Linkovi
Mail
luki69@net.hr

luki2.blog.hr

subota, 23.09.2023.

Glasovna gluma za početnike

Dopodne je prošlo zanimljivo. Bila sam na jednom predavanju, pod nazivom: Uvod u glasovnu glumu - Glasovna gluma za početnike. Ana Ćapalija je bila sjajna predavačica, a kasnije smo svi imali svoj trenutak, u kojem smo i sami mogli isprobati kako to zaista izgleda. Prošlo je odlično, a meni potrebno - ako se sjećate - za onaj projekt vezano za slovačke bajke.
Glasovna gluma inače se, osim u crtićima - kada glasovno glumite crtani lik - i pri snimanju e-knjiga, reklama i sl.
Nemam problem s učenjem novih vještina i onoga, što do sada nisam imala priliku naučiti. I uživam u svakoj prilici kada mi se pruži.
Čak i engeski, koji odlično čitam, pišem, govorim, prevodim - idem vježbati dva puta tjedno s izvornim govornicima. Jer i naglasak treba biti kako treba. Za mene je znanje jezika kada ga jednako dobro čitaš, pišeš i govoriš.

IMG-20230923-100642-HDR-2

Na predavanju....Naša predavačica za danas. Fotografija: moja.

I s obzirom na kišno popodne, čitanje, prevođenje i na kraju televizija. Pa da vidimo: danas ima baš puno novosti. Na RTL-u počinje Superstar (žiri odličan), pa kod susjeda nova sezona Zvezde Granda, i na kraju - odličan film Toma, u 21 sat, o Tomi Zdravkoviću na Novoj TV. Sjećam se odličnog Lastavičinog posta o tom filmu, a ja dosta znam o Tomi i Silvani Armenulić iz priča Radmila Armenulića, njenog supruga (koji je bio trener Bobi Živojinoviću, koji je postao Brenin suprug). :)))) Gledala sam ga u kinu, ali ću ponovo sada.

Moj izbor će svakako biti Toma! Bravo Nova TV.
Sretan vam prvi dan jeseni!
Ljubim!

Ps: Hvala na uvrštavanju - fotoblog, promocija knjige Aleksandra Stankovića. Obradovalo me.


- 18:28 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.09.2023.

Tražili ste - gledajte...

Učenici jedne splitske (nebitno, moglo bi vrijediti za bilo koju školu u Hrvatskoj) bacaju svoju besplatnu marendu ili što bi se u Zagrebu reklo gablec u smeće. Banane ostavljaju na kontejneru, a jabuke i kruške nabijaju na šiljke ograde.....
Kućni odgoj?! Da, svakako i to. Hranom se ne gađa, hrana se ne baca na takav način - pogotovo što je djeci rečeno da ako ne mogu pojesti - da slobodno ponesu kući. Ni takav apel nije pomogao. Dok, neki ljudi - svaku večer ih možete vidjeti npr. na okretištu Črnomerca - spavaju na klupama i nemaju što jesti.
Čini mi se da kod ove djece postoji drugi problem. Više ne mogu pitati roditelje da im daju novce za burek ili peciva - jer roditelji znaju da je obrok osiguran. Mislim da ta djeca imaju malo previše (svega) pa naprosto ne znaju i ne žele cijeniti....Uz tekst koji sam jučer o tome pročitala, išle su i grozne slike bačenih i mokrih sendviča...:(((( Užas! Sendviči im se nisu svidjeli - jer su, zamislite s tunom!!!! Zbilja!!!:(((((
Što kažete, može li se takvu djecu osvijestiti, i ako da - na koji način?!

Ljubim!

- 21:10 - Komentari (21) - Isprintaj - #

Promocija knjige Aleksandra Stankovića

Predveče sam otišla u Laubu, gdje se održala promocija knjige Aleksandra Stankovića Depra, u izdanju Telegrama. Knjigu je pomogla i udruga Životna linija, koja se bavi pomaganjem ljudima u depresiji.
Fenomenalan odaziv i podrška, ma nema tko se nije pojavio. Gradonačelnik sa svojom ekipom, psihologinja Ljubica Uvodić Vranić, Sanja Pilić, Vladimira Spindler, HRT - Zrinka Turalija Kurtak, Maja Sever...Neću više nabrajati, da nekoga ne zaboravim.

Aleksandar Stanković je objavio knjigu u kojoj opisuje svoju dugogodišnju borbu s depresijom. Istaknuo je da se depresije ne možeš tek tako riješiti, jer paralizira i uz najbolju volju ne možeš joj samo reći - da ode. Anksioznost je nešto drugo, depresija ima stotinu lica i pratit će vas...Srećom kada je po prvi put imao napad panike, samoinicijativno je zatražio stručnu pomoć. Bilo je 2010. godine. Stanković kaže da je depresija poremećaj kemijskih procesa u mozgu koji se može, u velikom broju slučajeva, sanirati upotrebom tableta kako bi ponovo uspostavili kemijsku ravnotežu, te razgovorom sa psihologom ili psihijatrom. Osim podrške obitelji i prijatelja, Stankoviću je najviše pomoglo saznanje da se i drugi, jako uspješni ljudi, bore s depresijom i uspijevaju.

Gošća na ovom predavanju je bila i ravnateljica Klinike Vrapče, Petrana Brenčić. Istaknula je da se ne može svako nezadovoljstvo ili frustracija karakterizirati kao depresija, ali se dotaknula i stigme koju psihičke bolesti još uvijek nose u našem društvu.

Edo Maajka, sljedeći gost na predstavljanju, ispričao je kako pati od anksioznosti, te da mu i ova promocija predstavlja teškoću, jer je njegov posao i promocija njegovog rada upravo vezana za javne prostore i puno ljudi - a to mu predstavlja najveći problem.

Pjesnikinja Monika Herceg, koja se ne boji svojih emocija i javno o njima progovara u svojim pjesmama, smatra da treba poticati govor o ovim temama, ali i o ženama, zlostavljanju i potiskivanju emocija.

Depra je knjiga složena na način da se najprije postavljaju stihovi, a iza stihova slijedi onaj naratorski dio ili jedna vrsta detaljnijeg objašnjenja.

Aca je meni osobno oduvijek bio faca - ali nakon ove knjige, koja je napisana ne samo kao vrsta bilježaka i razgovora sa samim sobom, da se ne zaboravi, i zapravo dijelom i prati napredak terapije - nego i da pomogne drugima s istim problemom - postao je još veća faca.

Ne zaboravljam da je u NU2 doveo Brenu (koja baš olako ne prihvaća pozive, nije joj potrebno!), kad to u javnom mijenju nije baš bilo popularno; da čovjek doslovno skenira i pripremi se za svakog sudionika, iz kojeg god područja života da dolazi.

Cijelo događanje je odlično moderirala Karolina Lisak Vidović.

Fotke:

IMG-20230920-193503-HDR-2.
Prije promocije za vijesti iz kulture Aco i Zrinka Turalija Kurtak.

IMG-20230920-194104-HDR-3
upload pic

Prepuna Lauba. Lijepo da ovakvo događanje potakne dolazak i čitanje ....

IMG-20230920-195237-HDR-2
Na pozornici: Monika Herceg, Edo Maajka, Stanković, Petrana Brenčić te Karolina Lisak Vidović (s lijeva na desno).

IMG-20230920-190443-HDR-2.
I na kraju: Aco i moja malenkost.

Sve fotografije su moje, a zadnja fotografija slikana je s mojim mobitelom, na moju zamolbu.

Ljubim vas!

- 00:15 - Komentari (24) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.09.2023.

Prečaci

Pjesnička knjiga "Prečaci" (MeandarMedia, 2023) izvanredan je prvijenac pjesnikinje Katarine Brajdić! Knjiga se s razlogom našla u finalu pjesničke nagrade "Stjepan Gulin" festivala Škure u Šibeniku.
Katarinu Brajdić poznajemo kao pjesnikinju, književnu kritičarku, dugogodišnju sudionicu vrijednog tima Festivala europske kratke priče. U književnom polju ona nije nova, no pjesničkom knjigom javlja se po prvi put.
"Poezija u drugom filmu" u jesenskoj sezoni započinje upravo promocijom Katarinine knjige "Prečaci". Sjajna Sanja Baković kao voditeljica programa: Poezija u svom filmu, Kinoteka bar, samo je šećer na kraju ovog predivnog događanja.

Kuća, om, zablude, razotkrivanja, otac, iskupljenje, otok Lastovo, selo i gradovi, samo su u ovom nizu motivi za ozbiljnu igru otkrivanja i imenovanja.

Katarina Brajdić (Karlovac, 1982) završila je studij komparativne književnosti i hrvatskog jezika i književnosti. Bilo je zadovoljstvo vidjti pun Kinoteka bar i ogromnu tremu i radost zbog prvijenca ove mlade autorice, koja je samo zbog promocije došla u Hrvatsku, a trenutno živi u inozemstvu, konkretno u Bruxellesu.

Zbirka je podijeljena u pet cjelina. Svaka cjelina tematizira pojedina područja života i rada autorice. Prečaci - postoje li u životu?! Ili nas vrate na neke početne pozicije. Ako pokušamo preskočiti potez?! Cjeline: Sve si rekla, ništa rekla nisi, Kamo puste sreće, Hoće te rečenica, Ni sebi ni svome, Prečaci.

Izmjenjuju se pjesme u prozi i pjesme pisane slobodnim stihom.

Neću teške pjesme, sa vama ću podijeliti jednu mirisnu.

Sonet o kavi - Katarina Brajdić

prvo kava, onda more
prvo sama, onda dvoje
kratka, duža, dolje, gore
malo moje, zeru tvoje

prko ruba prelit ću se
crnom bojomm namazat se
svojom žlicom, malom pticom,
tvojom pričom, vjernom skicom

u tercini rima čeka
ja te gledam iz blizine
u me teče tamna rijeka

od tišine do daljine
s tobom sjedim još sam meka
ispred mene sve krivine.

Dobro, još jedna- odlična:

Samo jezik

Poezija je sumnja, riječi barbara

Tekst – to moje nepomično stvorenje

Najradije pišem o riječima jer su privremene i jer su svemoguće

Bog mi treba samo u jeziku


IMG-20230918-194855-2


IMG-20230918-201242-HDR-2

Toliko sam se dobro osjećala, atmosfera za desetku! Bravo za sve, koji su uljepšali promociju. Vrijedilo je! Sve fotografije objavljene u ovom postu su moje osobno.

Ljubim!

- 23:28 - Komentari (12) - Isprintaj - #

subota, 16.09.2023.

Dopisnice soli

Na Jutru poezije je gost bio, sa svojom novom zbirkom Dopisnice soli, Mario Dabo. ozvolite nekoliko riječi o autoru.

Mario Dabo rođen je 1965. u Pagu. Djetinjstvo i mladost proveo je u Novalji gdje još kao dječak počinje slikati i pisati poeziju, no životni put i relativno zadane okolnosti vodile su ga prema kulinarstvu. Nakon ugostiteljskog školovanja u Opatiji, postao vrstan kuhar u prestižnim zagrebačkim i inozemnim restoranima. Poeziju je objavljivao u Quorumu, Tema, Vijencu, Maruliću, Hrvatskom slovu, karlovačkom Svjetlu i na Trećem programu HR (Poezija naglas). Gostovao u programu Pisci na mreži. Dobitnik je prve nagrade za čakavsku poeziju na Susretima riječi u Bedekovčini (1997), a pjesme su mu uvrštene u pregled Hrvatsko pjesništva devedesetih. Prevođene na njemački, francuski i poljski jezik. Svojoj prvoj ljubavi – slikarstvu, Dabo se posve intenzivno vraća u svojoj pedesetoj godini, dakle 2015. Upisuje Učilište za likovno obrazovanje, kreativnost i dizajn – Studio Tanay gdje kod likovnog pedagoga, profesora emeritusa na Likovnoj akademiji u Zagrebu Emila Tanaya, u individualnoj nastavi, pohađa smjer crtanja i slikanja (2015). Izlagao: samostalne izložbe u u Zagrebu (2015), Novalji (2017, 2019, 2021, 2023.) i skupna u Zagrebu (2015).
Živi i radi u Zagrebu.

Objavio zbirke pjesama:
Od marča do marča, Zagreb, 1996;
Mi smo u sredini, Bjelovar, 1997;
Poluvrijeme na benzinskoj crpki Hilversum, Zagreb, 2004;
Požnjak, Novalja, 2006;
Zimski zaljev, Novalja, 2009;
Sol, Novalja – Zagreb, 2012.
Dopisnice soli, Novalja, 2023.

Fotografije:

IMG-20230916-115420-HDR-2

Pjesnik Mario Dabo

IMG-2023F0916-123507-2.

Zbirka sva u bijelom....Baš mi se sviđa. Izabrala sam jednu pjesmu iz zbirke....Vjerujem da bi u zbirci uživali svi otočani, svi oni kojima je more središte ljubavi, života i sreće.

Iza ponoći - Mario Dabo

Tako mi noćas izgleda more ok se udvotručujrm na žaalu, kao u onim rijtkim trenucima iza ponoći. Toliko je pustog prostora koje se zapravo prikazuje u unini. I toliko je začudnosti u čestim zbivanjima kad rijeći ostaju bez nas doma. Ali ja se toga ne mogu sjećati. i mislim, bilo bi jednostavnije ostati ovako nepomično sjediti u zrcalu studeni, nego li pratiti putanju prema nepoznatoj vječnosti. Idućeg jutra, glad će spustiti galebove na oštro kamenje i napit ću se slane vode s tvojih bijelih dlanova.

IMG-20230916-140926-HDR-2

Nakon Jutra, treba nešto i pojesti. Juha od rajčica.

Nakon ručka, Mia i ja otišle smo u Avenue Mall po svoju karikaturu. Avenue Mall slavi trinaest godina postojanja, pa časti...

IMG-20230916-165733-HDR-2

Osobno, ne sviđa mi se - jer je Miu nacrtao kao - pudlicu..:(((( Mia je cockerica, ne pudlicaaaa....:((((

Što vi kažete?!

Sve fotografije u ovom postu su moje, osobno. Fotka na kojoj se nalazimo Mia i ja -profesionalni fotograf je popratio događanje, a kad sam ga vidjela s fotoaparatom, zamolila sam da li bi li Miu i mene poslikao mojim mobitelom. Rado je tako učinio.

Ljubim!

- 21:49 - Komentari (18) - Isprintaj - #

petak, 15.09.2023.

Dvije nove....

IMG-20230915-002543-HDR-2

Ideš recenzirati jednu knjigu, vratiš se kući sa dvije nove knjige...Lijepo. Knjige me uvijek razvesele. Jedna za Lukasa (nećaka starijeg), jedna za mene....
Naruči Te doktorica na dvije pretrage. I što?! Stigne odgovor da si naručena isti dan, isti sat, ista bolnica - na obje....
Tražit ću pola sata odgode za jednu....

Ljubim vas!

- 00:34 - Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.09.2023.

Uspomene; grah i Nole

1. Dakle, razmišljam što bi sve bilo i bi li me uopće sada bilo da sam kroz život slušala razne dušebrižnike. Vjerojatno me - više ne bi bilo. Poslušati sebe - najvažnije. Pod broj jedan - sebe najbolje poznaješ, pa već unaprijed znaš da li je nešto za Tebe ili nije. Drugo: Ako i pogriješiš, ne možeš kriviti nikoga osim sebe.
Lažem. Znala sam poslušati baku, jer smo se nas dvije jako dobro poznavale. I voljele. Sve ostale - saslušala sam, ali opet napravila kako sam ja odlučila.
Kad god sebe nisam poslušala (u stilu, daj pretjeruješ, nije valjda tako) - znate što?! Bilo je baš tako. Onaj prvi osjećaj u želucu rijetko kad prevari.
2. Pronašla sam u knjizi, koju mi je baka ostavila, a sastavljena je od bakinih pisama djedu broj dva, i fotografija, fotografije bake, djeda broj dva i mene, i mame i mene. Sami procijenite kome sam sličnija. Fizički.
Davnih dana bilo, fotografije su tada bile crno bijele, a sada lijepa uspomena.

IMG-20230911-215924-HDR.

Baka, djed broj dva i ja

IMG-202 30911-215938-HDR-2

Mama i ja

Obje fotografije: slikane s moga mobitela. Moje.

3. Danas grah sa finoćama: jedan poriluk, tri do četiri mrkvice, jedna gotova konzerva graha s rajčicom, malo feferona, narezani komadići slanine i dvije kobasice. Staviti u lonac malo ulja ili masti - po želji - dodati opran i narezan na kolutiće poriluk, mrkvice oprane i narezane na kolutiće, komadiće slanine i narezane kobasice. Pustiti da se pirja. Dodati konzervu graha sa rajčicom. Kuhati na laganoj vatri, uz miješanje, četrdesetak minuta. I dobar tek. Uživajte!

IMG-20230911-144827-HDR-2.

Moja fotografija.

4. Sinoć stiže meni poruka preko Facebooka. Piše meni u porukator jedna Maša. Pa kaže: ja sam djevojački - pa napiše moje prezime. Da li je Vaš otac bio Ivica, a mama radila u bolnici. Odgovorih potvrdno. Ona će: Onda smo rođakinje!!! Vašeg oca sam jako voljela! Najdraži od svih rođaka! Tu me kupila, što bi se reklo, pa smo nastavile pričati putem telefona. Vidjela je moje ime i prezime kod Julijane Matanović, kad sam joj nešto komentirala. Baš me obradovalo! Pao je i dogovor za susret. Hvala Facebook! A tako sam mu se branila!:))))))

5. Gledala sam, pronašla live stream na mobitelu, na stranici koja prenosi tenis - smiješno je bilo da je na početku prijenosa komentirao srpski novinar, a kasnije - češki!:)))) meč Noleta i Medvedeva. Rekoh, sve razumijem.:)))) Koncentrirala sam se baš na igru i govor tijela. Čovjek je osvojio US Open i pobijedio devet godina mlađeg Medvedeva. Nole je bio koncentriran od početka do kraja, u jednom trenutku malo popustio, ali - nije se dao do kraja. Igrali su valjda duže od tri sata! Toliko je Nole želio tu pobjedu! Toliko se trudio. Toliko je želio vratiti prvo mjesto - i uspio! Sjajno je bio gledati ova dva teniska diva kako igraju. Svaka čast! Dvadeset i četvrti Grand Slam! Da ne govorim koliko je novca samo sinoć zaradio...:))) Nisam vidjela upornijeg čovjeka. Mentalno jakog. To se točno osjetilo tijekom igre. Volim ga gledati, ne zato što je Srbin - nego zato što je zaista teniski broj jedan. Priznaju mu to i Španjolci :)))))
Bravo naši nogometaši - standardno obradujete. Idemo u Zagrebu pokazati još jednom koliko ste dobri!!!!
Ljubim vas!

- 21:27 - Komentari (22) - Isprintaj - #

subota, 09.09.2023.

O pisanju i ostalome

Ne znam što bih rekla - nisam mogla ni sanjati, a da mi je netko rekao ne bih mu vjerovala, što ću sve doživjeti na blogu. Neviđeno. Da Ti netko određuje teme o kojima smiješ ili ne smiješ pisati, što god da objaviš - ne valja, a da to isto objavi netko s drugim nickom - bilo bi pohvala i miline....Ljudi moji, blog bi trebao biti siguran, dobar prostor za pisanje, uvijek i uvijek ću to ponavljati - na blog sam došla pisati, i to svoje osobne zapise, a nikako da me netko vrijeđa.
(Gledala sam jednu odličnu krimi seriju - i u predzadnjoj sezoni su radnju smjestili u neko začarano mjesto, gdje se ljudi međusobno ubijaju. Znači, to više nije krimić, nego SF. Nikada nisam voljela ni miješanje žanrova ni SF. Ovaj blog se na trenutke čini SF. Seriju sam prestala gledati. Što je previše - previše je.)
Kad odgovoriš na nebrojene uvrede koje si prešutio - opet nije dobro. Jer, navodno, ne znaš prihvatiti šalu (sic!). Pa što se ne makneš i slično....Toga trenutka kada mrzitelji prestanu spominjati mene - i ja ću prestati spominjati njih.
Do tada - odgovaram istom mjerom. Prešutjeh bezbroj puta - no, više neću. Baš mi se ne da. Malo sam u raspoloženju za svađanje. Da nekome slučajno ne postane dosadno.
Strašno je da moraš razmišljati što i o čemu pisati - da mrzitelji ne postanu ljubomorni. Ljubomorni na sve živo što imaš, ljubomorni na Tvoj život. Ljubomorni na sreću i radost. Zaboravljaju da sam se ja izborila za takav život. Svojim radom, trudom, zalaganjem.
Meni to samo znači da sam na pravom putu. (Ovo je 859 post nakon povratka. Nadam se da će ih biti - bar 1000.)
Kome pravo - kome krivo.
Ljubim vas!

- 21:44 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.09.2023.

Hanka - mama drugi dio

Preporuka mamine onkologinje za novi lijek mora proći liječničku komisiju, pa će mama - kad prođe procedura- moći dobiti novi lijek umjesto starog. Vidjet ćemo kakvo će biti djelovanje. Uhhhh, samo da bude bolje, odnosno da bar zaustavi širenje...da se stanje ne pogoršava.
Danas je mamu posjetila Hanka, prijateljica iz Bratislave, psihijatrica. Supruga pokojnog Jozefa Krausa, maminog kolege s Medicinskog fakulteta u Bratislavi. Hanka ljetuje u Makarskoj, pa je došla posjetiti mamu u Split. Kaže da joj je lijepo u Makarskoj i da uživa u moru. Hanka je duhovnjak, spiritualna i draga osoba - točno ono što mama u ovom trenutku treba.
Sestra mi je poslala jednu fotkicu, pa da podijelim sa vama.

IMG-20230907-WA0001-2

(Fotografiju poslala sestra sa svog mobitela.)

Mama će u veljači navršiti osamdeset. Okruglih. Velikih! Moja majčica je na fotografiji bez naočala.

A ja sam danas skoro cijeli dan bila bez struje, nešto su radili pa je cijeli kvart bio bez struje. Uključili su je tek oko pet popodne.

Imala sam jedan lijep susret sa jednim Slovakom iz Vukovara, koji je davnih dana počeo studirati na Filozofskom, no dogodio se rat...Čovjek otišao u rat, srećom spasio živu glavu, no ostao invalid (noga je u pitanju)....Dugo se nismo vidjeli, a doznala sam da živi u Španskom. Obećao je doći na kavu, a danas smo kavu popili u McDonaldsu.

Ipak danas neke malo bolje i ohrabrujuće vijesti....Idemo, dan po dan.....

Veliko hvala na svim lijepim riječima i podršci za mamu! Ima još krasnih ljudi! Hvala beskrajno!

Ljubim!


- 22:19 - Komentari (28) - Isprintaj - #

srijeda, 06.09.2023.

Mama

Danas mi je baš teško pisati, ali znam da moram. Mama je bila na kontroli - i nalazi nisu nimalo dobri. Radila je analizu kostiju, i taj prokleti rak se proširio...:(((( Ukinut će joj terapiju, jer naprosto - ne djeluje....Ili je već dala svoje i ne može dalje. Jako je bole noge - a zapravo - u pitanju su kosti...:((((( Pokušat će s drugom terapijom....
Vidjet ćemo kako će to izgledati i hoće li novi lijek djelovati.
Tužna sam. Toliko se bori, toliko želi još biti sa svima nama....
Ne znam koliko ću biti u stanju pisati - svakako puno rjeđe nego do sada....Vi znate koliko sam pozitivna i volim dijeliti sreću - tuga neka ostne samo moja...:((((
Ljubim!

- 22:10 - Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2023  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Rujan 2023 (13)
Kolovoz 2023 (18)
Srpanj 2023 (22)
Lipanj 2023 (30)
Svibanj 2023 (27)
Travanj 2023 (28)
Ožujak 2023 (26)
Veljača 2023 (23)
Siječanj 2023 (24)
Prosinac 2022 (25)
Studeni 2022 (26)
Listopad 2022 (29)
Rujan 2022 (25)
Kolovoz 2022 (22)
Srpanj 2022 (22)
Lipanj 2022 (21)
Svibanj 2022 (28)
Travanj 2022 (29)
Ožujak 2022 (25)
Veljača 2022 (24)
Siječanj 2022 (25)
Prosinac 2021 (23)
Studeni 2021 (24)
Listopad 2021 (28)
Rujan 2021 (26)
Kolovoz 2021 (29)
Srpanj 2021 (31)
Lipanj 2021 (22)
Svibanj 2021 (28)
Travanj 2021 (28)
Ožujak 2021 (22)
Veljača 2021 (28)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (27)
Studeni 2020 (23)
Lipanj 2018 (1)
Opis bloga