji od 10.000,00 kuna gospodinu Hermanu Mariju predsjedniku Humanitarne udruge „Hulp en liefde“ iz Amstrdama svim poznat kao bloger humanitarni niskozemac.
Takodjer veliko hvala i dolje navedenim koji nam svakodnevno pomažu i koji su nam pružili bezgraničnu pomoć:
Frizerski salon FLUID
Renault AUTO „KREŠO“ Krapina
Krapina šped d.o.o
Vodoopskrba - gosp. Vanja Vizentin
Arabeska kava
HDS Zagreb
PMB d.o.o
DARM d.o.o
CAFFE RESTAURANT LENUCI, Zrinjevac 15, Zagreb
CAFFE BAR "LA DOLCE VITA" Kloštarska 2 Zagreb
RADIO SAMOBOR 93,00MHZ
RADIO101
RADIO Antena
AKD d.o.o Savska 31
Z1 televizija
NOVA-tv
HTV
RTL
Trgovačko društvo KUHNE&NAGEL d.o.o.
Župa i župljani sv.Mihaela u Donjoj Dubravi Zagreb
Mladi HSS-a Donje Dubrave Zagreb
TIM KABEL d.o.o. Savska cesta 103 Sesvete
Policijska uprava zagrebačka
Interventna policija zagrebačka
Policijska postaja Korčula
Članovi NK Croatia iz Švedske :
Mario Klisanin, Irena Rasic, Joso Zorica, Mladen Glozinic, Nada i Branko Sankovic, Sime Fofic, Marko Verovic, Andjelko Milic, Ivica Dugandzic, Andrija Dujmovic, Ante Katinic, Stefan Brala, Djuro Anic, Marinko Juric, Stanko Boras, Ivek Trtic, Jure Bistric i Zoran Lovric.
Caritas iz Malme- katolička crkva, molitvena zajednica(Švedska)
Frizerski salon Har sax
HKSD Croatia Helsingborg
HD Croatia Varnamo
HKD HP plitvice
Hrvatska Katolička Misija Uppsala
Hrvatska Katolička Misija Malmo
Hrvatska Katolička Misija Vaggerydg
"Članovi Društva Napredak-Malmo" iz Švedske:
Mato,Dragica,Zdenka,Anto,Remzo,Lucija,Maca,Tomić Anda, Perić Jaga, Govzan I Ljubica.
"Članovi NK Croatia Malmo:
Irena Rašić, Mila vukojević, Ante Pavlan, Ana hrstić, meri Rašić, Marija Berg, Jana Nižić.
Obitelji iz Švedske:
Vidakovic Pepica i Anda, Franjic Anto i Mara, Franjic Nikola i Vesna, Parlov Rajko i Lada, Diko Predrag i Lidija, Colak Martin i Marina, Silic Toni i Tea, Bergman Roberto i Zorica, Antolovic Adam i Jasna, Mavkota Milan i Mirjana, Celan Anda, Raso Janja, Melija, Sakic Vesna, Sefovska Ajrija, Galic Dragan i Jozefa, Papac Ivica i Nada, Gavran Blasko i Zaklina, Hadia Mario i Sanja, Gavran Pero i Ruza, Sakic Sanja, Vujica Vinko i Rosa, Dogo Davor i Ivana, Miskovic Goran i Snjezana, Celan Josip i Jasna, Lisa, Goran Tomic, Gavran Branko i Kata, Nizic Mila, Livaja Boso i Iva, Vujica Alen i Marija, Sabanovc Reuf i Hajrija, Alilovic Zeljko i Karmela, Borozan Antoneta, Nagy Viktor i Karolina, Altarak Johana,
Anic Marko, Vidaković Bruno i Višnja, Mandić Slavko i Jela, Čelan Marinko i Marija, Marčić Milan i Blagga, Vidaković Željko i Maria, Predovan Branko i Željka, Ajsan, Šiklić Zoran i Angelika, Vranješ Viktorija, Šilić Mario i Željka, Marija Šola, Mikulić Niko i Milka, Knežević Željko i Martina, Franić Mladen i Katarina, Dragica, Adriana, Antunović, Vladimir Švenda, Mario Mikulić, Mirko Županić, Knezović Jelka, Vidaković Željko i Biljana, Golić Željka, Sadika, Sućur Jelica, Čolak Barica,Čumurđić Drago, Blažević Tomo, Tomac Pero, Maroš Mijo, Filipović Koja, Serdar Ilija, Đaković Olivera, Vidović Zdravko, Malnar Marica, Jurić Stipo, Stanić Ivica, Banć Božo, Bešlić Franjo, Stanić Stipo, rašić irena.
Obitelji iz Hrvatske
Obitelj Kostanjevečki Đuro
Obitelj Miklečić Stjepan
Obitelj Kovačević
Obitelj Kostanjevečki-Marinić
Obitelj Ferk, Janko i Štefica
Obitelj Ferk Ladislav
Obitelj Švaljek Josip
Obitelj Meić, Renata i Mario
Obitelj Kezerić
Obitelj Roso, Slavica i Ivan
Obitelj Pavković
Obitelj Pujić, Irena i Davor
Obitelj Lukenda
Gđa Marija Salić
Gđa Liliana Stanić
Obitelj Rebac
Obitelj Hegedić
Obitelj Šuti i Cvetko
obitelj Novosel
Obitelj Šerkinić
Obitelj Markulin Ljija i Zdravko
Obitelj Vugić-Sakal
Gđa Aleksandra Ivanković
Obitelj Varkaš iz Splita
Obitelj Župančić iz Zagreba
Obitelj Pošta iz Zagreba
Obitelj Tegledi - Bistrović
Obitelj Delić
Obitelj Kovač
Obitelj Šakić
Obitelj Marić
Obitelj Stojanović
Gđa. Ljubica Morožin
Gosp. Miljenko Bezić
Gosp. Ivan Pokupec
Gosp. Lovro Palić
NK Dinamo Zagreb
ENCO & BAND
Dječja bolnica "Srebrnjak"
Obitelji iz Nizozemske, Australije, Njemačke, Austrije i Italije
Obitelj gosp.Marija Hermana
Obitelj gđe.Renate Kralj
Obitelj Tegledi - Bistrović
Obitelj Martić
Obitelj Tičinović
Obitelj Vuković
Anonimac (jedna mala švabica)
Obitelj Matanović i prijatelji
Nacional ZG NEWS
Vecernji list
Jutarnji List
24sata
Vijesnik
Z1-televizija
Nova-tv
sevac_jaku
choco
slatka žvakica
RTL televizija je dana 22.02.09. objavila prilog o našoj Anji u glavnim vjestima u 18 i 30h. kompletan prilog možete vidjeti na stranicama : www.rtl.hr/index.php?cmd=show_video&video_id=1907
Večernji list je dana 03.02.09. objavio završetak humanitarne akcjavascript:%20void(0);ije "Darujmo Anji da nastavi živjeti" u svrhu kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra
Večernji list je dana 16.01.09. popratio te objavio članak o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti" u svrhu kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra
Nacional ZG NEWS je medijski popratio posjet Luke Vidovića maloj Anji
Nacional ZG NEWS je dana 12.11.08. pokrenuo humanitarnu akciju za pomoć našoj Anji
24 sata je dana 16.10.08. popratilo humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
Večernji list je dana 16.10.08. popratio humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
24 sata je popratio humanitarni izlet u Puli
Jutarnji list:
24 sata
Vjesnik
Z1-televizija koja je napravila prilog o Anji i emitirala ga 17.03.2007 na vijestima u 18:05h
NOVA-tv koja je napravila prilog o Anji i emitirala ga 18.04.2007 na vijestima u 12h i 17h
RADIO 101 koji je napravio prilog o Anji u emisiji REZOLUCIJA i emitirao ga 17.04.2007 od 19 do 20h
RADIO ANTENA ZAGREB koja je objavljivala svakih sat vremena na zagrebačkim vjestima dana 16.10.08. humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
Radio RVG, Radio Antena, Radio Trsat, Radio 057 Zadar, Plavi Radio, Portal NOVE Tv, uredništvo bloga hr koji su objavili priću o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti" koja je trajala od 12 do 20 sijećnja 2009 godine
HRT je dana 05.02.2009. u emisiji "Dobro jutro Hrvatska" objavila prilog o maloj Anji i o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti"
RTL televizija je dana 22.02.2009. u glavnim vjestima u 18 i 30h objavila prilog o našoj Anji
Blogeri zahvaljujući kojima smo došli i na naslovnicu Blog.hr-a
Xportal
Jutarnji List
HVALA JUTARNJEM LISTU
Javno.hr
24sata
Hvala svima koji su upoznali Anju i pisali o njoj, kao i onima koji će tek pisati...
1) Možeš uplatiti željeni iznos (prema svojim mogućnostima) na žiro-račun
Privredne banke HR4523400093111409540
čime ćeš pomoći Anjinom liječenju
Novčane iznose možete poslati i na adresu:
Anja Kostanjevečki
Ljdevita Posavskog 27 A
10360 Sesvete
CROATIA
2) Možeš objaviti post/članak o maloj Anji zajedno sa linkom na ovaj blog kako bi privukli što više ljudi i informirali javnost.
3) Možeš objaviti slijedeći banner sa linkom na Anjin blog i time iskazati svoju podršku u Anjinoj borbi za život.
O MALOJ ANJI
Dragi dobri ljudi!
Roditelji smo (mama Jasmina i tata Tomislav) djevojčice Anje Kostanjevečki stare devet godina, koja je od rođenja stopostotni invalid.
Naša malena djevojčica ima cerebralnu paralizu (oduzeta sva četiri ekstremiteta), boluje od epilepsije (oko 200 do 300 napad dnevno) i ima velike probleme sa dišnim putovima (u zadnje dvije godine preboljela je četiri upale pluća).
Naša djevojčica nije u stanju samostalno živjeti nego je 24 sata potpuno ovisna o nama te treba apsolutnu pomoć u svakoj situaciji (oblačenju, hranjenju, kupanju, sjedenju, vježanju, održavanju higijene i sl.).
Od prvog dana uključena je u sve terapijske tretmane, što preko HZZO-a što privat.
U proteklih devet godina konstantno je na anti epilepticima (zbog epilepsije) a velik broj anti epileptika ne pokriva HZZO već troškove snosimo mi sami roditelji.
Anja također koristi i velik broj invalidskih pomagala (invalidska stajalica, invalidsaka auto sjedalica, invalidska kolica, invalidsko pomagalo za kupanje i sli.) a koja tek četvrtinu pokriva HZZO a ostatak snosimo mi sami roditelji. Svako to pomagalo košta u rasponu od 5 do 20 tisuća kuna ovisi o proizvođaču i dobavljaču.
Prve četiri Anjine godine pokušali smo sami sve to financijski pokriti za što smo se morali dosta kreditno i zadužiti.
Kako Anja treba konstantnu pomoć a mi više nismo bili u financijskoj mogućnosti pružiti joj sve gore navedeno uz pomoć prijatelja Krešimira 03.01.2007 otvorili smo ovaj blog u nadi da će nam se javiti koja dobra duša koja bi nam pomogla, kako bi Anji pružili što kvalitetniji nastavak života.
U protekle godine našeg vođenja ovog bloga (našeg malog dnevnika) naišli smo na veliki odaziv dobrih ljudi koji su nam bili spremni pomoći.
Pa upravo zahvaljujući blogerima i ljudima dobre volje koji svraćaju na naš blog, našoj djevojčici vraćena je nada u bolje sutra.
Našoj djevojčici omogućena je financijska pomoć u daljnjem liječenju, kupnju invalidskih pomagala i potrebitih lijekova. U protekle godine vođenja ovog malog dnevnika uz spomenutu pomoć, blogeri su napravili i niz humanitarnih akcija za našu malu Anju iz kojeg izdvajamo : humanitarnu internet aukciju i humanitarnu akciju „Darujmo Anji da nastavi živjeti“ gdje se samo u roku devet dana sakupio potrebiti iznos od 60 tisuća kuna za kupnju drenažnog prsluka Smart Vest kako bi se Anji donekle smanjile poteškoće pri disanju.
Zahvaljujući ovom blogu a i ljudima koji nam konstantno pomažu za naš slučaj saznali su i brojni mediji koji su se i sami uključili u niz humanitarnih akcija za našu djevojčicu.
Što reći nego jedno veliko HVALA svim ljudima dobrog srca koji su nam na bilo koji naćin pomogli kao i jedno veliko HVALA onima koji će nam tek pomoći.
Nama će pomoć trebati i dalje i zato svaka Vaša novčana donacija ili pomoć u bilo kakvom obliku dobro će nam doći, kako bi našoj djevojčici pružili i dalje adekvatno liječenje.
Svima Vama koji nam pomognete na bilo koji način naša će Vam se mala Anja zahvaliti samo na jedan način a to je njezin USPJEH.
Jednu veliku dobrodošlicu na ovaj naš blog od srca Vam žele roditelji Anje Kostanjevečki!
< | lipanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |