Već ste sigurno čuli kako je Jurica Radić izjavio kako će se najvjerojatnije rušiti stadion u Maksimiru. Da, to je onaj nedovršeni stadion u čiju je rekonstrukciju od 1997 godine do sad utrošeno više oko 500 milijuna kuna. Možda tu i ne bi bilo nešto čudno, da nema paradoksa.
Zašto paradoksa. Pa zato jer bi se prvo na Kajzerici gradio stadion koji bi trebao biti gotov do 2009. godine a cijena bi mu bila 1,1 milijardi kuna. Tada bi se nogometni klub Dinamo preselio igrati svoje utakmice na Kajzericu, maksimirski stadion bi se srušio a na Laništu (već se gradi rukometna Arena) ili Kosnici (naselje kraj novog Domovinskog mosta) izgradio bi se novi stadion kapaciteta 50.000 gledatelja i stajao bi oko 150 milijuna eura.
I sad se mi pitamo da li tu ima neke logike.
Prvo, veliki novci su utrošeni u maksimirsko ruglo, a sad kad su toliki novci uloženi to ruglo žele srušit i radit novi stadion koji bi koštao oko 150 milijuna eura a dok se ne bi sagradio taj veliki, na Kajzerici bi se napravio manji koji bi koštao oko 1,1 milijardu kuna. Pa za ne povjerovati.
Mi apsolutno nismo protiv gradnje stadiona, dapače bolje da se uzdiže sportska kultura nego da su djeca prepuštena drogi,alkoholu i tome slično ali zašto toliko novaca i zašto toliko stadiona, pa nismo mi metropola koja ima 20 milijuna stanovnika. Usporedbe radi, novi olimpijski stadion u Sevilli sa kapacitetom od 60.000 mjesta i atletskom stazom koštao je 100 milijuna eura, a po mnogima najmoderniji stadion na svijetu Auf Schalke Arena stajala je 190 milijuna eura koja je osim nogometa dom i koncertima, ima 15 restorana, 35 kafića, mnogo pivnica te puno kulturnog sadržaja. Nadalje, što je sa nastavkom izgradnje sveučilišne bolnice, zatim vrtića i izgradnju ustanova za djecu s posebnim potrebama, zatim pomaganje domovima za nezbrinutu djecu, nabavka potrebite opreme u bolnicama, adekvatnog smještaja u bolnicama i još puno toga sličnog. Zar nije dosta jedan stadion a da se ostala novčana sredstva raspodjele u svrhe koje smo spomenuli. No na kraju će izgleda ipak zadnju riječ kao i uvijek imati Al Bundy (zagrebački gradonačelnik Bandić) kojem usput Zagreb puca po šavovima (urušavanje stambenog prostora u Kupskoj, pa urušavanje tla u Gračanima, pa Kerumova zgrada) koji je rekao da je protiv rušenja stadiona u Maksimiru te napomenuo da bi se odluka mogla prepustiti građanima na referendumu.
I dok političari ruše i grade stadione i prepucavaju se koliko će milijuna eura potrošiti, jedan „običan“ čovjek djeluje humano.
Naime Sanjin Strukić, fotoreporter 24 sata , zlatni je sponzor Dječjeg doma u Nazorovoj (dom za nezbrinutu djecu). Sanjin je prošle godine humanitarno izložio svojih 25 fotografija u središtu Zagreba a fotografije Hrvatske nogometne reprezentacije sa svjetskog nogometnog prvenstva snimljene lani u Njemačkoj prodavao je po 1.000 kuna i sav zarađeni novac darovao je djeci u Nazorovoj.
I na kraju, zanima nas dragi naši dobri ljudi, koja su Vaša razmišljanja i što Vi mislite o ovoj našoj današnjoj temi.
Svima veliki topli zagrljaj šalje neumorni trio!
Post je objavljen 25.10.2007. u 08:00 sati.