Danas slijedi kratki rezime našeg jednodnevnog boravka u Lovranu i Puli u četvrtak 08.11.
U kliniku Lovran smo stigli negdje oko 11h. Prvo smo posjetili sestre na odjelu (gdje je Anja boravila kad je bila na operaciji) a zatim smo se spustili u ambulantu gdje je bila poprilična gužva.Predali smo papire na šalteru i spremili se na malo poduže čekanje.
No ljubazna sestra koja radi u ambulanti doktora Mileusnića kad je vidjela Anjicu odmah nas je primila preko reda. Kad smo ušli u ambulantu, doktor nas je sa Anjom poslao u gipsaonu na skidanje gipsa.
Samo skidanje gipsića sa Anjinih nogica nije trajalo dugo i sad smo prvi put vidjeli rezove na nogicama. Anja je bila dosta plačljiva jer je osjetila svaki dodir. Došao je i doktor te nam ukratko sve ponovio što je radio prilikom operacije.Potom je pregledao Anju i rekao da je sve u najboljem redu, rezovi su zacijelili, no objasnio nam je da će prvih nekoliko dana Anja biti dosta osjetljiva jer će ju smetati svaki dodir, no da će se sve brzo smiriti i ući u normalu i da možemo s njom normalno vježbati.rekao nam je da je kontrola za 6 mjeseci i da ćemo se onda dalje dogovarati za operaciju kukova.
Također je napisao preporuku za neophodnu rehabilitaciju koju smo mi dogovorili u Varaždinskim toplicama za 19.11.
Sve u svemu Anja je to sve dobro podnijela i nakon što smo podigli papire, negdje oko 13h zaputili smo se za Pulu gdje su nas očekivali naši prijatelji. Iako nismo planirali ići za Pulu sve se okrenulo u par dana, jer je gospodinu Mariju Hermanu predsjedniku Humanitarne udruge „Pomoć i ljubav“ iz Amsterdama umrla majka u Puli i to je bio i više nego veliki razlog da obiđemo našeg velikog humanog dobrotvora i velikog prijatelja.
U Pulu smo stigli negdje oko 14h. Svaki susret sa gospodinom Marijom u nama se miješa emocija veselja, radosti i suza radosnica.Takve emocije mogu se usporediti još samo pri našim susretima sa našom obitelji Šilić Željke i Maria iz Švedske.
Ne moramo Vam ni govoriti kako nas u Puli uvijek dočekaju naši prijatelji i možemo Vam slobodno reći da se tamo osjećamo kao u svom drugom domu.
Svaki naš dolazak u Pulu prigoda je da se vidimo i sa predsjednikom Humanitarne udruge „Pomoć i ljubav“ iz Pule gospodinom Teofikom Starčevićem te gospodinom Đuricom članom udruge Celijakije i udruge Naša djeca. Razgovori sa njima su uvijek korisni a pogotovo kad razmjenjujemo iskustva u radu Humanitarnih udruga.
Veliko zadovoljstvo nam je i to što smo upoznali i suprugu gospodina Marija, jednu predivnu i divnu ženu koja je ovom prigodom (smrtni slučaj) doputovala u Hrvatsku.
Oko 18h krenuli smo polako za Zagreb. Sami rastanak sa tim divnim ljudima je uvijek pomalo tužan, no veseli nas činjenica da ćemo se ubrzo ponovo čuti i vidjeti sa svima njima.
Negdje na pola puta prema Zagrebu, naši prijatelji javili su nam za stravičan događaj koji se zbio u Puli (peterostruku ubojstvo suludog „monstruma“) netom kako smo mi otišli iz Pule, i to u samoj blizini kuće gospodina Marija Hermana.
U Zagreb smo stigli oko 21h. Anja je dobro podnijela put, no samo spremanje za odlazak na spavanje Anjicu je ponovo sve iritiralo tako da je dosta plakala no ipak se na kraju smirila ali nam i nagovijestila da će ovi prvi dani nakon skidanja gipsa proteći u velikoj dozi privikavanja, no nadamo se da će Anjica i to vrlo brzo prebroditi jer je milijun puta dokazala da je veliki i hrabri borac.
Do novog posta velika pusa i veliki zagrljaj od neumornog tria!
Post je objavljen 10.11.2007. u 08:00 sati.