Marketing
Anja - mali ali snažni borac
Danas je točno 8 dana kako je naša mala princeza operirana.
Taj dan u nama je cijelo vrijeme vladao onaj osjećaj straha, strepnje i zebnje kako će sve završiti. Kako će Anja podnijeti operaciju, da li će se što zakomplicirati prilikom operacije, kako će podnijeti i da li će se Anja probuditi iz narkoze, da li će se što zakomplicirati nakon operacije. Puno pitanja i nigdje odgovora. U tim za nas jako teškim trenucima držala nas je ljubav i zajedništvo koje smo si nas troje stvorili i velika podrška naše obitelji, prijatelja i naravno naših vjernih blogera, koji su taj dan neprekidno bili sa nama u vezi i davali nam neizmjernu podršku. I to naše malo zajedništvo i ta silna ljubav koju smo si stvorili i svi ti divni ljudi, prijatelji i obitelj to sve je i osjetila naša mala princeza. Tu neizmjernu ljubav i podršku koju ima od nas roditelja ali i od svoje obitelji, prijatelja i Vas dragi naši dobri ljudi.
Jer kako je i rekla gospođa Allison majka male Petrice:koliko je lakše neke stvari podnijeti kad znaš da su uz tebe predivni ljudi (iako nama nepoznati) i koliko ti znače njihove lijepe riječi i podrške i oni ti daju dodatnu snagu da se izboriš za pobjedu nad samim sobom.
Ne možete ni zamisliti koliko smo bili sretni kad smo čuli da je operacija uspjela.
Koliko smo bili sretni kad smo je vidjeli onako na krevetiću sa infuzijom a ona nam baci onaj njezin zavodljivi osmjeh i kao da je u tom trenu tim osmjehom rekla:“Mama i tata uspjeli smo“. Znamo da je tek prva operacija iza nas ali kako se kaže prvi put je najgore.
Divno je bilo čuti doktora koji je dan nakon operacije na jutarnjoj viziti rekao kako je kritičnih 24 sata prošlo i Anja nema nikakvih komplikacija i spremna je da pođe kući na kućnu njegu. Hvala Bogu, prošlo je već 8 dana od operacije a Anja nema nikakvih komplikacija. Nije dobila ni temperaturu za koju smo se najviše bojali s obzirom na njezino stanje (epilepsija). Čak nema ni velike bolove koliko smo mi mislili. U biti ne toliko preko dana, ali na večer ju zna malo više boljeti a pogotovo kad spava. Tokom noći se zna probuditi par puta ali to nije plač nego onako više kao stenjanje ali brzo natrag zaspi. Sve u svemu nije onako strašno kako smo se pripremili da bi moglo biti. Što više, Anjica lijepo papa na žlicu i pije na šašu a mi mislili kak će biti problema i s time. Čak su se i epileptični napadi malo smanjili. Valja naglasiti da je mali borac jučer počeo sa prvim vježbicama nakon operacije.
Ujutro je prvo sa njom radila defektologica a zatim fiziotarapeut. Naravno polako i bez forsiranja, jer tek je prošao prvi tjedan od operacije.
Eto sve u svemu dani nakon operacije idu. Anjica je svakim danom bolje i nadamo se da će i tako i ostati.
Vama sad šaljemo 
pusu i do sljedećeg posta pogledajte par Anjinih slikica u gipsu slikano u kućnom ambijentu.
Post je objavljen 17.10.2007. u 08:00 sati.