Marketing
VIKEND
Cijeli tjedan čekaš i onda kad stigne nisi se dobro okrenuo i ode vikend i počinje novi radni tjedan. Ja sam ga posebno iščekivao upravo iz razloga što su na vikend kući stigle moje dvije princeze. Naime Anja i mama Jasmina nalaze se na rehabilitaciji u Krapinskim Toplicama.
No da ja krenem ispočetka. Petak. Prijepodne protekao je u brzom obavljanju i rješavanju obaveza i jedva sam čekao da krenem put Krapinskih Toplica.
Hvala Bogu uspio sam sve riješiti i negdje oko 15h krenuo sam za Krapinske.
Putem me je pratila dosadna kiša koja je ovih dana nemilice padala svaki dan.
Oko 16h stigao sam na odredište a tamo su već spremne za polazak čekale moje dvije najdraže cure. Ne moram Vam ni opisivati Anjinu sreću kad me je ugledala.
Brzo smo utovarili stvari i krenuli put Zagreba. Anja se cijelim putem smiješila i oduševljeno gugutala. Putem mi je mama Jasmina pričala kako je protekao njihov prvi tjedan rehabilitacije no o tome ćemo neki drugi put odnosno kad cure završe kompletnu rehabilitaciju i kad od mame očekujemo iscrpno izvješće kako im je bilo.
Dolaskom kući ostatak večeri proveli smo razgovarajući i igrajući se sa Anjom.
Subota. Dan kada je naša udruga imala humanitaran štand povodom proslave 38 rođendana radio Velike Gorice a koja se održavala ispred platoa Veleučilišta u Velikoj Gorici.
Svaki posjet Velikoj Gorici je i prilika da se nađemo na kavici sa nama dragim blogerima đusom, desert_rose, poezija duše. Kad smo već kod dragog mi prijatelja i blogera đusa, ako ste u prilici i imate malo vremena svakako pročitajte njegovu novu kolumnu pod nazivom Prodani invaliditeti. Iako je kiša donekle pokvarila proslavu uputio bi sve čestitke svim djelatnicima RVG-a na velikom trudu i velikom angažmanu oko organizacije te bi im se od srca zahvalio što su nam omogućili da budemo dio njihove proslave. Subotnje poslijepodne iskoristili smo za druženje sa prijateljima iz udruge i mogu Vam reći da mi je uvijek neopisivo drago biti u takvom za mene velikom i iskrenom društvu.
Nedjelja. Konačno je osvanulo lijepo i sunčano jutro. Prijepodne smo iskoristili za malo odmaranje i igranje sa našom princezom. Poslije ručka uputili smo se put aerodroma gdje smo se na kratko susreli sa našim dragim prijateljem gospodinom Marijom Hermanom.
Gospodin Herman se vračao iz Pule za Amsterdam preko Zagreba.
Svaki naš susret pa tako i ovaj koji je bio stvarno kratak uvijek je prožet nekim posebnim pozitivnim nabojem. Ovim putem ga najsrdačnije pozdravljam i jedva čekamo trenutak kad ćemo se opet vidjeti. Sve što je lijepo kratko traje tako je došao i trenutak kad su se moje princeze trebale vratiti u Krapinske Toplice. U toplice smo stigli negdje oko 19 i 30h.
Iako je rastanak sa mojim dvjema curama bio pomalo tužan, veseli me činjenica da ću opet sa nestrpljenjem čekati sljedeći vikend kad ću ih opet vidjeti.
Samačku nedjeljnu večer oraspoložio mi je razgovor sa gospodinom Hermanom koji je sretno stigao u Amsterdam, te sa obitelji Matanović koja živi i radi u Italiji. Iskoristio bi priliku i zahvalio bi se najsrdačnije obitelji Matanović koja nam je ponudila svoju ruku pomoći. Njihova pomoć još više dolazi do izražaja imajući u vidu da i sami imaju curicu sa cerebralnom paralizom. Draga obitelji Matanović jedno veliko Vam hvala i od srca Vam želimo svu sreću u daljnjem životu kako Vama tako i Vašoj curici.
Eto, još jedan vikend je iza nas. Počinje novi radni tjedan. Nadam se da vam neće biti naporan a ja se za sad opraštam sa Vama sa par Anjinih fotki slikanih u Krapinskim Toplicama kao i fotki Anja u naočalama, pošto princeza od prije tjedan dana ima svoje prve naočale.
Lijep pozdrav od Tomislava tate od male Anje.
Post je objavljen 16.06.2008. u 08:00 sati.