Dakle, poštovana publiko, dok naš velesmućeni autor pati od nedostatka inspiracije i ostavlja me da čamim u tijelu žene negdje na bolesničkom krevetu, poslušajmo nekoliko melodija prema izboru našeg muzikčog urednika.
Zapravo, bolje ne, te melodije koje on pušta imaju u sebi previše škrgutanja, da ne kažem orangutanja, no, gutanja - u svakom slučaju.
Pozabavimo se radije onim što je meni najdraže - likom i djelom samoh mene, Gabriela de Mefista.
---...---
Tup! Udarr! Opadd!
E, nećeš, dok ja nemam inspiracije ima da svi moji likovi šute i sjede pa gdje god ih ja ostavio. U dreku - u dreku, u kamiondžiji - u kamiondžiji, u ženi - u ženi. Da te više nisam čuo, barem dok ne dobijem inspiraciju. A svidjelo ti se u uredu, pored telefona, je li, neradniče i ljenčino? Samo bi sjedio, a ja nek' smišljam što ću s tobom? E, pa onda izvoli, sjedi, leži, bulji u tog svog bračnog partnera na bijelom krevetu, dok ne smislim što ću s tobom.
E, da, usput - da te utješim - kao žensko sam te zamislio zgodnog, za razliku od muškog.
I još nešto - s obzirom da te nisam opisao - poštedjeti ću čitateljstvo tog užasa, bar još neko vrijeme.
Sa osobitim štovanjem, Vaš autor, i njegov Šef... ( pri čemu ovaj smajli ima sasvim drukčiju konotaciju).
---...---
Gabriel de Mefisto, šaptom:
-Ko ga jebe... (ovaj smajli ima tu konotaciju na koju i mislite) - pati od kompleksa ali da ih krenem nabrajati, potrajalo bi.