''Sreća nije odredište, nego putovanje''

četvrtak , 03.10.2013.

Sve je počelo prije manje od dvije godine kada sam sasvim slučajno upoznala jednu divnu djevojku iz Češke (koja mi je u međuvremenu postala jedna od najboljih prijateljica ). Obožava Hrvatsku, veseli ju svaki posjet istoj i uvijek mi dolazi s jednakim entuzijazmom. No, ovo ljeto su se konačno posložile kockice, pao je dogovor i došlo vrijeme za moj posjet. Spakirala sam torbu i krenula na višesatni put do Praga.
Noćno putovanje kroz Sloveniju i Austriju proteklo je bez spavanja. Nestrpljivo sam čekala vidjeti dragu osobu u gradu koji mi je ostao u predivnom sjećanju.

Izlazim iz busa koji prerano stiže na odredište i privikavam se na hladno jutro u Pragu, ali s velikim smiješkom. Napokon mi stiže prijateljica i mala turneja kreće.

O Pragu neću pisati puno jer su ga mnogi posjetili ili barem čuli o njemu, a i nije bio ciljana meta moga putovanja. Ipak, bilo je lijepo provesti cijeli dan u njemu, proći kroz centar i prošetati Karlovim mostom. Unatoč kasnijem pojavljivanju velikog broja turista, također je bilo neobično i lijepo vidjeti uspavani grad i netipično prazne ulice.




Uz mnogobrojne suvenirnice, pivnice i restorane pažnju mi privlači izlog prepun poznatog ''Krteka'', odnosno simpatične krtice koju je 1956. kreirao češki animator Zdeněk Miler (moram napomenuti da sam igračkicu Krteka dobila od svoje prijateljice prilikom njenog prvog posjeta mome gradu te zbog toga za mene ima dodatno značenje ).



Dan se bliži kraju, odlazimo iz Praga i nakon 90minutne vožnje stižemo u predivni gradić imena Žatec. Upoznajem prijateljičinu gostoljubivu majku (naravno i simpatičnog psa) te nakon ugodnog druženja odlazimo spavati.

Jutro je spremno za obilazak Žateca, gradića koji leži na rijeci Ohře (zločesto češko slovo koje navodno nikako ne uspijevam pravilno izgovoritiJ ) i kojeg čini 20ak tisuća stanovnika. Pogodite po čemu je također poznat…ukoliko biste pročitali jedan od mnogobrojnih natpisa u gradu: ''Žatec, ležák z kraje, kde je pivo doma'', brzo biste shvatili da je riječ o pivu. Stižemo do trga slobode (''Náměstí Svobody'') kojeg krasi hmelj te na čijem podu primjećujem zanimljiv natpis:




Do posjeta Žatecu, Prag je činio jednu od mojih omiljenih destinacija prvenstveno zbog arhitekture i stila građevina. Ipak, kada sam vidjela da na drugom kraju Češke leži mirniji gradić koji obuhvaća sve ono što mi je bilo lijepo u Pragu i kojega krase još mnoge dodatne ljepote, shvatila sam da se moja top lista promijenila.



Obožavam prirodu, dvorce i sve ono što na bilo koji način izgleda kao iz bajke. U gradiću koji me toliko oduševio, naravno, pronalazim i takvo mjesto. Penjemo se kako bih imala bolji pogled na grad, no moje oči se teško odvajaju od predivnih gradskih zidina.




Nakratko odlazimo u stan i spremam se za večernje isprobavanje čuvenih čeških piva. Osim privlačne krigle i okusa, u pivnici me dočekuje i slavni račun na kojem kraticama piše ime pića te uz njega pripadajuća crtica koja znači količinu.



Treći dan počinjemo s obilaskom Plzeňa, grada kojega čini nešto više od 170 tisuća stanovnika. Dan opet počinje u znaku piva :) Odlazimo u poznatu Plzensku pivovaru gdje uz stručno vodstvo saznajemo osnovne stvari o procesu proizvodnje piva te gledamo kako otprilike izgleda cijeli taj proces. Također, imamo priliku degustirati poznati Pilsner Urquell.



Priznajem, osobno nisam neki ljubitelj nogometa, ali vrijedi spomenuti da smo prošli kraj stadiona češkog nogometnog kluba FC Viktoria. Nakon toga, stižemo do parka imena Mlýnská strouha kojeg, između ostalog, krase šarene sklupture iz kojih svira opuštajuća glazba.



Što se tiče vjerskih objekata u Plzenu, izdvojila bih Sinagogu koja je treća po veličini u svijetu te znamenitu Katedralu sv. Bartolomeja.



U poslijepodnevnim satima stižemo u posjet prijateljičinoj baki u manje mjesto, imena Jesenice. Ponovno imam izniman doček, nevjerojatnu otvorenost, trud i gostoljubivost. Odlazimo u šetnju, koja me iznova podsjeća zašto volim prirodu, prolazimo pored prekrasnog jezera i drvenih kućica uz njega.



Četvrti dan slijedi povratak u Plzen: prijateljica ima svečanu promociju svoje diplome za završen fakultet. Zanimljiv događaj koji, nažalost, zbog neznanja češkog jezika nisam pretjerano razumjela. Ipak, bilo je zanimljivo vidjeti, rekla bih, nešto svečaniju verziju dodjele diploma, nego što je to na našim fakultetima. Nakon toga odlazimo na ručak gdje isprobavam češku vegetarijansku pizzu te se u kasnim satima vraćamo u Žatec.



Peti dan, super vodič je odlučio da posjetimo Most, grad u kojem živi oko 67 tisuća ljudi od kojih se veliki dio doselio upravo zbog posla, odnosno radnog mjesta koje smatram iznimno važnim za spomenuti kada je ovaj grad u pitanju. Radi se o velikom nalazištu ugljena koje smo posjetili. Dobili smo kacige i krenuli na safari vožnju uz stručno vodstvo od kojeg sam imala priliku čuti dosta detalja vezanih uz nalazište te neke detalje koje bih istaknula. To su: podatak o tome da je potrebno samo 20ak godina da na mjestu nalazišta izgrade kompletan dio grada s kućama i stablima te činjenica da prilikom vođenja govore kako je jedan od nevjerojatno velikih strojeva, koje smo imali priliku vidjeti, stigao iz Hrvatske (nažalost nisu znali iz kojeg mjesta pa ukoliko je netko informiran neka mi slobodno kaže ).



Nakon što ste upoznati s mojom ljubavlju prema dvorcima, ne trebam uopće opisivati kako sam se osjećala kada smo se, nakon kratke vožnje kroz Most, napokon popeli na Hněvín: moj dvorac iz bajke:). Obišli smo dvorište te se na kraju popeli na vidikovac s kojeg se, između ostaloga, vide jezero i Crkva koja je također bila premještena zbog nalazišta ugljena.




U poslijepodnevnim satima vraćamo se u Žatec gdje koristim priliku za još jednu kratku šetnju u kojoj mi pažnju privlači starinski auto. Nakon prolaska predivnim šumskim putem, kojega do sada nisam stigla vidjeti, odlazimo u obližnju trgovinu kako bih kupila sitnice svojim prijateljima .



I šesti dan stiže prebrzo. Ponovno provodimo vrijeme u Pragu, no rastanak se bliži i sve nekako prolazi u melankoličnom raspoloženju. Ipak ponavljamo šetnju kroz Prag i navečer krećem u Zagreb. Pažnju mi privlači balon iznad Vltave koji se udaljava, baš kao što i ja moram. Ipak, melankoliju razbija činjenica da je u moj život upisano novo predivno iskustvo, posebna uspomena, savršeno provedeni dani te pomisao da me čekaju nova putovanja i sigurni povratak u ovu divnu zemlju