Komentari

malaanja.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Stelina mama

    O mili moji,
    zar nije nevjerojatno kako ovo moderno doba, doba tehnologije na koje se stalno ljutimo i govorimo kako je otuđilo ljude jedne od drugih nama omogućava da se ovako nalazimo i upoznajemo i jedni drugima pružamo toliko potrebnu podršku i utjehu. Ja znam da meni ovo puno znači. Svaki dan obiđem sve svoje drage prijatelje u tuzi i muci, razmijenimo koju toplu riječ i na taj način si osmislim i olakšam još jedan dan koji moram preživjeti.
    Puno Vam hvala što ste u mojem životu pa makar i u ovom virtualnom svijetu.
    I ja ću biti u Vašem. Poljubac maloj princezi Anji, zagrljaji mami Jasmini i tati Tomislavu.
    Sandra, Stelina mama

    avatar

    15.10.2007. (18:51)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Znam donekle kako je ovim mamama; moja rođena sestrična je poginula vozeći bicikl, kad ju je udario autobus, doduše okolnosti nisu iste, a i bila je nešto starija, no dugi niz godina gledam njezinu mamu kako se s time nosi i dan danas još uvijek priča o njoj kao da je tu s nama i prisjeća se svega što je s njom proživjela. Kolikogod tužno bilo, fascinantna je ta snaga i to sjećanje koje živi i ne predaje se, što je samo jedan dokaz više da smrt nikako nije kraj, nego samo privremeni rastanak, nakon kojega je ponovni sastanak neminovan. U to duboko i čvrsto vjerujem jer ništa drugo nema ni približno smisla.

    avatar

    15.10.2007. (22:55)    -   -   -   -  

  • Što nam nosi sutra

    Malo me čudno jutros gledaju na poslu ovako crvenih očiju.. rasplakali ste me a nije baš da volim plakati...

    Vi nalazite snagu za vašu Anju u lijepim riječima podrške i pomoći od dobrih ljudi... i zaista u ovakvim situacijama se pokaže da nije čitav svijet otišao na krivu stranu.. još uvijek ljudi u sebi uspiju pronaći onu žicu suosjećanja i želje za pomoći bližnjemu svome..

    Ja znam koliko mi je bilo lakše što su uz mene bili predivni ljudi ( iako nepoznati), medicinske sestre i doktori u toj Klinici kad nas je Petrica iznenada napustila...znam koliko su mi značile njihove riječi i podrška jer bez njih ja bi danas bila luda žena.. oni su mi dali snagu da izborim pobjedu nad sobom i posvetim se svom sinu i mužu....I kroz priču sa dragom Sandrom, Stelinom mamom, pronađeš stvari koje te guraju dalje..

    Spoznala sam da je praznina koju osjećam nakon Petrinog odlaska manja kad dio te ljubavi koja mi je ostala za nju podijelim i sa drugim osobama koje trebaju pomoć.. i to mi daje snagu za ići dalje....više vam ništa ne znači ni kuća ni stan ni auto...bitan je osmijeh na licu djece kad su na putu ozdravljenja..

    Topli pozdrav iz Splita

    avatar

    16.10.2007. (08:08)    -   -   -   -  

  • Invisible kid

    Uvijek se molim za stradalu djecu! To je pretužno!

    avatar

    16.10.2007. (09:57)    -   -   -   -  

  • Zapisi o čudnovatom u crnom i plavom

    Kakav komentar pustiti na ovo...s jedne strane razumijem bol, jer i ja sam kao tinejđer ostao bez oca pa znam kako to otprilike izgleda....kažem otprilike jer puno je teže roditelju kad izgubi dijete...jer i najmanja povreda ili bolest tvojeg dijete svakog roditelja boli...a ovakve tragedije zauvijek otkinu dio života....i šta reći....

    avatar

    16.10.2007. (10:29)    -   -   -   -  

  • kisica

    Svaki me put odusevi roditeljska ljubav...

    avatar

    16.10.2007. (11:31)    -   -   -   -  

  • Kneginjica

    Roditeljska ljubav ne poznaje granice.

    Kneginjica

    p.s. Nadam se da je Princeza dobro...

    avatar

    16.10.2007. (17:40)    -   -   -   -  

  • liverpool_girl_

    a baš lijepo pišu na svojim blogovima.....
    i lijepo da uvijek vidite snage za dalje i u komentarima i tak.....
    puno pozdrava Anjici i Vama
    =)

    avatar

    16.10.2007. (22:40)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...