Marketing
Bučijada: Ivanić Grad
Pretraživanje neta početkom tjedna pomoglo mi je pri organizaciji ovog zanimljivog vikenda. Pronašla sam ponudu za ''Bučko express'', odnosno vlak koji vozi iz Zagreba u Ivanić Grad na Bučijadu. Za samo 20kn, koliko je promotivna cijena povratne karte, imali smo priliku vidjeti pravi mali ''Bučograd''. 
Na samom početku bila sam šokirana količinom ljudi koja je na zagrebačkom kolodvoru ušla u vlak. Shvatila sam da većina tradicionalno odlazi tamo s obzirom da je ove godine bila već 9. Bučijada. Simpatični ljudi u kostimima bundeva posjetili su nas već prilikom vožnje prema Ivaniću te nam podijelili program i promotivne letke za lakše snalaženje (koje sam nastavila skupljati i tijekom dana).
Stižemo u Ivanić Grad u kojem nas na kolodvoru dočekuje još nekoliko kostimiranih bundevica te, u zavidno dugoj povorci, dolazimo do glavne pozornice na svečano otvorenje 9. Bučijade. Ostajemo poslušati Nastup pjevačke skupine ''Ive'' te nastup KUD-a ''Ivanić'' i polako krećemo u razgledavanje mnogobrojnih štandova s različitom gastro ponudom i ponudom suvenira.
Cijeli grad je ukrašen bučama različitih oblika…
..na mostu..
…čak i info pult…
Obilazimo ''Bučkograd'' koji nudi različite zabavne i poučne sadržaje za djecu. Posebno mi se svidio labirint od sijena. Osim toga, na brojnim mjestima u gradu ima privlačnih sadržaja za mlađu populaciju poput različitih radionica, vožnje u kočiji ili jahanja ponija. Teško, ali uspijevam zabilježiti trenutak kada jadni poniji imaju predah i uživaju na travi
Kratki predah uz kavu te prilika za isprobavanje fine pite od buče…
U poslijepodnevnim satima nam pažnju privlači vatrogasni kombi na kojem piše ''Prijevoz Zoo''. Saznajemo za besplatnu vožnju te odlazimo do tzv. Zoo-a. Bilo mi je zanimljivo jer sam vozeći se vidjela ostatak grada do kojega ne bismo stigli otići, ali s obzirom na očekivanja Zoo-a kao krajnje točke ove vožnje: priznajem da me nasmijao prizor koji nas je dočekao. Ukoliko se odlučite za ovo mjesto, za 10kn moći ćete vidjeti par domaćih životinja poput svinje, krave, ovce ili kokoši. Ipak, magarci te ugođaj seoske idile bili su mi dovoljno zanimljivi da nisam požalila zbog ovog odlaska iz centra.
Nakon kupovanja par sitnica, nastavljamo u sličnom mirnijem tonu. Šetamo uz Lonju i samo par metara dalje od centra i prevelikog broja ljudi nailazimo na krave.
Obilazimo Crkvu sv. Petra ispred koje nas fotograf vraća puno godina u povijest te omogućuje fotografiranje na starinski način, uži dio oko centra, stadion te čitamo povijesne činjenice o različitim objektima.
Zanimljivi izlet završavamo u jednom od kafića na pivu te se vraćamo Bučko vlakom.
Pregledavam nešto suvenira koje sam kupila i razmišljam o isprobavanju bučinog ulja u jednom od novih recepata.
Post je objavljen 21.10.2013. u 11:59 sati.