Prije nekoliko postova pisali smo o jednoj hrabroj i jakoj ženi, gospođi Sandri majci prerano otišlog malog anđela Stele. Majka Sandra vodi svoj blog iz čijih riječi izbija ljubav i tuga za prerano otišlom svojom djevojčicom malom Stelom.
Današnji post posvećen je još jednoj hrabroj i jakoj ženi, majci još jednog prerano otišlog malog anđela Petre.
Čitajući blog kojeg vodi gospođa Allison, majka malog anđela Petre, uhvatimo se u razmišljanju da smo skoro i mi na slični način izgubili našu malu princezu.
Stvarno strašno i prestrašno. Jedan naš bloger je lijepo napisao : „Svaki odlazak boli, i svaka tragedija je strašna ali kada se o djeci radi ne postoji rjeć kojom se to može opisati“.
I upravo ta hrabra majka i njezina obitelj koja je izgubila nešto najdragocjenije na svijetu, hrabri nas i pruža nam rjeći utjehe da ustrajemo u našoj borbi za ozdravljenje naše male princeze. Često nas pitaju od kud crpimo toliku snagu u borbi za ozdravljenje našeg malog anđela. Jednostavno ne znamo ali činjenica je da kad nam je najteže, kad jednostavno ne vidimo nikakvog izlaza iz krize otvorimo naš blog i pročitamo sve te divne komentare naših vjernih blogera i prijatelja koji nas posjećuju svakodnevno i ostavljaju rjeći podrške jednostavno se uzdignemo i krenemo dalje.
Isto tako kad otvorimo blog gospođe Allison i blog gospođe Sandre i vidimo s kolikom boli i tuge a s druge strane s toliko ljubavi prema svojim malim prerano preminulim anđelima pišu i govore jednostavno se zapitamo ako mogu one kojima je još teže onda možemo i mi.
Dragi naši vjerni blogeri i prijatelji, draga naša Allison i Sandra velika Vam hvala.
A ti draga mala Petrice koja si sad među malim anđelima i igraš se sa malom Stelicom, možeš biti ponosna što imaš takvu hrabru i jaku majku, koja usprkos boli i tuzi za tobom nalazi snage kako bi pomogla još jednom malom anđelu našoj maloj Anji.
Ova pjesmica koju smo napisali upućena je upravo tebi Petrice i tvojoj hrabroj majci:
Svanulo je i to jutro kad sam te zadnji put poljubila,
svanulo je jutro kad si nas zauvijek napustila.
I taj dan kad si otišla od mene dalekim putem,
shvatila sam da ću patiti godinama,
srce mi je puklo na pola a duša i tijelo slomilo se od bola.
Ali dođe noć kad tebe više kraj mene nema,
i tugu u sebi moram skriti,
jer draga moja Petrice živim za dan kad ću s tobom opet biti.
Posvećeno maloj Petrici i njezinoj majci od obitelji Kostanjevečki!
Post je objavljen 15.10.2007. u 17:30 sati.