Od danas pa u sljedećih par postova odlučili smo pisati o djeci s poteškoćama u razvoju i njihovim roditeljima. Velika većina roditelja dožive šok kad saznaju da beba koja se je rodila ima poteškoća i da nije zdrava. Nakon poćetnok šoka roditelji jednostavno ne znaju kom bi se prvo obratili i od kud prvo krenuti. Zato smo mi odlučili da kroz ovaj naš mali vodič, a temeljem prođenog iskustva koliko toliko upoznamo roditelje od trenutka rođenja djeteta s posebnim potrebama, pa njihova prava, gdje se treba obratiti za pomoć te razvojni put djeteta s posebnim potrebama.
BEBA ULAZI U OBITELJ
Kad stručnjaci priopće roditeljima da je dijete bolesno, da ima određenih poteškoća ili oštećenja u roditelja slijedi šok, krivnja, depresija, tuga, tjeskoba ili ljutnja.
Majka misli da nije uspjela a očevi nije li možda nešto u redu s njima.
Oba roditelja preispitivaju sami sebe gdje su pogriješili i što su mogli spriječiti, te traže „krivca“ za to što im se dogodilo.
U tim trenucima, roditelji proživljavaju tešku krizu te je potrebno neko vrijeme kako bi došli k sebi i prihvatili činjenicu da imaju dijete s poteškoćama u razvoju. Vrlo je važno da u tim trenucima roditelji imaju podršku obitelji i prijatelja, kao i stručnih osoba, kako bi dobili što bolji i detaljniji uvid u stanje djeteta i njegove potrebe.
Ovo je vrlo zbunjujući i stresni period za roditelje. Roditelji postaju zabrinuti za budućnost djeteta, strahuju koliko će moći pružiti djetetu te kako će se snaći u novoj situaciji i što će dalje biti. Ovome može pridonijeti i osjećaj da nedovoljno dobivaju od odgovornih stručnjaka informacije i savjeta. Iz vlastitog iskustva možemo reći da smo se sami snalazili na sve moguće načine. Valja naglasiti da su roditelji podijeljeni u tri skupine sposobnosti nositi se sa takvim problemom. Prva skupina je ona koja ima vrlo nisku toleranciju i od svoje djece s posebnim potrebama očekuju čuda i vrlo je visok rizik da to dijete doživi zlostavljanje od strane svojih roditelja. Također ova skupina roditelja nikad neće prihvatiti činjenicu da je njihovo dijete rođeno s posebnim potrebama. Drugu skupinu čine roditelji koji prihvate činjenicu da je dijete takvo kakvo je ali nikako da se pomaknu s mrtve točke i misle da će se sve srediti samo od sebe. Treća skupina je ona gdje roditelji prihvate činjenicu da imaju dijete s posebnim potrebama i tom djetetu daju ljubav, toplinu i veliku podršku. Na sve moguće načine bore se za ozdravljenje svog djeteta, ne očekuju čuda a vesele svakom malom pomaku.
Ne srame se svog djeteta i pridodaju mu veliku pažnju.
Vi dragi naši dobri ljudi sami procijenite u koju skupinu mi roditelji male Anje spadamo.
ZBOG ČEGA SE BEBA RODI S RAZVOJNIM PORAMEĆAJEM
Uzroci mogu biti različiti. Od genetskih faktora, poremećaja u kromosomima, infekcije u maternici, sredstvima ovisnosti, primarno nasljedno, komplikacije u trudnoći pa sve do da beba ostane bez kisika ili greškom doktora.
Naš slučaj je taj da je bila greška doktora. Mama Jasmina bila je bez plodne vode 12 sati i dok tata Tomislav nije došao i napravio viku i galamu doktor bi još mučio mamu Jasminu.
Rezultat svega je stanje Anje kakvo je.
KOJI SU NAJČEŠĆI OBLICI POTEŠKOĆA KOJA SE JAVLJAJU PRI ROĐENJU
Prije svega najčešće dolazi do oštećenja mozga bila teškog (koji ima Anja) ili blagog.
Zatim oštećenja kukova,ruku a ponekad i cijelog tijela.
U većini slučajeva djeca se rode i sa „zečjom“ usnom ili raznim kromosomskim oštećenjima.
Tu su još oštećenja u obliku gluhoće, slijepoće ili iskrivljene strukture kostiju.
A jedan od uobićajnih oblika poteškoća u mentalnom razvoju je i Downov sindrom, koja djeca nasljeđuju jedan kromosom više, koji koliko se zna uvijek rezultira blažim ili težim oblikom mentalne retardacije.
U sljedećem nastavku čitajte od kud prvo roditelji trebaju krenuti, koja su njihova prava te razvojni put djeteta s posebnim potrebama.
Post je objavljen 02.10.2007. u 12:15 sati.