Beograd

petak , 18.10.2013.

Sjećate se kako sam prije par postova spomenula prijateljicu iz Češke koju sam sasvim slučajno upoznala? Slično može početi i ova priča… dakle, mogla bih reći da se sudbina prije nekoliko godina poigrala i dovela me do jednog divnog poznanstva. Radi se o mom prijatelju iz Srbije koji je bio glavni razlog mog prvog odlaska u Beograd. Nažalost, tada sam živjela u sredini koja je još uvijek dosta zaokupljena predrasudama i priznajem da nisam imala potpunu podršku u cijeloj toj priči. Srećom, ništa me nije spriječilo da odem i uvjerim se kako posjećujem predivan grad u kojem se susrećem s iznimno ljubaznim ljudima. Glavni dojam koji sam o njima stekla je da su jednostavni, pristupačni i opušteni. S obzirom da sam tada bila u jednodnevnom posjetu, nisam stigla vidjeti puno grada, ali srećom to sam ispravila kasnijim odlaskom. Ipak, trenutno ću se zadržati na tom prvom posjetu.

S obzirom da me dovoljno poznavao, znao je kako je Kalemegdan glavno mjesto na koje me treba odvesti. Vidjela sam malo slika i očekivala nešto lijepo, ali svejedno sam se šokirala kada smo stigli. Oduševila sam se shvativši da sam stigla na tipični primjer onoga što zovem: ''Moje mjesto iz bajke'' J
Bacam pogled prema dolje i kroz glavu mi prolazi pjesma Josipe Lisac ''Gdje Dunav ljubi nebo'', čiji spot, ako se ne varam, počinje baš scenom snimljenom na ovom dijelu Kalemegdana.

Krećemo u višesatnu šetnju ovim predivnim mjestom...



Uočavam jednog snalažljivog (ili samo jako žednog) goluba koji je pronašao vodu na neobičnom mjestu…




Jedna stvar mi na tom mjestu ipak kvari idilu…




ali ubrzo shvaćam da smo kraj muzeja vojne opreme..



Prolazimo kroz ovaj prolaz…




i s druge strane nas ipak dočekuje cvijeće…



…s kojim simbolično završavam post. Ostatak dana provodimo u užem centru, no u dobrom društvu uspijevam zaboraviti čak i na fotoaparat

Oznake: beograd kalemegdan