Mala Anja

srijeda, 31.10.2007.

Paralela između predizborne kampanje i najveće investicije Grada u posljednih 50 godina

Od danas pa svaku srijedu u tjednu na našim stranicama bloga možete čitati o aktualnim temama vezanih uz zdravstvo, politiku i humanost. Povezati ćemo sve tri teme i povući paralelu jer iako su to tri različita resora uvijek se i humanost i zdravstvo vežu uz politiku.
Današnja tema je predizborna kampanja te najveća investicija Grada u posljednjih 50 godina.
Sad se pitate kakve dodirne točke ima predizborna kampanja i dotična investicija. E pa ima i te kako ima. Svaka stranka će potrošiti silne milijune na predizbornu kampanju.
Tjedan dana prije službenog početka izborne kampanje zemlja je osvanula oblijepljena jumbo plakatima s kojih stranački prvaci šalju biračima svoje poruke uoči izbora.
Ne moramo ni govoriti koliko ti jumbo plakati koštaju.
Nadalje, neki lideri stranke unajmljuju aute za kampanju. Gradonačelnica Bjelovara i šefica HSLS-a gđa. Đurđa Adlešić unajmila je plavi Suzuki Swift od Auto kuće Pupek za potrebe predizborne kampanje. Iznos najma će se znati nakon dvadesetak dana kad se obračunaju dani i prijeđeni kilometri., a tržišna vrijednost ovog Suzukia Swifta je otprilike oko 120.000 kuna.
Šef SDP-a gosp. Zoran Milanović nije bio tako „skroman“ kao gđa Adlešić i za vrijeme predizborne kampanje vozit će se po zemlji u unajmljenom Chrysleru. Koliko će to koštati možete si također zamisliti.Također veliki novci će se trošiti na razno razne predizborne skupove i koncerte. Naravno da će svaki izvođač koncerata bilo koje stranke lijepo omastiti brkove.
Sve u svemu silni milijuni će se potrošiti na predizbornu kampanju a GONG očekuje kompletno izvješće o utrošenom novcu najkasnije mjesec dana nakon izbora.
Ne provjerene informacije govore da će se sve ukupno za predizbornu kampanju otprilike potrošiti između 50 i 100 milijuna kuna.
A što se dogodi nakon izbora. Novci se potroše, unajmljeni se auti vrate, koncerti završe, jumbo plakati se skinu i iza svega ostane veliko ništa.
I sad paralela na ovih potrošenih 50 – 100 milijuna kuna u „vjetar“.
Svi ste čuli za bolnicu Srebrnjak ( i naša Anja se vodi tamo), specijalnu bolnicu za bolesti dišnog sustava djece i mladeži. Za rekonstrukciju te bolnice za koju se kaže da će biti najveća investicija Grada u posljednjih 50 godina, biti će utrošeno oko 40 milijuna kuna. Radovi će početi na proljeće 2008 godine a završetak je predviđen za početak 2010 godine kada bi bolnica Srebrnjak dobila novo krilo i rekonstrukciju cijele bolnice.
Bolnica će dobiti vrtić za djecu koja boluju od astme i autizma, imati će sve dobne skupine i primati će 150 djece. Uz ovaj program roditelji koji imaju djecu autiste moći će raditi i djecu ostaviti u najboljoj mogućoj skrbi. U sklopu vrtića biti će svi potrebni sadržaji poput bazena i igraonice. Nadalje, po prvi puta u Hrvatskoj biti će otvorena i banka tkiva za srce i krvne žile, a operacije prirođenih srčanih mana obavljale bi se u samoj bolnici, a dosad su teži bolesnici odlazili u Linz s sada bi se to radilo upravo u novo izgrađenom krilu bolnice, a i roditeljima malih pacijenata će biti puno jeftinije dijete ostaviti ovdje na operaciji nego ga voditi u Linz.
Bolnica će biti na najvećem stupnju razine, tako da se pacijenti ne očekuju samo iz naše zemlje, nego iz cijele regije. U bolnici bi se zaposlilo oko 200 novih radnika a među njima i veliki tim stručnjaka. Novo krilo će u podzemnoj etaži imati 100 parkirnih mjesta a na vrhu zgrade biti će helidrom veličine 700 četvornih metara.

I tu sad povlačimo crtu i spajamo ove dvije naoko različite teme u jednu cjelinu.
Nama je više nego očito što mi „obični“ građani dobivamo od utrošenih 50 – 100 milijuna kuna u predizbornu kampanju a što dobivamo od utrošenih 40 milijuna kuna u izgradnju novog krila bolnice Srebrnjak, a Vama?

Na kraju još jednog posta, sve Vas grli Vaš mali ali veseli neumorni trio!

ponedjeljak, 29.10.2007.

Anja u "elementu"

Na početku svima Vam želimo ugodan novi radni tjedan.
Nadamo se da ste se dobro odmorili a imali ste i jedan sat duže za spavanje
Nama je vikend proletio jako brzo. U petak smo imali prvi radni sastanak naše Humanitarne udruge u prostorijama udruge koje smo dobili na korištenje od DVD-a Jarun, no o tome i o samom radu udruge moći čete čitati u jednom od narednih postova.
Subota i nedjelja je bila rezervirana za prijatelje i familiju koja nas je došla obići.
U takvom nama dragom okruženju dan brzo prođe
Anjica je sve u svemu dobra. Dobro podnaša gipsić i za sad nema nikakvih komplikacija a nadamo se da ih ni neće biti do 8.studenog kad odlazimo u Lovran na skidanje gipsa.
Danas odlazimo na kontrolu u bolnicu Srebrnjak da vidimo kako Anja stoji sa plučima, a nazvati ćemo i Krapinske toplice, Kalos i Ljubljanu da se dogovorimo oko termina Anjine rehabilitacije. Nadamo se da ćemo negdje upast jer Anji će nakon skidanja gipsa itekako biti potrebna što intenzivnija fizikalna terapija.
Eto toliko za danas u ovom našem kratkom postu, a sad pogledajte jedno malo iznaneđenje koje smo Vam pripremili.
Naime, u ovih pa skoro godinu dana koliko pišemo postove, znali smo Vam prikazat slikice Anje ali nekako uvijek one gdje se Anja većinom smješka ili se smije to ne znaći da nismo htjeli staviti gdje se ona ponekad plaće ali jednostavno kad god smo je slikali Anja je ko prava glumica i princeza odmah skužila i uvijek bi se nasmijala, no ovaj put smo je slikali a da to ona nije znala (onak po skrivečki i na bzaka tak da se nije snašla) a rezultat svega su ovih par slikica Anje u „elementu“.

Naravno da nas je brzo“prokužila“ i odmah bacila onaj svoj prepoznatljiv osmijeh
Ah što će te, princeza je prava mala glumica.

Do novog posta neumorni trio Vam šalje veliku pusu a Anja za kraj ipak jedan njezin slatki smajlić

subota, 27.10.2007.

Kad se male ruke slože

Prije svega veliko hvala svima koji su nam čestitali što smo sa prošlim postom završili na naslovnici bloga , a naravno veliko hvala i uredništvu bloga.

Današnja priča je o jednom „običnom“ ali velikom čovjeku.
Njegovo ime je Dragutin Hanjš. Možda Vam njegovo ime ništa ne znači, jer on nije javna ličnost ( niti politička, niti sportska, niti estradna) on je nezaposleni zavarivač, on je samohrani otac 12-ero djece on je SUPER TATA!
Početkom rujna gospodinu Dragutinu preminula je supruga Ružica (zatajilo joj je srce) i otada se on brine za 12-ero djece.
Njegov dnevni režim svaki dan je isti: ustajanje u šest ujutro, najmlađe spremi u školu a stariji mu pomažu, nakon toga pospremi i izglača što treba, potom kuha ručak, popodne dočekuje najmlađe iz škole, poslijepodne uči sa njima, zatim sprema večeru, sprema najlađe na počinak. Troje najstarijih već radi i imaju svoje zaposlenje ali u svemu pomažu tati, najmlađa ide u vrtić a ostali koji pohađaju školu svi od redom su dobri učenici.
Dragutin ističe da djeca nisu izbirljiva prilikom jela i da jedu sve što im tata spremi. Među klincima nema trzavica i sve dijele,mlađi nose odjeću i obuću od starije brače.
On sam kaže da ne može nadomjestiti mamu koja je umrla ali daje sve od sebe da mališani žive u skladnoj bratskoj ljubavi.
Iako mu je jako teško, od njega nikada nećete čuti kuknjavu i jadikovku a veliku utjehu upravo mu daju djeca koja su i više nego dobra.
Veliku humanu pomoć pružio mu je grad Varaždin i Centar za socijalnu skrb. Pomažu mu financijski a grad Varaždin im je na 10 godina dao na korištenje gradski stan od 90 četvornih metara. Ovo je primjer kako bi grad i socijalna skrb trebali raditi da pomognu ovakvim slučajevima kao što je slučaj sa gospodinom Dragutinom. Jer kako se ono kaže : „Kad se male ruke slože, sve je lakše i sve se može“.
Nažalost mi nemamo ni adrese, ni broj nekakvog računa gdje bi se i kako moglo pomoći gospodinu Dragutinu, ali smo objavili ovaj post u nadi da barem lijepom riječju podrške i utjehe uputimo tom gospodinu, tati SUPER HEROJU!

Svima jedan veliki zagrljaj šalje Vaš neumorni trio

četvrtak, 25.10.2007.

(ne)humanost na djelu

Već ste sigurno čuli kako je Jurica Radić izjavio kako će se najvjerojatnije rušiti stadion u Maksimiru. Da, to je onaj nedovršeni stadion u čiju je rekonstrukciju od 1997 godine do sad utrošeno više oko 500 milijuna kuna. Možda tu i ne bi bilo nešto čudno, da nema paradoksa.
Zašto paradoksa. Pa zato jer bi se prvo na Kajzerici gradio stadion koji bi trebao biti gotov do 2009. godine a cijena bi mu bila 1,1 milijardi kuna. Tada bi se nogometni klub Dinamo preselio igrati svoje utakmice na Kajzericu, maksimirski stadion bi se srušio a na Laništu (već se gradi rukometna Arena) ili Kosnici (naselje kraj novog Domovinskog mosta) izgradio bi se novi stadion kapaciteta 50.000 gledatelja i stajao bi oko 150 milijuna eura.
I sad se mi pitamo da li tu ima neke logike.
Prvo, veliki novci su utrošeni u maksimirsko ruglo, a sad kad su toliki novci uloženi to ruglo žele srušit i radit novi stadion koji bi koštao oko 150 milijuna eura a dok se ne bi sagradio taj veliki, na Kajzerici bi se napravio manji koji bi koštao oko 1,1 milijardu kuna. Pa za ne povjerovati.
Mi apsolutno nismo protiv gradnje stadiona, dapače bolje da se uzdiže sportska kultura nego da su djeca prepuštena drogi,alkoholu i tome slično ali zašto toliko novaca i zašto toliko stadiona, pa nismo mi metropola koja ima 20 milijuna stanovnika. Usporedbe radi, novi olimpijski stadion u Sevilli sa kapacitetom od 60.000 mjesta i atletskom stazom koštao je 100 milijuna eura, a po mnogima najmoderniji stadion na svijetu Auf Schalke Arena stajala je 190 milijuna eura koja je osim nogometa dom i koncertima, ima 15 restorana, 35 kafića, mnogo pivnica te puno kulturnog sadržaja. Nadalje, što je sa nastavkom izgradnje sveučilišne bolnice, zatim vrtića i izgradnju ustanova za djecu s posebnim potrebama, zatim pomaganje domovima za nezbrinutu djecu, nabavka potrebite opreme u bolnicama, adekvatnog smještaja u bolnicama i još puno toga sličnog. Zar nije dosta jedan stadion a da se ostala novčana sredstva raspodjele u svrhe koje smo spomenuli. No na kraju će izgleda ipak zadnju riječ kao i uvijek imati Al Bundy (zagrebački gradonačelnik Bandić) kojem usput Zagreb puca po šavovima (urušavanje stambenog prostora u Kupskoj, pa urušavanje tla u Gračanima, pa Kerumova zgrada) koji je rekao da je protiv rušenja stadiona u Maksimiru te napomenuo da bi se odluka mogla prepustiti građanima na referendumu.
I dok političari ruše i grade stadione i prepucavaju se koliko će milijuna eura potrošiti, jedan „običan“ čovjek djeluje humano.
Naime Sanjin Strukić, fotoreporter 24 sata , zlatni je sponzor Dječjeg doma u Nazorovoj (dom za nezbrinutu djecu). Sanjin je prošle godine humanitarno izložio svojih 25 fotografija u središtu Zagreba a fotografije Hrvatske nogometne reprezentacije sa svjetskog nogometnog prvenstva snimljene lani u Njemačkoj prodavao je po 1.000 kuna i sav zarađeni novac darovao je djeci u Nazorovoj.

I na kraju, zanima nas dragi naši dobri ljudi, koja su Vaša razmišljanja i što Vi mislite o ovoj našoj današnjoj temi.
Svima veliki topli zagrljaj šalje neumorni trio!

utorak, 23.10.2007.

Otpusno pismo iz Lovrana

Jučer smo poštom dobili otpusno pismo iz Klinike u Lovranu od doktora koji je radio operativni zahvat kod Anje.
Otpusno pismo doktora Kazimira Mileusnića prenosimo Vam u cijelosti :
„Pacijentica je upućena u našu bolnicu, radi već ranije predviđenih operacijskih zahvata u smislu opuštanja u sva tri nivoa. Radi se o spastičnom djetetu sa luksacijom desnoga i subluksacijom lijevog kuka, tako da se u prvom aktu indicira najprije opuštanje mekih čestica.
Pacijentica je operaciju dobro podnijela. Postoperacijski imobilizirana je natkoljeničnim gipsanim longetama u ekstenziji koljena i laganoj dorzalnoj fleksiji stopala.
Otpušta se na kućnu njegu s time da dođe na kontrolni ambulantni pregled radi skidanja imobilizacije 08.11.2007.g.
U slučaju bilo kakvih problema sa gipsanom imobilizacijom treba istu odmah skinuti“.
Dakle ukratko. Anji su otpuštene tetive u tri nivoa i s tom operacijom doktor je napravio pripremu za operaciju kukova. Operacija kukova slijedi tek nakon oporavka ove operacije a to je negdje kroz 6 do 8 mjeseci. Operirati će se kuk po kuk. Dakle ne oba dva odjedanput, no o tome kad dođe vrijeme za to. Sad je najbitnije da 08.11. skinemo gipsanu imobilizaciju, s time da do tada naravno ne dođe do nekakvih komplikacija. Zatim da odradimo rehabilitaciju prvo u Krapinskim toplicama a onda u Ljubljani. No mali borac a i mi, već smo sto puta dokazali da možemo izdržati sve pa tako će mo i to.
Inače, Anjica se osjeća dobro i svakim danom je sve bolja i bolja. Čak nam je jučer cijelo poslijepodne dala „slobodno“. Naime, jučer su baka i deda bili sa Anjicom cijelo poslijepodne a mi smo imali nakon dugo vremena malo slobodnog vremena za sebe. I nama i Anjici je pasala mala promjena. Anjica je uživala sa bakom i dedom a mi u blagodatima malog opuštanja.
I na kraju, da se samo malo osvrnemo na naš prethodni post. Pišući post o dizajnu bloga, nismo uopće razmišljali o promjeni našeg dizajna, već eto da malo prodiskutiramo zašto se blogeri odlučuju za promjenu. Nama se naš dizajn jako sviđa(a vidimo i Vama) i kao što smo rekli jednostavno smo se stopili sa njime i kao da on pokazuje jednu vrstu naše osobnosti.

Do novog posta, sve Vas grli i šalje veliku pusu Vaš neumorni trio!

nedjelja, 21.10.2007.

DIZAJN BLOGA

U posljednje vrijeme, čitajući i komentirajući razne blogove između ostale i one koje redovito pratimo(nama dragi blogovi) primijetili smo da je u zadnje vrijeme vrlo popularno mijenjati dizajn bloga, a neki mijenjaju čak i ime. Neki rade sami, neki rade uz pomoć drugog a nekima kompletan dizajn radi netko sasvim treći.
Ima razno raznih razloga zašto ljudi mijenjaju dizajn bloga a ponekad i ime bloga.
Neki mijenjaju zato što im je dosadio stari dizajn, neki zato što im se čini da im je stari dizajn jako nepregledan, neki mijenjaju dizajn jer se i oni s vremenom mijenjaju a neki samo zato da eto malo promjene tek fore radi, u biti ima jako puno razloga zašto ljudi mijenjaju dizajn i ime bloga. No mi nismo tu da nekome solimo pamet (pogotovo ne onim starijim blogerima) nego već da sa Vama malo prodiskutiramo o toj temi jer kao što je rekla jedna naša blogerica : svatko na svom blogu radi što hoće, piše što hoće(opet naravno u granicama normale) a na ostalima ostaje da li im se sviđa ili ne.
I mi se sa njezinom konstatacijom apsolutno slažemo.
Mi naprimjer u ovih sad već skoro pa godinu dana promijenili smo četiri puta dizajn.
Zadnji ovaj koji već jako dugo gledate je kompletan redizajniran, čiji je ruku djelo naše drage blogerice choco . Kako se nama taj dizajn jako sviđa, do promjene (bar ne neke velike) sigurno još jako dugo neće doći.
Nekako smo se stopili s tim dizajnom i kao da taj dizajn jednostavno predstavlja našu osobnost. Boje su jako tople i uvijek djeluju svježe a i Anjin lik u sunčeku je postao jednim od simbola na velikoj većini blogova sa Anjinim linkom.
A i nama je dao inspiraciju za logo naše Humanitarne udruge!
I sad dragi naši dobri ljudi, imamo par pitanja za Vas. Prvo : kako se Vama čini kompletan dizajn našeg bloga, da li bi trebali nešto dodati ili izmijeniti. I drugo : zašto se Vi odlučujete za promjenu dizajna i čak i imena bloga, odnosno koji su Vaši razlozi za promjenu.

I na kraju ne možemo završiti post a da ne spomenemo našu princezu.
Anjica je svakim danom bolja. Što više, jučer smo svi troje nakon dugo vremena izašli malo „van“ i to na proslavu rođendana kod jedne naše prijateljice i Anja je bila više nego dobra. Naravno ne trebamo ni spominjati da je bila u centru pažnje a dobila je i par novih potpisa na gipsiću.

Do novog posta sve Vas grlimo, pozdravljamo i šaljemo Vam puno pusa

petak, 19.10.2007.

Novosti oko Humanitarne udruge "Mala Anja"

Konačno je i Humanitarna udruga „Mala Anja“ pravno registrirana.
Prije par dana udruga je dobila rješenje i svoj matični broj.
Sada slijedi onaj ljepši dio posla. Izrada pečata i štambilja, otvaranje žiro i deviznog računa udruge, registriranje hr domene za web stranicu itd.
Nadamo se da ćemo do početka 11 mjeseca krenut sa radom udruge, iako mi ne mirujemo jer već smo rekli da smo već uspjeli dobiti prostorije za udrugu, obavili smo razgovore sa par potencijalnih sponzora od kojih vrijedi spomenuti zastupnike IBM-a za Hrvatsku, zatim priprema za web stranicu itd.
Također Vas obavještavamo da od petka 26. 10. pa svaki petak u tjednu od 20 i 30 h udruga će imati svoje sastanke u svojoj prostoriji na adresi Park prijateljstva 1 Jarun Zagreb.
Cilj naših sastanaka je da se što više družimo, razgovaramo, zabavljamo i edukativno djelujemo. Pa tko je zainteresiran (poglavito oni koji žive u Zagrebu) i na bilo koji način želi pomoći našoj udruzi naša vrata su mu uvijek otvorena. Jer pomažući udruzi pomažete djeci s posebnim potrebama koji nažalost imaju jako malo pomoći od ove naše države.
Jer i ta djeca sa posebnim potrebama su prije svega djeca.
Eto toliko o novostima oko Humanitarne udruge, a slijedeći put kad se javimo sa novostima oko udruge a to će biti vrlo uskoro, udruga će krenuti i sa radom.

Jedna mala napomena, da mala princeza Anja svakim danom je sve bolja.
Lijepo jede, vježba a ponoći sve bolje spava. Temperaturu nema a samim time nema za sad nikakvih komplikacija. Neka tako i ostane, bez ikakvih komplikacija.

Sa današnjim kratkim ali pozitivnim postom se opraštamo i do novog posta sve Vas grlimo, pozdravljamo i šaljemo Vam bezbroj slatkih pusa
Vaš neumorni trio!

srijeda, 17.10.2007.

Anja - mali ali snažni borac

Danas je točno 8 dana kako je naša mala princeza operirana.
Taj dan u nama je cijelo vrijeme vladao onaj osjećaj straha, strepnje i zebnje kako će sve završiti. Kako će Anja podnijeti operaciju, da li će se što zakomplicirati prilikom operacije, kako će podnijeti i da li će se Anja probuditi iz narkoze, da li će se što zakomplicirati nakon operacije. Puno pitanja i nigdje odgovora. U tim za nas jako teškim trenucima držala nas je ljubav i zajedništvo koje smo si nas troje stvorili i velika podrška naše obitelji, prijatelja i naravno naših vjernih blogera, koji su taj dan neprekidno bili sa nama u vezi i davali nam neizmjernu podršku. I to naše malo zajedništvo i ta silna ljubav koju smo si stvorili i svi ti divni ljudi, prijatelji i obitelj to sve je i osjetila naša mala princeza. Tu neizmjernu ljubav i podršku koju ima od nas roditelja ali i od svoje obitelji, prijatelja i Vas dragi naši dobri ljudi.
Jer kako je i rekla gospođa Allison majka male Petrice:koliko je lakše neke stvari podnijeti kad znaš da su uz tebe predivni ljudi (iako nama nepoznati) i koliko ti znače njihove lijepe riječi i podrške i oni ti daju dodatnu snagu da se izboriš za pobjedu nad samim sobom.
Ne možete ni zamisliti koliko smo bili sretni kad smo čuli da je operacija uspjela.
Koliko smo bili sretni kad smo je vidjeli onako na krevetiću sa infuzijom a ona nam baci onaj njezin zavodljivi osmjeh i kao da je u tom trenu tim osmjehom rekla:“Mama i tata uspjeli smo“. Znamo da je tek prva operacija iza nas ali kako se kaže prvi put je najgore.
Divno je bilo čuti doktora koji je dan nakon operacije na jutarnjoj viziti rekao kako je kritičnih 24 sata prošlo i Anja nema nikakvih komplikacija i spremna je da pođe kući na kućnu njegu. Hvala Bogu, prošlo je već 8 dana od operacije a Anja nema nikakvih komplikacija. Nije dobila ni temperaturu za koju smo se najviše bojali s obzirom na njezino stanje (epilepsija). Čak nema ni velike bolove koliko smo mi mislili. U biti ne toliko preko dana, ali na večer ju zna malo više boljeti a pogotovo kad spava. Tokom noći se zna probuditi par puta ali to nije plač nego onako više kao stenjanje ali brzo natrag zaspi. Sve u svemu nije onako strašno kako smo se pripremili da bi moglo biti. Što više, Anjica lijepo papa na žlicu i pije na šašu a mi mislili kak će biti problema i s time. Čak su se i epileptični napadi malo smanjili. Valja naglasiti da je mali borac jučer počeo sa prvim vježbicama nakon operacije.
Ujutro je prvo sa njom radila defektologica a zatim fiziotarapeut. Naravno polako i bez forsiranja, jer tek je prošao prvi tjedan od operacije.
Eto sve u svemu dani nakon operacije idu. Anjica je svakim danom bolje i nadamo se da će i tako i ostati.
Vama sad šaljemo pusu i do sljedećeg posta pogledajte par Anjinih slikica u gipsu slikano u kućnom ambijentu.

ponedjeljak, 15.10.2007.

Petrica - još jedan mali anđeo među zvijezdama

Prije nekoliko postova pisali smo o jednoj hrabroj i jakoj ženi, gospođi Sandri majci prerano otišlog malog anđela Stele. Majka Sandra vodi svoj blog iz čijih riječi izbija ljubav i tuga za prerano otišlom svojom djevojčicom malom Stelom.
Današnji post posvećen je još jednoj hrabroj i jakoj ženi, majci još jednog prerano otišlog malog anđela Petre.
Čitajući blog kojeg vodi gospođa Allison, majka malog anđela Petre, uhvatimo se u razmišljanju da smo skoro i mi na slični način izgubili našu malu princezu.
Stvarno strašno i prestrašno. Jedan naš bloger je lijepo napisao : „Svaki odlazak boli, i svaka tragedija je strašna ali kada se o djeci radi ne postoji rjeć kojom se to može opisati“.
I upravo ta hrabra majka i njezina obitelj koja je izgubila nešto najdragocjenije na svijetu, hrabri nas i pruža nam rjeći utjehe da ustrajemo u našoj borbi za ozdravljenje naše male princeze. Često nas pitaju od kud crpimo toliku snagu u borbi za ozdravljenje našeg malog anđela. Jednostavno ne znamo ali činjenica je da kad nam je najteže, kad jednostavno ne vidimo nikakvog izlaza iz krize otvorimo naš blog i pročitamo sve te divne komentare naših vjernih blogera i prijatelja koji nas posjećuju svakodnevno i ostavljaju rjeći podrške jednostavno se uzdignemo i krenemo dalje.
Isto tako kad otvorimo blog gospođe Allison i blog gospođe Sandre i vidimo s kolikom boli i tuge a s druge strane s toliko ljubavi prema svojim malim prerano preminulim anđelima pišu i govore jednostavno se zapitamo ako mogu one kojima je još teže onda možemo i mi.
Dragi naši vjerni blogeri i prijatelji, draga naša Allison i Sandra velika Vam hvala.
A ti draga mala Petrice koja si sad među malim anđelima i igraš se sa malom Stelicom, možeš biti ponosna što imaš takvu hrabru i jaku majku, koja usprkos boli i tuzi za tobom nalazi snage kako bi pomogla još jednom malom anđelu našoj maloj Anji.

Ova pjesmica koju smo napisali upućena je upravo tebi Petrice i tvojoj hrabroj majci:

Svanulo je i to jutro kad sam te zadnji put poljubila,
svanulo je jutro kad si nas zauvijek napustila.

I taj dan kad si otišla od mene dalekim putem,
shvatila sam da ću patiti godinama,
srce mi je puklo na pola a duša i tijelo slomilo se od bola.

Ali dođe noć kad tebe više kraj mene nema,
i tugu u sebi moram skriti,
jer draga moja Petrice živim za dan kad ću s tobom opet biti.

Posvećeno maloj Petrici i njezinoj majci od obitelji Kostanjevečki!

subota, 13.10.2007.

Anjin boravak u Lovranu

Prošla su dva dana kako smo došli iz Lovrana gdje je Anja bila podvrgnuta operativnom zahvatu. Zahvat koji se radio za pripremu operacije kukova koja slijede nakon oporavka, negdje na proljeće iduće godine. Iako malo više plačljiva mali ratnik je za sada dobro i sve stojićki podnaša. Hvala Bogu za sad nema nikakvih komplikacija i nadamo se da ih ni neće biti. Kao što smo i obećali, danas slijedi iscrpno izvješće sa našeg boravka u Lovranu.
Prvi dan našeg boravka u Lovranu počeo je početnim šokovima.
Kako je i bilo predviđeno, morali smo se javiti do 12 sati u biti morali smo doći nešto ranije kako bi smo Anju i mamu jasminu upisali na prijem u bolnicu a sam razgovor s liječnikom bio je predviđen oko 12 sati.
Nakon upisa, oko 11h javili smo se na odjel gdje nas je dočekao doktor koji će operirati našu Anju te nam ponovio što će sve poduzeti odnosno koje će operativne zahvate primijeniti na Anji. Nakon obavljenog razgovora sa doktorom ispunili smo još neke potrebne obrasce te potpisali suglasnost o operaciji i bili smo spremni za smještaj u sobi.
Kako je već bilo oko pola jedan a s obzirom da se je Anja digla jako rano već je bila dosta umorna i pomalo nervozna. No tu polako dolazi do prvog našeg šoka. Naime oni uopće nemaju dječji odjel i djeca i mame smješteni su u sobi sa starijim osobama. Pitamo ih da li imaju sobu gdje su smještene druge majke sa djecom a oni odgovaraju da nemaju i da će mama Jasmina i Anja biti smještene u sobi gdje su još tri starije gospođe. Ok, kažemo samo dajte nam krevet i kinderbet da se Anja i mama Jasmina odmore, a sestre kažu da moramo malo pričekati jer gospođa koja je trebala izaći još ujutro u 8h i osloboditi krevet još nije izašla iz sobe. I tako mi onako s koferima, kolicima i polako već nervoznom Anjicom stojimo na prohladnom i uskom hodniku ko tri mala pokisla mrava. Prošo je i jedan sat poslije podne a mi još uvijek stojimo na hodniku a oni ni bu ni be. Već polako i mi nervozni pitamo sestru hoćemo li se konačno smjestiti u sobu a ona nam mrtvo hladno kaže nek čekamo jer krevet još nije slobodan. Već je bilo blizu 14 sati kad nam je stvarno prekipjelo.
Od dežurnih sestri smo tražili samo malu sobicu gdje bi se Anjica barem mogla malo odmoriti, jer pobogu pa ona treba mir i treba biti spremna na operaciju s obzirom na kompletnu njezinu situaciju, pa zar tražimo puno? Oni nam i dalje uporno govore da se strpimo. E na to sve tata Tomislav je eksplodirao, „zaprijetili“ smo im da ćemo iz ovih stopa nazvati sve dnevne novine i objasniti o čem se radi.I gle čuda u roku pet minuta imali smo slobodan krevet i mogli smo se smjestiti u sobu. Jednostavno, neshvatljivo je to da se moraš prvo dobro nasekirati, dobro izvikati da bi nakraju ostvario svoja prava.
I da, dok smo tako čekali na hodniku, igrom slučaja saznali smo da bolnica ipak ima 4 sobe – apartmane. Momentalno su pune do kraja mjeseca no ono što nas je iznenadilo je to da se u te sobe može jedino preko „naruđbe“ odnosno da kad saznate za termin operacije odmah bi se trebalo naručiti i za te sobe a ako ne onda ste smješteni na odjelu ovako kako su bile smještene Anja i mama Jasmina. No prilikom dobivanja termina za operaciju nama apsolutno nije nitko rekao za tu soluciju. Možda smo i mi djelomično krivi što nismo pitali ali dragi naši dobri ljudi: u Zagrebu je Anja bila smještena u bolnici Rebro, Srebrnjak i Šalata, bila je u Krapinskim toplicama, bila je u Ljubljani, bila je u Njemačkoj i svugdje ama baš svugdje bila je smještena na dječjem odjelu ili je bila u sobi sa mamom Jasminom u programu dijete – mama. Po tom programu smo bili upućeni i ovdje u Lovran i ni u snu se nismo nadali ovakvoj situaciji. Dijete koje ima oduzeta sva četiri ekstremiteta uz to boluje od epilepsije(gdje ju smeta svaki glasan zvuk) a u konačnici drugo jutro odlazi na za nju rizičnu operaciju, zavrjeđuje ipak jednu malo veću pažnju. A ne sobu gdje je stalno buka, gdje se malo malo ulazi i izlazi, gdje ti je krevet između prozora i vrata(na lijepom propuhu), gdje su ti wc i tuš kupaona na kraju hodnika na drugom odjelu. Nismo zahtjevni roditelji. Mi možemo spavati i na podu ili vani pod vedrim nebom ali naš mali anđeo zavrjeđuje puno bolje i za njega ćemo se uvijek boriti.
Na kraju, Anja je to popodne uspjela odspavati nekih pola sata a navečer je uspjela zaspati tek oko 23 sata.
I kako se kaže svako zlo za neko dobro. U svom tom“cirkusu“ oko smještaja nismo „mislili“ na operaciju s kojom smo proteklih tjedana bili opterećeni u razmišljanju kako će sve to proći.
No tako je bilo samo do drugog jutra kad je svanuo dan Anjine operacije.
Od ranog jutra imali smo onaj čudan osjećaj u trbuhu. I Anja je osjetila tu našu malu nervozu i da se nešto događa pa je i ona bila pomalo nervozna.
Još jednom smo prošli s doktorom koji će operirati Anju i anesteziologom sve detalje i sam tijek operacije. Također su nas zamolili da ne ispitujemo koliko će sve to trajati nego neka sve ide svojim tokom. Nakon što su Anju pripremili za operaciju u 9h Anja je ušla u operacionu salu. I onda su minute krenule kao vječnost. Strah, nevjerica zebnja sve se to uvuklo u nas i samo jedno razmišljanje kako će sve proći.Da li će sve proći u redu? Da li će se probudit iz narkoze? Sve se to u nama miješalo. Izašli smo Van bolnice, malo se šetali uz obalu no misli su nam bile usmjerene samo na našu malu princezu. U tim trenucima za nas jako važnim dobivali smo neviđenu podršku naše obitelji i prijatelja. Zvali su nas na mobitele i ohrabrivali su nas jer su znali koliko nam je teško.Najveću podršku imali smo od gospodina Hermana Marija iz Amsterdama kojemu nije bilo teško zvati skoro svakih pola sata da pita kako smo mi i da li znamo kako ide operacija. Zatim gospođa Vesma Milčić iz Zagreba i naša blogerica malena koja sa suprugom i obitelji živi u Grazu.
Njima jedno posebno veliko hvala.
Negdje oko pola 12 saznali smo od dežurne sestre i prve vijesti. Anja je dobro podnijela operaciju, prvi put se probudila iz narkoze i trenutno je u gipsaoni gdje joj stavljaju gips.
Oko pola jedan pojavio se je i doktor koji je operirao Anju te nam rekao da je sve prošlo u redu. Napomenuo je da su bile velike kontrakture koljena. Anja ima na svakoj nozi tri mala reza. Operaciju je Anja dobro podnjela, vrlo brzo se je probudila iz narkoze. Rekao je da su sad napravljeni svi preduvjeti za operaciju kukova koji slijede tek nakon ovog oporavka.
Također je rekao da nek sve ide polako. Gips bi trebala nositi otprilike mjesec dana kad bi trebala ponovo doći u Lovran na skidanje. Objasnio nam je kako treba postepeno vježbati i napomenuo nam je da će ju prvih dana dosta to sve boljeti i peckati.
Negdje oko 14 sati Anjica su doveli ponovo na odjel. Vidjevši ju onako bespomoćnu kako leži na krevetiću sa infuzijom u ruci i polako kako jeca suze su nam same krenule niz lice ali su se te suze odmah pretvorile u suze radosnice vidjevši kako nas je pogledala i blago se nasmijala. Usprkos svoj boli ona je uspjela bar malo nabaciti onaj svoj poznati osmijeh ali osmijeh koji je ovog puta bio pomiješan sa velikom boli.
U međuvremenu počeli su nam zvoniti mobiteli. Obitelj, prijatelji, znanci i blogeri svi su htjeli znati kako je prošla operacija. Stvarno smo bili jako ponosni i u tim trenucima bila nam je velika čast da smo roditelji male princeze koji toliki ljudi žele dobro i brz oporavak.
Iako je najgore prošlo ipak još valja pričekati ostatak dana i noć da se kompletna situacija ne zakomplicira. Biti će to jako dug ostatak dana i jako dugačka noć. Ostatak dana Anja je provela u jakim bolovima i velikom plaću ali fala bogu nije dobila temperaturu. Na večer je čak pojela i kašicu na žlicu. Bio je to prvi obrok na žlicu još od proteklog dana. Malo se uspjela smiriti jer je dobila sredstvo za smirenje bolova te čepić i uspjela je zaspati negdje oko 22h. Prije odlaska kući anesteziolog je još jednom posjetio anju da vidi kakvo je stanje i rekao je da se mali borac dobro oporavlja ali da još mora proći noć pa ćemo vidjeti kako dalje. No noć je tek počela. Noć koja će prolazit kao vječnost. Noć puna strepnje i nadanja da će sve proći kako valja. Jer kritična su još ta 24 sata nakon buđenja iz narkoze. Negdje oko 2 sata ujutro anja se probudila ali nije imala temperaturu već je bila sva upišana i nakon što ju je mama Jasmina i dežurna sestra premotala uspjela je ponovo zaspati i tako do 6 ujtro.
Dakle noć je ipak prošla manje-više ok. Ujutro je ponovo mogla jesti na žlicu pa tako više nije bilo potrebe za infuzijom. Iako plačljiva zbog bolova Anjica nije imala temperaturu pa samim time ni komplikacije koje su se mogle pojaviti. Na jutarnjoj viziti doktor je rekao da je sve u redu i da Anja može već danas otići kući na kućnu njegu. Malo smo bili iznenađeni ali s jedne strane nam je bilo i drago da idemo kući znajući da je sve prošlo u redu. Prije odlaska Anja je dobila čepić za smirivanje bolova kako bi lakše podnijela put. Od doktora koji je operirao Anju zatim od anesteziologa i od glavne sestre dobili smo još par upita i dan prije od predviđenog mogli smo kući. Htjeli bi naglasiti da osim nesporazuma oko smještaja nikakvih primjedbi na rad bolničkog osoblja nismo imali, dapače i doktor i glavna sestra a posebice anesteziolog svi su nam maksimalno izlazili u susret. U razgovoru sa njima spomenuli smo im da nam je neshvatljivo da takva poznata ortopedska bolnica kao što je Lovran gdje dolaze poznati naši sportaši, estradni umjetnici i glazbenici i poznate javne ličnosti nema jedan mali odvojeni odjel za djecu ili barem kakvu malu sobicu gdje bi ta djeca uz majke imala potrebiti mir prije same operacije. No kao što su i sami rekli oni to shvaćaju, shvaćaju i naše nezadovoljstvo ali oni su tu nemoćni a odgovorni za takvo stanje u bolnici su oni pri vrhu, no to je nažalost već stara priča ove naše Hrvatske. I tako nakon što smo se odjavili iz bolnice krenuli smo iz Lovrana u kojem moramo opet doć za otprilike 3 do 4 tjedna na kontrolu, skidanje gipsa i daljnji razgovor oko daljnjih operacija koje slijede negdje na proljeće iduće godine. Put je anja podnijela dobro i sretno smo stigli kući. Prva noć je protekla uz malo nemira ali to je i normalno jer polako popuštaju svi lijekovi ali sve u svemu mali borac sve to podnaša junački. Jučerašnji dan je već bio puno bolji kao i protekla noć gdje se Anja nije budila sve negdje do 5 ujutro. Kako će dani odmicati nadamo se da će se i stanje bitno popravljati mada je i ovo iznad svih naših očekivanja i našoj princezi možemo iskazati samo jedno divljenje.
Još jednom velika hvala i Vama a pogotovo onima koji su tu srijedu bili uz malog anđela i nas roditelje.
Velika pusa svima Vama od neumornog tria.

A sad pogledajte par slikica snimljene prije i poslije operacije.

četvrtak, 11.10.2007.

Mali ali hrabri borac sretno se vratio kući

Dragi naši blogeri, prijatelji i znanci. Mi se uspješno vratili kući a to znači da je sve prošlo u redu. Prije svega velika Vam hvala na silnoj podršci koju ste nam pružili.
I sad nam suze na oči krenu kad čitamo te Vaše divne komentare.
Neizmjerno se svima zahvaljujemo a pogotovo onima koji su sa nama telefonski proveli čitav tijek Anjine operacije. Najveća hvala gospodinu Mariju Hermanu iz Amsterdama koji je s nama cijelo vrijeme bio na izravnoj telefonskoj vezi kao i našoj dragoj gospođi Vesni Milčić Trajbar iz Zagreba. Kao što Vam je Marijo prenosio sve je išlo onako kao je i trebalo i mali ali jaki borac sve je izdržao. Protekla 24 sata prošla su u redu i doktor je odlučio da možemo već danas kući. Anjica je put izdržala super i sad malo drijema.
I mi smo malo umorni jer ova protekla tri dana za nas su bila i više nego stresna ali to je slatki umor znajući da je naš mali anđeo sve to izdržao.
Eto toliko za sad od nas. Moramo malo slegnuti dojmove i biti uz našu princezu a u sljedećem postu možete pročitati kako su prošla 3 dana u Lovranu koja smo popratili i sa slikicama.
Što reć nego još jedno veliko Vam hvala što ste cijelo ovo vrijeme uz nas, jednostavno DIVNI STE.
Mi se sad idemo malo odmoriti i posvetiti našem malom ali Velikom borcu.
Velika pusa svima Vama od neumornog tria!

ponedjeljak, 08.10.2007.

Anja odlazi na operaciju

SRETNO ANJICE!

Dragi naši blogeri, prijatelji i znanci, nakratko Vas napuštamo jer odlazimo u Lovran gdje će ovih dana naša mala princeza Anja obaviti prvu u nizu operacija koje slijede a sve u svrhu da Anjica u dogledno vrijeme samostalno prosijedi. Iako su to u biti rutinske operacije, kod Anje su ipak malo rizičnije s obzirom na kompletnu njezinu dijagnozu. No mi vjerujemo i veliki smo optimisti da će sve dobro proći.
Zahvaljujemo se svima Vama na silnoj podršci riječima ohrabrenja, te veliko hvala što ste svojim donacijama na Anjin žiro i devizni račun omogućili da mama Jasmina bude u bolnici uz Anju(tata Tomislav će također biti blizu Lovrana).
Čim se vratimo, odmah Vam se javljamo da Vam kažemo kako je sve prošlo.
Veliko Vam hvala još jednom.

Draga Anjice ova je pjesmica samo za tebe od tvojih mame i tate:

Volimo Te zbog tvoje mirnoće,
zanosnog pogleda i velikih plavih okica.

Volimo Te zbog tvoje meke kose,
plahih usana i mirisne kože.

Volimo Te zbog tvoje srdačnosti,
dobrote i ljepote srca tvoga.

Volimo Te zbog tvog zavodljivog osmjeha,
ljepotice naša mala.

Ma tko Te ne bi volio,
kad Te se jednostavno voljeti mora!

Draga naša princezo!Bila si i ostala si pravi borac. Znamo da ćeš iz ovog izaći još jača i snažnija i na tom putu nek Te čuva Svemogući Bog, Blažena djevica Marija i svi anđeli Sveti.
Vole Te tvoji mama i tata.

SRETNO!

subota, 06.10.2007.

O lijepa, o brza, o naša Hrvatska birokracija

Da upravo tako, birokracija naša svakdanja.
Kao što smo već pisali, ono što se u europskim zemljama riješi otprilike za par dana kod nas traje minimum mjesec i pol dana. Humanitarnu udrugu osnovali smo 16.09. Tjedan dana nakon osnivanja uspjeli smo predati kompletnu dokumentaciju (zahtjev za upis u registar, biljege, statut, zapisnik o osnivačkoj skupštini, popis osnivača, kopije osobne iskaznice osnivača, popis osoba ovlaštenih za zastupanje Udruge) za registraciju Udruge. Saznali smo i ime i prezime pravne savjetnice koja vodi postupak registracije te sanjom stupili u kontakt a ona nam je čvrsto obećala brzu realizaciju. Povukli smo i neke „vezice“ no do dan danas još ništa. Nakon tog prvog kontakta sa našom pravnicom kao da je u zemlju propala. Ili se nitko ne javlja na telefon, ili nas spajaju pa se opet nitko ne javlja ili je pravnica na pauzi ili je nema u sobi, i nikako da se naručimo kod nje na razgovor. Najviše nas zanima da li su svi papiri za registraciju Udruge uredu, tako da pravovremeno znamo reagirati.
U međuvremenu u ova sad već tri tjedna od osnivačke skupštine, napravili smo jako puno.
Zahvaljujući DVD-u Jarun udruga je dobila svoje vlastite prostore(kancelarija, sala za sastanke i jedan dio prostora koji će se koristiti za skladištenje stvari koje će udruga dobiti donacijama) i to besplatno, dakle bez plaćanja naknade i režija, uspjeli smo pridobiti i već neke sponzore od kojih je svakako vrijedan spomena zastupnik IBM-a za Hrvatsku.
U stalnom smo kontaktu sa našim ljudima u inozemstvu koji žele ulagati u naš projekt a stalno nas pitaju kad će Udruga biti i pravno registrirana. Također već imamo jako puno zahtjeva za učlanjenje u našu Udrugu. Intenzivno se radi na izradi web stranice Udruge.
Ići ćemo sa prezentacijom Udruge i na televiziju, radio i u novine.
No mi još uvijek imamo jednu veliku nulu.
Zašto, zato jer tamo nekom u kancelariji teško pročitati 10 strana statuta Udruge, pročitati 2 stranice zapisnika osnivačke skupštine i 2 strane popisa osnivača Udruge.
Bez pravne registracije ne možemo ići naprijed i to nas sve koči u našim planovima.
Ne možemo ući u prostorije dog god nemamo napravljen ugovor o suradnji a kako nismo još registrirani i nemamo svoj pečat i štambilj ne možemo ovjeriti ugovor.
Nemamo žiro i devizni račun jer nismo registrirani a samim time ni naši ljudi u inozemstvu kao ni sponzori i donatori nemaju gdje uplaćivati određene iznose.
Ne možemo učlanjivati ostale članove u Udrugu koja još pravno ne postoji.
Nadalje, ne možemo još uvijek ići ni na televiziju, radio ili novine, jer što ćemo prezentirati jer Udruga još nije registrirana.
Ima toga još jako puno zašto ali jedna i istinita činjenica stoji da sve ovo zavisi od jednog čovjeka kojemu je teško pročitati par strana i registrirati Udrugu.
Svjesni smo i sami da ništa ne ide preko noći i da za sve treba vremena ali nam nitko ne može reći da se naša birokracija ipak može svesti na minimum.
Ako želimo u Europu onda ćemo morati prihvatiti standarde Europske unije, koja ovakve slučajeve rješava u roku 5 dana koje mi u Hrvatskoj rješavamo otprilike 2 mjeseca.

I sad pitamo Vas dragi naši dobri ljudi, što mislite o ovome odnosno da li je naša birokracija brza ili spora?

petak, 05.10.2007.

MALA PRINCEZA U PAR SLIKICA

Evo par Anjinih slikica od izlaska iz bolnice pa do danas. Neke slikice su mutnije jer su skidane sa starog aparata no nadamo se da Vam to neće previše smetati.
Svima Vama mala princeza šalje jednu veliku pusu

četvrtak, 04.10.2007.

Vodič za roditelje s djecom s poteškoćama u razvoju - 3 dio

Danas završavamo sa našim malim vodičem za roditelje s djecom s poteškoćama u razvoju.
U prvom djelu ovog vodiča, obradili smo teme : ulazak bebe u obitelj, zbog čega se beba rodi s razvojnim poramećajem i koji su najčešći oblici poteškoća koja se javljaju prilikom rođenja.
U drugom djelu, obradili smo teme : od kud roditelji trebaju prvo krenuti, koja su njihova pripadajuća prava te razvojni put djeteta s poteškoćama u razvoju.
U trećem završnom djelu obradit ćemo teme :popis ustanova i udruga u kojima roditelj može pronaći programe za svoje dijete koje ima poteškoće u razvoju te naša zaključna riječ vezano za ovu temu.

POPIS USTANOVA I UDRUGA S PROGRAMOM ZA DJECU S POSEBNIM POTREBAMA

U Hrvatskoj postoji dosta Ustanova i Udruga koji se bave programom za dijete s posebnim potrebama. Naravno da ni mi ne znamo sve napamet, no nadamo se da će i ovaj popis koji ćemo Vam dati biti sasvim dovoljan a za one koji možda trebaju i više mogu kontaktirati svoje nadležne socijalne radnike koji će ih uputiti dalje.
Svaka Ustanova ili Udruga bavi se određenom problematikom djeteta s posebnim potrebama, no ima i nekih koji obuhvaćaju veći dio problema. Mi Vam nećemo pojedinačno nabrajati kojom se koja Ustanova ili Udruga bavi, već ćemo Vam globalno dati popis.
ZAGREB : Goljak – specijalna bolnica Goljak 2 Zagreb
CRZ Sloboština – Nikole Andrića 3 Zagreb
Suvag – poliklinika ulica Ljudevita posavskog 10 Zagreb
Mala kuća – Hermanova 17 e Zagreb
KBC Rebro – Kišpatićeva 12 Zagreb
Otvorena vrata – Ilica 36 Zagreb
Klaićeva – dječja klinika Klaićeva 16 Zagreb
Centar za autizam – Vile Velebita 118 Zagreb
HDC – Klaićeva 16 Zagreb
Udruga „Puž“ – Rakovčeva 19 Zagreb
Udruga „Suncokret“ – Av.Dubrovnik 10 Zagreb
Udruga „Djeca prva“ – Radnički dol 21 Zagreb
Udruga „Roda“ – Zagreb
SPLIT : Mirta – savjetovalište sv. Marije 1/3 Split
Zvono – Mosečka 70 Split
Lastavice – Mosačka 72 Split
ŠIBENIK : Obiteljsko savjetovalište – Težačka 106 Šibenik
ZADAR : Duga – Gundulićeva 2d Zadar
RIJEKA : Tić – Canbierieva 7 Rijeka
KARLOVAC : Dječja kuća sunce – Donja Švarča 65 Karlovac
KRAP.TOPLICE : Bolnica Krapinske toplice
SLAV:BROD : Žgb – Šenoe 34 Slav.Brod
VUKOVAR : Centar za mir – fra. Antuna Tomaševića 32 Vukovar
Kao što smo rekli, ovo je jedan mali dio Ustanova i Udruga u kojem možete saznati sve što se tiče Vašeg djeteta odnosno na koji način mu te Udruge ili Ustanove mogu pomoći.
Svaka od spomenutih Udruga ili Ustanova također imaju i svoje web stranice na kojoj možete također pronaći sve što Vas interesira a tiče se Vašeg djeteta s posebnim potrebama.

ZAVRŠNA RIJEČ

Što reć na kraju ovog malog vodiča za roditelje s djecom s posebnim potrebama.
Kao prvo nadamo se da ne mislite kako mi nešto pametujemo i kako smo mi savršeni, ovom temom smo htjeli iznijeti naše viđenje ovog problema i upoznati sve roditelje koji imaju dijete s posebnim potrebama i nažalost i one koji bi to mogli postati na cjelokupnu situaciju kada Vas zadesi takva sudbina.
Najvažnije od svega, da ne ignorirate znakove koji Vas možda zabrinjavaju i ne trudite se ponašati kao da je sve u redu, već što prije reagirajte i tražite pomoć jer rana intervencija je vrlo važna. Pomozite svojoj djeci da ostvare svoje mogućnosti ali ne očekujte velika čuda i radujte se svakom imalo malom pomaku Vašeg djeteta. Razgovarajte sa partnerom i stručnim ljudima o svemu što Vas tišti jer razgovor će pomoći mađusobnom razumijevanju i boljoj podršci. Ne sramite se svog djeteta jer ono je najveći Božiji dar.
I na kraju zapamtite jedno da imati djete s posebnim potrebama je vrlo stresno ali biti dijete s posebnim potrebama je još stresnije i jako teško a ona su prije svega djeca koja također imaju potrebu biti prihvaćena, željena i voljena.

I na kraju pitamo Vas dragi naši dobri ljudi što Vi mislite o ovoj temi, jer i Vaši prijedlozi, sugestije i komentari dobro su došli!

srijeda, 03.10.2007.

Vodić za roditelje s djecom s poteškoćama u razvoju - 2 dio

Nastavljamo s drugim djelom teme: Vodić za roditelje s djecom s poteškoćama u razvoju.
U prvom djelu obradili smo temu od samog ulaska bebe u obitelj, zbog čega se beba rodi s razvojnim poremećajem i koji su najčešći oblici poteškoća koja se javljaju pri rođenju.
Danas ćemo obraditi temu od kud roditelji trebaju prvo krenuti, koja su njihova prava te razvojni put djeteta sa poteškoćama u razvoju.

PRVI KORAK : OD KUD KRENUTI

Prvi i osnovni cilj roditelja da se što prije pribere iz početnok šoka i da što prije izađe iz početne krize za to što im se dogodilo i što hitnije da prihvati činjenicu da ima dijete s poteškoćama u razvoju.
Djeca s poteškoćama u razvoju, prije svega su djeca i ona imaju potrebu biti željena, prihvaćena i voljena.
Kada prihvatite tu činjenicu, napravili ste veliki posao.
Također je vrlo bitno da sa svojim partnerom razgovarate o svojim osjećajima, strahovima i mislima vezanim uz Vaše dijete a razgovor će pomoći međusobnom razumijevanju i boljoj podršci. Važno je i ostale članove obitelji, prijatelje, poznanike uputit u potrebe i posebnosti Vašeg djeteta, jer ako oni vide da Vi slobodno govorite o tome otvorit će se put za bolje i lakše prihvaćanje Vašeg djeteta.
Slobodno pričajte pred svima o Vašem slučaju i nemojte se sramiti Vašeg djeteta jer i on ima pravo na život.

DRUGI KORAK

Sljedeći korak je da izaberete dobrog pedijatra za dijete. Zašto kažemo dobrog, jer smo na vlastitoj koži osjetili kada pedijatar iako je bio upoznat sa našom situacijom stalno zapitkivao : pa što će Vam tolike uputnice, , nije nas savjetovao kome da se obratimo i stalno je imao neke primjedbe što često dolazimo kod njega. Sadašnja Anjina pedijatrica je i Više nego dobra. Upućena je u sve i nema nikakvih problema i stalno nam u svakom trenutku i ona i sestra koja radi kod nje izlaze maksimalno u susret.
Također je važno upoznati s kompletnim slučajem Vašeg socijalnog radnika u nadležnoj opčini gdje živite. On je prvi koji će Vas uputiti u ono što imate na to pravo. Svu dokumentaciju prilažete njemu a on dalje prosljeđuje nadležnoj komisiji.
Važno je posavjetovati se i sa stručnjacima – doktorima koji će Vam točno reći kojoj ustanovi Vaše dijete pripada ovisno o dijagnozi i vrsti poteškoća.
Anja s obzirom na svoj slučaj od prvog dana se vodila na „Goljaku“ koji se bavi motoričkom i mentalnom retardacijom djeteta., zatim „Mala kuća“ koja se bavi problematikom vida, potom Krapinske toplice gdje Anja provodi fizikalnu terapiju i logopeda, neuropedijatar na „Rebru“ koji se brine o stanju s epilepsijom, od prošle godine Anja je uključena i u program CRZ“Sloboština“ i kućna fizioterapija ustanove „Zorica“ a od ove jeseni krenula je i u vrtić „Bijeli jelen“ koji se također bavi problematikom djece s posebnim potrebama. Ovo je samo mali dio koji Anja ima jer da sad sve pišemo što smo i gdje sve bili u ove četiri godine ne bi nam stalo na pet listova papira.
Dakle, važno je po djetetovoj dijagnozi odrediti koju ustanovu će dijete pohađati.

KOJA SU RODITELJOVA PRAVA

Nažalost kod nas u Hrvatskoj je situacija je vrlo loša po pitanju prava za roditelje koji imaju djecu s poteškoćama u razvoju. Zadnji slučaj je sramotni Zakon koji je donijela Vlada RH.
U većini slućejeva, roditelji su primorani sami se snalaziti na sve moguće načine da saznaju svoja pripadajuća prava. Vrlo često se zna dogoditi da ni mjerodavni koji bi Vas trebali uputiti ne znaju točno ni gdje ni kamo. U tom slučaju je jako bitno da se roditelji povežu sa drugim roditeljima koji imaju sličnu situaciju a koji su već nešto prošli koji će ih dalje uputiti na institucije koje su mjerodavne da se izborite za svoja prava. Također je dobro učlaniti se u koju Udrugu koja ima neki plan i program a koja bi trebala biti donekle upućena u prava roditelja i ta udruga bi vas također trebala dalje uputiti na mjerodavne vezano za Vaš slučaj.
Nadalje, roditeljima se u većini slučajeva sugerira na Zakone u „Narodnim novinama“.
Tu podrobnije možete pročitati sva prava koja Vam pripadaju. Evo nekih vrlo bitnih Zakona iz „Narodnih novina“ :
„Roditelji u statusu njegovatelja“, „Zakon o socijalnoj skrbi“, „Zakon o humanitarnoj pomoći“, „Zakon o osnovnom školstvu“, „Opća deklaracija o ljudskim pravima“, „Zakon o pravima za djecu s posebnim potrebama“, „Tabela ortopedskih pomagala“.
To je jedan mali ali vrlo bitan dio gdje roditelje sa djecom s posebnim potrebama upoznaju sa njihovim pripadajućim pravima.
Na kraju vrlo je bitno da roditelji ne podliježu različitim smicalicama jer nitko im ne smije uskratiti njihova prava koja im pripadaju.

RAZVOJNI PUT DJETETA S POSEBNIM POTREBAMA

Kao što smo rekli djeca s posebnim potrebama prije svega su djeca i ona imaju potrebu biti željena,prihvaćena i voljena.
Svaki razvojni put djeteta s posebnim potrebama počinje od samih roditelja. Koliko će se oni zalagati toliko će i njihovo dijete napredovati, naravno u granicama mogućnosti.
Imajte strpljenja u svojem naumu, jer imati dijete s posebnim potrebama je stresno ali biti dijete s posebnim potrebama je još stresnije i ponekad jako teško.
Vrlo je važno u njihovom razvoju da oni osjete emocijalnu podršku, da znaju da im se na svaki mogući način želi pomoći, jer znajte ako Vaše dijete ne govori ali ono sve osjeti.
Važno je da djetetu omogućite svu potrebnu stručnu njegu . Nikada od svog djeteta ne očekujte čuda jer to može biti kontra efekt, već se veselite svakom njegovom imalo malom pomaku jer dijete će to jako dobro osjetiti.

U sljedećem nastavku čitajte : Popis udruga i ustanova u kojima roditelj može pronaći programe za dijete s posebnim potrebama i Naša završna riječ na ovu temu, a do tada veliki pozdrav i velika pusa od malog ali neumornog tria.

utorak, 02.10.2007.

Vodić za roditelje s djecom s poteškoćama u razvoju

Od danas pa u sljedećih par postova odlučili smo pisati o djeci s poteškoćama u razvoju i njihovim roditeljima. Velika većina roditelja dožive šok kad saznaju da beba koja se je rodila ima poteškoća i da nije zdrava. Nakon poćetnok šoka roditelji jednostavno ne znaju kom bi se prvo obratili i od kud prvo krenuti. Zato smo mi odlučili da kroz ovaj naš mali vodič, a temeljem prođenog iskustva koliko toliko upoznamo roditelje od trenutka rođenja djeteta s posebnim potrebama, pa njihova prava, gdje se treba obratiti za pomoć te razvojni put djeteta s posebnim potrebama.

BEBA ULAZI U OBITELJ

Kad stručnjaci priopće roditeljima da je dijete bolesno, da ima određenih poteškoća ili oštećenja u roditelja slijedi šok, krivnja, depresija, tuga, tjeskoba ili ljutnja.
Majka misli da nije uspjela a očevi nije li možda nešto u redu s njima.
Oba roditelja preispitivaju sami sebe gdje su pogriješili i što su mogli spriječiti, te traže „krivca“ za to što im se dogodilo.
U tim trenucima, roditelji proživljavaju tešku krizu te je potrebno neko vrijeme kako bi došli k sebi i prihvatili činjenicu da imaju dijete s poteškoćama u razvoju. Vrlo je važno da u tim trenucima roditelji imaju podršku obitelji i prijatelja, kao i stručnih osoba, kako bi dobili što bolji i detaljniji uvid u stanje djeteta i njegove potrebe.
Ovo je vrlo zbunjujući i stresni period za roditelje. Roditelji postaju zabrinuti za budućnost djeteta, strahuju koliko će moći pružiti djetetu te kako će se snaći u novoj situaciji i što će dalje biti. Ovome može pridonijeti i osjećaj da nedovoljno dobivaju od odgovornih stručnjaka informacije i savjeta. Iz vlastitog iskustva možemo reći da smo se sami snalazili na sve moguće načine. Valja naglasiti da su roditelji podijeljeni u tri skupine sposobnosti nositi se sa takvim problemom. Prva skupina je ona koja ima vrlo nisku toleranciju i od svoje djece s posebnim potrebama očekuju čuda i vrlo je visok rizik da to dijete doživi zlostavljanje od strane svojih roditelja. Također ova skupina roditelja nikad neće prihvatiti činjenicu da je njihovo dijete rođeno s posebnim potrebama. Drugu skupinu čine roditelji koji prihvate činjenicu da je dijete takvo kakvo je ali nikako da se pomaknu s mrtve točke i misle da će se sve srediti samo od sebe. Treća skupina je ona gdje roditelji prihvate činjenicu da imaju dijete s posebnim potrebama i tom djetetu daju ljubav, toplinu i veliku podršku. Na sve moguće načine bore se za ozdravljenje svog djeteta, ne očekuju čuda a vesele svakom malom pomaku.
Ne srame se svog djeteta i pridodaju mu veliku pažnju.
Vi dragi naši dobri ljudi sami procijenite u koju skupinu mi roditelji male Anje spadamo.

ZBOG ČEGA SE BEBA RODI S RAZVOJNIM PORAMEĆAJEM

Uzroci mogu biti različiti. Od genetskih faktora, poremećaja u kromosomima, infekcije u maternici, sredstvima ovisnosti, primarno nasljedno, komplikacije u trudnoći pa sve do da beba ostane bez kisika ili greškom doktora.
Naš slučaj je taj da je bila greška doktora. Mama Jasmina bila je bez plodne vode 12 sati i dok tata Tomislav nije došao i napravio viku i galamu doktor bi još mučio mamu Jasminu.
Rezultat svega je stanje Anje kakvo je.

KOJI SU NAJČEŠĆI OBLICI POTEŠKOĆA KOJA SE JAVLJAJU PRI ROĐENJU

Prije svega najčešće dolazi do oštećenja mozga bila teškog (koji ima Anja) ili blagog.
Zatim oštećenja kukova,ruku a ponekad i cijelog tijela.
U većini slučajeva djeca se rode i sa „zečjom“ usnom ili raznim kromosomskim oštećenjima.
Tu su još oštećenja u obliku gluhoće, slijepoće ili iskrivljene strukture kostiju.
A jedan od uobićajnih oblika poteškoća u mentalnom razvoju je i Downov sindrom, koja djeca nasljeđuju jedan kromosom više, koji koliko se zna uvijek rezultira blažim ili težim oblikom mentalne retardacije.



U sljedećem nastavku čitajte od kud prvo roditelji trebaju krenuti, koja su njihova prava te razvojni put djeteta s posebnim potrebama.

ponedjeljak, 01.10.2007.

Novosti oko Humanitarne udruge "Mala Anja"

Prije svega, svima Vama ugodan početak novog radnog tjedna.
Kao što smo obećali, povremeno ćemo Vas obavještavati što ima novog vezano za našu novo osnovanu Humanitarnu udrugu „Mala Anja“.
Početkom prošlog tjedna, konačno smo uspjeli predati zahtjev za registraciju Udruge, a u petak nam se javila i pravna savjetnica koja vodi postupak registracije, koja je obećala da će nas imati u vidu za što bržom registracijom, naravno dok pročita svu potrebitu dokumentaciju koju smo priložili (zahtjev za upis u registar, biljege, statut, zapisnik o osnivačkoj skupštini, popis osnivača, kopije osobne iskaznice osnivača, popis osoba ovlaštenih za zastupanje Udruge).
Naravno da smo i povukli i neke „vezice“ kako bi se postupak registracije ubrzao.
Dakle , papirologija je predana i nadamo se samo da neće opet nešto nedostajati mada kod naše vrle „birokracije“ nikad nisi siguran.
Također ovih dana, neki od naših članova uspjeli su već pridobiti neke sponzore i donatore.
Upoznati su sa ciljevima i planovima rada Udruge i voljni su čim se Udruga registrira pomoći i financijski i materijalno.
Valja napomenuti i naše ljude koji rade u inozemstvu a s kojima smo svakodnevno u kontaktu, da jedva čekaju da Udruga pravno profunkcionira kako bi se aktivno uključili u sam rad Udruge, kao i razne volontere koji su ponudili svoju pomoć.
Uspjeli smo i dobiti privremeni prostor za sastanke, a ovih dana imamo pregovore za dobivanje većeg prostora kamo bi stavljali materijalne stvari od donacija (dok nam grad ne dodjeli stalni prostor).
Također, od danas se intenzivno počinje raditi na web stranici Udruge koja bi nadamo se trebala zaživjeti kad se Udruga pravno registrira.
Osnivanjem Udruge, ni u snu se nismo nadali takvom velikom odazivu i lijepo je znati da imaš početnu podršku no i dalje stojimo čvrsto na zemlji i ne živimo u iluziji da će teći med i mlijeko i znamo da će put ka zacrtanom cilju biti naporan i težak.
Na kraju veliko hvala i svima Vama koji nam pružate svakodnevno veliku potporu u borbi za ozdravljenje naše male princeze Anje kao i našu borbu za sve male anđele koji nisu krivi što su se rodili kao djeca s posebnim potrebama jer i oni imaju pravo na normalan život.
Sve Vas voli i grli vaš neumorni trio.

Foto-galerija

Anjin 7 ročkas 05.02.2010.
javascript:%20void(0);

Godišnji u Puli 06. - 17.08.09.

Anja u lječilištu Veli Lošinj 05. - 26.05.09.

Proslava Anjinog šestog rođendana 05.02.2009.









Blogeri predali Anji drenažni prsluk Smart Vest 03.02.2009.




Luka Vidović u posjeti maloj Anji





Humanitarna akcija "Pancake & Cookie day za Anju" 16.10.2008.




Godišnji odmor (Zagreb, Stinica, Graz) 2008








Anja vježba sa tetom Sanjom








Anja u Krapinskim Toplicama




Anja u Velom Lošinju






Anja u svom kutku za vježbanje




Slike sa proslave Anjinog 5 rođendana




Anja sretan Ti 5 rođendan 05.02.2008.g.




Anja kod mame frizera




Anja uživa u snježnim radostima 12 mjesec 2007g.




Anja na operaciji u Lovranu





Slike sa osnivačke skupštine humanitarne udruge "Mala Anja" 2007




Slike sa godišnjeg odmora 2007god















Slike sa humanitarnog izleta u Puli od 08.-10.6. 2007god

















Anjina auto invalidska sjedalica i ortozice za ručice i lakat





Fotografije sa aukcije održane 18.04.2007g u restoranu Lenuci





















25.02. Blogeri u posjeti Anji










Anjin 4. rođendan






U Ljubljani








ANJA

Zahvaljujemo:

Velika hvala tvrtki Kulina pomagala na donaciji invalidskog pomagala za kupanje "Leckey"!

Velika hvala OPG Ciganović iz Ivanić grada na donaciji 1,7 l smrznutog magarećeg mlijeka koj Anji pomaže za jačanje imuniteta a najviše u borbi protiv bolesti dišnog puta i alergije.

Velika hvala mladima HSS-a Donje Dubrave na novčanoj donaciji od 1.200,00 kuna. Hvala MUP-u RH na novčanoj donaciji za vježbe i doplatu ručnih ortoza.

Velika zahvala vlasniku Caffe bara gosp. Lovri Paliću u čijem se i lokalu održavao Humanitarni party za Anju koji je održan 10.03.2012.godine. Velika hvala nećaku Teo Toplovec na velikoj svestranoj pomoći oko same organizacije party-a. Velika hvala i sponzoru „Gušti“ u čijim smo suhomesnatim delicijama itekako uživali i naravno velika hvala svima Vama (rodbini, kumovima, susjedima, prijateljima, znancima i poznanicima) koji ste na bilo koji način sudjelovali u humanitarnom party-u.
Sakupljeni iznos te večeri je 4.000,00 kuna koji će se utrošiti u Anjine daljnje vježbe.

Velika hvala sudionicima humanitarne akcije "Kap po kap za jedan mali slap", povodom kupnje invalidskog kreveta, ortopedskog madraca, invalidskih kolica te za daljnju rehabilitaciju nakon operacije :
Predsjedniku Humanitarne uduge "Hulp en liefde" iz Amstrdama gospodinu Hermanu Mariju
Obitelji Cvek, Željki Furjan, Ivanu Pokupcu, Moniki Hamzić, Studentima za bolje sutra, Promotoru diskoteke Saloon gosp. Danijelu, svim blogerima, prijateljima, rodbini i svim dobrim ljudima koji su se uključili u ovu akciju na više načina;
Firmi PANON TRADE, DM-u, BERNARDA d.o.o. , 1. Slanoj sobi Zagreb (Snaga soli d.o.o.) , gosp. Hrvoju iz Bauerfinda;
Medijima koji su objavili priču o akciji (uredništvo bloga hr., dnevnik NOVE tv portal, portal Zagrebancija);
Svim ljudima koji su podržali akciju u grupi na facebook-u


Veliko HVALA Sari Draclin, njenim roditeljima, njezinom 2 razredu osnovne škole Samobor PO CELINE i njezinoj učiteljici Danieli Medved na novčanoj donaciji od 1.000,00 kuna za pomoć maloj Anji u njezinom daljnjem liječenju

Zahvaljujemo se Studiju za poboljšanje zdravlja Markt – Slana soba Hribarov prilaz 6a Zagreb na besplatnom tretmanu liječenja Haloterapijom – Slanom sobom kojeg je Anja dobila od vlasnika Studija.


Od srca zahvaljujemo DM-u na donaciji radnog stola u iznosu od 3.800,00 kuna

Velika hvala sudionicima humanitarne akcije "Darujmo Anji da nastavi živjeti", povodom kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra :


Predsjedniku HU "Hulp en liefde" iz Amstrdama gospodinu Hermanu Mariju
Predsjedniku HU "Pomoć i ljubav" iz Pule gospodinu Starčević Teofik
blogerima: maloj crnoj knjižici, enika36, missillusion,đus i svim ostalim blogerima koji su se uključili u ovu humanitarnu akciju na više naćina
medijima: Radio RVG (posebno hvala blogerici Mirjani Marković), Radio Trsat, Radio 057 Zadar, Radio Antena, Plavi radio, portal NOVE TV, uredništvo bloga hr, Večernji list, 24sata a akciji su se i pridružile naše predivne dame Zagrebačke mažoretkinje
Tvrtki pavletić iz Rijeke, Sindikat policije Hrvatske, Zaklada policijske solidarnosti MUP-a RH
te svim ljudima dobre volje koji su nam pomogli u ovoj humanitarnoj akciji na više naćina.


Zahvaljujemo se uredništvu „NACIONALA“ ZG NEWS-u na pokretanju humanitarne akcije za malu Anju kao i svim čitateljima koji su sudjelovali u akciji prikupljanja novčanih sredstava za nastavak liječenja te kupnju potrebitih invalidskih pomagala za našu malu princezu Anju.





Hvala udruzi CPSA koja je dana 16.10.2008.organizirala humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju" gdje se tom prilikom sakupilo 5.470,00 kuna te jedno veliko hvala inicijatorici te humanitarne akcije blogerici desert rose.


Hvala sudionicima humanitarne akcije "Podarimo Anji osmjeh na lice":

Cvitanić Ani,
Bukovšak Maji,
Jelinić Ani,
Danijelu Ružić,
Štaudiner Željki,
Lidiji Pavić Rogošić,
Obitelji Horvat,
Obitelj Kovačević,
Obitelji Starječki,
Obitelji Topolovec,
Obitelji Kostanjevečki,
Obitelji Švaljek,
Svim djelatnicima Erste banke,
kao i svim ljudima koji su htjeli ostati anonimni.

Posebno jedno veliko hvala našim dragim prijateljima inače studentima, odnedavno i zaručnicima blogrerima Đusu i Deser rose, zatim dvjema nama dragim blogericama dvjema hrabrim obiteljima Sandri Župančić i Allison Varkaš, dragoj prijateljici blogerici Jadranki iz Međimurja te naravno za kraj, VELIKO HVALA na donaciji od 10.000,00 kuna gospodinu Hermanu Mariju predsjedniku Humanitarne udruge „Hulp en liefde“ iz Amstrdama svim poznat kao bloger humanitarni niskozemac.



Takodjer veliko hvala i dolje navedenim koji nam svakodnevno pomažu i koji su nam pružili bezgraničnu pomoć:





Frizerski salon FLUID
Renault AUTO „KREŠO“ Krapina
Krapina šped d.o.o
Vodoopskrba - gosp. Vanja Vizentin
Arabeska kava
HDS Zagreb
PMB d.o.o
DARM d.o.o
CAFFE RESTAURANT LENUCI, Zrinjevac 15, Zagreb
CAFFE BAR "LA DOLCE VITA" Kloštarska 2 Zagreb
RADIO SAMOBOR 93,00MHZ
RADIO101
RADIO Antena
AKD d.o.o Savska 31
Z1 televizija
NOVA-tv
HTV
RTL
Trgovačko društvo KUHNE&NAGEL d.o.o.
Župa i župljani sv.Mihaela u Donjoj Dubravi Zagreb
Mladi HSS-a Donje Dubrave Zagreb
TIM KABEL d.o.o. Savska cesta 103 Sesvete


Policijska uprava zagrebačka
Interventna policija zagrebačka
Policijska postaja Korčula

Članovi NK Croatia iz Švedske :
Mario Klisanin, Irena Rasic, Joso Zorica, Mladen Glozinic, Nada i Branko Sankovic, Sime Fofic, Marko Verovic, Andjelko Milic, Ivica Dugandzic, Andrija Dujmovic, Ante Katinic, Stefan Brala, Djuro Anic, Marinko Juric, Stanko Boras, Ivek Trtic, Jure Bistric i Zoran Lovric.

Caritas iz Malme- katolička crkva, molitvena zajednica(Švedska)

Frizerski salon Har sax

HKSD Croatia Helsingborg
HD Croatia Varnamo
HKD HP plitvice

Hrvatska Katolička Misija Uppsala
Hrvatska Katolička Misija Malmo
Hrvatska Katolička Misija Vaggerydg

"Članovi Društva Napredak-Malmo" iz Švedske:
Mato,Dragica,Zdenka,Anto,Remzo,Lucija,Maca,Tomić Anda, Perić Jaga, Govzan I Ljubica.

"Članovi NK Croatia Malmo:
Irena Rašić, Mila vukojević, Ante Pavlan, Ana hrstić, meri Rašić, Marija Berg, Jana Nižić.

Obitelji iz Švedske:
Vidakovic Pepica i Anda, Franjic Anto i Mara, Franjic Nikola i Vesna, Parlov Rajko i Lada, Diko Predrag i Lidija, Colak Martin i Marina, Silic Toni i Tea, Bergman Roberto i Zorica, Antolovic Adam i Jasna, Mavkota Milan i Mirjana, Celan Anda, Raso Janja, Melija, Sakic Vesna, Sefovska Ajrija, Galic Dragan i Jozefa, Papac Ivica i Nada, Gavran Blasko i Zaklina, Hadia Mario i Sanja, Gavran Pero i Ruza, Sakic Sanja, Vujica Vinko i Rosa, Dogo Davor i Ivana, Miskovic Goran i Snjezana, Celan Josip i Jasna, Lisa, Goran Tomic, Gavran Branko i Kata, Nizic Mila, Livaja Boso i Iva, Vujica Alen i Marija, Sabanovc Reuf i Hajrija, Alilovic Zeljko i Karmela, Borozan Antoneta, Nagy Viktor i Karolina, Altarak Johana,
Anic Marko, Vidaković Bruno i Višnja, Mandić Slavko i Jela, Čelan Marinko i Marija, Marčić Milan i Blagga, Vidaković Željko i Maria, Predovan Branko i Željka, Ajsan, Šiklić Zoran i Angelika, Vranješ Viktorija, Šilić Mario i Željka, Marija Šola, Mikulić Niko i Milka, Knežević Željko i Martina, Franić Mladen i Katarina, Dragica, Adriana, Antunović, Vladimir Švenda, Mario Mikulić, Mirko Županić, Knezović Jelka, Vidaković Željko i Biljana, Golić Željka, Sadika, Sućur Jelica, Čolak Barica,Čumurđić Drago, Blažević Tomo, Tomac Pero, Maroš Mijo, Filipović Koja, Serdar Ilija, Đaković Olivera, Vidović Zdravko, Malnar Marica, Jurić Stipo, Stanić Ivica, Banć Božo, Bešlić Franjo, Stanić Stipo, rašić irena.

Obitelji iz Hrvatske
Obitelj Kostanjevečki Đuro
Obitelj Miklečić Stjepan
Obitelj Kovačević
Obitelj Kostanjevečki-Marinić
Obitelj Ferk, Janko i Štefica
Obitelj Ferk Ladislav
Obitelj Švaljek Josip
Obitelj Meić, Renata i Mario
Obitelj Kezerić
Obitelj Roso, Slavica i Ivan
Obitelj Pavković
Obitelj Pujić, Irena i Davor
Obitelj Lukenda
Gđa Marija Salić
Gđa Liliana Stanić
Obitelj Rebac
Obitelj Hegedić
Obitelj Šuti i Cvetko
obitelj Novosel
Obitelj Šerkinić
Obitelj Markulin Ljija i Zdravko
Obitelj Vugić-Sakal
Gđa Aleksandra Ivanković
Obitelj Varkaš iz Splita
Obitelj Župančić iz Zagreba
Obitelj Pošta iz Zagreba
Obitelj Tegledi - Bistrović
Obitelj Delić
Obitelj Kovač
Obitelj Šakić
Obitelj Marić
Obitelj Stojanović
Gđa. Ljubica Morožin
Gosp. Miljenko Bezić
Gosp. Ivan Pokupec
Gosp. Lovro Palić
NK Dinamo Zagreb
ENCO & BAND
Dječja bolnica "Srebrnjak"

Obitelji iz Nizozemske, Australije, Njemačke, Austrije i Italije
Obitelj gosp.Marija Hermana
Obitelj gđe.Renate Kralj
Obitelj Tegledi - Bistrović
Obitelj Martić
Obitelj Tičinović
Obitelj Vuković
Anonimac (jedna mala švabica)
Obitelj Matanović i prijatelji


Nacional ZG NEWS
Vecernji list
Jutarnji List
24sata
Vijesnik
Z1-televizija
Nova-tv


sevac_jaku
choco
slatka žvakica

Mediji o Anji

RTL televizija je dana 22.02.09. objavila prilog o našoj Anji u glavnim vjestima u 18 i 30h. kompletan prilog možete vidjeti na stranicama : www.rtl.hr/index.php?cmd=show_video&video_id=1907

Večernji list je dana 03.02.09. objavio završetak humanitarne akcjavascript:%20void(0);ije "Darujmo Anji da nastavi živjeti" u svrhu kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra



Večernji list je dana 16.01.09. popratio te objavio članak o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti" u svrhu kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra



Nacional ZG NEWS je medijski popratio posjet Luke Vidovića maloj Anji



Nacional ZG NEWS je dana 12.11.08. pokrenuo humanitarnu akciju za pomoć našoj Anji



24 sata je dana 16.10.08. popratilo humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"



Večernji list je dana 16.10.08. popratio humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"



24 sata je popratio humanitarni izlet u Puli



Jutarnji list:



24 sata



Vjesnik




Z1-televizija koja je napravila prilog o Anji i emitirala ga 17.03.2007 na vijestima u 18:05h

NOVA-tv koja je napravila prilog o Anji i emitirala ga 18.04.2007 na vijestima u 12h i 17h

RADIO 101 koji je napravio prilog o Anji u emisiji REZOLUCIJA i emitirao ga 17.04.2007 od 19 do 20h

RADIO ANTENA ZAGREB koja je objavljivala svakih sat vremena na zagrebačkim vjestima dana 16.10.08. humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"

Radio RVG, Radio Antena, Radio Trsat, Radio 057 Zadar, Plavi Radio, Portal NOVE Tv, uredništvo bloga hr koji su objavili priću o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti" koja je trajala od 12 do 20 sijećnja 2009 godine

HRT je dana 05.02.2009. u emisiji "Dobro jutro Hrvatska" objavila prilog o maloj Anji i o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti"

RTL televizija je dana 22.02.2009. u glavnim vjestima u 18 i 30h objavila prilog o našoj Anji

Blogeri zahvaljujući kojima smo došli i na naslovnicu Blog.hr-a


Xportal


Jutarnji List


HVALA JUTARNJEM LISTU


Javno.hr


24sata





Hvala svima koji su upoznali Anju i pisali o njoj, kao i onima koji će tek pisati...

Kako i ti možeš pomoći?

1) Možeš uplatiti željeni iznos (prema svojim mogućnostima) na žiro-račun
Privredne banke HR4523400093111409540

čime ćeš pomoći Anjinom liječenju

Novčane iznose možete poslati i na adresu:
Anja Kostanjevečki
Ljdevita Posavskog 27 A
10360 Sesvete
CROATIA

2) Možeš objaviti post/članak o maloj Anji zajedno sa linkom na ovaj blog kako bi privukli što više ljudi i informirali javnost.

3) Možeš objaviti slijedeći banner sa linkom na Anjin blog i time iskazati svoju podršku u Anjinoj borbi za život.



<a href="http://malaanja.blog.hr" target="_blank" title="Pomozimo maloj Anji"><img src="http://img525.imageshack.us/img525/4052/bannercw8mk9.png" border="0" alt="Pomozimo maloj Anji"/></a>

O MALOJ ANJI

Dragi dobri ljudi!

Roditelji smo (mama Jasmina i tata Tomislav) djevojčice Anje Kostanjevečki stare devet godina, koja je od rođenja stopostotni invalid.
Naša malena djevojčica ima cerebralnu paralizu (oduzeta sva četiri ekstremiteta), boluje od epilepsije (oko 200 do 300 napad dnevno) i ima velike probleme sa dišnim putovima (u zadnje dvije godine preboljela je četiri upale pluća).
Naša djevojčica nije u stanju samostalno živjeti nego je 24 sata potpuno ovisna o nama te treba apsolutnu pomoć u svakoj situaciji (oblačenju, hranjenju, kupanju, sjedenju, vježanju, održavanju higijene i sl.).
Od prvog dana uključena je u sve terapijske tretmane, što preko HZZO-a što privat.
U proteklih devet godina konstantno je na anti epilepticima (zbog epilepsije) a velik broj anti epileptika ne pokriva HZZO već troškove snosimo mi sami roditelji.
Anja također koristi i velik broj invalidskih pomagala (invalidska stajalica, invalidsaka auto sjedalica, invalidska kolica, invalidsko pomagalo za kupanje i sli.) a koja tek četvrtinu pokriva HZZO a ostatak snosimo mi sami roditelji. Svako to pomagalo košta u rasponu od 5 do 20 tisuća kuna ovisi o proizvođaču i dobavljaču.
Prve četiri Anjine godine pokušali smo sami sve to financijski pokriti za što smo se morali dosta kreditno i zadužiti.
Kako Anja treba konstantnu pomoć a mi više nismo bili u financijskoj mogućnosti pružiti joj sve gore navedeno uz pomoć prijatelja Krešimira 03.01.2007 otvorili smo ovaj blog u nadi da će nam se javiti koja dobra duša koja bi nam pomogla, kako bi Anji pružili što kvalitetniji nastavak života.
U protekle godine našeg vođenja ovog bloga (našeg malog dnevnika) naišli smo na veliki odaziv dobrih ljudi koji su nam bili spremni pomoći.
Pa upravo zahvaljujući blogerima i ljudima dobre volje koji svraćaju na naš blog, našoj djevojčici vraćena je nada u bolje sutra.
Našoj djevojčici omogućena je financijska pomoć u daljnjem liječenju, kupnju invalidskih pomagala i potrebitih lijekova. U protekle godine vođenja ovog malog dnevnika uz spomenutu pomoć, blogeri su napravili i niz humanitarnih akcija za našu malu Anju iz kojeg izdvajamo : humanitarnu internet aukciju i humanitarnu akciju „Darujmo Anji da nastavi živjeti“ gdje se samo u roku devet dana sakupio potrebiti iznos od 60 tisuća kuna za kupnju drenažnog prsluka Smart Vest kako bi se Anji donekle smanjile poteškoće pri disanju.
Zahvaljujući ovom blogu a i ljudima koji nam konstantno pomažu za naš slučaj saznali su i brojni mediji koji su se i sami uključili u niz humanitarnih akcija za našu djevojčicu.

Što reći nego jedno veliko HVALA svim ljudima dobrog srca koji su nam na bilo koji naćin pomogli kao i jedno veliko HVALA onima koji će nam tek pomoći.
Nama će pomoć trebati i dalje i zato svaka Vaša novčana donacija ili pomoć u bilo kakvom obliku dobro će nam doći, kako bi našoj djevojčici pružili i dalje adekvatno liječenje.
Svima Vama koji nam pomognete na bilo koji način naša će Vam se mala Anja zahvaliti samo na jedan način a to je njezin USPJEH.

Jednu veliku dobrodošlicu na ovaj naš blog od srca Vam žele roditelji Anje Kostanjevečki!