Večera za 6

"Želim te doživjeti kao biće bez prošlosti."
Najljepša stvar koju mi je ikad itko rekao. A ja to tada nisam prepoznala. Mislila sam - kakve su sad to tlapnje??

Kako možeš biti "bez prošlosti"? Imaš ime i prezime koje ti je netko dao, imaš historijat obiteljske loze, imena roditelja, djedova, baba, članove familije koji su "na diku i čast" i one koji su bijele vrane, rodni list i podatke u domovnici koji govore tko si, šta si, odakle dolaziš.

Imaš obiteljske albume u kojima su slike počevši od stadija u kojem si puzao po zemlji, pa dalje - osnovna, srednja škola, maturalac, svečani čin uručenja diplome, fotke sa vjenčanja, rođenja, krštenja, sa seminara na kojima si se družio sa ljudima kojima si ime zaboravio već slijedeći dan.

Imaš prošle ljubavi, punu ladicu. Nagurao si ih, stisnuo jedne uz druge i zatim okrenuo ključić u bravi. Imaš strahove, sumnje i dileme vezane uz muško-ženski odnos, proizašle iz svih tih ljubavi, simpatija ili tek površnih koketiranja. Imaš "iskustvo", kužiš?

Imaš anamnezu svih bolesti od kojih si bolovao i od kojih ćeš bolovati, tko zna, možda je među njima i ona koja će te na kraju dokusuriti.
Poslijepodne, nakon posla, zovu te na telefon marketinške agencije koje, nekim čudom, imaju saznanje o tome da te muči kriva kralježnica ili ravna stopala te ti nude "prezentaciju madraca" sa čarobnom pjenom od koje će ti odmah biti bolje.

Imaš prijatelje, one bivše koje je "život odnio" i ove sadašnje koje će tek odnijeti.

Imaš toliko toga, a opet... nemaš ništa. Šta to sve meni, zapravo, znači?

On je zaista znao kako se voli. Zato mi je to i rekao.