Kriminalno dosadan blog

četvrtak, 27.07.2006.

Kratki intermezzo (negdje između 4. i 5. dijela)

Dakle, poštovana publiko, dok naš velesmućeni autor pati od nedostatka inspiracije i ostavlja me da čamim u tijelu žene negdje na bolesničkom krevetu, poslušajmo nekoliko melodija prema izboru našeg muzikčog urednika.
Zapravo, bolje ne, te melodije koje on pušta imaju u sebi previše škrgutanja, da ne kažem orangutanja, no, gutanja - u svakom slučaju.
Pozabavimo se radije onim što je meni najdraže - likom i djelom samoh mene, Gabriela de Mefista.

---...---
Tup! Udarr! Opadd!
E, nećeš, dok ja nemam inspiracije ima da svi moji likovi šute i sjede pa gdje god ih ja ostavio. U dreku - u dreku, u kamiondžiji - u kamiondžiji, u ženi - u ženi. Da te više nisam čuo, barem dok ne dobijem inspiraciju. A svidjelo ti se u uredu, pored telefona, je li, neradniče i ljenčino? Samo bi sjedio, a ja nek' smišljam što ću s tobom? E, pa onda izvoli, sjedi, leži, bulji u tog svog bračnog partnera na bijelom krevetu, dok ne smislim što ću s tobom.
E, da, usput - da te utješim - kao žensko sam te zamislio zgodnog, za razliku od muškog.
I još nešto - s obzirom da te nisam opisao - poštedjeti ću čitateljstvo tog užasa, bar još neko vrijeme.
Sa osobitim štovanjem, Vaš autor, i njegov Šef... ( pri čemu ovaj smajli ima sasvim drukčiju konotaciju).
---...---
Gabriel de Mefisto, šaptom:
-Ko ga jebe... (ovaj smajli ima tu konotaciju na koju i mislite) - pati od kompleksa ali da ih krenem nabrajati, potrajalo bi.

utorak, 25.07.2006.

C'mon, it's a beautiful moaning... 4. dio, pretprolog

"When I wake up, then I know I'm gonna be
I'm gonna be the one who's walking next to you"

---...---
"If I could walk five hundred miles I should walk five hundred more"
---...---

Prokletstvo.
Gdje sam?
U kamionu?
U kamiondžiji?
U... prokleto bilo - još sam nigdje.

Kad bi bar ova nesnosna muzika prestala... pored koga li ću to hodati kad se probudim?
I gdje ću, dovraga biti...

Nisam smio to reći.

Upalilo se svjetlo, muzika je prestala.
Uz jedan poprilično glasan tresak i neugodan osjećaj padanja, otvorio sam oči:
Masa nekakvih cjevčica izlazila je na sve strane iz svih rupa mog tijela.
Baš svih?
Grebanje u šupku, pardon, mišljah reći pupku, ali čemu biti neiskren i lažno moralan, prema tome - grebanje u šupku reklo mi je da je i tamo - cjevčica.

Vidno polje mi je bilo k'o u srednjevjekovnog viteza, sa spuštenim vizirom, naravno - hrđavo, tamno, usko i nepregledno.
A tako sam se i osjećao - k'o srednjevjekovni vitez netom nakon izgubljenog dvoboja na turniru, pri čemu valja napomenuti da je protivnik, najvjerojatnije, jahao mamuta ili crvenodlakog nosoroga. No, pošto su te životinje odavno izumrle, morao sam se zadovoljiti sa time da je moj protivnik jahao - šleper.
Nadam se samo da mu je moj poljubac sa brisačem umjesto ruže ipak godio u zadnjim sekundama ovoživljenja. Ako nije, hehehe... najeb'o sam kad dođem u onoživljenje.
No, najeb'o sam tako i tako, i prije onoživljenja.
Tko i ne bi najeb'o kad ima i Šefa i KontraŠefa na leđima.
Pardon, ne na leđima... na bolničkom krevetu!

Obojica su sjedila tamo, u svojim, relativno, pravim prispodobama, barem kako ih prikazuje suvremena ilustrativna zajednica.
Što pak znači da je s moje lijeve strane sjedila bijela, blještava prilika neodredivih godina, vrlo, vrlo neutralnog izraza na zamućenom nedefinirabilnom licu koje je zračilo dobrotom... i dozom nestrpljivosti.
Sa moje desne strane sjedio je pušeći se gospodin u crnom odijelu, elegantno skrojenom tako da naglašava rep i krila, ali da ih ne nameće, lica boje takve da bi se svaki kardiolog ozbiljno zabrinuo za svoju struku i za dotičnu spodobu ako bi je dobio u ordinaciju, no, međutim, unatoč chilli-crvenilu tlakaša i infarktera, ta je spodoba češće primala kardiologe, ili barem njihove zadnje pramenove duše, osim ako naravno nisu bili u pitanju dobri kardiolozi (sic!) koje je u tom slučaju primala lijeva spodoba, odnosno, opet - njihove zadnje pramenove duše. No, napomenimo kako bi lijeva spodoba bila interesantna i postala popriličan razlog za sumnjanje u stručnu ekspertizu svim dermatolozima i nutricionistima, a i psihijatrima. No, psihijatrima se više sviđalo razgovarati sa onom, desnom spodobom, dok su dermatolozi više zarađivali na spolnim bolestima, a nutricionisti na programima mršavljenja debelih filmskih zvijezda, tako da nisu previše obraćali pažnju na lijevu spodobu... osim, naravno, kada bi joj došli na istinu, što su prilično rijetko činili, budući im je gramzljivost to onemogućavala.
-Dečki... još ste tu? - promrmljah kroz ono što mi se činilo da su mi usta, iako im je položaj bio poprilično izmijenjen, negdje oko desne sljepoočnice.

Šef je podigao ruku i oko čaporaka se počela komešati ultratuberkulozna svjetlost.
-Nemoj, pusti... trebamo ga - reče KontraŠef

Ultratuberkulozne munje prijeđoše u gangrenoznozelenu, pa asfiksijaplavu da bi zamrle negdje oko cirozacrveno-bljuvačke. Priznajem, Šef mi je izuzetan talent za slikarstvo.
Ponovno je podigao ruku... opet mi čita misli.
-Ispravak - ne samo ja, obojica.
-OK, a sada postavljam vječno pitanje... pazite što ćete mi odgovoriti.
-Pitaj.
-Gdje sam... stenjnjnj... što se to dogodilo?
-Gabriele, ne pretvaraj se da si običan pregaženi pacijent, ne stoji ti dobro.
-Trenutno mi ništa ne stoji dobro. Noge mi izlaze iz olovice leđa, rukama mogu jedino dotaknuti dno kreveta... tko me to sastavljao? Pijani mesar? I ugradio mi je pileća prsa, svinjsku glavu i volovski rep, ne? A unutra imam tuberkulozna plućica na kiselo i potkoljenicu s meniskusom.
-Još te nitko nije niti sastavio, tu si na obdukcijskom stolu. Zavoji i cjevčice su samo privid, nije li ti čudno što te ništa ne boli?
-A hoće li me početi?
-Nemoj to željeti, uostalom, kome treba posve rastavljena hrpa mesa koja odjednom progovori? Ovome sirotanu koji radi obdukciju sigurno ne.
-Već rade obdukciju? Mogu li vidjeti kako izgledam?
-Evo.
Na stolu, na njegovoj polovici, otprilike, ležalo je moje tijelo na hrpi, totalno izmesareno. Zaista, noge su mi bile na leđima, a ruke su padale sa stola i lagano se njihale oko poda. Glava je zaista imala usta na sljepoočnici, a na mjestu nosa bio je veliki procjep, baš kao vizir na viteškom šljemu.
-Nisam baš neki prizor, zar ne?
-I ne, mada sam u svojoj karijeri vidio i lošijih mrtvaca - reče KontraŠef.
-Dakle, ispada da sam mrtav?
-A ti bi želio preživjeti udarac šlepera? Ne znam... mogu li biti brutalno iskren?
-A kada to niste Šefe?
-Hm, da, imaš pravo... no - takav udarac ne bih preživio niti ja, naravno, kada bi me šleper mogao lupiti...
-Kolega, nemojte me dovoditi u iskušenje.
-Kao što se kaže, stari moj - I dare you, I double dare you. Ali, baš me zanima što će na to svi oni ostali arkanđeli reći... neće ti to proći Komitet za Odobravanje Boguugodnih Nedjela.
-Da znam... - snuždi se KontraŠef... - ali priznajem da me dovelo u napast.
-E, priznao si, sada si još odredi i pokoru.
-Kolega... prestanimo razgovarati u tim terminima, ionako kršćana nema baš toliko na svijetu.
-Ali meni je ta terminologija najdraža.... - počne cendrati Šef.
-Bilo bi dosta... ovaj naš Gabriel se počeo već dušno dezintegrirati... morali bi ga vratiti nekud.
-Privremeno ili stalno?
-Stalno, bojim se, kao privremeni smještaj imam samo goluba, a dovoljan mi je jedan Sveti Duh, ne trebam goluba koji se ceri leteći.
-OK, smisliti ću nešto - reče Šef i spusti bradu među ruke.

Rogovi mu se spojiše električnim lukom...

Ponovno neugodan osjećaj pada uz tupi tresak.

-Mhmmm... - kakav mi je to glas?
-Dušo probudila si se!
-... - imam blagobezobrazi osjećaj da moj Šef ima istančan smisao za humor... jedino što to još moram i shvatiti... ovako je prilično, tzv. čovjek, bez ukusa... Ostaje samo nada da sam zgodan.

Na posao, na posao, na posao... ako auto izdrži - 3. dio, predigra

Dan koji počne sa krevetom punim dreka i sivotigrastim mačkom zadovoljnog đavolskog smiješka nije baš najljepše započeti dan, možete mi vjerovati na riječ. Još uvijek presran od straha zamalo zgazih mačku na putu prema poslu, ali je imala tu sreću što sam se i ja nje uplašio, kao i ona kotača mog auta. Mogu samo zamisliti što li je sretnoj životinji prošlo kroz glavu kad je shvatila da joj neće zadnje što će joj proći kroz istu biti njena guzica.
U retrovizoru sam uhvatio zadovoljno protezanje na asfaltu, jedan zijev i mali oblačak kad je nestala.
Bio sam sasvim siguran da bih gadno nadrapao da uzrečica dobar je strah kome ga je mrmlj-hrmlj, je li, B**, dao i da nisam...

STOP!

Jebemti, opet prekršaj... no, srećom, ovaj policajac koji mi prilazi je moj klijent.

-Jeste li vi svjesni što ste sada učinili?
-... - šutnja je zlato, pričaju.
-Vozačku i prometnu

Spustio sam staklo i pružio mu dokumente

-Gabriel de Mefisto? Jel'? - i zastade - Oprostite, sve je u redu, hvala, dobar vam dan. - i šaptom - Pozdravite Šefa i recite da ću mu se uskoro javiti.

Da li to znači da ću uspjeti riješiti jedan Ugovor?
Moram provjeriti akte i zapise čim se dokotrljam na posao, ako se, naravno, dokotrljam, jer, hm, nešto mi je počeo štucati motor...
Šprang! Grok! Kreket! Raspadddd
I našao sam se guzicom na cesti usred automobila koji se rasložio svuda oko mene kao kuća od karata.

Zaista šugav početak i još šugaviji nastavak dana.

Ustao sam sa asfalta, otresavši hlače, samo blijedo svjestan ljudi koji su mi prilazili:

-Siroti čovječe, jel' vam dobro?
-Da, da,... dobro mi je.

I nastavih pješice do prve busne stanice.

Opet mačka... i opet me gleda... i smiješi se.
-Ovo ti je bilo samo malo upozorenje, tek toliko, da te podsjetim - dva mjeseca, tri Ugovora, sedam PredUgovora, jasno?
-Svakako Šefe, ugodan Vam dan, Šefe

Puffff!

Poufff!
Poufff?
Pas?
Pas.
-Stani
-Huh? Tko si pak ti - priznajem da me ne može bilo što iznenaditi, ali pas sa bijelim leđima i aureolom iznad glave - e to da.
-Trenutno nije bitno, recimo da sam bliski kolega tvog Šefa. Dovoljno?
-Ssasvim - iako dobar u poslovnom svijetu, jednostavno ne znam se nositi sa ovakvim pojavama. Što li se to počelo dešavati u Odjelu Vječnosti?
-Da, da te podsjetim, i ja čitam misli.

U jeb'o te... sve neki telepati (to su oni koji vole gledati telad kako pati, govori moja čistačica Krpić) oko mene u zadnje vrijeme.

-Dakle, imaš ultimatum odozgo, khm, da tako kažem, jel' tako?
-To se vas ne tiče - prozborih, postajući napokon svjestan da stojim nasred fontane, do koljen u vodi i razgovaram sa psom koji lebdi predamnom, mislim da sam i krilca zagledao na trenutak. Koje jutro...
-Da znaš, i ne tiče me se, ali imam neke osobne razloge, pa ispada da me se tiče.
-O sranje, tiče vas, pa vas se ne tiče... što si vi zamišljate tko ste?
-Ne zamišljam, ja to jesam.
-Ono što ja trenutno želim je doći na posao, i početi raditi, drugo me ne zanima.
-Onda imamo iste interese. I mogu te prebaciti na posao čas posla, dok pucnem prstima.
-Ali?
-To će te koštati.
-Koliko? - nisam mogao a da ne primijetim da mu je špranca pristupa klijenteli prilično slična onome što su nas učili na Iznuditeljskom Tečaju.
-Poprilično.
-Novaca, dijelova tijela, energije ili duše, možda?
-Vidim da znaš posao... svega... prvo lova, onda energija, pa tijelo, pa duša, tako se to kod nas radi.
-Vas?
-I mene i mojih suradnika.
-A ako ne pristanem?
-Zapamti, tvoj mi je Šef kolega iako se baš nemamo, ali... moglo bi mu na stol doći nekoliko izvješća.
-Kakva sad izvješća?
-Paaaaa... recimo... onaj kuhar iz Majestica, pa ona vještica iz Pariza...
-Dobro, dobro, to su mi propali poslovi...
-Na kojima si zaradio i ti, a i ja, kao posjednik dotičnih duša koje su trebale pripasti tvom Šefu...

Zagrcnuh se... sad mi je sinulo... preda mnom je lebdio kontra Šef... Bog. Ili koji anđeo?
-Ovo prvo.

Što je samodopadan...
-Pazi...
-Ostavite me na miru... ako me trebate, obratite se mom Šefu.

I zakoračih prema autobusnoj stanici kad li me pokupi šleper. Zadnje čega se sjećam bilo je kako se rukama hvatam simultano za lijevi i desni retrovizor, nogama skidam registarsku pločicu a glava mi ulijeće u vjetrobran, zubima hvata brisače i ljubi kamiondžiju koji je upravo vrlo aktivno umirao od srčanog udara...

nedjelja, 23.07.2006.

Dvocrtica iz međuumlja - 2. dio - do-uvod u 1. epizodu

Zašto snovi uvijek ovako očajno zvižde, urlaju, zavijaju, cvile, zvone?!?
Zvone!?!
Budilica!!??!
Sirene??!!
Mačak.
Mačak!!!
Aaaaaarghhhh... Šef! Zove! Mene! Opet sam najeb'o.

Ukočeno se odbivši od kreveta, špricajući znoj svuda po sobi (da, zidovima bi od tolikog znoja trebalo sušenje) sjedoh razrogačenih očiju u krevetu. Predamnom je mijakuao sivotigrasti mačak vrlo zadovoljno-đavolskog smiješka:
-Gabriele!
-... - pokušao sam promucati
-Gabriele!!!
-... a ... - negdje u primozgu mi je svitalo da bih isto tako mogao dodati i b, a i c bi negdje slijedilo... i ne bi pomoglo.
-Gabrijele!!!!
-... a - kad zaboravi da u mom imenu nema "ije" onda sam stvarno gotov... - Šefe? Da-a-a-aa?
-No, konačno si promucao nešto malo više od tog A. Cijenim tvoj napor.
-Molim vas, tako neočekivani posjet...
-Ne kenjaj... znaš i sam da te mogu posjetiti jedino u tom prostoru između sna i jave
-Da, da... znam...
-Kurac moj ti znaš

Tu je imao prvao, njegov kurac nisam znao... dapače, ne znam uopće - ima li moj šef kurac...
-Imam kurac, u kurac!

Opet čita misli

-Da, opet čitam misli... Slušaj Gabrijele

Damn, ovaj puta je J boldano... jebemti... netko je podigao tužbu radi Ugovora?

-Slušaj: Tvoja bilanca je, do dana današjneg, od kada postoji ova podružnica...
-175 Ugovora, 160 PredUgovora, 75 Dogovora i 95 Ustupaka
-I, od toga se ostvarilo?
-Ali šefe...
-Nema ali... podružnica, pod ovim ili onim imenom postoji 437 godina, a ostvarenje joj je 17% Što ti misliš, da ja radim za gumbe? Pa ja trebam duše!
-Ali... ali... ali...
-Nema ali... želim rezultate, produktivnost, profit! Duše ili ne - i to je proizvod! Je li to jasno?
-K'o dan... ovaj... k'o noć... ovaj...
-Ne kenjaj!
Koliko puta mi je rekao da ne kenjam - dobiti ću zapletaj crijeva
-Nećeš... proljev možda... i mahne repom.
KRULJ!
Žbadabrong!
Špljisssss...

Znao sam, i bez gledanja - cijeli krevet mi je u dreku.
-Hvala šefe!
-Nema na čemu... dakle, ako smo se razumjeli - imaš dva mjeseca da realiziraš barem tri Ugovora i sedam PredUgovora. Jasno?

Samo sam klimao, obavijen oblaskom smrada mojih vlastitih crijeva. Moje lijepe plahte... moj meki krevetac... moj...
-Šuti, oprat će se. - i nestade u crno-crvenom oblačku uz jedan mali Pufff!!!!
-Da šefe, svakako šefe, ugodan vam dan šefe - i probudih se, sjedeći na krevetu, sav u znoju. Na podu pored mene ležala je hrpa govana i jedna cedulja prikvačena na nju:

-Ovo što si sada sanjao, nije bio san... jel' jasno?

-Da Šefe - promrmljah i glava mi utone među dlanove.

ponedjeljak, 17.07.2006.

Crtica iz kriminalne serije - dio 1. - uvod u 1, epizodu

Kratak pogled na sobu otkrio mu je kako je netko prije njega već podosta dobro obavio svoj posao. Stol je ležao preokrenut, činilo se da će sad na trznuti nogicama i krepati rokčući nedostojno.
Jedna je stolica sasvim opskurno i posve nepristojno kopulirala sa prozorskim okvirom. Ma što, (reći će čemu što već ono, a i kome ono već što) zapravo se stolici živo jebalo što visi na jednoj nozi iznad poprilično napučenog grada, u nižim slojevima atmosfere, u grubo gledajući, makar je bilo poprilično nejasno na kojoj visini se soba nalazila.
Porazbacani diskovi i diskete praćakali su se na parketu tražeći zadnju milosrdnu kap vode koja bi im povratila disanje, dok je isto tako zlatna ribica već ležala u rigor mortis stavu pripravnosti, posve zaboravivši da bi joj dobro došlo štogod zraka.
Zavjesa je vapila za krojačem, a ormari za stolarom, i to poprilično sposobnim, budući je nekolicina vrata od dvokrilnih postala dvokrilac i zabila se susjedu u zid. Nadao se da susjedu ne smeta novi dekor, a i da mu je vjerojatno dobro došla nova polica, makar bila svega na pola metra od stropa.
Gledajući tako rasulo u sobi, jedva da je opazio rekalmni letak pored telefona:
Poštovani-a:
Ukoliko vam se svidjela ova naša reklamna poruka, a problema sa utjerivanjem dugova imate, molimo vas da u roku od 60 minuta po nalaženju iste nazovete besplatno na broj telefona 0800-0800-0080 radi sklapanja posla ili eventualne odštete radi demoliranja vašeg prostora.
U nadi da ćete nas zvati radi prvog, ostajemo sa poštovanjem.
-Gabriel de Mefisto, utjerivanje dugova i reketarenje

---...---
Kada su ga pronašli zelenog sa pjenom na ustima policiji nije bilo jasno, barem ne na prvi pogled, od čega je umro.
---...---
Službeniku u call centru za pritužbe ureda gospodina de Mefista bilo je jasno od čega je umro, na prvi pogled, a da o sluhu i ne govorimo. U svojoj dugogodišnjoj karijeri telefonskog agenta znao je prepoznati infarkt čim bi ga čuo. I znao je, obično je to bio infarkt/zastoj srčanog mišića uzrokovan žvakanjem reklamnog materijala.
---...---
Gospodin de Mefisto je sjedio u svojoj udobnoj fotelji i cinično se smješkao, iako je već sto puta rekao budalama u propagandi da ne stavljaju cijankalij u štamparsku boju. A govorio je i svojim akviziterima da uvijek dobro procijene mentalno zdravlje potencijalnog klijenta što oni nikada nisu radili jer su primarno bili ipak snagatori, a na psihoanalitičari. Dotični potencijalni klijent postao je još jedan mrtvac njemu na dušu... Šef će, ipak, obrni-okreni, biti sretan.

Blog je zaštićen Copyrightom. Svako neovlašteno korištenje, kopiranje, reprodukcija i služenje sadržajima ovog bloga bez pismene dozvole autora smatra se kršenjem autorskih prava.
Ovaj je blog neprikladan za mlađe od 18 godina jer sadrži potencijalno štetne i uznemirujuće sadržaje neprimjerene maloljetnim osobama. Pristup maloljetnicima dopušten je samo uz dopuštenje i nazočnost roditelja.
Također se umoljavaju persone posebno osjetljive na blasfemiju, izrugivanje vjere, poigravanje vjerskim osjećajima, netrpeljive prema psovanju, uopće, sve persone koje umjesto sranje govore velika nužda, da se ne čude ako koji post bude neprimjeren i za njih. Na volju Vam je čitati, ali bili ste unaprijed upozoreni...

<	srpanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (2)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (8)
Travanj 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (3)

E... daj... upucaj komentare

Copyright © 2006/2012. by MadDog Shüythee
Design © 2007. by Zlica and MadDog.