malam

Život mačke Micike je bio život iz bajke. Imala je sve. Hrane u izobilju i sve što joj srce može poželjeti. Bila je vječno dotjerana, sjajne dlake i caklenih očiju. Isijavala je samopouzdanjem. Svi su je lickali i trackali i sve joj je bilo lijeno. I dok bi se njene kolegice redovno skupljale u vrtu čim bi gazde otišle, Micika bi se sklupčala uz peć i zakunala. Nije bila neki boem.

Kvartom je jedno jutro kao bomba odjeknula strašna poslovica. Glasila je ovako: „Znatiželja je ubila mačku.“ Micika se prepala živa. Nije znala što to točno znači ali joj je zasmrdila neka napetost u zraku. Pričinilo joj se da mačke nisu prikazane u dobrom svjetlu. A bome ni neki ljudi. Pa se zapitala.. Zašto je ubila baš mačku? Od svih pacova i đukela, zašto baš mačku? I život joj se odjednom više nije činio tako lijep.

Navodno je gospođa Biserka prisluškivala svađu bračnog para Kostanjec, sa kata ispod nje. Navirila se kroz balkon i rastvorila uho. Informacije su ulazile i Biserka je osjetila navalu adrenalina. Ali nemalo se razočarala kada je shvatila da ne saznaje ništa što već nije znala. Naime, u domu Kostanjecovih je bilo čak 7 članova kućanstva a oni su na vodu prijavili samo 3. Pa Biserka je to dojavila Vodovodu još prije par dana! Više čovjek ne može saznati ništa zanimljivo. Pa ih je prestala prisluškivati. Možda susjedi iznad imaju nešto pametnije za reći.

Gospođa Biserka je primila Miciku i uputila se prema izlazu. I baš kada je krenula prošvrljati zgradom, gospon Kostanjec ih je susreo i bacio Miciku sa trećeg kata. Kad već nije zakonito bacat susjede. Micika nije izgubila nijedan život, ali gospođa Biba je par živaca.

Možda ipak nije stvar u mačkama, nego u ljudima.