Sjećate se kako sam prije par postova spomenula prijateljicu iz Češke koju sam sasvim slučajno upoznala? Slično može početi i ova priča… dakle, mogla bih reći da se sudbina prije nekoliko godina poigrala i dovela me do jednog divnog poznanstva. Radi se o mom prijatelju iz Srbije koji je bio glavni razlog mog prvog odlaska u Beograd. Nažalost, tada sam živjela u sredini koja je još uvijek dosta zaokupljena predrasudama i priznajem da nisam imala potpunu podršku u cijeloj toj priči. Srećom, ništa me nije spriječilo da odem i uvjerim se kako posjećujem predivan grad u kojem se susrećem s iznimno ljubaznim ljudima. Glavni dojam koji sam o njima stekla je da su jednostavni, pristupačni i opušteni. S obzirom da sam tada bila u jednodnevnom posjetu, nisam stigla vidjeti puno grada, ali srećom to sam ispravila kasnijim odlaskom. Ipak, trenutno ću se zadržati na tom prvom posjetu.
S obzirom da me dovoljno poznavao, znao je kako je Kalemegdan glavno mjesto na koje me treba odvesti. Vidjela sam malo slika i očekivala nešto lijepo, ali svejedno sam se šokirala kada smo stigli. Oduševila sam se shvativši da sam stigla na tipični primjer onoga što zovem: ''Moje mjesto iz bajke'' J
Bacam pogled prema dolje i kroz glavu mi prolazi pjesma Josipe Lisac ''Gdje Dunav ljubi nebo'', čiji spot, ako se ne varam, počinje baš scenom snimljenom na ovom dijelu Kalemegdana.