Koferi se praktički još nisu ni raspakirali (prije dva tjedna Anja stigla sa rehabilitacije u Velom Lošinju) a već od ponedjeljka su Anja i mama Jasmina na rehabilitaciji u Krapinskim Toplicama u trajanju od 21 dan. Ovaj put nam je razdvojenost ipak malo manje teže pala, pošto su Krapinske Toplice od Zagreba udaljene svega šezdesetak kilometara, pa ih mogu u svakom slobodnom trenutku posjetiti a i Anja i mama Jasmina će za vikende dolaziti doma, tako da će i ova tri tjedna brzo proći.
Što se tiče smještaja, cure su se dobro smjestile i nadamo se da će i ova planirana rehabilitacija u Krapinskim Toplicama proći u redu. Kako u Velom Lošinju tako i ovdje u Krapinskim Toplicama Anja ima „turbo“ program.
Provodi se logopedske vježbe, fizikalne, radne terapije, odlazi svako jutro u bazen a popodne odlazi na privat vježbe po „bobathu“, tako da joj je dan ispunjen od jutra do navečer.
Naravno da je tu i odmor i obavezna relaksacija sa mamom.
Eto, to je to ukratko o prvim danima Anjinog boravka u Krapinskim Toplicama.
A sad bi nešto malo podijelio sa Vama. Naime, ovih dana prelistavajući dnevni tisak, slušajući na radiju te gledajući televiziju zaprepastila me je jedna stvar.
Nekako mi se čini da više nije neka vijest da je gorivo opet poskupjelo, da su cijene hrane opet skočile, da nam struja poskupljuje ali više nije ni vijest da nam branitelji polako odlaze jedan po jedan. I neki dan kada su u jednom danu trojica branitelja napustila ovaj naš život ne bi bila neka vijest, da nije bilo ovakvog naslova : HRVATSKI RATNI VOJNI INVALID PREMINUO OD GLADI I ŽEĐI. I sam sam sudionik Domovinskog rata i užasno me pogađaju činjenice da si malo malo neki branitelj oduzme život ali ovo me stvarno zaprepastilo. Pa zar u 21 stoljeću ima i toga? Evo članka iz 24 sata : „Sa samo 16 godina Zvonko Matijević iz Splita otišao je u rat. Borio se do zadnjeg dana. Cijeli rat je preživio,ali nije uspio dočekati svoj 33. rođendan. Pronašli su ga mrtvog u svom stanu u Splitu. Puna četiri dana njegovo tijelo beživotno je ležalo prije nego je pronađen. Prema patološkom nalazu umro je od žeđi i gladi.
- Pune četiri godine nije uzimao lijekove, a dijagnosticiran mu je PTSP i paranoidana shizofrenija. Nikoga nije puštao blizu sebe. Ja sam ga stalno zvala, dolazila pred vrata, molila ga da mi otvori vrata, ali on nije htio - priča nam majka Mara. Osjetila je da se zadnjih 15 dana nešto čudno događa. Sigurna je da je njezin sin i duže od četiri dana ležao mrtav u stanu. Na odjelu patologije vidjela je njegovo tijelo
- Kost i koža. Cijeli se isušio, izgledao je kao Isus na križu - kaže Mara. Zvonko je zadnje dvije godine živio kao pustinjak. Otišao bi samo jednom tjedno do trgovine po namirnice. Majka ga je vidjela na ulici samo dva puta u zadnjih par godina. Nije joj se htio javiti.
- Velika nebriga institucija je posrijedi. Nema tih vrata na koja nisam pokucala. No svi su mi govorili da je on punoljetna osoba, koja se dobro brine o sebi te nikome ne prijeti, niti radi probleme. I to je istina. On je uvijek bio čist i uredan, redovito je plaćao račune, o stanu se dobro brinuo. Tako su mi barem pričali njegovi susjedi - govori Mara te ističe kako joj se predlagalo da sama obije vrata stana.
Njegovi susjedi kažu kako nikad nije bio agresivan prema okolini, ali i oni kažu kako je danima znao biti sam zaključan u stanu. Iako su i oni zvali razne institucije te izražavali zabrinutost nitko nije reagirao. Naprosto, nesretni mladić nije nikad radio probleme pa nije bilo razloga za bilo kakve intervencije. Pokopali su ga u ponedjeljak popodne.“I sad se ja pitam tko je u ovom slučaju zakazao? Da li institucije, da li sam Zvonko, da li je trebao biti problematičan tip pa bi ga netko možda i pogledao, da li su krive braniteljske udruge, da li je ministarstvo trebalo reagirati. Puno da li na kojeg nema odgovora.
Moje je mišljenje da je ionako zbog same situacije u državi previše branitelja diglo ruku na sebe a ovo je kap koja je prelila čašu, jer stvarno je žalosno da Hrvatski branitelj u 21 stoljeću premine u svojoj Hrvatskoj za koju se borio od gladi i žeđi.
Sad pitam Vas dragi naši dobri ljudi : koje Vaše mišljenje o svemu ovome, zbog čega više nije nikakva novost da si svakog dana jedan branitelj oduzme život?
Post je objavljen 10.06.2008. u 23:15 sati.