Uspavani kraj godine

nedjelja , 29.12.2013.

Dok ja spavam, zbrajam neke prosle uspjehe i ponovo naivno vjerujem u onu djecju ''sto bi lijepo mogla donijeti nova godina'', kolega (http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/) se pobrinuo da na trenutak ozivi i moj blog :) Pa eto, dragi blogeri...kad vec nemate sto citati na mom blogu, slobodno bacite oko na moju malu fotogaleriju:

http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2013/12/1631725805/fotogalerija-emplastikem-marina-s.html

Ja Vam svima zelim sve najbolje u nadolazecoj godini, neka Vam ostvari sve ono sto je potrebno da budete sretniji... a uskoro cu valjda i ja pronaci pravu stazu pa mozete ocekivati i moj povratak u blogerske vode :) do tada svima saljem pozdrave...

foto: u Slavoniji :)

Samobor: nekim čudnim tonom...

utorak , 10.12.2013.

Već dugo vremena nastojim izbjeći teška razmišljanja o životu, ljudima koje srećem u njemu, prolaznosti, smislu i traženju one niti koja uspije iskrojiti novi dan unatoč svim nedaćama i događajima. Ipak, ponekad dođu oni neželjeni dani koji se samo provuku ispod vrata moje sobe i okupiraju mi misli. Shvatim da je život kao potok, lijep i bistar, no ponekad previše brz ili mutan. U njemu, poput stabla, rastemo...Shvaćam koliko sličnosti: uzdižemo se kao stablo, uzdižu se i oni oko nas...idemo u vis unatoč vjetru koji nam ponekad lomi grane, unatoč oluji koja povremeno ruši stabla pored nas..ipak, cijeli prizor još uvijek izgleda božanstveno...

..no problem nastaje kada se izgubimo u šumi tankih stabala, kada postajemo svjesni nove ruševine i kada silno želimo doći do nje i još malo prokopati razloge, kada se želimo uvjeriti da je morala nastati takva krhotina...



..gledamo sve ono što smo gradili, sve ono što je ostalo negdje daleko iza nas: na neke stvari smo ponosni, one ostaju s nama u obliku lijepih uspomena, a neke staze ostaju zakopane ispod ledene površine...





misli nas dovode do vrha ruševine, do vrha propalih snova i uzaludnog truda...



..tada shvaćamo da ono što se gradi bez temelja, što se uzdiže s pogrešnim ciglama, ne može zasjati u obliku lijepe građevine... ipak, okrećemo se i shvaćamo da je ispred nas još uvijek prizor neistraženog svijeta, da je možda vrijeme prehladno za gradnju ili da se gradi na pogrešnom terenu..



Sve u svemu, Samobor je prekrasan grad, no ja sam i dalje čovjek s osjećajima:) pa eto nadam se da nećete zamjeriti što sam se poigrala riječima i uparila ih s fotografijama ovog predivnog mjesta...

Ljubljana

četvrtak , 05.12.2013.

S obzirom da mi je u posljednji trenutak otpalo dugoočekivano putovanje u Austriju, moram smiriti svoj nemirni duh i otjerati trenutno razočarenje. Što drugo preostaje nego povratak slikama koje svjedoče o još jednom predivnom mjestu koje sam ranije posjetila.
Prilikom prvog posjeta Ljubljani vrijeme nas je poslužilo. Ukoliko u kratkom vremenu želite istovremeno vidjeti centar, prirodu i puno lijepih građevina svakako preporučam vožnju turističkim brodićem po Ljubljanici.

Mi smo se vrlo brzo odlučili za tu opciju...



...idealna prilika za vidjeti predivne mostove iz boljeg kuta...



..od kojih mi se posebno dojmio Zmajev most (Zmaj je danas postao simbol Ljubljane)...



Ipak, ako nemate dovoljno novca za tu vožnju, ne očajavajte! Ljudi se svakako snalaze ili rekreiraju.. pažnju nam je odmah privukao simpatični čovjek koji je veslao na velikoj gumi (nadam se da ga možete uočiti na ovoj slici) :)



Prošetali smo i kroz poznati Tivoli park...



Slikice zimskog posjeta Ljubljani dođu nekom drugom prilikom;)

Budimpešta

nedjelja , 24.11.2013.

S obzirom da se i dalje borim s vremenom i da su mi dani stalno prekratki, a ipak sam svjesna da blog ne zeli spavati... stavljam osvježenje barem u obliku nekoliko fotografija. Možda nekom drugom prilikom napišem koju više o ovom prekrasnom gradu, ali za sada se u potpunosti slažem da povremeno slike govore vise od tisuću riječi:)

Upečatljivi Trg heroja s Milenijskim spomenikom:



Što se tiče stila gradnje... idealan grad za moj ukus :)









i naravno za kavu i klopu se uvijek nađe vremena...

Njemačka: Dettenhausen i Stuttgart

utorak , 12.11.2013.

Vratimo se još malo prošlim putovanjima. Jedna od dražih destinacija, koju sam srećom imala prilike posjetiti nekoliko puta je svakako Njemačka. Ono što mi je uvijek zanimljivo na putu do tamo je činjenica da je gotovo u svako doba godine (dobro ne mislim baš ljeto, ali recimo proljeće i jesen) na određenom dijelu puta moguće uočiti snijeg. Ljepota gustih šuma pokrivenih snijegom oduvijek me fascinirala (možda je to jedan od razloga zbog koje moja želja za posjetom Finskoj svakoga dana sve više raste )

Prilikom ovog putovanja pažnju mi je privukao dvorac, utvrda ili nešto na brdu, no nažalost nisam imala prilike zaustavljati se kako bih vidjela što se krije gore pa ukoliko netko prepozna neka me slobodno prosvijetli. Smješteno je u Austriji.



Nakon otprilike 11 sati vožnje, stižemo na ciljano odredište: mjestašce imena Dettenhausen, u kojem živi tek nešto više od 5000 stanovnika. S obzirom da nije toliko poznato, za lakšu orijentaciju, smješteno je u blizini Böblingena, Tübingena i recimo Stuttgarta.




Ono zbog čega posebno volim ovakva mjestašca je svakako priroda kojom odišu. Zbog toga sam se naravno i tamo odlučila za šetnju kroz šumu…



…nakon čega, naravno, obilazim i mjesto. Druga stvar koja me oduševljava u ovom i većini drugih njemačkih mjesta je svakako stil gradnje njihovih kuća.



S obzirom da dotično mjestašce navečer uglavnom nudi, meni vrlo ugodan, mir te da zapravo s dolaskom mraka i nema nekog pretjeranog života možete se (ovisno o preferencijama) odlučiti za obližnji Tübingen, poznat kao sveučilišni grad ili uživati u tišini kojom odiše Dettenhausen. S obzirom da je nas čekalo rano buđenje te odlazak na cjelodnevni shopping u Stuttgart, mi smo se odlučili za mirniju varijantu provoda te navečer zapjevali uz gitare.



Na samom dolasku u Stuttgart primjećujem mnogobrojne ulične svirače i zabavljače u punom smislu riječi. Iako meni jutarnja temperatura nije bila pretjerano ugodna, njima je očito odgovarala.



Moram priznati da su me ovoga puta neviđene akcije po trgovina uspjele dovoljno okupirati tako da su druženje uz kavu i razgled grada bili izuzetno kratki. Tamo su sniženja zaista nešto gdje si osobe svih uzrasta mogu pronaći pokoji komad odjeće po izuzetno povoljnim cijenama. Ipak, stigla sam primijetiti da se radi o tipičnom turističkom gradu prepunom ljudi različitih stilova.



Zadnji dan iskoristili smo za odlazak na jednu od tzv. fešti i obilazak zabavnog parka. Uživanje za djecu, ali i odrasle. Mislim da o ovome slike govore bolje od riječi

Osijek: Donji grad

utorak , 05.11.2013.

Napokon se milijun obaveza, koje sam imala u proteklom vremenu, smanjuje pa je vrijeme za povratak ovom malom kutku. Produzeni vikend iskoristila sam za odlazak u Osijek. S obzirom da je rastrojena glava ocito dosla sa mnom na put, ne treba vas previse iznenaditi cinjenica da sam uspjela zaboraviti fotić prilikom cjelodnevnog obilaska centra grada. S obzirom da većina turističkih obilazaka Osijeka rezultira tipičnim slikama Tvrđe, glavnog trga i cuvenog bijelog viseceg mosta... odlučila sam se nasmijati svojoj zaboravnosti i predstaviti jedan zanimljiv, a pomalo zaboravljen kvart kada su u pitanju obilasci Osijeka. Sigurna sam da cu otici opet po snijegu ili kada zatopli tako da će ostatak Osijeka doći naknadno Dakle, ukratko slijedi nešto o Donjem gradu.

Krećemo od samog početka šetnice. Sada mi je žao da ne mogu paralelno staviti fotografiju centra da osjetite razliku. Iako je hladnije vrijeme ipak zadržalo većinu u svojim domovima, tamo su kafići uz Dravu još uvijek puni. Ipak, ova šetnjica u Donjem gradu pomalo spava. Znam povremeno reći da mi se čini kao da u meni žive dvije osobe: jedna koja živi za velikim mjestima, upoznavanjem što više novih ljudi, običaja i kultura te druga koja uživa sama u prirodi, u nekom njenom tihom i neuništenom trenutku. E pa, ovaj put je sa mnom bila ta druga tako da mi je ovo donjogradsko mjesto savršeno sjelo. Imala sam priliku za razmišljanje i potpuno opuštanje.

Zapuštane, propale zgrade, poput bivše poznate kožare, pomalo su me rastužile jer pojačavaju dojam zapuštenosti koju Osijek zaista ne zaslužuje. Ipak, s obzirom da je od mog posljednjeg posjeta prošlo dosta vremena...moram priznati da se dosta toga gradi i obnavlja. Bilo je i vrijeme! Razvedrila sam se kada sam vidjela da se napokon donjogradska promenada, odnosno prethodno spomenuta šetnica spaja s onom glavnom gornjogradskom. Ipak, kako doznajem radovi su privremeno obustavljeni jer je trenutno problem prelaska preko luke Tranzit, ali navodno da će i to biti riješeno.



Pogled prema željezničkom mostu...



te dolazak do jedne stare kuće pred kojom se nalazi top te čiju povijest nažalost nisam u potpunosti saznala.



Nastavljamo šetnju do malog trga, odnosno kružnog toka u neposrednoj blizini bolnice. Tu nalazimo kapelicu Sv. Roka građenu u baroknom stilu te stup preko puta koji je podignut kao znak zaštite protiv kuge. Preko puta kapelice i kipa nalazi se i vrlo stara kuća koja datira iz 1687., predstavlja primjer prizemnice s arkadama te je ostala u izvornom obliku. Poznata je pod nazivom ''kazandžijska kuća'', odnosno kuća Kragujevića jer je pripadala čuvenom donjogradskom kazandžiji (kotlaru) Kragujeviću.





U ovom dijelu grada vrlo su uočljive crkve... prvo prolazimo pravoslavnu crkvu Uspenija Presvete Bogorodice te nastavljamo šetnju u smjeru katoličke crkve Preslavnog imena Marijina koja uskoro slavi 300tu godinu postojanja.




Ovdje završava trenutna šetnja, drugi put nosim fotic i na spavanje ako treba ;)

Oznake: Osijek :)

Bučijada: Ivanić Grad

ponedjeljak , 21.10.2013.

Pretraživanje neta početkom tjedna pomoglo mi je pri organizaciji ovog zanimljivog vikenda. Pronašla sam ponudu za ''Bučko express'', odnosno vlak koji vozi iz Zagreba u Ivanić Grad na Bučijadu. Za samo 20kn, koliko je promotivna cijena povratne karte, imali smo priliku vidjeti pravi mali ''Bučograd''. Na samom početku bila sam šokirana količinom ljudi koja je na zagrebačkom kolodvoru ušla u vlak. Shvatila sam da većina tradicionalno odlazi tamo s obzirom da je ove godine bila već 9. Bučijada. Simpatični ljudi u kostimima bundeva posjetili su nas već prilikom vožnje prema Ivaniću te nam podijelili program i promotivne letke za lakše snalaženje (koje sam nastavila skupljati i tijekom dana).

Stižemo u Ivanić Grad u kojem nas na kolodvoru dočekuje još nekoliko kostimiranih bundevica te, u zavidno dugoj povorci, dolazimo do glavne pozornice na svečano otvorenje 9. Bučijade. Ostajemo poslušati Nastup pjevačke skupine ''Ive'' te nastup KUD-a ''Ivanić'' i polako krećemo u razgledavanje mnogobrojnih štandova s različitom gastro ponudom i ponudom suvenira.



Cijeli grad je ukrašen bučama različitih oblika…



..na mostu..




…čak i info pult…



Obilazimo ''Bučkograd'' koji nudi različite zabavne i poučne sadržaje za djecu. Posebno mi se svidio labirint od sijena. Osim toga, na brojnim mjestima u gradu ima privlačnih sadržaja za mlađu populaciju poput različitih radionica, vožnje u kočiji ili jahanja ponija. Teško, ali uspijevam zabilježiti trenutak kada jadni poniji imaju predah i uživaju na travi



Kratki predah uz kavu te prilika za isprobavanje fine pite od buče…




U poslijepodnevnim satima nam pažnju privlači vatrogasni kombi na kojem piše ''Prijevoz Zoo''. Saznajemo za besplatnu vožnju te odlazimo do tzv. Zoo-a. Bilo mi je zanimljivo jer sam vozeći se vidjela ostatak grada do kojega ne bismo stigli otići, ali s obzirom na očekivanja Zoo-a kao krajnje točke ove vožnje: priznajem da me nasmijao prizor koji nas je dočekao. Ukoliko se odlučite za ovo mjesto, za 10kn moći ćete vidjeti par domaćih životinja poput svinje, krave, ovce ili kokoši. Ipak, magarci te ugođaj seoske idile bili su mi dovoljno zanimljivi da nisam požalila zbog ovog odlaska iz centra.



Nakon kupovanja par sitnica, nastavljamo u sličnom mirnijem tonu. Šetamo uz Lonju i samo par metara dalje od centra i prevelikog broja ljudi nailazimo na krave.



Obilazimo Crkvu sv. Petra ispred koje nas fotograf vraća puno godina u povijest te omogućuje fotografiranje na starinski način, uži dio oko centra, stadion te čitamo povijesne činjenice o različitim objektima.



Zanimljivi izlet završavamo u jednom od kafića na pivu te se vraćamo Bučko vlakom.



Pregledavam nešto suvenira koje sam kupila i razmišljam o isprobavanju bučinog ulja u jednom od novih recepata.

Beograd

petak , 18.10.2013.

Sjećate se kako sam prije par postova spomenula prijateljicu iz Češke koju sam sasvim slučajno upoznala? Slično može početi i ova priča… dakle, mogla bih reći da se sudbina prije nekoliko godina poigrala i dovela me do jednog divnog poznanstva. Radi se o mom prijatelju iz Srbije koji je bio glavni razlog mog prvog odlaska u Beograd. Nažalost, tada sam živjela u sredini koja je još uvijek dosta zaokupljena predrasudama i priznajem da nisam imala potpunu podršku u cijeloj toj priči. Srećom, ništa me nije spriječilo da odem i uvjerim se kako posjećujem predivan grad u kojem se susrećem s iznimno ljubaznim ljudima. Glavni dojam koji sam o njima stekla je da su jednostavni, pristupačni i opušteni. S obzirom da sam tada bila u jednodnevnom posjetu, nisam stigla vidjeti puno grada, ali srećom to sam ispravila kasnijim odlaskom. Ipak, trenutno ću se zadržati na tom prvom posjetu.

S obzirom da me dovoljno poznavao, znao je kako je Kalemegdan glavno mjesto na koje me treba odvesti. Vidjela sam malo slika i očekivala nešto lijepo, ali svejedno sam se šokirala kada smo stigli. Oduševila sam se shvativši da sam stigla na tipični primjer onoga što zovem: ''Moje mjesto iz bajke'' J
Bacam pogled prema dolje i kroz glavu mi prolazi pjesma Josipe Lisac ''Gdje Dunav ljubi nebo'', čiji spot, ako se ne varam, počinje baš scenom snimljenom na ovom dijelu Kalemegdana.

Krećemo u višesatnu šetnju ovim predivnim mjestom...



Uočavam jednog snalažljivog (ili samo jako žednog) goluba koji je pronašao vodu na neobičnom mjestu…




Jedna stvar mi na tom mjestu ipak kvari idilu…




ali ubrzo shvaćam da smo kraj muzeja vojne opreme..



Prolazimo kroz ovaj prolaz…




i s druge strane nas ipak dočekuje cvijeće…



…s kojim simbolično završavam post. Ostatak dana provodimo u užem centru, no u dobrom društvu uspijevam zaboraviti čak i na fotoaparat

Oznake: beograd kalemegdan

Amsterdam

srijeda , 09.10.2013.

Dok se skupljaju novčići za novo, ne bi bilo loše prisjetiti se nekih prijašnjih putovanja. Teško je odlučiti s kojim početi jer mi je svako novo mjesto zanimljivo na svoj način, no jedno ipak uvijek pada kao prva asocijacija kada razmišljam o mjestima koje sam posjetila. Amsterdam!
Sasvim slučajno, naletjela sam na iznimno povoljnu ponudu koja nije bila tipično organizirana kao u većini agencija. Ono što je bilo dogovoreno od strane drugih bio je put, smještaj i datum. Sve ostalo bilo je na nama: pomno planirati svaki detalj koji želimo posjetiti ili jednostavno doći i lutati novim gradom. Dogovor je brzo pao, a ponuda za prvomajski tjedan bila je također privlačna mom prijatelju i dvjema prijateljicama. Uplatili smo polog i nestrpljivo iščekivali dogovoreni datum.

Napokon dolazi 27.4., svi smo spremni za polazak u poslijepodnevnim satima, utrpavamo stvari i dva busa kreću na otprilike 20satnu vožnju do prekrasnog grada.
U podne stižemo u Hans Brinker Hotel smješten u samom centru grada. Smještamo se u šesterokrevetne sobe, našalimo se na račun njihove uređenosti i zaključujemo da u njima i tako nećemo provesti puno vremena. Ipak, kreveti su bili puno udobniji za spavati nego što izgledaju :) U ostatku hotela nalazi se prostor u kojem smo doručkovali, bar te u podrumu prostorija za druženje gdje baš i nismo stigli provoditi vrijeme.

Prvi dan uglavnom koristimo za šetnju i upoznavanje centra. Kako bismo nešto uštedjeli, prijatelj i ja kupujemo knjižicu za 50 eura iz koje se mogu koristiti kuponi te sami biramo što nam je prioritetno za posjetiti. Tu se razdvajamo od prijateljica koje imaju drugačije preferencije i odlazimo u ''Torture museum'' koji se našao prvi na putu. Nekoliko katova užasa… moram priznati da je bilo fascinantno vidjeti na jednom mjestu da je uopće postojala tolika količina sprava za mučenje, ali ipak neki jezivi osjećaj bio je prisutan dok smo čitali sve opise sprava i načina mučenja.





Nakon toga hodamo gradom još par sati, primjećujem turiste iz cijelog svijeta, svih stilova i dobnih skupina. Ulice ovoga grada odišu nekom posebnom opuštenošću. Najveća opasnost za pješake..naravno, bicikli! Biciklisti su kao vjetar, stotine ih samo proleti u svim smjerovima. Na svakom koraku je sve puno bicikala, zaključanih, nabacanih, pa čak i onih u izlozima trgovina. Kratko odlazimo u hotel te večer koristimo za odlazak u jedan od klubova u centru.



Nakon doručka, oko 10h, nastavljamo svoj obilazak. Prazne ulice u prijepodnevnim satima dokazuju da je amsterdamski noćni život dugotrajan i zanimljiv te da ljudi očito nemaju potrebu prerano početi dan.




Odlazimo u muzej ''Madame Tussauds'' za koji smo, srećom, imali kupljene ulaznice tako da smo izbjegli kilometarski red u kojem su ljudi stajali čekajući svoju kartu. Na ulazu nas dočekuje Johnny Depp s kojim se svaki posjetitelj mora fotografirati. On je jedina figura koju nije bilo moguće slikati vlastitim fotoaparatom tako da na kraju odlazimo vidjeti kako izgleda naša fotografija. S obzirom da smo se u međuvremenu slikali s mnogim drugim odlično napravljenim voštanim figurama, nismo imali potrebu ostaviti poveću svotu za samo jednu sliku. Nakon višesatnog slikanja s mnogim poznatim osobama među kojima su se primjerice našli: Brad Pitt i Angelina, zvijezde James Bonda, Bon Jovi, George Michael, Lenny Kravitz, Salvador Dali, Einstein, David Beckham i mnogi drugi, obilazimo suvenirnicu u sklopu muzeja. Prijateljica je čak zaplesala u filmiću s C. Chaplinom, a bilo je moguće slikati se i s kraljičinom krunom te perikom i haljinom kakvu je nosila Marilyn Monroe.




Poslijepodne se ukrcavamo i krećemo na jednosatnu vožnju brodom. To je bila izuzetna prilika za saznati nešto o najvažnijim građevinama i užim dijelovima Amsterdama. Također, inspirirajuća vožnja za doraditi planove u vezi onoga što još želimo posjetiti.



Gledamo neobično uske kuće te nam posebno ukazuju na najmanju kućicu koja je široka tek nešto više od jednog metra. Prolazimo i pored Nemo centra znanosti.



Nakon kratkog večernjeg druženja u hotelu, poraste mi želja za pronalaskom Hard rock cafea. Na potencijalnom putu do tamo, nailazimo na neki drugi rock club ispred kojega je poveća skupina ljudi te prilazimo nekima u nadi da će nam objasniti traženi put. Lokalna ekipa nam objašnjava da tamo nije isplativo ići te da se upravo nalazimo na jednom od boljih mjesta. Zaista, podlegli smo njihovom utjecaju i ubrzo sam zaboravila što sam tražila. Ugodno provedena večer sa simpatičnim Nizozemcima.

I napokon stiže i taj 30.4., dan zbog kojega je ovo putovanje i bilo organizirano. Sve što se trebalo pripremiti za taj dan je volja za dobrim provodom te, poželjno, narančasta odjeća.J To je dan kada se u Nizozemskoj slavi kraljičin rođendan, poznat kao ''Queens day'', kada Amsterdam jednostavno poludi. Sve je narančasto (simbolična boja nizozemske kraljevske obitelji), ulice su prepune ljudi, glazbenih i društvenih događanja, gastronomske ponude. Osim osnovnih, onih što su i inače tamo, na taj dan ima i dodatnih buvljaka na kojima je po povoljnim cijenama moguće kupiti odjeću i suvenire poput tipičnih klompi ili tulipana.




Ukoliko sami niste vlasnik jednog od čamaca ili brodića, za određenu svotu novca moguće je rezervirati svoje mjesto u nečijem. Naravno, za to se trebate pobrinuti dovoljno rano: prijateljica i ja smo se neko vrijeme nadale da ćemo se uspjeti pridružiti nekome, ali ovaj put ipak nismo uspjele. Unatoč tome, zabave nije nedostajalo ni na ulicama.




Dakako, neki su se pobrinuli i za wc…



Ipak, ukoliko kasnite i stignete tek predvečer, mogli biste ostati zbunjeni količinom smeća na ulicama…




Umjesto tipičnog prvomajskog izleta, novi dan koji je, nažalost, ujedno posljednji dan našega boravka u ovome gradu nastavljamo s obilascima. Odlazimo na vožnju turističkim busom. Vjetrenjače nismo stigli vidjeti drugačije nego kroz prozore…



…izlazimo u posjet tvornici dijamanata. Gledamo proces koji je potreban da dobijemo skupocjene dijamante te slušamo kratku priču o tvornici, glavnim nalazištima te dobivamo priliku pogledati gotove proizvode. Ukoliko ste spremni izdvojiti poveću svotu novca, u trgovini u prizemlju možete naći zanimljiv nakit i ukrase. Također, prije ponovnog ulaska u autobus, svatko od nas dobiva kavu.



Nakon turističke vožnje nastavljamo hodati, prolazimo Heinekena, Rijksmuseum i stižemo do famoznog natpisa ''Amsterdam''. Kratko odmaramo u parku ispred Van Goghova muzeja te odlazimo unutra pogledati nekoliko katova predivnih slika. Tamo nismo smjeli unositi fotoaparate tako da nemam fotografije iznutra, ali ako vas imalo zanima umjetnost: ovo svakako posjetite!




Nakon toga konačno pronalazimo i Hard rock cafe. Nekoliko poznatih lica gleda nas sa slika na zidovima, kratko se divim gitarama koje vise na zidu, no ubrzo bivamo protjerani jer smo htjeli samo popiti piće. Naime, u podrumu gdje je to moguće izvesti nije bilo mjesta, a gore ''ne smijemo zauzimati mjesto ako nećemo ništa jesti''. S obzirom na cijene koje su kvalitetno napuhali, nije nam bilo teško izaći van..




…i otići u obližnji zanimljivi irski pub gdje za susjednim stolom sjedi simpatično biće Isprobavamo neka nova piva pri čemu prijateljica s točenim prolazi bolje nego mi s ovim privlačnim crvenim ''sokom'' Brzinski pojedem krumpiriće te koristimo zadnje minute za šetnju prije polaska.




Još par slikica pred hotelom za kraj ovoga putovanja te povratak kući uz puno dojmova

Oznake: Amsterdam, putopis

Zagreb: Jarun

subota , 05.10.2013.

S obzirom da zrake sunca danas bas i nisu uspjele uci u moj stan, odlucila sam prosetati do Jarunskog jezera u nadi da cu ih negdje uloviti :)
Umjesto druzenja s toplim zrakama, obgrlio me hladni jesenski zrak s ponekom kapljicom kise, ali sam se ponovo uvjerila da sa svakim nepotrebnim ostajanjem u stanu riskiram propustiti nesto zanimljivo i o čemu nisam bila dovoljno informirana...

Prolazim pored uspavanog veslackog kluba i dolazim do jezera. Razmisljam kako je kisni dan ipak sprijecio vecinu rekreativaca i divim se posebnom miru kojim dise jarunska obala. Paznju mi privlaci veliko drvo i nekoliko bijelih jedrilica u pozadini.

Pljesak i nekoliko usklika mi ukazu da s druge strane jezera nije tako pusto kako se cinilo kada sam tek pocela setnju. Nazalost, stizem pomalo prekasno i povezujem da je pljesak oznacio kraj u kojem su se jedrilicari vec priblizavali kopnu. Danas se na Jarunu odrzala memorijalna regata cija je svrha, kako saznajem, bila okupiti sto vise onih koji vole taj sport i onih koji s njim nisu dovoljno upoznati. Zao mi je sto sam zakasnila jer mi je takvo jedrenje bas opustajuce za gledati.



Srecom, nastavljam hodati i u daljini vidim novu skupinu ljudi. Nakon sto mi se ucini da vidim konje, odlucim prosetati u tom smjeru. Još jedan događaj za koji nisam znala da se danas održava tamo. Ipak, ovaj put nisam toliko zakasnila:) Radi se o natjecanju u preponskom jahanju.



Ipak, priznajem da mi je jos uvijek draze vidjeti konja dok je jednostavno u prirodi, bez sedla i naredbi...



..ali unatoc tome, ovaj događaj je bio zanimljiv i bilo mi je fascinatno vidjeti svu utreniranost, kako konja tako i sposobnosti jahaca...



Proglašenje pobjednika i sve hladniji zrak ipak su me natjerali da pocnem razmisljati o stanu i toplom caju pa lagano nastavljam setnju u tom smjeru. Ulazim u stan i nalazim svoju ''zraku sunca'' = lijepo iskoristeno subotnje poslijepodne :)

''Sreća nije odredište, nego putovanje''

četvrtak , 03.10.2013.

Sve je počelo prije manje od dvije godine kada sam sasvim slučajno upoznala jednu divnu djevojku iz Češke (koja mi je u međuvremenu postala jedna od najboljih prijateljica ). Obožava Hrvatsku, veseli ju svaki posjet istoj i uvijek mi dolazi s jednakim entuzijazmom. No, ovo ljeto su se konačno posložile kockice, pao je dogovor i došlo vrijeme za moj posjet. Spakirala sam torbu i krenula na višesatni put do Praga.
Noćno putovanje kroz Sloveniju i Austriju proteklo je bez spavanja. Nestrpljivo sam čekala vidjeti dragu osobu u gradu koji mi je ostao u predivnom sjećanju.

Izlazim iz busa koji prerano stiže na odredište i privikavam se na hladno jutro u Pragu, ali s velikim smiješkom. Napokon mi stiže prijateljica i mala turneja kreće.

O Pragu neću pisati puno jer su ga mnogi posjetili ili barem čuli o njemu, a i nije bio ciljana meta moga putovanja. Ipak, bilo je lijepo provesti cijeli dan u njemu, proći kroz centar i prošetati Karlovim mostom. Unatoč kasnijem pojavljivanju velikog broja turista, također je bilo neobično i lijepo vidjeti uspavani grad i netipično prazne ulice.




Uz mnogobrojne suvenirnice, pivnice i restorane pažnju mi privlači izlog prepun poznatog ''Krteka'', odnosno simpatične krtice koju je 1956. kreirao češki animator Zdeněk Miler (moram napomenuti da sam igračkicu Krteka dobila od svoje prijateljice prilikom njenog prvog posjeta mome gradu te zbog toga za mene ima dodatno značenje ).



Dan se bliži kraju, odlazimo iz Praga i nakon 90minutne vožnje stižemo u predivni gradić imena Žatec. Upoznajem prijateljičinu gostoljubivu majku (naravno i simpatičnog psa) te nakon ugodnog druženja odlazimo spavati.

Jutro je spremno za obilazak Žateca, gradića koji leži na rijeci Ohře (zločesto češko slovo koje navodno nikako ne uspijevam pravilno izgovoritiJ ) i kojeg čini 20ak tisuća stanovnika. Pogodite po čemu je također poznat…ukoliko biste pročitali jedan od mnogobrojnih natpisa u gradu: ''Žatec, ležák z kraje, kde je pivo doma'', brzo biste shvatili da je riječ o pivu. Stižemo do trga slobode (''Náměstí Svobody'') kojeg krasi hmelj te na čijem podu primjećujem zanimljiv natpis:




Do posjeta Žatecu, Prag je činio jednu od mojih omiljenih destinacija prvenstveno zbog arhitekture i stila građevina. Ipak, kada sam vidjela da na drugom kraju Češke leži mirniji gradić koji obuhvaća sve ono što mi je bilo lijepo u Pragu i kojega krase još mnoge dodatne ljepote, shvatila sam da se moja top lista promijenila.



Obožavam prirodu, dvorce i sve ono što na bilo koji način izgleda kao iz bajke. U gradiću koji me toliko oduševio, naravno, pronalazim i takvo mjesto. Penjemo se kako bih imala bolji pogled na grad, no moje oči se teško odvajaju od predivnih gradskih zidina.




Nakratko odlazimo u stan i spremam se za večernje isprobavanje čuvenih čeških piva. Osim privlačne krigle i okusa, u pivnici me dočekuje i slavni račun na kojem kraticama piše ime pića te uz njega pripadajuća crtica koja znači količinu.



Treći dan počinjemo s obilaskom Plzeňa, grada kojega čini nešto više od 170 tisuća stanovnika. Dan opet počinje u znaku piva :) Odlazimo u poznatu Plzensku pivovaru gdje uz stručno vodstvo saznajemo osnovne stvari o procesu proizvodnje piva te gledamo kako otprilike izgleda cijeli taj proces. Također, imamo priliku degustirati poznati Pilsner Urquell.



Priznajem, osobno nisam neki ljubitelj nogometa, ali vrijedi spomenuti da smo prošli kraj stadiona češkog nogometnog kluba FC Viktoria. Nakon toga, stižemo do parka imena Mlýnská strouha kojeg, između ostalog, krase šarene sklupture iz kojih svira opuštajuća glazba.



Što se tiče vjerskih objekata u Plzenu, izdvojila bih Sinagogu koja je treća po veličini u svijetu te znamenitu Katedralu sv. Bartolomeja.



U poslijepodnevnim satima stižemo u posjet prijateljičinoj baki u manje mjesto, imena Jesenice. Ponovno imam izniman doček, nevjerojatnu otvorenost, trud i gostoljubivost. Odlazimo u šetnju, koja me iznova podsjeća zašto volim prirodu, prolazimo pored prekrasnog jezera i drvenih kućica uz njega.



Četvrti dan slijedi povratak u Plzen: prijateljica ima svečanu promociju svoje diplome za završen fakultet. Zanimljiv događaj koji, nažalost, zbog neznanja češkog jezika nisam pretjerano razumjela. Ipak, bilo je zanimljivo vidjeti, rekla bih, nešto svečaniju verziju dodjele diploma, nego što je to na našim fakultetima. Nakon toga odlazimo na ručak gdje isprobavam češku vegetarijansku pizzu te se u kasnim satima vraćamo u Žatec.



Peti dan, super vodič je odlučio da posjetimo Most, grad u kojem živi oko 67 tisuća ljudi od kojih se veliki dio doselio upravo zbog posla, odnosno radnog mjesta koje smatram iznimno važnim za spomenuti kada je ovaj grad u pitanju. Radi se o velikom nalazištu ugljena koje smo posjetili. Dobili smo kacige i krenuli na safari vožnju uz stručno vodstvo od kojeg sam imala priliku čuti dosta detalja vezanih uz nalazište te neke detalje koje bih istaknula. To su: podatak o tome da je potrebno samo 20ak godina da na mjestu nalazišta izgrade kompletan dio grada s kućama i stablima te činjenica da prilikom vođenja govore kako je jedan od nevjerojatno velikih strojeva, koje smo imali priliku vidjeti, stigao iz Hrvatske (nažalost nisu znali iz kojeg mjesta pa ukoliko je netko informiran neka mi slobodno kaže ).



Nakon što ste upoznati s mojom ljubavlju prema dvorcima, ne trebam uopće opisivati kako sam se osjećala kada smo se, nakon kratke vožnje kroz Most, napokon popeli na Hněvín: moj dvorac iz bajke:). Obišli smo dvorište te se na kraju popeli na vidikovac s kojeg se, između ostaloga, vide jezero i Crkva koja je također bila premještena zbog nalazišta ugljena.




U poslijepodnevnim satima vraćamo se u Žatec gdje koristim priliku za još jednu kratku šetnju u kojoj mi pažnju privlači starinski auto. Nakon prolaska predivnim šumskim putem, kojega do sada nisam stigla vidjeti, odlazimo u obližnju trgovinu kako bih kupila sitnice svojim prijateljima .



I šesti dan stiže prebrzo. Ponovno provodimo vrijeme u Pragu, no rastanak se bliži i sve nekako prolazi u melankoličnom raspoloženju. Ipak ponavljamo šetnju kroz Prag i navečer krećem u Zagreb. Pažnju mi privlači balon iznad Vltave koji se udaljava, baš kao što i ja moram. Ipak, melankoliju razbija činjenica da je u moj život upisano novo predivno iskustvo, posebna uspomena, savršeno provedeni dani te pomisao da me čekaju nova putovanja i sigurni povratak u ovu divnu zemlju