Prije svega velika Hvala svima na čestitkama koje ste uputili tati Tomislavu povodom njegovog rođendana.
Današnja naša tema je nastavak sapunice oko Maksimirskog „rugla“
Naime, dok se predsjednik RH Stjepan Mesić zabavlja kome će dati mandat za sastav nove Vlade, Milan Bandić (gradonačelnik Zagreba) i njegova ekipa konačno su donijeli odluku o koncesionaru za dovršetak maksimirskog stadiona. Iako bi sve trebalo javno biti obznanjeno za nekoliko dana, procurila je vijest da će posao dobiti koncern Alpine Beau koji je dao najpovoljniju ponudu. Alpine Beau je inače gradila Allianz Arenu u Munchenu.
Rušiti će se tri tribine zagrebačkog „rugla“ (ostaje samo sjeverna) i nanovo graditi prema promijenjenom projektu Branka Kincla.
Kompletna investicija bi trebala koštati oko tri milijarde kuna.
Ovim činom propadaju sve priče oko gradnje novog stadiona o kojem smo već pričali i nogometni klub Dinamo ostaje u Maksimiru.
Time je potvrđeno ono što smo pričali, kako je uvijek zadnja riječ Al Bundya.
No kada će Al Bundy dati konačnu riječ za nastavak gradnje sveučilišne bolnice na Laništu.
Apsolutno nismo protiv za gradnju sportskih objekata ali ako se nađu novci za gradnju rukometne Arene, rukometnog doma na Sveticama, nogometnog stadiona na Kajzerici i na kraju rušenje i gradnja tri nove tribine na stadionu Maksimir onda gospodine gradonačelniče donesite konačnu odluku o nastavku gradnje sveučilišne bolnice od koje će na kraju krajeva imati svi koristi.
Sve Vas pozdravlja i grli Vaš neumorni trio!
Na postelji se tebe spominjemo,
i u bdijenjima noćnima mislimo na tebe.
Duša se naša k tebi privija,
desnica nas tvoja drži.
Dušu našu do dna poznaješ
i kosti naše ne bjehu Ti sakrite.
Ti ljubiš naše srce iskreno,
i u dubini duše nas učiš mudrostima.
Ti put naš poznaješ,
i ta Tvoja strašna ljubav prema nama granice ne poznaje.
I kad budu različita dva svijeta,
u našim srcima ćeš biti jedina meta.
I kad ova stranica jednog dana požuti,
zauvijek će ostati zapisano: Volimo Te dragi naš tata!
Sretan rođendan dragom tati i suprugu Tomislavu od srca mu žele njegove dvije princeze!
Spustio se zastor na još jedne izbore u samostalnoj Hrvatskoj.
Tri tjedna“ludila“ predizbornih kampanja je fala Bogu iza nas, jer po svemu sudeći ove kampanje su pokazale da i dalje u Hrvatskoj vlada „luda kuća“.
Nekontrolirano trošenje novaca i još što šta još jednom su obilježile ove izbore.
Međutim ono što je najtragičnije a to je da će opet biti po onoj staroj : „obećanje ludom vjerovanje“. Svake četvrte godine ista priča. Puno obećanja ali nažalost jako malo toga izrealizirano. I ove godine većina stranaka je obećavalo bolji standard, nova zaposlenja, povećanja rodiljinih naknada, punopravno članstvo u EU i NATO, veće mirovine, voda i plin u svim krajevima Hrvatske, novo obrazovanje pa sve do nekih novih poput uvođenjem novih poreza, legaliziranjem lake droge, odlučne borbe protiv kriminala te moderniziranje novih prometnica.
Ono što je najžalosnije je da i na ovim izborima ni jedna stranka u svojem programu nije imala u vidu invalide. Kako na poboljšanju novih zakona o invalidima tako ni na statusu u društvu pa sve do zdravstvenih i novčanih naknada za iste.
Jučer su „oni“ jedan dan u četiri godine bili ovisni o nama, nažalost ostalih 1459 dana ovisit ćemo mi o njima i o njihovim mrvicama. Pa sretno nam bilo koja god Vlada da dođe na vlast.
Ugodan post izborni radni tjedan želi Vam neumorni trio!
Pisali smo Vam već što sve doživjeli na indexovom foeumu kada smo otvorili topik o Humanitarnoj udruzi „Mala Anja“. Kakva smo tamo vrijeđanja, omalovažavanja i pljuvanja doživjeli. U međuvremenu zamolili smo moderatora da zaključa taj topik i da ga jednostavno makne što je i učinjeno. Međutim određenim „forumašima“ očito fali tako nešto kako bi liječili svoje osobne frustracije pa su otvorili novi topik gdje se i dalje sipa drvlje i kamenje na našu Humanitarnu udrugu, to jest prozivaju se određeni humanitarci (između ostalog i naš veliki prijatelj i čovjek velikog i humanog srca gosp. Marijo Herman) i ljudi dobre volje koji žele na bilo koji način pomoći našoj udruzi. No još bi i povjerovali da nešto sa nama ne štima, no kad se od toliko forumaša na indexu, samo njih 4-5 obrušilo na sve što je humanitarno onda tu nekaj ne štima. Ili su ljudi toliko isfrustrirani pa lijeće svoje osobne frustracije ili je po srijedi nešto drugo. No kao što smo rekli, mi idemo dalje. Iz takta nas nisu izbacile puno gorje stvari a kamoli čašica ljudi koji nemaju ni malo ljudskosti u sebi. Takvim ljudima možemo poručiti : ako stvarno želite i to Vas čini sretnim slobodno nas vrijeđajte, omalovažavajte jer nas to jače motivira da ustrajemo u našem cilju da pomognemo djeci s posebnim potrebama, jer dušu, ponos i veselje s kojim pristupamo prema toj djeci nam ne možete uzeti ni nikada uništiti. Jer dobro se dobrim vraća a zlo još više.
Svim našim dobrim ljudima koji posjećuju ovaj naš blog želimo ugodan vikend i da se lijepo odmore za predstojeći radni tjedan a i neumorni trio će Vas do ponedjeljka malo napustiti, jer nam je potreban jedan mali kratki predah od uzbudljivog prethodnog tjedna.
Do ponedjeljka i novog posta, sve Vas grli i voli Vaš neumorni trio a dok nas nema ova tri dana ostavljamo Vam par slikica za pogledat snimljenih dok je Anja boravila u bolnici.
Evo da Vam se mi konačno javimo. Jučer smo toliko bili umorni da jednostavno nismo imali snage pisat po blogu, nadamo se da nas razumijete.
Anja je odlično. Dobro se osjeća, vedra je i nasmijana. Mama Jasmina polako ide na bolje no nije se još potpuno oporavila ali oporavak će sad sigurno ići brže pošto je sad u toplini doma svog. Neumorni trio se od srca svima zahvaljuje na silnoj podršci koja nas je izvukla od silne napetosti, stresa i brige kako će se stanje sa Anjom i kasnije sa mamom Jasminom razvijati.
I nije u novcu sve kako neki „zli“ ljudi žele prikazati već i lijepa i topla riječ čovjeku znaće više od bilo kojeg novca, jer to se ni jedni novcem ne može platiti.
Eto, ovo je danas bio jedan brzinski post, a u sutrašnjem postu možete pogledati Anjine slike iz bolnice.
Sve Vas još jednom grli i voli Vaš neumorni trio i poručuje da ovakvu podršku nema nitko na svijetu, stvarno ste NAJBOLJI
Oni samostalno ne hodaju……oni samostalno ne sjede…..oni ne govore……oni su teško bolesni…….ali su uvijek vedri i nasmijani….
ANJI BOLJE, MAMI JASMINI ZDRASTVENO STANJE JAKO LOŠE
Nažalost kako nevolje ne dolaze same, upravo kad se Anja malo oporavila, sad se je stanje mame Jasmine pogoršalo. Naime preksinoć ju je počela trest zimnica, boli ju jako trbuh a i ne može ništa staviti u usta. Skoro je završila i ona na infuziji. Sreća u nesreći što je mama Jasmina 24 sata sa Anjom u bolnici tako da su se sestre pobrinule za nju (dobila lijekove za smirenje i bolove) a doktor kaže da je sve to zbog stresa, napetosti i velike zabrinutosti i došlo je jednostavno do iscrpljenosti tijela, tako da sam i ja jučer proveo cijeli dan sa njima u bolnici kako bi mami Jasmini malo olakšao.
Nadam se da će se i moja „velika“ princeza brzo oporaviti i da će uskoro njih dvije kući.
Anja je dakle svakim danom sve bolja i konačno smo dobili potvrdu da ima bakterijsku upalu pluća i ako današnji novi nalazi pokažu da je terapija sa antibiotikom bila uspješna, Anja bi mogla sutra ići kući.
Mogu Vam reći da sam i ja pomalo na izmaku snage ali se ne dam jer moram biti jak za njih dvoje. Jučer sam baš mami Jasmini rekao da će se Anja sad oporaviti a nas dvoje ćemo završiti na infuziji pa će Anjica nama dolaziti u bolnicu u posjete (ha-ha-ha). Malo humora ne škodi.
I iako u sto briga i na izmaku snage, ja sam i jučer uspio sve dogovoriti (putem telefona, blaženi mobiteli) s sponzorom koji će sponzorirati proslavu svetog Nikole za sve naše mališane u udruzi prigodnim darovima (novčanim i slatkim paketićima) a koja će se održati kao što rekoh u prostorijama naše Humanitarne udruge 01.12.2007. godine s početkom u 11h koju će i neki novinski mediji popratiti.
Dakle, razno razni „forumaši“ znajte da ste me svojim pljuvanjem, vrijeđanjem i omalovažavanjem naše humanitarne udruge samo još više „napalili“ i stvorili u meni i u mojim članovima još jači inat da uspijemo u našem zacrtanom putu.
Vama dragi moji dobri ljudi velika hvala na silnoj podršci a pogotovo onima koji su komentirali prošli post, jer komentiranjem ste digli glas da ne treba više šutjeti i da ovo društvo treba znati da i djeca s posebnim potrebama i njihovi hrabri roditelji imaju pravo na život i jedno velika hvala od članova udruge svim blogerima (posebno Allison-Petrinoj mami i ribica) koji su uplatili svoje novčane donacije našoj udruzi a mi se nadamo da će Vam jednom i naša djeca moći reći HVALA.
I za kraj, prošli post i komentare ostavljamo još malo kako bi ih i dalje posvetili svoj djeci u Hrvatskoj s posebnim potrebama i njihovim hrabrim roditeljima!
Sve Vas grli i još jednom svima zahvaljuje na silnoj podršci Tomislav tata male princeze Anje!
Današnji post posvećen je SVOJ DJECI U HRVATSKOJ S POSEBNIM POTREBAMA I NJIHOVIM HRABRIM RODITELJIMA a inspiriran jednom neugodnom situacijom od prije neki dan na indexovom forumu te jednim pozitivnim komentarom naše drage blogerice kinky
Već dvije godine članovi smo na destke različitih foruma po internetu. Već skoro godinu dana pišemo i vodimo ovaj naš blog a zadnjih pola godine smo aktivni i na indexovom forumu
U tih dvije godine našeg forumaškog i godinu dana blogerskog „staža“ nailazili smo na svakakve ljude odnosno forumaše ili blogere.
Nigdje ni na jednom forumu pa ni tako ni na našem blogu nismo doživjeli ovo što smo doživjeli neki dan na forumu indexa.
Kada smo prije otprilike mjesec dana osnovali našu Humanitarnu udrugu o kojoj smo dosta pisali na našem blogu odlučili smo otvoriti forumaški topić na indexu Pomozi i Ti Humanitarnoj udruzi "Mala Anja" pošto imamo jako puno prijatelja na indexu a neki su i članovi naše udruge.
I sve je bilo krasno, dok se neki dan na tom našem topiću nisu počeli pojavljivati „forumaši“ koji su počeli pljuvat, vrijeđati i omalovažavati našu udrugu.
Znam reći ćete svi, da svugdje na forumu ima svega i svačega i da je forum otvoren za sve.
To je točno. No stoji činjenica da u ovih dvije godine našeg staža, na razno raznim forumima i njihovim topićima, susretali smo razno razne „forumaše“ koji su radili sve i svašta no kada bi se otvorio neki humanitarni forum ti „forumaši“ su imali ipak malo poštovanja i dostojanstva pa su izbjegavali takve topiće (humanitarne).
Najžalosnije u svemu tome što se ti „forumaši“ kriju iza svog nick imena.
Mi na kojem god da smo forumu uvjek smo bili nick imena malaanja iza kojeg se zna tko stoji, a stoji obitelj Kostanjevečki.
I ti tzv „forumaši“ došli su vrijeđati, omalovažavati i pljuvati našu udrugu i sve ljude dobre volje koji pomažu našoj udruzi. Govore da smo mi samo „žicari“ love i da ne postoji nikakva udruga nego pojedinci koji žele imati koristi od svega toga. Žao nam je samo da ne možete pročitati kakve su nam sve „gnjusne“ riječi govorili jer je „moderator“ na indexu pravovremeno reagirao i izbrisao te „gnjusne“ riječi te banirao te pojedince.
Vratio bi se malo unatrag. Prije 6 godina moja supruga i ja imali smo „normalan“ život.
Obadvoje smo radili, imali svoju kuću, uštedjeli nešto novaca i čekali sretno bebu.
I umjesto da nastavimo „normalno“ živjeti i veseliti se našem djetetu nama se dogodilo to što se dogodilo (greška doktora prilikom majčinog poroda).
I ne samo to, ubrzo nakon poroda mama Jasmina je ostala bez posla.
Četiri godine smo šutjeli. Potrošili svu našu ušteđevinu i podizali puno kredita samo kako bi našoj Anjici osigurali kakav takav normalan život.
Nitko nam nije ništa poklonio ili dao i sve što smo stekli, stekli smo zahvaljujući svojim radom. Hrvatski sam branitelj koji je sa 19 godina otišao u rat a od ove naše Države dobio sam samo spomenicu Domovinske zahvalnosti i povlasticu koju su kasnije ukinuli.
I kad nam je bilo najteže i kada smo ispucali sve mogućnosti naš prijatelj – bloger rekao nam je da sve stavimo na blog pa možda će se naći koja dobra duša da nam pomogne.
I što je na kraju ispalo, znate i sami. Toliko podrške, toliko pomoći, toliko dobrih ljudi koji su Vam spremni pomoći na svakakve načine.
Danas naša Anja ima sva potrebita invalidska pomagala, danas Anja može ići na sve potrebite rehabilitacije, danas Anji možemo priuštiti sve skupocjene lijekove, sva potrebita liječenja, za Anju se čulo u svim medijima, za Anju su organizirane razno razne akcije i aukcije, danas Anja ima sve zahvaljujući upravo Vama (choco, slatka žvakica, kvadar, malena, kinky, 012 station,mušica igle, ševac jaku, ribica….………i sad da ne nabrajam sve), zahvaljujući svim našim prijateljima i poznanicima, zahvaljujući našim velikim dobrotvorima obitelji Šilić iz Švedske te našeg velikog prijatelja i humanitarca velikog srca gospodina Marija Hermana(niskozemac) iz Amsterdama.
Ako smo nekog izostavili nije bilo namjerno.
A znate koliko djece s posebnim potrebama i njihovi hrabri roditelji nemaju ovakve mogućnosti? Znate li da ovo što mi pišemo vezano za Anju (24 satna borba) proživljava masu roditelja i njihova djeca? Sva djeca zahtijevaju pažnju svojih roditelja ali djeca s posebnim potrebama zahtijevaju puno više. Odlasci na svakodnevne vježbe, razno razne terapije, snalaženje na razne načine pri kupovanju invalidskih pomagala (koje kod nas u Hrvatskoj jako puno koštaju a primanja su jako mala), snalaženje pri kupnji skupocjenih lijekova, odlasci na razno razne rehabilitacije a da ne spominjemo pomaganje prilikom kupanja, odijevanja i oblačenja.
U većini slučajeva takva djeca ne govore, pa roditelji moraju dobro procijeniti što je njihovom djetetu kad plaće, kod kojeg doktora ga treba odvesti. Ta djeca ne hodaju, pa su im roditelji jedini oslonci. Ponekad ti hrabri roditelji moraju istovremeno biti i pedijatri i doktori i pravnici i sociolozi a k svemu tome moraju biti i roditelj. Također velika većina tih roditelja odlazi na psihičke terapije jer ta borba koja neprekidno traje proživljava svoje velike traume i stresove a ponekad u obitelji dolazi i do raspada braka.
I onda mi roditelji naše male princeze nismo bili „sebični“ već smo osnovali sa ljudima dobre volje humanitarnu udrugu kako bi se i tim roditeljima pomoglo. Nismo bili sebični kako su nam među ostalim i ti „forumaši“ govorili i nismo svoje sponzore, donatore i ljude koji nam pomažu zadržali samo za sebe, već smo dali priliku da se kroz udrugu pomognu tim hrabrim roditeljima koji proživljavaju sve isto što i mi 24 sata dnevno.
Roditelji koji kao što je rekla naša blogerica kinky u jednom svom pozitivnom komentaru, drže svoju djecu kao malo vode na dlanu.
I onda takvi „forumaši“ pljuju, vrijeđaju i omalovažavaju udrugu, a nisu ni svjesni da ne pljuju, vrijeđaju i omalovažavaju samo udrugu nego i sve ljude dobre volje koji su voljni pomoći na bilo koji način pa makar bilo to i lijepom riječju podrške jer tim hrabrim roditeljima i to puno znači. Tim činom uništavaju sve dobro i lijepo što su blogerice poput choco i slatka žvakica samoincijativno pokrenule akciju i aukciju za pomoć našoj djevojčici i time pokrenule svu lavinu, lavinu koja nas je odvukla do te mjere na kojoj smo sad i na kojoj se ne mislimo zaustaviti. Da li ti „forumaši“ znaju da nama pomažu ljudi koji su bez posla (čovjek koji nam je izradio web stranicu), da nam pomažu ljudi kojima je još teže jer su izgubili svoje dijete (Stelina i Petrina mama), ljudi koji su samohrani roditelji, ljudi koji djeluju humano već 35 godina (gospodin Herman) i još na desetke takvih primjera. E, da oni pljuju i na to. Mi nikada nismo ni na što nekoga prisiljavali, ljudi su dragovoljno sami pomagali.
Mi danas u udruzi imamo sedmero djece s posebnim potrebama (Franka, Leonarda, Anja, Luka, Lovro, Andrej i još jedan Luka) a nadamo se kako će udruga rast da ćemo imati i još više. Svima njima i njihovim hrabrim roditeljima je neophodna pomoć ali tim divnim ljudima i njihovoj djeci s posebnim potrebama ponekad je dovoljna i topla riječ podrške kako bi im se vratio osmijeh na lice.
Znali smo kad smo osnivali udrugu da ćemo imati trnovit i težak put ka zadanom cilju.
Da će biti svakakvih podbadanja i spuštanja kojekakvih „kajli“ kako ne bismo uspjeli, ali da nas pljuju, vrijeđaju i omalovažavaju e to nećemo sigurno dopustiti.
Onome komu smeta naš rad, ne mora nas podržavati ali vrijeđati i omalovažavati nas stvarno ne može.
Jer ti hrabri roditelji su prije svega ljudi a ta djeca s posebnim potrebama su prije svega djeca, djeca koja imaju pravo na kakav takav normalan život.
Ovih dana dobivam jako puno mailova podrške da ne posustanemo i da zanemarimo te zle „forumaše“ jer previše ima ljudi koji su voljni pomoći na bilo koji način.
Ovim javnim putem im poručujem da sigurno neću odustati ni ja ni moja obitelj a ni Humanitarna udruga, jer upravo zbog takvih ljudi mi izlazimo još jači, u nama se budi još jači inat i prkos da ustrajemo u svojemu cilju, jer dosta smo šutjeli, dosta smo bili zanemareni u ovom našem društvu i treba konačno dignuti glas da i mi postojimo i da i mi i naša djeca s posebnim potrebama žudimo za osmjehom na licu.
Ovaj post nije pisan samo za našu malu Anju, ovo je post za sve male Anje diljem Hrvatske, ovo je za Lovru, Luku, Leonardu, Franku, Andreja i Luku ovo je za njihove hrabre i ponosne roditelje ali ovo je i za sve dobre ljude koji nam pomažu.
Ovo je post koji je pisan iz dubine duše i svim srcem a i ujedno i poruka onima koji nas ne podržavaju da ih mi ne prisiljavamo na ništa ali ih od sveg srca zamoljavamo da nas ne pljuju, vrijeđaju i ne omalovažavaju a oni koji nas podržavaju poručujemo da nam je i lijepa i topla riječ podrške od velikog značaja.
Jer biti dijete i roditelj jako je teško ali biti djete s posebnim potrebama i roditelj takvog djeteta još je teže.
Na kraju ovog posta, zahvaljujem se svima koji su izdvojili malo vremena i pročitali ovaj post a pogotovo onima koji su ostavili i svoj komentar.
Tomislav tata od male Anje!
Danas sam cijeli dan proveo sa svojim dvjema princezama i mogu Vam reći da je bilo predivno i vrijeme nam je brzo proletjelo.
Anja je danas puno bolje. Nema temperaturu, nije razdražljiva i plačljiva. Nogice da super razgibavati i nije više iritabilna. Puno smo se igrali i djeluje jako vedro i veselo.
Doktor je danas ipak napravio još jedan pregled i sutra na viziti ćemo znati da li je bakterijska ili virozna upala pluća. No i doktor kaže da mu Anja danas jako dobro izgleda a u srijedu će ponoviti nalaze i ako bude sve u redu Anja bi već u srijedu popodne mogla ići doma, no pričekajmo još malo.
Suznih očiju sam ih ostavio ali to su i ujedno suze radosnice znajući da je mojoj princezi puno bolje.
Eto, ja Vam se od srca zahvaljujem što nas konstantno podržavate a i mama Jasmina i naša mala princeza šalju Vam isto puno toplih zagrljaja zahvale.
Podsjećam vas još jednom da sutra izdvojite malo vremena i pročitate jedan „eks“ post, post posvećen svoj djeci Hrvatske s posebnim potrebama i njihovim hrabrim roditeljima a inspiriran jednom neugodnom situacijom od prije neki dan na jednom poznatom forumu.
I ne zaboravite upaliti svijeće večeras za počast poginulim herojima u obrani Vukovara te na siiećanje svih poginulih u domovinskom ratu.
Sve Vas grli Tomislav tata od male Anje!
Eto, prije nekih petnaestak minuta sam se vratio iz bolnice. Anjica je relativno dobro.
Ni danas nije imala temperaturu. Također primila je kuru antibiotika, no danas nisu radili nikakve pretrage a neće ni sutra, već žele vidjeti kako će se ponašati nakon provedene kure antibiotika. Što se tiče oteklina na desnom koljenu i desnom zglobu noge i dalje je toplo - hladno, ujutro je u redu a tokom dana natekne da bi na večer čak i malo poplavilo, no doktori kažu da nije za sad ništa još zabrinjavajuće, ali ako će se to kroz par dana i dalje pojavljivati napravit će ispitivanje kostiju, mada i mi i oni vjerujemo da je to samo reakcija na operaciju i skidanje gipsa, jer 4 tjedna noge su bile u gipsu u jednom položaju.
Danas je čak i u više navrata dala mami Jasmini da ju izvježba, pa stvarno mislimo da je to samo reakcija.
Tokom dana super je i jela i vidi se da joj paše što je mama Jasmina s njom 24 sata, jer kako se kaže mama je mama.
Što se tiče spavanja, danas je manje spavala jer su je malo iziritirali što su joj aspirirali pluća, a i rukica na kojoj ima branilu (primanje infuzije) malo joj je otekla pa su joj sestre stavile na drugu rukicu. No usprkos svemu, Anja je pravi borac i uvijek je vedre i pozitivne naravi.
Valja napomenuti da su svi na odjelu jako uljudni tako da nemamo nikakve zamjerke na doktore ni na medicinsko osoblje.
Prije nego što sam otišao, Anja se lijepo najela, dobila svu potrebitu terapiju i otišla polako na spavanje.
Nadam se da će i anja i mama Jasmina imati mirnu i laku noć i ja im to od srca želim.
A Vama dragi naši dobri ljudi, i dalje velika, velika hvala na silnoj podršci koju nam pružate.
Naravno da ću Vam i dalje pisati novosti kakvo je trenutno stanje sa Anjicom.
Do novih vijesti sve Vas grli Tomislav tata od Anje.
P.S. Molio bi sve prijatelje i blogere koji nas svakodnevno prate i daju nam ogromnu podršku da izdvoje 5 minuta i u ponedjeljak pročitaju jedan nazovimo ga „eks“ postom, post koji je posvećen svoj djeci u Hrvatskoj s posebnim potrebama i njihovim hrabrim roditeljima a inspiriran jednom neugodnom situacijom od prije neki dan na jednom poznatom forumu.
Hvala.
Evo samo da Vas obavijestim da sam se maloprije vratio iz bolnice.
Anjino stanje je sljedeće. Dakle, tokom dana napravljene su još jednom krvne pretrage i ustanovljeno je da Anja ima upalu pluća sa žarištem na desnoj strani.
Dobila je i prvu kuru antibiotika preko infuzije. Vidjeti će se do ponedjeljka kako će organizam reagirati i da li će se upala povući. Jedino što još ne znaju da li je virusna ili bakterijska upala, no napraviti će se nova pretraga u ponedjeljak pa ćemo vidjeti kako je i što je a do tada mora proći kuru koju sad prima.A što se tiče desne nogice (upaljeno koljeno i otečen desni zglob) to je sve reakcija na operaciju i skidanje gipsa, no zlu ne trebalo napravit će se i kontrola kostiju ako otekline ne splasnu. Također, iritabilnost, razdražljivost i plačljivost povezana je sa upalom pluća i oteklinama na nogicama tako da se nažalost ovaj put sve skupa povezalo, a to je najviše doktore i nas roditelje jako zbunjivalo, jer nismo znali što ju boli. Bitno od svega da se otprilike saznalo koji je najveći uzrok takvom Anjinom stanju.
Valja napomenuti da Anja i dalje nema temperaturu, da više nije toliko razdražljiva i plačljiva te da su i otekline na nogicama polako u opadanju.
Tokom dana Anja i mama Jasmina prebačene su u zasebnu sobu (apartman) tako da sam i ja konačno mogao biti sa njima (do sada sam mogao samo vidjeti Anju preko prozora) a i Anjica si je konačno u miru odspavala sat vremena.
No najbitnije od svega, da je mama Jasmina sad konstantno 24 sata uz Anju.
Također zbog novonastale situacije morali smo otkazati planiranu rehabilitaciju u Varaždinskim toplicama (19.11.) a za novi termin ćemo se dogovoriti kad se situacija sa Anjicom smiri.
I za kraj, ovim putem se od srca zahvaljujemo gospodinu Hermanu Mariju iz Amsterdama i njegovoj obitelji koji su INZISTIRALI da sve bolničke troškove vezane uz Anjino liječenje (prije svega smještaj i boravak mame Jasmine uz Anju) snose i plaćaju oni. Gospodine Marijo, Velika hvala Vama i Vašoj obitelji na neiscrpnoj podršci koju nam Vi i Vaša obitelj pružate.Također velika, velika hvala svima Vama koji nam konstantno pružate podršku a do novih vijesti jedan veliki topli zagrljaj šalje Vam tata Tomislav.
Obavještavamo sve naše prijatelje i blogere, koji nas svakodnevno podržavaju da se našoj Anji noćas stanje pogoršalo i da je ostala u zaraznoj bolnici.
Za sad ono što se zna da ima laganu upalu pluća, upalu desnog koljena i desnog zgloba noge a sumnja se još i na viroznu bakteriju te menigitis.
Kad obavimo prve pretrage znati ćemo nešto više.
Javimo se čim nešto saznamo više.
Još jednom velika hvala svima koji su uz nas!
Pula. Grad poznat po svojoj raskošnoj istarskoj ljepoti. Grad poznat po svojoj starorimskoj kulturi (Pulska arena). Grad poznat po velikom brodogradilištu „Uljanik“. Grad poznat po prvaku u boksu (Stipe Drviš). Grad poznat po svjetskom poznatom ortopedu Stanislavu Peharcu. Grad poznat po ljudima dobre volje (u tom gradu smo stekli jako puno prijatelja). Grad u kojem se osjećamo kao u svom drugom domu.
Ovih dana je taj grad poznat još po nečem. Poznat po najstrašnijem „masakru“ u novijoj povijesti Hrvatske. Damir Voškion pulski „monstrum“ u četvrtak 08.11. pobio je svoju obitelj. Oca Renata, brata Deana, njegovu suprugu Natašu i njihovo dvoje djece 7-godišnju Karlu i tek dva mjeseca starog Maura. A samo dva sata prije tog stravičnog zločina par ulica dalje mi i naši prijatelji Marijo, Đurica, Teofik, Paul raspravljali i razgovarali kako pomoći djeci, kako što više humano djelovati da sva naša djeca s bilo kakvim potrebama imaju što bolju budućnost. Nažalost jedan „monstrum“ sve te naše snove uništi u trenu.
Ili kako bi naš prijatelji i bloger Đurica rekao : „ Nakon ovakvog „monstruoznog“ ubojstva, jednostavno vidim svu uzaludnost pokušaja da ovaj svijet napravimo što boljim za našu djecu, jer nažalost „monstrumi“ su došli do tog stadija da ubijaju djecu u kolijevkama i koliko onda vrijedi naš moral i zar očekivati neki pomak kad je sve otišlo kv….“!
Da dragi naš prijatelju, čemu svi silni pokušaji da ovaj svijet napravimo što boljim za našu djecu. Čemu toliko humanitarnih akcija, aukcija, koncerata i dobrotvornih priredba kad jedan „manijak“ i „monstrum“ uništi sve u trenu. Što su mu skrivili 7-godišnja Karla i dvomjesečni Mauro, koji još nisu ni probali što znači život.
Nakon toga se stvarno pitamo da li je sve stvarno otišlo kvr……
A onda opet se zapitamo: pa zar jedan „monstrum“ ubojica može uništiti sve što se godinama radi za boljitak naše djece. Zar pojedinac ili nekolicina suludih pojedinaca može nadvladati većinu ljudi koji su ipak spremni humano djelovati.
Naravno da ne. Kada pogledamo sve te divne ljude koji posjećuju naš blog to nam budi nadu da svijet usprkos pojedinim „monstrumima“ nije tako crn.
Kada pogledamo sve silne humanitarne akcije, sve humanitarne koncerte, dobrotvorne priredbe, vidimo da u njima još uvijek ima ljudi dobrog i plemenitog srca, koji upravo takvim akcijama koje organiziraju daju potvrdu da svijet nije otišao kvr……
I baš ovih dana kada nam je bila poljuljana vjera u humanost, naletjeli smo na indexov forum na naslov BOČICA NADE.
O čemu se zapravo radi. Niz umjetnika različitih profila pod nazivom „Radionica snova“ pokrenula je hvalevrijednu humanu akciju „Bočica nade“ za djecu oboljelu od raka.
Sama akcija potekla je iz SAD-a pod nazivom „Bottles of Hope“.
Bočice su svoj naziv dobile tako da je jedna gospođa koja je umjetnik u radu s polimernom glinom nakon kemoterapije uzela bočice lijekova, ukrasila ih i podijelila ostalim pacijentima kao znak pažnje i simbol nade.
I naši umjetnici pod nazivom „Radionica snova“ početkom godine krenuli su u izradu „Bočica nade“ koje ukrašavaju polimernom masom u veselim i zanimljivim uzorcima i bojama a unutar svake bočice nalaziti će se papirić s različitim porukama nade za dijete i te bočice dijeliti će se djeci oboljela od raka 15.veljače 2008 godine povodom „Nacionalnog dana djeteta oboljelog od malignih bolesti“.
Do sada je održano nekoliko skupnih radionica u Samoboru, Trogiru, Makarskoj, Pitomači, Splitu, Zagrebu, Kninu, Brelima a najavljene su i u drugim gradovima.
Također bočice izrađuju i pojedinačno a valja napomenuti da će se ovoj hvalevrijednoj, plemenitoj i humanoj akciji odazvati i naša Humanitarna udruga „Mala Anja“.
Ako se i Vi želite uključiti u izradu ovih bočica sve informacije možete pogledati ovdje
I da upravo ova „BOČIC NADE“ u nama budi i vrača vjeru i nadu da svijet nije otišao kvr….
Da malobrojni pojedinci ne mogu nadvladati većinu, većinu kojoj je na prvom mjestu plemenitost i humanost.
I sad na kraju pitamo Vas dragi naši dobri ljudi što Vi mislite, da li je svijet stvarno otišao kvr….ili još uvijek ima nade i vjere u bolje sutra?
Još jedan vikend je iza nas. Nekome je bio radan a nekome slobodan, no u svakom slučaju nadamo se da ste se bar malo odmorili za novi radni tjedan koji je pred Vama.
Nama uz našu Anjicu svaki dan pa tako i vikend proleti u trenu.
Nakon skidanja gipsa sa Anjinih nogica ponovo se moramo privikavati na nov režim.
Anja je sad jako osjetljiva, dosta je razdražljiva i plačljiva. Smeta je svaki dodir.
Smeta je svako presvlačenje i dosta je osjetljiva na odjeću.
Nadamo se da je to samo privremena faza, mada je i doktor rekao da će se Anja tako osjećati pet do deset dana dok se ponovo ne privikne.
Zbog pojačane razdražljivosti, Anja ima i pojačane intenzivnije epy napadaje, no nadamo se da će se i oni smanjiti kad više ne bude toliko osjetljiva.
Sve u svemu borimo se i mi i Anja i nadamo se da će ova prolazna faza brzo proći.
Nadamo se da će joj i rehabilitacija u Varaždinskim toplicama itekako pomoći.
Odlazak u Varaždinske toplice predviđen je za idući ponedjeljak (19.11.) gdje će Anja i mama Jasmina biti smještene narednih 21 dan.
I za kraj današnjeg posta, pogledajte par slikica snimljenih u prostorijama Humanitarne udruge „Mala Anja“.
Ostale slike kao i novosti oko rada udruge i akcije koje udruga planira, pogledajte na našoj web stranici
Danas slijedi kratki rezime našeg jednodnevnog boravka u Lovranu i Puli u četvrtak 08.11.
U kliniku Lovran smo stigli negdje oko 11h. Prvo smo posjetili sestre na odjelu (gdje je Anja boravila kad je bila na operaciji) a zatim smo se spustili u ambulantu gdje je bila poprilična gužva.Predali smo papire na šalteru i spremili se na malo poduže čekanje.
No ljubazna sestra koja radi u ambulanti doktora Mileusnića kad je vidjela Anjicu odmah nas je primila preko reda. Kad smo ušli u ambulantu, doktor nas je sa Anjom poslao u gipsaonu na skidanje gipsa.
Samo skidanje gipsića sa Anjinih nogica nije trajalo dugo i sad smo prvi put vidjeli rezove na nogicama. Anja je bila dosta plačljiva jer je osjetila svaki dodir. Došao je i doktor te nam ukratko sve ponovio što je radio prilikom operacije.Potom je pregledao Anju i rekao da je sve u najboljem redu, rezovi su zacijelili, no objasnio nam je da će prvih nekoliko dana Anja biti dosta osjetljiva jer će ju smetati svaki dodir, no da će se sve brzo smiriti i ući u normalu i da možemo s njom normalno vježbati.rekao nam je da je kontrola za 6 mjeseci i da ćemo se onda dalje dogovarati za operaciju kukova.
Također je napisao preporuku za neophodnu rehabilitaciju koju smo mi dogovorili u Varaždinskim toplicama za 19.11.
Sve u svemu Anja je to sve dobro podnijela i nakon što smo podigli papire, negdje oko 13h zaputili smo se za Pulu gdje su nas očekivali naši prijatelji. Iako nismo planirali ići za Pulu sve se okrenulo u par dana, jer je gospodinu Mariju Hermanu predsjedniku Humanitarne udruge „Pomoć i ljubav“ iz Amsterdama umrla majka u Puli i to je bio i više nego veliki razlog da obiđemo našeg velikog humanog dobrotvora i velikog prijatelja.
U Pulu smo stigli negdje oko 14h. Svaki susret sa gospodinom Marijom u nama se miješa emocija veselja, radosti i suza radosnica.Takve emocije mogu se usporediti još samo pri našim susretima sa našom obitelji Šilić Željke i Maria iz Švedske.
Ne moramo Vam ni govoriti kako nas u Puli uvijek dočekaju naši prijatelji i možemo Vam slobodno reći da se tamo osjećamo kao u svom drugom domu.
Svaki naš dolazak u Pulu prigoda je da se vidimo i sa predsjednikom Humanitarne udruge „Pomoć i ljubav“ iz Pule gospodinom Teofikom Starčevićem te gospodinom Đuricom članom udruge Celijakije i udruge Naša djeca. Razgovori sa njima su uvijek korisni a pogotovo kad razmjenjujemo iskustva u radu Humanitarnih udruga.
Veliko zadovoljstvo nam je i to što smo upoznali i suprugu gospodina Marija, jednu predivnu i divnu ženu koja je ovom prigodom (smrtni slučaj) doputovala u Hrvatsku.
Oko 18h krenuli smo polako za Zagreb. Sami rastanak sa tim divnim ljudima je uvijek pomalo tužan, no veseli nas činjenica da ćemo se ubrzo ponovo čuti i vidjeti sa svima njima.
Negdje na pola puta prema Zagrebu, naši prijatelji javili su nam za stravičan događaj koji se zbio u Puli (peterostruku ubojstvo suludog „monstruma“) netom kako smo mi otišli iz Pule, i to u samoj blizini kuće gospodina Marija Hermana.
U Zagreb smo stigli oko 21h. Anja je dobro podnijela put, no samo spremanje za odlazak na spavanje Anjicu je ponovo sve iritiralo tako da je dosta plakala no ipak se na kraju smirila ali nam i nagovijestila da će ovi prvi dani nakon skidanja gipsa proteći u velikoj dozi privikavanja, no nadamo se da će Anjica i to vrlo brzo prebroditi jer je milijun puta dokazala da je veliki i hrabri borac.
Do novog posta velika pusa i veliki zagrljaj od neumornog tria!
Danas u ranim prijepodnevnim satima odlazimo sa Anjom na kontrolni pregled u kliniku Lovran a ujedno i na skidanje gipsa. Četiri tjedna je dakle iza nas a i Anjica će se konačno osloboditi „oklopa“.
Poslijepodne ćemo iskoristit za posjet našim dragim prijateljima u Puli a povratak za Zagreb predviđen je u ranim večernjim satima.
Svima veliki i topli zagrljaj od neumornog tria a izvješće iz Lovrana i Pule čitajte u našem sljedećem postu!
Nedjelja.Nakon malo podužeg spavanja dižemo se i otvaramo prozorske žaluzine i dok polako zrake stidljivog sunca ulaze u sobu, onako sneni pogledamo van kroz prozor kad ono šok.
Netko je oblijepio sve rasvjetne stupove u ulici promiđbenim predizbornim plakatima.
Onako sneni ne možemo vjerovati. Dok „obični“ljudi spavaju snom pravednika, netko si je dao truda i cijelu noć obljepljivao predizborne plakate. Doslovce si je dao truda, jer ne da je obljepljivao svaki četvrti ili treći stup nego svaki ama baš svaki. Svaka mu čast.
Odlazak na prijepodnevnu nedjeljnu misu kroz „aleju“ predizbornih plakata bilo je više nego smiješno, jer imali smo osjećaj da će u svakom trenutku netko iz stupa iskočiti i reći : glasaj za nas, glasaj za boljitak Hrvatske. I taman kad smo pomislili da smo našli mir u Božjoj kući, svećenik u svojoj uobičajenoj propovjedi počinje spominjati izbore i upozorava ljude da paze za koga će glasati, jer o ljudima ovisi sudbina Hrvatske u sljedeće 4 godine.
E pa stvarno se čovjek ne može ni okrenuti a da ne čuje o izborima a da stvar bude gora, mi se ponovo moramo vratiti kući kroz „aleju“ predizbornih plakata.
Dolazimo doma, palimo tv i radio a kad ono na tv-u predizborne reklame a na radiju puštaju se razno razni skečevi predizbornih kampanji. No nazdravlje.
I onda misliš, ajd sjest ćemo malo za kompjutor da se malo relaksiramo i da vidimo što ima novog i zanimljivog kad ono koju god naslovnicu otvoriš prve teme su IZBORI.
Otvoriš net, otvoriš index, otvoriš blog…..itd svagdje izbori, izbori, izbori.
I onda se čovjek malo zamisli. Jednostavno se bojiš drugo jutro otvoriti frižider da uzmeš mlijeko jer dok si ti spavao netko ti se ušuljao u kuću i cijeli frižider iznutra ti oblijepio predizbornim plakatima.
I naravno da stvar doživi svoju kulminaciju, danas kad otvorimo naš blog da pročitamo riječi podrške koje nam svakodnevno pišete, osvanut će post s naslovom „Predizborni plakati u frižideru“.
Znaći i neumorni trio je pokleknuo pred aktualnim događanjima u Hrvatskoj
Dragi naši prijatelji, znanci, blogeri i blogerice, s oduševljenjem Vam priopćavamo vijest da je Humanitarna udruga „Mala Anja“ krenula sa radom.
Prije svega veliko hvala svima onima koji su pomogli oko same pripreme i konačne realizacije a ponajviše gospodinu Hermanu Mariju predsjedniku Humanitarne udruge „Pomoć i ljubav“ iz Amsterdama te gospodinu Robertu, alfi i omegi za izradu web stranice udruge.
Humanitarna udruga imati će jasan cilj, a to je pomoći roditeljima i djeci s posebnim potrebama (cerebralna paraliza, psihomotorička retardacija i epylepsija) bilo savjetodavno, materijalno i novčano.
Udruga je osnovana 16.09.2007. godine a pravno registrirana 12.10.2007.godine i sa tim danom udruga stječe svojstvo pravne osobe.
Za početak, udruga je krenula u akciju promoviranja udruge na svim medijima tako da nas uskoro možete vidjeti u svim našim dnevnim novinama i televiziji a u pripremi su i par radijski emisija.
Udruga se također može pohvaliti da smo u kratkom periodu uspjeli pridobiti neke vrlo istaknute firme kao potencijalne sponzore i donatore. Prije svega, IBM predstavništvo za Hrvatsku, Siemens, Ericson Nikola Tesla, Splitska banka……
Također su u izradi promotivni materijali (majce, kape, kalendari i slič.), te razne akcije povodom Sv. Nikole i Božića gdje će udruga u svojim prostorijama pripremiti prigodni program za svoje mališane.
U pripremi je i velika humanitarna roštiljada te veliki humanitarni koncert koji će se održati iduće godine gdje bi sav sakupljeni prihod išao na žiro račun udruge u svrhu pomoći djeci s posebnim potrebama za kupnju potrebitih invalidskih pomagala te nabavku lijekova i liječenja djece koje boluju od cerebralne paralize.
No da sad ne duljimo sve informacije oko rada udruge i planirane akcije možete pogledati na našoj web stranici humanitarnaudruga-malaanja
Na stranici će te uvijek saznati najnovije vijesti a poglavito za akcije koje udruga planira.
Nadamo se da će te se i Vi dragi naši dobri ljudi, uključiti na bilo koji način u potpomaganju naše Humanitarne udruge kako bi što više pomogli djeci s posebnim potrebama, jer i ona su prije svega djeca, djeca koja imaju pravo na život.
U nadi da ćete na našoj web stranici pronaći nešto što će zaokupiti Vašu pažnju i da odlučite na bilo koji način pomoći našoj udruzi, neumorni trio Vam se od srca zahvaljuje!
Anjin 7 ročkas 05.02.2010.
javascript:%20void(0);
Velika hvala tvrtki Kulina pomagala na donaciji invalidskog pomagala za kupanje "Leckey"!
Velika hvala OPG Ciganović iz Ivanić grada na donaciji 1,7 l smrznutog magarećeg mlijeka koj Anji pomaže za jačanje imuniteta a najviše u borbi protiv bolesti dišnog puta i alergije.
Velika hvala mladima HSS-a Donje Dubrave na novčanoj donaciji od 1.200,00 kuna. Hvala MUP-u RH na novčanoj donaciji za vježbe i doplatu ručnih ortoza.
Velika zahvala vlasniku Caffe bara gosp. Lovri Paliću u čijem se i lokalu održavao Humanitarni party za Anju koji je održan 10.03.2012.godine. Velika hvala nećaku Teo Toplovec na velikoj svestranoj pomoći oko same organizacije party-a. Velika hvala i sponzoru „Gušti“ u čijim smo suhomesnatim delicijama itekako uživali i naravno velika hvala svima Vama (rodbini, kumovima, susjedima, prijateljima, znancima i poznanicima) koji ste na bilo koji način sudjelovali u humanitarnom party-u.
Sakupljeni iznos te večeri je 4.000,00 kuna koji će se utrošiti u Anjine daljnje vježbe.
Velika hvala sudionicima humanitarne akcije "Kap po kap za jedan mali slap", povodom kupnje invalidskog kreveta, ortopedskog madraca, invalidskih kolica te za daljnju rehabilitaciju nakon operacije :
Predsjedniku Humanitarne uduge "Hulp en liefde" iz Amstrdama gospodinu Hermanu Mariju
Obitelji Cvek, Željki Furjan, Ivanu Pokupcu, Moniki Hamzić, Studentima za bolje sutra, Promotoru diskoteke Saloon gosp. Danijelu, svim blogerima, prijateljima, rodbini i svim dobrim ljudima koji su se uključili u ovu akciju na više načina;
Firmi PANON TRADE, DM-u, BERNARDA d.o.o. , 1. Slanoj sobi Zagreb (Snaga soli d.o.o.) , gosp. Hrvoju iz Bauerfinda;
Medijima koji su objavili priču o akciji (uredništvo bloga hr., dnevnik NOVE tv portal, portal Zagrebancija);
Svim ljudima koji su podržali akciju u grupi na facebook-u
Veliko HVALA Sari Draclin, njenim roditeljima, njezinom 2 razredu osnovne škole Samobor PO CELINE i njezinoj učiteljici Danieli Medved na novčanoj donaciji od 1.000,00 kuna za pomoć maloj Anji u njezinom daljnjem liječenju
Zahvaljujemo se Studiju za poboljšanje zdravlja Markt – Slana soba Hribarov prilaz 6a Zagreb na besplatnom tretmanu liječenja Haloterapijom – Slanom sobom kojeg je Anja dobila od vlasnika Studija.
Od srca zahvaljujemo DM-u na donaciji radnog stola u iznosu od 3.800,00 kuna
Velika hvala sudionicima humanitarne akcije "Darujmo Anji da nastavi živjeti", povodom kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra :
Predsjedniku HU "Hulp en liefde" iz Amstrdama gospodinu Hermanu Mariju
Predsjedniku HU "Pomoć i ljubav" iz Pule gospodinu Starčević Teofik
blogerima: maloj crnoj knjižici, enika36, missillusion,đus i svim ostalim blogerima koji su se uključili u ovu humanitarnu akciju na više naćina
medijima: Radio RVG (posebno hvala blogerici Mirjani Marković), Radio Trsat, Radio 057 Zadar, Radio Antena, Plavi radio, portal NOVE TV, uredništvo bloga hr, Večernji list, 24sata a akciji su se i pridružile naše predivne dame Zagrebačke mažoretkinje
Tvrtki pavletić iz Rijeke, Sindikat policije Hrvatske, Zaklada policijske solidarnosti MUP-a RH
te svim ljudima dobre volje koji su nam pomogli u ovoj humanitarnoj akciji na više naćina.
Zahvaljujemo se uredništvu „NACIONALA“ ZG NEWS-u na pokretanju humanitarne akcije za malu Anju kao i svim čitateljima koji su sudjelovali u akciji prikupljanja novčanih sredstava za nastavak liječenja te kupnju potrebitih invalidskih pomagala za našu malu princezu Anju.
Hvala udruzi CPSA koja je dana 16.10.2008.organizirala humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju" gdje se tom prilikom sakupilo 5.470,00 kuna te jedno veliko hvala inicijatorici te humanitarne akcije blogerici desert rose.
Hvala sudionicima humanitarne akcije "Podarimo Anji osmjeh na lice":
Cvitanić Ani,
Bukovšak Maji,
Jelinić Ani,
Danijelu Ružić,
Štaudiner Željki,
Lidiji Pavić Rogošić,
Obitelji Horvat,
Obitelj Kovačević,
Obitelji Starječki,
Obitelji Topolovec,
Obitelji Kostanjevečki,
Obitelji Švaljek,
Svim djelatnicima Erste banke,
kao i svim ljudima koji su htjeli ostati anonimni.
Posebno jedno veliko hvala našim dragim prijateljima inače studentima, odnedavno i zaručnicima blogrerima Đusu i Deser rose, zatim dvjema nama dragim blogericama dvjema hrabrim obiteljima Sandri Župančić i Allison Varkaš, dragoj prijateljici blogerici Jadranki iz Međimurja te naravno za kraj, VELIKO HVALA na donaciji od 10.000,00 kuna gospodinu Hermanu Mariju predsjedniku Humanitarne udruge „Hulp en liefde“ iz Amstrdama svim poznat kao bloger humanitarni niskozemac.
Takodjer veliko hvala i dolje navedenim koji nam svakodnevno pomažu i koji su nam pružili bezgraničnu pomoć:
Frizerski salon FLUID
Renault AUTO „KREŠO“ Krapina
Krapina šped d.o.o
Vodoopskrba - gosp. Vanja Vizentin
Arabeska kava
HDS Zagreb
PMB d.o.o
DARM d.o.o
CAFFE RESTAURANT LENUCI, Zrinjevac 15, Zagreb
CAFFE BAR "LA DOLCE VITA" Kloštarska 2 Zagreb
RADIO SAMOBOR 93,00MHZ
RADIO101
RADIO Antena
AKD d.o.o Savska 31
Z1 televizija
NOVA-tv
HTV
RTL
Trgovačko društvo KUHNE&NAGEL d.o.o.
Župa i župljani sv.Mihaela u Donjoj Dubravi Zagreb
Mladi HSS-a Donje Dubrave Zagreb
TIM KABEL d.o.o. Savska cesta 103 Sesvete
Policijska uprava zagrebačka
Interventna policija zagrebačka
Policijska postaja Korčula
Članovi NK Croatia iz Švedske :
Mario Klisanin, Irena Rasic, Joso Zorica, Mladen Glozinic, Nada i Branko Sankovic, Sime Fofic, Marko Verovic, Andjelko Milic, Ivica Dugandzic, Andrija Dujmovic, Ante Katinic, Stefan Brala, Djuro Anic, Marinko Juric, Stanko Boras, Ivek Trtic, Jure Bistric i Zoran Lovric.
Caritas iz Malme- katolička crkva, molitvena zajednica(Švedska)
Frizerski salon Har sax
HKSD Croatia Helsingborg
HD Croatia Varnamo
HKD HP plitvice
Hrvatska Katolička Misija Uppsala
Hrvatska Katolička Misija Malmo
Hrvatska Katolička Misija Vaggerydg
"Članovi Društva Napredak-Malmo" iz Švedske:
Mato,Dragica,Zdenka,Anto,Remzo,Lucija,Maca,Tomić Anda, Perić Jaga, Govzan I Ljubica.
"Članovi NK Croatia Malmo:
Irena Rašić, Mila vukojević, Ante Pavlan, Ana hrstić, meri Rašić, Marija Berg, Jana Nižić.
Obitelji iz Švedske:
Vidakovic Pepica i Anda, Franjic Anto i Mara, Franjic Nikola i Vesna, Parlov Rajko i Lada, Diko Predrag i Lidija, Colak Martin i Marina, Silic Toni i Tea, Bergman Roberto i Zorica, Antolovic Adam i Jasna, Mavkota Milan i Mirjana, Celan Anda, Raso Janja, Melija, Sakic Vesna, Sefovska Ajrija, Galic Dragan i Jozefa, Papac Ivica i Nada, Gavran Blasko i Zaklina, Hadia Mario i Sanja, Gavran Pero i Ruza, Sakic Sanja, Vujica Vinko i Rosa, Dogo Davor i Ivana, Miskovic Goran i Snjezana, Celan Josip i Jasna, Lisa, Goran Tomic, Gavran Branko i Kata, Nizic Mila, Livaja Boso i Iva, Vujica Alen i Marija, Sabanovc Reuf i Hajrija, Alilovic Zeljko i Karmela, Borozan Antoneta, Nagy Viktor i Karolina, Altarak Johana,
Anic Marko, Vidaković Bruno i Višnja, Mandić Slavko i Jela, Čelan Marinko i Marija, Marčić Milan i Blagga, Vidaković Željko i Maria, Predovan Branko i Željka, Ajsan, Šiklić Zoran i Angelika, Vranješ Viktorija, Šilić Mario i Željka, Marija Šola, Mikulić Niko i Milka, Knežević Željko i Martina, Franić Mladen i Katarina, Dragica, Adriana, Antunović, Vladimir Švenda, Mario Mikulić, Mirko Županić, Knezović Jelka, Vidaković Željko i Biljana, Golić Željka, Sadika, Sućur Jelica, Čolak Barica,Čumurđić Drago, Blažević Tomo, Tomac Pero, Maroš Mijo, Filipović Koja, Serdar Ilija, Đaković Olivera, Vidović Zdravko, Malnar Marica, Jurić Stipo, Stanić Ivica, Banć Božo, Bešlić Franjo, Stanić Stipo, rašić irena.
Obitelji iz Hrvatske
Obitelj Kostanjevečki Đuro
Obitelj Miklečić Stjepan
Obitelj Kovačević
Obitelj Kostanjevečki-Marinić
Obitelj Ferk, Janko i Štefica
Obitelj Ferk Ladislav
Obitelj Švaljek Josip
Obitelj Meić, Renata i Mario
Obitelj Kezerić
Obitelj Roso, Slavica i Ivan
Obitelj Pavković
Obitelj Pujić, Irena i Davor
Obitelj Lukenda
Gđa Marija Salić
Gđa Liliana Stanić
Obitelj Rebac
Obitelj Hegedić
Obitelj Šuti i Cvetko
obitelj Novosel
Obitelj Šerkinić
Obitelj Markulin Ljija i Zdravko
Obitelj Vugić-Sakal
Gđa Aleksandra Ivanković
Obitelj Varkaš iz Splita
Obitelj Župančić iz Zagreba
Obitelj Pošta iz Zagreba
Obitelj Tegledi - Bistrović
Obitelj Delić
Obitelj Kovač
Obitelj Šakić
Obitelj Marić
Obitelj Stojanović
Gđa. Ljubica Morožin
Gosp. Miljenko Bezić
Gosp. Ivan Pokupec
Gosp. Lovro Palić
NK Dinamo Zagreb
ENCO & BAND
Dječja bolnica "Srebrnjak"
Obitelji iz Nizozemske, Australije, Njemačke, Austrije i Italije
Obitelj gosp.Marija Hermana
Obitelj gđe.Renate Kralj
Obitelj Tegledi - Bistrović
Obitelj Martić
Obitelj Tičinović
Obitelj Vuković
Anonimac (jedna mala švabica)
Obitelj Matanović i prijatelji
Nacional ZG NEWS
Vecernji list
Jutarnji List
24sata
Vijesnik
Z1-televizija
Nova-tv
sevac_jaku
choco
slatka žvakica
RTL televizija je dana 22.02.09. objavila prilog o našoj Anji u glavnim vjestima u 18 i 30h. kompletan prilog možete vidjeti na stranicama : www.rtl.hr/index.php?cmd=show_video&video_id=1907
Večernji list je dana 03.02.09. objavio završetak humanitarne akcjavascript:%20void(0);ije "Darujmo Anji da nastavi živjeti" u svrhu kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra
Večernji list je dana 16.01.09. popratio te objavio članak o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti" u svrhu kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra
Nacional ZG NEWS je medijski popratio posjet Luke Vidovića maloj Anji
Nacional ZG NEWS je dana 12.11.08. pokrenuo humanitarnu akciju za pomoć našoj Anji
24 sata je dana 16.10.08. popratilo humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
Večernji list je dana 16.10.08. popratio humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
24 sata je popratio humanitarni izlet u Puli
Jutarnji list:
24 sata
Vjesnik
Z1-televizija koja je napravila prilog o Anji i emitirala ga 17.03.2007 na vijestima u 18:05h
NOVA-tv koja je napravila prilog o Anji i emitirala ga 18.04.2007 na vijestima u 12h i 17h
RADIO 101 koji je napravio prilog o Anji u emisiji REZOLUCIJA i emitirao ga 17.04.2007 od 19 do 20h
RADIO ANTENA ZAGREB koja je objavljivala svakih sat vremena na zagrebačkim vjestima dana 16.10.08. humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
Radio RVG, Radio Antena, Radio Trsat, Radio 057 Zadar, Plavi Radio, Portal NOVE Tv, uredništvo bloga hr koji su objavili priću o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti" koja je trajala od 12 do 20 sijećnja 2009 godine
HRT je dana 05.02.2009. u emisiji "Dobro jutro Hrvatska" objavila prilog o maloj Anji i o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti"
RTL televizija je dana 22.02.2009. u glavnim vjestima u 18 i 30h objavila prilog o našoj Anji
Blogeri zahvaljujući kojima smo došli i na naslovnicu Blog.hr-a
Xportal
Jutarnji List
HVALA JUTARNJEM LISTU
Javno.hr
24sata
Hvala svima koji su upoznali Anju i pisali o njoj, kao i onima koji će tek pisati...
1) Možeš uplatiti željeni iznos (prema svojim mogućnostima) na žiro-račun
Privredne banke HR4523400093111409540
čime ćeš pomoći Anjinom liječenju
Novčane iznose možete poslati i na adresu:
Anja Kostanjevečki
Ljdevita Posavskog 27 A
10360 Sesvete
CROATIA
2) Možeš objaviti post/članak o maloj Anji zajedno sa linkom na ovaj blog kako bi privukli što više ljudi i informirali javnost.
3) Možeš objaviti slijedeći banner sa linkom na Anjin blog i time iskazati svoju podršku u Anjinoj borbi za život.
O MALOJ ANJI
Dragi dobri ljudi!
Roditelji smo (mama Jasmina i tata Tomislav) djevojčice Anje Kostanjevečki stare devet godina, koja je od rođenja stopostotni invalid.
Naša malena djevojčica ima cerebralnu paralizu (oduzeta sva četiri ekstremiteta), boluje od epilepsije (oko 200 do 300 napad dnevno) i ima velike probleme sa dišnim putovima (u zadnje dvije godine preboljela je četiri upale pluća).
Naša djevojčica nije u stanju samostalno živjeti nego je 24 sata potpuno ovisna o nama te treba apsolutnu pomoć u svakoj situaciji (oblačenju, hranjenju, kupanju, sjedenju, vježanju, održavanju higijene i sl.).
Od prvog dana uključena je u sve terapijske tretmane, što preko HZZO-a što privat.
U proteklih devet godina konstantno je na anti epilepticima (zbog epilepsije) a velik broj anti epileptika ne pokriva HZZO već troškove snosimo mi sami roditelji.
Anja također koristi i velik broj invalidskih pomagala (invalidska stajalica, invalidsaka auto sjedalica, invalidska kolica, invalidsko pomagalo za kupanje i sli.) a koja tek četvrtinu pokriva HZZO a ostatak snosimo mi sami roditelji. Svako to pomagalo košta u rasponu od 5 do 20 tisuća kuna ovisi o proizvođaču i dobavljaču.
Prve četiri Anjine godine pokušali smo sami sve to financijski pokriti za što smo se morali dosta kreditno i zadužiti.
Kako Anja treba konstantnu pomoć a mi više nismo bili u financijskoj mogućnosti pružiti joj sve gore navedeno uz pomoć prijatelja Krešimira 03.01.2007 otvorili smo ovaj blog u nadi da će nam se javiti koja dobra duša koja bi nam pomogla, kako bi Anji pružili što kvalitetniji nastavak života.
U protekle godine našeg vođenja ovog bloga (našeg malog dnevnika) naišli smo na veliki odaziv dobrih ljudi koji su nam bili spremni pomoći.
Pa upravo zahvaljujući blogerima i ljudima dobre volje koji svraćaju na naš blog, našoj djevojčici vraćena je nada u bolje sutra.
Našoj djevojčici omogućena je financijska pomoć u daljnjem liječenju, kupnju invalidskih pomagala i potrebitih lijekova. U protekle godine vođenja ovog malog dnevnika uz spomenutu pomoć, blogeri su napravili i niz humanitarnih akcija za našu malu Anju iz kojeg izdvajamo : humanitarnu internet aukciju i humanitarnu akciju „Darujmo Anji da nastavi živjeti“ gdje se samo u roku devet dana sakupio potrebiti iznos od 60 tisuća kuna za kupnju drenažnog prsluka Smart Vest kako bi se Anji donekle smanjile poteškoće pri disanju.
Zahvaljujući ovom blogu a i ljudima koji nam konstantno pomažu za naš slučaj saznali su i brojni mediji koji su se i sami uključili u niz humanitarnih akcija za našu djevojčicu.
Što reći nego jedno veliko HVALA svim ljudima dobrog srca koji su nam na bilo koji naćin pomogli kao i jedno veliko HVALA onima koji će nam tek pomoći.
Nama će pomoć trebati i dalje i zato svaka Vaša novčana donacija ili pomoć u bilo kakvom obliku dobro će nam doći, kako bi našoj djevojčici pružili i dalje adekvatno liječenje.
Svima Vama koji nam pomognete na bilo koji način naša će Vam se mala Anja zahvaliti samo na jedan način a to je njezin USPJEH.
Jednu veliku dobrodošlicu na ovaj naš blog od srca Vam žele roditelji Anje Kostanjevečki!
< | studeni, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |