Zašto snovi uvijek ovako očajno zvižde, urlaju, zavijaju, cvile, zvone?!?
Zvone!?!
Budilica!!??!
Sirene??!!
Mačak.
Mačak!!!
Aaaaaarghhhh... Šef! Zove! Mene! Opet sam najeb'o.
Ukočeno se odbivši od kreveta, špricajući znoj svuda po sobi (da, zidovima bi od tolikog znoja trebalo sušenje) sjedoh razrogačenih očiju u krevetu. Predamnom je mijakuao sivotigrasti mačak vrlo zadovoljno-đavolskog smiješka:
-Gabriele!
-... - pokušao sam promucati
-Gabriele!!!
-... a ... - negdje u primozgu mi je svitalo da bih isto tako mogao dodati i b, a i c bi negdje slijedilo... i ne bi pomoglo.
-Gabrijele!!!!
-... a - kad zaboravi da u mom imenu nema "ije" onda sam stvarno gotov... - Šefe? Da-a-a-aa?
-No, konačno si promucao nešto malo više od tog A. Cijenim tvoj napor.
-Molim vas, tako neočekivani posjet...
-Ne kenjaj... znaš i sam da te mogu posjetiti jedino u tom prostoru između sna i jave
-Da, da... znam...
-Kurac moj ti znaš
Tu je imao prvao, njegov kurac nisam znao... dapače, ne znam uopće - ima li moj šef kurac...
-Imam kurac, u kurac!
Opet čita misli
-Da, opet čitam misli... Slušaj Gabrijele
Damn, ovaj puta je J boldano... jebemti... netko je podigao tužbu radi Ugovora?
-Slušaj: Tvoja bilanca je, do dana današjneg, od kada postoji ova podružnica...
-175 Ugovora, 160 PredUgovora, 75 Dogovora i 95 Ustupaka
-I, od toga se ostvarilo?
-Ali šefe...
-Nema ali... podružnica, pod ovim ili onim imenom postoji 437 godina, a ostvarenje joj je 17% Što ti misliš, da ja radim za gumbe? Pa ja trebam duše!
-Ali... ali... ali...
-Nema ali... želim rezultate, produktivnost, profit! Duše ili ne - i to je proizvod! Je li to jasno?
-K'o dan... ovaj... k'o noć... ovaj...
-Ne kenjaj!
Koliko puta mi je rekao da ne kenjam - dobiti ću zapletaj crijeva
-Nećeš... proljev možda... i mahne repom.
KRULJ!
Žbadabrong!
Špljisssss...
Znao sam, i bez gledanja - cijeli krevet mi je u dreku.
-Hvala šefe!
-Nema na čemu... dakle, ako smo se razumjeli - imaš dva mjeseca da realiziraš barem tri Ugovora i sedam PredUgovora. Jasno?
Samo sam klimao, obavijen oblaskom smrada mojih vlastitih crijeva. Moje lijepe plahte... moj meki krevetac... moj...
-Šuti, oprat će se. - i nestade u crno-crvenom oblačku uz jedan mali Pufff!!!!
-Da šefe, svakako šefe, ugodan vam dan šefe - i probudih se, sjedeći na krevetu, sav u znoju. Na podu pored mene ležala je hrpa govana i jedna cedulja prikvačena na nju:
-Ovo što si sada sanjao, nije bio san... jel' jasno?
-Da Šefe - promrmljah i glava mi utone među dlanove.
Post je objavljen 23.07.2006. u 18:37 sati.