Večera za 6

Još u osnovnoj školi učili smo da je kalendarski zadnji dan ljeta 23. rujna. No, vremena su se promijenila. Danas u kroatistanskoj kifli važi pravilo da je zadnji dan ljeta onaj kada purgerima i ostalim kontinentalcima završava godišnji odmor.

Danima već slušam i čitam ( a pazite, danas je tek 22. kolovoza) kako je "ljeto na kraju", te što se slušalo i nosilo "sad već proteklog ljeta", te koje će se frizure, boje i nijanse nositi u jesen koja "samo što nije započela", i tako dalje, i tako dalje...

Stvar je krajnje jednostavna. Nama, Dalmatincima, ljeto započinje tek onda kad se odavde pokupe gosti, domaći i strani, a to je upravo period nakon Velike Gospe i pokolja nevine janjadi, a posebice rujan mjesec. Za nas Dalmoše onda tek kreće ljetna uživancija - temperature su savršene, sunce je ljekovito, ni prevruće ni preslabo, plaže su popunjene taman toliko pa da nemaš osjećaj kako se nalaziš u koloniji tuljana negdje na Grenlandu. S druge strane, Lojzek, Štef ili kako god već - dok mi južnjaci upijamo najljekovitije sunce u godini -, muku muči s maglama, smogom, trosatnim putovanjem do posla i nazad kući, razvoženjem djece, dovoženjem, jesenskim bluesom, kupnjom knjiga za klinčadiju i čekanju u dugim redovima za ući u tramvaj. Lojzek poptuno ima pravo zavidjeti nama Dalmatincima. Ali nikako, ponavljam, nikako nema pravo otimati nam naše ljeto!

Ta izjava da ljeto završava negdje dvadeseti kolovoza nije ništa drugo nego još jedan bjesomučni, i možda najbizarniji, oblik centralizacije ove države. Nekidan mi, baš, prijateljica uposlena u jednoj državnoj ustanovi kuka kako joj nikad nije bilo jasno zašto u Dalmaciji u državnim i javnim službama već u rujnu započinje zimsko radno vrijeme. Onda kad bi najviše mogao uživati u prirodi, moru, suncu, država ti kaže "bogme nećeš, ako nećemo mi u središnjici guštati, a zašto bi onda i vi?" Kaže mi prijateljica da je njihov šef pokušao urgirati u centrali, tražiti da se izmijeni poslovnik, da se ljudima u Dalmaciji omogući da i u rujnu rade po ljetnom radnom vremeno - jedina poruka iz nepopustljive metropole bila je, prevedeno na narodski, "uzalud vam trud svirači."

U stvari, sve je to tipičan ljudski jal i zloća. I ignorancija. Ovi na kontinentu kao da ignoriraju kako u ovoj državi postoje i druga klimatska područja. O osnovama iz zemljopisa, kao što je trajanje godišnjih doba, da i ne govorimo. Reći dvadesetog u kolovozu da je "ljeto završilo" u istom je rangu kao i reklame hrvatske turističke zajednice sa sloganom "posjetite Hrvatsku" a kad ono, tamo se vrte samo slike Dalmacije i Istre.

Dakle, jednom za svagda, nama ljeto počinje tek kad vi odete kućama. Ili, još jednostavnije - kad vama smrkne, nama svane. Možete misliti što hoćete ali - ljeto mi ne dirajte. Rado vam prepuštam jesen i zimu kad u nju već tako žurno kročite.