Večera za 6

Prije nekog vremena lutajući ovim mjestom naišla sam na jedan blog koji mi se učinio zanimljivim. Neloše pisane priče sa renesansnim prizvukom. Ok, rekoh, ideš u "favorite".

Nedugo nakon toga na jednom drugom blogu, koji mi je privukao pozornost zbog teksta očito homofobno naslovljenog (ružne stvari nekad nas iracionalno privuku svojim smradom), zatekla sam autora onog prvog bloga kako na istome upravo nevjerojatnom žestinom bljuje homofobne komentare ne samo vezano uz tekst koji komentira, nego i uz komentare drugih blogera koji su opravdano bili zgađeni tamo napisanim.

Pa sam ga fino maknula iz "favorita".

Jesam li isključiva zbog toga? Iskreno, zaboli me neka stvar za to. Mogu prihvatiti različitost u političkim stavovima (iako nemam običaj posjećivati blogove koji se bave politikom jer je ista personifikacija impotencije), mogu prihvatiti vječna trvenja na relaciji muško-ženskih odnosa, vrlo rado prihvaćam "politički nekorektne stavove" usmjerene prema "društvenim vrednotama", štaviše, i sama sam takva, - ali onog trenutka kada uočim da netko sere po drugim ljudima zbog osobina koje su oni stekli samim svojim rođenjem, bez mogućnosti da biraju, e onda mi rampa padne prema dolje.

Mogla bih sad napisati traktat o tim novim "konzervativnim snagama" koje su poput crva izvirile iz svih rupa i tjelesnih šupljina svojih duhovnih pastira. Mogla bih, ali neću. Takvima je ionako najveća kazna to što često bacaju drkicu upravo na one koje osuđuju i koje mrze.