Još od antičkih vremena naglašava se važnost bavljenja sportom u razvoju omladine. Marksističke maksime učenja kroz cijeli život u prvi plan stavljaju važnost obrazovanja, onoga na ispravnoj liniji, naravno. U zdravu tijelu, zdrav duh. Učite, učite i samo učite! Mislim da je to išlo tako nekako. I ide nam dobro oboje. No, otkako je naše mlade države, pojavilo se nešto novo. Magična karta koja otvara sva vrata i rješava sve nedoumice ili dvojbe. Da se ne lažemo, imala je ona slične moći i u bivšoj zemlji. No, onda je bila samo jedne vrste. A danas mlade ljude odabir one prave stavlja na velike muke. Radi se o Članskoj Iskaznici.


Na ovogodišnjim sportskim natjecanjima u rukometu i vaterpolu naša je državna zborna vrsta osvojila treća mjesta. Brončanu medalju.Nažalost, sportska dostignuća su već duži niz godina jedini svijetli kamenčić hrvatskog mozaika.
Jer na jednoj drugoj ljestvici koja je za sve nas ipak malo važnija (ili smo naivni na entu), Hrvatska je također zasjela na visoko treće mjesto. Radi se o stopi nezaposlenosti mladih u Europi. Prvo mjesto i u tom rangiranju pripada Španjolskoj, kao uostalom i u rukometnoj priči. U samom vrhu su još Grčka, Italija i Portugal. I tu stvar mora biti u blagodatima mediteranske klime. Ili sunčevu zračenju. Pa su narodi mudro zaključili da se bolje predati tim čarima nego spasenje tražiti u radu.
I za ovo drugo naše dostignuće, to treba pošteno priznati, potreban je bio veliki trud i zalaganje određenih struktura. Samo što je prevagnuo na tamnu stranu.
Tako da svakodnevni podaci i izvještaji koji stižu sa Zavoda za zapošljavanje ne djeluju baš poticajno i oduševljavajuće na mlade, barem ne kao sportski dosezi naših reprezentenata.
A nekako se čovjeku čini da ne otvaraju baš ni mnoge perspektive.
Razdoblje života u kojem bi mladi ljudi trebali stupiti na tržište rada, iskoristiti svoje potencijale i stečeno znanje, nametnuti se novim razmišljanjima u ovom trenutku izgleda dosta sivo,bez naznaka rasvjetljavanja horizonta. Umjesto da postupno preuzmu svoje mjesto u društvu, razmišljaju o zasnivanju obitelji i korištenju punih potencijala, prisiljeni su suočiti se sa surovom stvarnošću u vidu zadovoljavanja osnovnih egzistencijalnih minimuma.
Društvenih, ekonomskih i socijalnih razloga te situacije je dosta i složeni su, no svakom je već na prvu loptu jasno da su zakazale institucije sustava. I to na svim razinama. Vrlo su aktivne pasivnošću. Jedino još svi nešto evidentiraju.
S početkom turističke sezone broj nezaposlenih će nešto pasti, onda od sredine ljeta počinje lagano rasti. Popuna stiže u vidu maturanata koji kao da se sustavno obrazuju za burzu. I vraćaju natrag na teret proračuna. Jedino čemu većina te djece služi je alibi dobrom dijelu obrazovnog sustava koji osposobljava djecu za zanimanja kojih se više ni dio njihovih roditelja ne sjeća.
Situacija u visokom školstvu još je bizarnija i poraznija; sustavno se obrazuju stručnjaci za zvanja koja nikome nisu potrebna i za koja i sa burze dolaze alarmantna upozorenja da ih oni sami ne stignu ni evidentirati, a kamoli zaposliti. Sve to se obilno financira, većinom iz zaduženja. Pedantno ignoriranje perspektivnih i traženih zanimanja razvili smo do novih granica. U jesen u igru ulaze i oni koji nisu upisali studij i povratnici s ljetovanja. A i broj ljudi koji svakodnevno ostaje bez posla nakon kraha kakvog obrtničkog biznisa ili pokojeg još preostalog poduzeća, s obzirom na ukupni broj stanovnika, ulazi u sferu nadrealnog.
No na sve sfere života i društva u lijepoj našoj presudan utjecaj još uvijek ima politika. I to uglavnom ona dnevna, kratkoročna. Nije to ni novost ni otkriće, ali jest nešto što nam svakodnevno utječe na život. Politika je postala gospodar života mladih ljudi kroz bizarni i podmukli projekt stručnog usavršavanja za 1600 kuna mjesečno.
Na stranu to da ta sama ideja i koncepcija pljuska zdravom razumu i ljudskom dostojanstvu. I to što dolazi iz okrilja takozvanih socijaldemokrata, koji se tim imenom još samo nazivaju, ali se na vrijednosti socijaldemokracije više ne pozivaju.
Na stranu autogol koji sustav zabija sam sebi; ako je netko završio stručni studij znači je savladao tu struku. Dodatno ga stručno osposobljavati za 1600 kuna mjesečno evidentirajući to kao zasnivanje radnog odnosa poruka je njemu da je budala a priznanje sebi da to što provodi nije dovoljno dobro ili odgovarajuće zahtjevima.
Na stranu i to da nitko tko uzme radnika pod tim uvjetima, nakon 12 mjeseci nema nikakvih obaveza prema toj osobi nakon isteka zadanog perioda. I logički zaključak: ako poslodavac ne treba radnika na nekom mjestu za "normalnu plaću" zašto mu je onda omogućeno da ga dobije za 1600 kuna mjesečno.
Tada, jedino zdravorazumsko objašnjenje ostaje da se sve to radi zbog najprizemnije političke promocije i dodvoravanja pokroviteljima i kvazi-mecenama. I zaključak koji se iz toga izvodi je taj da političke strukture na svim razinama pokazuju zadivljujuću nekompetenciju, nesnalaženje i nedjelovanje. Jer jedino što oni moraju, uz provođenje zakona republike Hrvatske, je to da rade na uvjetima za otvaranje novih radnih mjesta, u onome što svi zovu realni sektor. A u tome su uspješni kao u putovanju brzinom svjetlosti. Uvijek je lakše prodavati priču o složenoj situaciji na koju nemamo utjecaja i kako je sve već zadano i nametnuto. I kako za ništa nema, osim za njihove plaće. I kako se ništa ne može promijeniti. Ili, kako je pjesnik rekao- pusti nek traje. Jer, dok traje dobro je.Barem njima.
Sociološki je fenomen autističko ignoriranje činjenice da su generacije koje sad vode državu imale zdravstvenu zaštitu i školovanje u potpunosti pokrivenu od države, i to na svim razinama. A nas sada već četvrt stoljeća uvjeravaju kako to nije nikakvo opće pravo, već privilegija onih koji si to mogu priuštiti.
S druge pak strane, s obzirom na trenutno stanje u zemlji i progresivne ideje politike, mlade intelektualce koji kandidiraju za 1600 kuna mjesečno ne bi trebala iznenaditi audicija po uzoru na "Igre gladi". Ili projekt "Trkač". Za koji imamo kulisa na izbor jer svako malo netko zatvori pogon ili navoz. Pa da se barem za nešto plemenito iskoriste. Usavršavanje za diplomiranog survajvera. Pa pobjednika, ovisno o rezultatu koji postigne na audiciji, poslodavac/pokrovitelj kategorizira kao Standard survajvera ili Plus survajvera.
U ovoj zemlji događa se totalni opoziv zdrave pameti i hinjena sljepoća na sve oko sebe. A poruka mladim, obrazovanim i nezaposlenim ljudima može biti samo jedna: politika u svemu ima zadnju i bez nje se ne događa ništa. Zaboravite to što ste obrazovani i stručni tek će vam političar reći gdje vam je mjesto i zašto.
Mislite da kao diplomirani šumar imate kvalifikacije za rad u državnom rasadniku? Pritom mislim na rasadnik stabala, ne kadrova. Jeli imate iskaznicu tu i tu? Dosad je to bila lijepa žuto-zelena, krasno usklađena sa radnom okolinom. Nemate? Onda ćemo vas nazvati. Ustvari, neće vas nazvati. Jer već imaju za to mjesto kandidata. Nema veze što će mali na oranici oko Udbine saditi u zemlju mladice s korijenom prema otvorenom nebu. Ajde nek mu neko nešto kaže kad svi znaju tko mu je stric.
Mislite da ispunjavate uvjete za referenta u gradskom pročelništvu za društvene djelatnosti. Ispunjavate, kao i preostalih 37 prijavljenih. Dajte da vidimo još samo iskaznicu. Što, kakvu? Pa ne valjda od lovaca, našu od stranke. Nemate? Pa čemu onda mučite i nas i sebe?
I vi sad na to stanje možete utjecati tako da se priključite političkim strukturama- ako još niste ovo vam je stvarno zadnji vlak. A one koji u to ne vjeruju i ustraju na apolitičnosti i stručnosti odčarati ne može ni moćni Gandalf. No ako ste tek sad ušli u stranku to vam je kao i da ste došli u restoran na večeru u deset navečer. Slobodan stol je samo još onaj kraj zahoda. I ako ulazite u stranku, pamet u glavu. Toj raboti se treba pristupiti racionalno i proračunato. Valja vam, dakle, potpuno isključiti emocije, stavove, uvjerenja, moralne vrline koje posjedujete i razvijate, manite stajališta oko gej brakova ili kastracije pasa lutalica. Jer u nas racionalni i proračunati političari zasjedaju u agencijama i uredima, a oni moralni su predmet rugla i sprdnje. A ako nećete u stanku onda razmislite o nedavnoj besjedi jednog našeg ministra koji je rekao da se čudi onima koji još nisu otišli u inozemstvo ili razmišljaju da ostanu u Hrvatskoj i vrate joj barem dio onoga što je uložila u njih.
Pa neka sad netko na kraju kaže kako se kod nas ne isplati ulaganje u znanje i obrazovanje. I da nije nerealno očekivati da će vam se to jednog dana ovdje i vratiti. Iako, sigurno postoji i koji cinik i pesimist. Kojemu je uz to poznat i glazbeno-scenski izričaj riječkoga vokalno instrumentalnoga sastava Let 3. Pa si slikovito može predočiti gdje bi si najrađe smjestio kartonski tobolac sa smotanom potvrdom na latinskom i materinjem jeziku. I u koga bi ju usmjerio. No, ipak su u većini oni optimistični, vedri i prosvijećeni. Koji se uvijek mogu utješiti mišlju velikog kineskog mislioca i vojskovođe:"I noga u guzicu je korak naprijed."

Oznake: politika, Mladi, članske iskaznice

Klima i raspored planeta su nam takvi da nam ne uspijeva gotovo ništa čega se latimo. Bujaju jedino glupani i razne sorte lopova i probisvijeta. Tako to traje na ovim prostorima već četrdesetak godina. A skoro četvrt stoljeća se kunemo u svoje, hrvatske hulje i budale. Kozmička zračenja su, pak, usmjerila sve ono loše, negativno i zlo u srži prema sadašnjem premijeru i članovima njegove vlade.
U jeku posljednjih događanja vezanih uz ćirilicu, čekiće i table, ponovno se širi repertoar optužbi na račun mrskih jugokomunističkih elemenata, zakamufliranih u plašt SDP-a, Vesne Pusić, Damira Kajina i ostalih neprijatelja roda i sjemena hrvatskoga, a vezanih uz suradnju sa srbočetničkim elementima. S naumom rušenja naše države i novih stečevina slobode i prosperiteta.
Sljedbenici pravovjernih i bogobojaznih hrvatskih domoljubnih političara ne mogu razmotriti neke od osnovnih, svima poznatih i dostupnih činjenica, koje ćemo navesti da vidimo je li sve baš tako kako grme zdrave domoljubne snage. Njihovi umni kapaciteti maksimalno su angažirani, na primjer, na sigurnoj provedbi protokola vršenja velike nužde. Da netko od njih u trenutku katarze i božanskog nadahnuća i odluči o tome promisliti, vjerojatno bi sjeo na školjku, obavio veliku nuždu, ustao, pustio vodu, a onda, kad bi odbacio nadošlu misao kao bogohulnu, shvatio da nije spustio hlače.
Priča o nekažnjenim srpskim ratnim zločinima i zločincima koji slobodno šetaju Hrvatskom seže u vremena donošenja zakona o aboliciji. Puno je zanimljivija jedna druga priča, koja se proteže kroz zadnje desetljeće. U kojoj se događa jedno, a nastoji se narodu pred očima nacrtati da se događa nešto sasvim drugo, odnosno suprotno.
Kad se medija dočepaju razni stožeri, udruge, biskupi, ispravne domoljubne političke stranke, započenje zagađivanje prostora izlučevinama tipa "nenarodna, odnarođena ljevica vlada u suradnji i po diktatu srpskih ideologa", "ruše našu svetu domovinu i podižu novu srboslaviju", "zatiru i mrze sve hrvatsko". No, možda bi ih bilo dobro, u kontekstu posljednjih događanaja, podsjetiti na par sitnih činjenica koji njihovim teorijama nikako ne idu u prilog.
U dva mandata vođenja Hrvatske, od 2003. do 2011. stabilan koalicijski partner HDZ-u je bio SDSS. Velikim Hrvatima i domoljubima nije smetala podrška SDSS-a i ljudi poput Milorada Pupovca, koji se, uz sve svoje medijske istupe i nastupe, nikada nije javno očitao o vlastitom stavu prema politici Srbije i njezina političkog vrha početkom devedesetih. A zašto i bi, s tom su podrškom mogli uspješno završiti proces privatizacije i pretvorbe društvene imovine započet sredinom devedesetih. Nisu se u HDZ-u i ostalim koalicijskim partnerima puno brinuli niti o prošlosti Vojislava Stanimirovića, gradonačelnika Vukovara pod okupacijom i ministra u vladi Republike Srpske Krajine. Koji je za svoje ratne zasluge u Podunavlju dobio orden. Koji mu je 1995. u Banja Luci uručio Radovan Karadžić. Spremno su prihvatili i potporu Ratka Gajice, čovjeka čije se je ime nalazilo na popisu zaposlenika ministarstva obrane Republike Srpske Krajine.
Na lokalnoj političkoj sceni situacija je još bizarnija. Sada aktualni statut u Vukovaru predložili su zajedno HDZ, SDSS i HSP AS. Dobro, znaju se ljudi, surađivali su uspješno njihovi prethodnici u drugom svjetskom ratu, mogli bi sada reći neki zli jezici.
Poslije lokalnih izbora 2009. neke su lokalne i regionalne novine pisale o dolasku stotinjak autobusa političkih turista u poznata hrvatska politička svetišta. Parkiralište stadiona NK Dinare iz Knina bilo je na dan tih izbora ispunjeno sa pedesetak autobusa. Ostali su se rasporedili po Benkovcu, Obrovcu i okolici. Ništa čudno niti novo, pomislio bi prosječni hrvatski porezni obveznik. Došli su nam dragi gosti i prijatelji, čuvari hrvatskog nacionalnog identiteta sa brjegova i polja susjedne trojedne kraljevine. Dolaze u prosjeku svaku drugu godinu, pitati gdje se tu glasa "za naše, zna se" i odlučiti kako ćemo mi trošiti naše novce, a i koliki će se postotak preliti za njima.
Ali, ovaj puta bi se prevarili. Putnici namjernici su došli iz tamo daleke zemlje Srbije. I još je svaki hodočasnik k našim biračkim kutijama dobio pisane upute za koga glasovati. Pa im je tako napomenuto da na pojedinačnim listama glasaju za kandidate HDZ-a, a na listama za vijeća i skupštine za kandidate SDSS-a. Bilo pa prošlo. Nikakve koristi nema sada o tome gunđati.
Za kraj, spomenimo još samo jedan detalj.
2010. godine, u lipnju mjesecu, hrvatski je Sabor naumio donijeti izmjenu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Trebalo je donijeti odredbu da srpsko Zajedničko vijeće općina (ZVO) na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost. Time bi ZVO, praktički, dobilo mogućnost formiranja teritorijalnih jedinica u Hrvatskoj koje bi se temeljile na jednonacionalnom principu. Tu su izmjenu pripremili SDSS Milorada Pupovca i HDZ Jadranke Kosor. Donošenje takvog zakona u Hrvatskom saboru spriječila je Vesna Pusić, skrenuvši pozornost ostalim dizačima ruku na to o čemu se tu radi, odnosno, čime bi to u krajnjoj liniji moglo rezultirati.
Da, eto, živa istina. Najveći neprijatelj svega hrvatskoga od kada je svijeta i vijeka, Vesna Pusić, saborska zastupnica Hrvatske narodne stranke, spriječila je donošenje zakona koji bi omogućio stvaranje neke nove krajine. Zakona koji je došao od vlade HDZ-a.
Pitate se gdje su onda bili stožeri za obranu hrvatskih vrednota i svetinja? Nisu bili potrebni. Naime, HDZ, kao jedina prava državotvorna i domoljubna stranka, donio je amandman o ustrojstvu krajine, naravno, na latinici.

Oznake: politika, zablude

Sinekurom se smatra lijepo, ugodno radno mjesto, na kojem se ne radi skoro pa ništa, a odgovorni ste ama baš za ništa. Ljeti ste na rashlađenom, zimi na suhom i toplom, a primanja su izdašna u odnosu na prosjek. Pojava je to poznata od antičkih vremena, a velikog maha uzima uglavnom u političkim sustavima nejasne definicije i strukture.
Plodno tlo za takve pojave su razne agencije; državne, gradske, svejedno. Kod nas su pod paskom jedne stare, tradicionalne političke stranke najpopularnije one županijske. Pod time "kod nas" mislim na prostor, odnosno županiju oko metropole. A svi dobro znamo kako su nam takve agencije i zavodi nasušno potrebni. I to u čim većem broju.
Na ljestvici industrijskog razvoja iza nas su samo pacifička otočja, i to jedino zbog toga jer nemaju fizički gdje smjestiti industriju, osim da ju lopaticama iskopaju u pijesku. Na rangiranju po konkurentnosti i korumpiranosti, zeznutiji smo od Zimbabwea i Azerbejdžana i Turkmenistana zajedno. Oni tamo imaju samo po jednog poglavicu na cijelom teritoriju, i svi znaju koga treba namiriti da se otvore sva vrata. Kod nas, u svakoj općini pred investitora bane jedan takav seoski knez i nešto žica. I tom linijom do vrha morate savladati jedno pet-šest instanci. Da ne spominjemo kako hranu uvozimo iz zemalja u kojima kiša pada rjeđe nego što mi pobjeđujemo na eurosongu.
I zato je važno da imamo prave ljude na tako važnim mjestima, naročito na lokalnoj razini.
Čak i ako se ti ljudi možda i zaposle po stranačkoj ili rodbinskoj liniji, sigurno nisu dospjeli na radna mjesta gdje teku med i mlijeko. ( Mada bi se, kad bi se napravio popis svih zaposlenih u svim agencijama naše županije, dobilo nešto jako slično rodoslovnom stablu nekoliko istaknutih članova stranke koju odlikuje čvrsta i iskrena vjera u Boga i međusobna sloga i potpora u popunjavanju kadrovskih praznina).
Nije lako izdržati tempo i pritisak u menadžmentu jedne takve agencije za kontrolu i usmjeravanje vizija. Ako ste niži referent za odnose s javnošću i zaprimate ideje i želje nadobudnih i nadahnutih stranačkih kolega, prijeti vam, ukoliko niste čvrstog mentalnog zdravlja, velika opasnost za um. Ukoliko poslu ne pristupite čisto profesionalno, prolupali ste.
Ako ste u vrhu agencije, teret na vašim plećima je nemjerljiv. Smjestite se u udobni kožni naslonjač i prepustite ugodnom treperenju lišća sa platana nasuprot prozoru. Gledate kako majka vrana savija gnijezdo, kako sjedi na jajima, kako su se iz jaja izlegli mali ptiči. Gledate ih kako rastu, tugujete zajedno sa njima kada ih kiša nemilice zalijeva, veselite se zajedno kada im majka donese veliku glistu, smijete se njihovim nesigurnim pokušajima letenja. U samo par mjeseci proživjeli ste nekoliko života. Uza sve to, trebalo je svakodnevno razraditi kladionicu i odlučiti se za izbalansirani ručak. Jer ,svima je dobro poznata važnost pravilne prehrane. Uz to sve, bili ste obvezni pomagati domaću poljoprivredu, odlaskom na tržnicu za radna vremena. Pa neka još netko kaže da ta sinekura nije gadna stvar. Na takvim se mjestima vidi koliko je važno biti mentalno jak, i izdržati sve pritiske i ne skrenuti s uma kad vidite platnu listu za samoprijegorno zalaganje.
I naravno da se tu ne radi o nikakvom nepotizmu, političkom pogodovanju ili , ne daj Bože, namještanju natječaja. Svima onima kojima su strani pojmovi domoljublja, vjere, nacije, tradicije na znanje i ravnanje- tu je u prvom planu vjera u Boga i briga za bližnjega svoga!

Oznake: politika, sinekura, humor