Što u biti znači „blogosfera“? Što u biti u današnje vrijeme znači imati svoj blog, pisati postove, komentirati, raspravljati?Da li je to „hir“, da li je to „in“, da li je to čista zabava ili sasvim nešto drugo? Bez predmetno je raspravljati zašto ljudi otvaraju blogove, zašto pišu postove jer svatko ima svoje razloge. Svatko je iz svog razloga otvorio blog. Što za nas znači imati svoj blog, pisati postove, komentirati, raspravljati? Što je nama donijelo otvaranje bloga? Kakve zapravo mi imamo koristi od samog bloga, od pisanja postova?
Prije svega, nama je otvaranje našeg bloga u suštini donijelo samo dobro.
Sama svrha našeg bloga je da kroz pisanje postova upoznamo širu javnost o problemima roditelja djeteta s poteškoćama u razvoju. Da kroz pisanje postova, što više senzibiliziramo javnost, te da približimo javnosti 24 satnu borbu koju roditelj djeteta s poteškoćama u razvoju prolazi. Naravno da u početku našeg blogovanja nismo znali u što se upuštamo ali to je bio jedan naš mali rizik. Kako je sve počelo tako je sve i brzo moglo završiti. No eto uspjeli smo i sad već skoro pa dvije godine od kad vodimo naš blog možemo konstatirati da smo u svojem naumu u većini uspjeli. Što mi zapravo danas ovim postom želimo reći?
Pa čitajući ovih dana neke blogove, postove te njihove komentare dojma smo da na nekim blogovima isijava mržnja, poziva se na nekakav linč, govori se o nekom revanšizmu tipa: „oko za oko, zub za zub“ i tome slično.
Svjedoci smo u zadnje vrijeme upadanja policije na blog, hapšenja nekih blogera, pa se jednostavno pitamo: „do kud je došla ova današnja blogosfera?“.
Zar ne bi pisanje bloga trebala biti prije svega jedna zabava pa i u krajnjem slučaju i jedan ispušni ventil ali u granicama normale. Bez vrijeđanja, omalovažavanja bilo na nacionalnoj, vjerskoj ili političkoj bazi. Bez mržnje i pozivanja na neki revanšizam.
Kao što smo na početku naše priče rekli, nama je blog u suštini donio samo dobro.
Upoznali smo jako veliki broj ljudi, s velikom većinom smo se osobno i upoznali a s velikom većinom smo postali i kućni prijatelji. Nikada nismo na našem blogu u svojim postovima poticali na mržnju, na vrijeđanje i omalovažavanje. Bilo je tu svakakvih naslova i komentara a i bogme i rasprava ali sve u granicama normale.Naravno da se svatko sa Vama ne mora slagati, jer kako se kaže:“svatko ima svoje razmišljanje o jednoj stvari“. Lijepo je vidjeti kada se o nekoj dobroj temi komentira, diskutira ali kažemo uvijek u granicama normale. Bez ikakvog poziva na mržnju, vrijeđanje, omalovažavanje bilo autora posta ili samog komentatora. Nikoga se ne prisiljava da komentira temu ako mu ta tema ne odgovara. Nikoga se ne prisiljava da mora obilaziti blogove koji mu ne pašu. To je naše osobno mišljenje i naš osobni stav. Iks puta naši postovi završavali su na naslovnici bloga. Nije da nam ne imponira da smo na naslovnici ali post pišemo isključivo radi sebe a ne zbog naslovnice.
Što znači naslovnica bloga, što znač almost cool lista ili cool lista? Nama osobno ništa.
Da li smo mi nešto bolji od drugih zato što je naš blog na almost cool listi? Ne nismo, bar je to naše mišljenje. Iako ni dan danas, možda će čudno zvučati ne znamo kako smo zapravo došli na almost cool listu. Često smo se znali pitati koji je zapravo kriterij dolaska na te liste.
U više navrata pisali smo čak i uredništvu bloga da nam objasni kriterij ulaska na te liste ali odgovora nikad nismo dobili. No postavlja se ipak jedno pitanje. Da li uredništvo bloga mora ipak reagirati na neke stvari? Već smo rekli da svatko piše i vodi blog iz svojih osobnih razloga, no tu je ipak uredništvo bloga koje neke stvari treba sankcionirati. Zar nije malo blesavo da blog koji potiče na mržnju, revanšizam, gdje autor posta sam ne sankcionira komentatore koji pozivaju na linč ili u krajnjem slučaju da se nekom prijeti smrču završi na almost cool listi upravo na toj listi na kojoj se i mi nalazimo. Mi i nama slični, koji u svojim postovima nikad nismo nikad vrijeđali, omalovažavali a kamoli poticali nekog na mržnju i revanšizam. To nam je u krajnjem slučaju jako ne shvatljivo ili se zapravo mi varamo?
Vratili bi se malo unatrag, što zapravo znači komentiranje posta, neke teme?
Iako nikada nismo komentirali druge blogove a ponajmanje komentare postova na tim blogovima, danas ćemo napraviti jedan mali izuzetak. Čitajući post od blogera đusapod nazivom „Ne govoru mržnje na blogovima“ te komentare ispod tog posta, dojma smo (opet naše osobno mišljenje) da se od tih stotinjak i nešto više komentara, komentar svodio stalno jedno na isto. Da se mi razumijemo odmah na početku, nismo mi za nikakvo ustaštvo, četništvo i tome slično. Svaki vid tog oblika energično osuđujemo no dojma smo da se u tom postu 95 posto komentira jedan Thompson o kojem je zapravo povučen tek jedan segment a ne raspravlja se zapravo o onome što nam je autor tog posta htio reći.
Autor posta skreće pažnju na blog koji je pun mržnje, koji navodi: da su svi Arapi teroristi s kojima se treba obračunati po starozavjetnom načelu oko za oko, zub za zub, te u jednom od svojih postova piše o Thompsonu – tko je to, te izjednačava hrvatski narod sa ustaštvom.
Također navodi i komentar od strane blogera na tu temu : uz luđake (Arape) "postoje i tvrdoglava djeca s posebnim potrebama za koje nema druga lijeka neg iza tri brave a za neke i METAK U ČELO ako ih nemres zaobići".
Autor posta na kraju traži podršku od drugih blogera da se isti blog od strane uredništva bloga i izbriše. I što se zapravo događa. Događa se to da se svi hvataju ko pijan plota Thompsona, ustaštva, stare Gradiške, Jasenovca, partizana, Tita i sveg ostalog od prije šezdeset godina i kusur. Kako se kaže: „svako vrijeme nosi svoje breme“, pa tako i mi mislimo da prošlost ne treba zaboraviti ali ju treba pustiti na miru jer ona se ne da više ispraviti.
Ono što možemo ispraviti odnosno promijeniti je zapravo budućnost.treba se okrenuti budućnosti, ne dozvoliti nikakvu mržnju, poticaj na mržnju i sve slične oblike.
Pa zar nam nije dosta toliko ratova, stradavanja nevinih ljudi i tomu slično.
Budućnost je ono prema čemu trebamo usmjeriti svu svoju energiju a ako treba i preko blogova ali ne sa predznakom mržnje, prijezira, vrijeđanja, omalovažavanja, poticaja na revanšizam. Ili se zapravo mi to samo zavravamo??????
Post je objavljen 07.07.2008. u 13:17 sati.