Klima i raspored planeta su nam takvi da nam ne uspijeva gotovo ništa čega se latimo. Bujaju jedino glupani i razne sorte lopova i probisvijeta. Tako to traje na ovim prostorima već četrdesetak godina. A skoro četvrt stoljeća se kunemo u svoje, hrvatske hulje i budale. Kozmička zračenja su, pak, usmjerila sve ono loše, negativno i zlo u srži prema sadašnjem premijeru i članovima njegove vlade.
U jeku posljednjih događanja vezanih uz ćirilicu, čekiće i table, ponovno se širi repertoar optužbi na račun mrskih jugokomunističkih elemenata, zakamufliranih u plašt SDP-a, Vesne Pusić, Damira Kajina i ostalih neprijatelja roda i sjemena hrvatskoga, a vezanih uz suradnju sa srbočetničkim elementima. S naumom rušenja naše države i novih stečevina slobode i prosperiteta.
Sljedbenici pravovjernih i bogobojaznih hrvatskih domoljubnih političara ne mogu razmotriti neke od osnovnih, svima poznatih i dostupnih činjenica, koje ćemo navesti da vidimo je li sve baš tako kako grme zdrave domoljubne snage. Njihovi umni kapaciteti maksimalno su angažirani, na primjer, na sigurnoj provedbi protokola vršenja velike nužde. Da netko od njih u trenutku katarze i božanskog nadahnuća i odluči o tome promisliti, vjerojatno bi sjeo na školjku, obavio veliku nuždu, ustao, pustio vodu, a onda, kad bi odbacio nadošlu misao kao bogohulnu, shvatio da nije spustio hlače.
Priča o nekažnjenim srpskim ratnim zločinima i zločincima koji slobodno šetaju Hrvatskom seže u vremena donošenja zakona o aboliciji. Puno je zanimljivija jedna druga priča, koja se proteže kroz zadnje desetljeće. U kojoj se događa jedno, a nastoji se narodu pred očima nacrtati da se događa nešto sasvim drugo, odnosno suprotno.
Kad se medija dočepaju razni stožeri, udruge, biskupi, ispravne domoljubne političke stranke, započenje zagađivanje prostora izlučevinama tipa "nenarodna, odnarođena ljevica vlada u suradnji i po diktatu srpskih ideologa", "ruše našu svetu domovinu i podižu novu srboslaviju", "zatiru i mrze sve hrvatsko". No, možda bi ih bilo dobro, u kontekstu posljednjih događanaja, podsjetiti na par sitnih činjenica koji njihovim teorijama nikako ne idu u prilog.
U dva mandata vođenja Hrvatske, od 2003. do 2011. stabilan koalicijski partner HDZ-u je bio SDSS. Velikim Hrvatima i domoljubima nije smetala podrška SDSS-a i ljudi poput Milorada Pupovca, koji se, uz sve svoje medijske istupe i nastupe, nikada nije javno očitao o vlastitom stavu prema politici Srbije i njezina političkog vrha početkom devedesetih. A zašto i bi, s tom su podrškom mogli uspješno završiti proces privatizacije i pretvorbe društvene imovine započet sredinom devedesetih. Nisu se u HDZ-u i ostalim koalicijskim partnerima puno brinuli niti o prošlosti Vojislava Stanimirovića, gradonačelnika Vukovara pod okupacijom i ministra u vladi Republike Srpske Krajine. Koji je za svoje ratne zasluge u Podunavlju dobio orden. Koji mu je 1995. u Banja Luci uručio Radovan Karadžić. Spremno su prihvatili i potporu Ratka Gajice, čovjeka čije se je ime nalazilo na popisu zaposlenika ministarstva obrane Republike Srpske Krajine.
Na lokalnoj političkoj sceni situacija je još bizarnija. Sada aktualni statut u Vukovaru predložili su zajedno HDZ, SDSS i HSP AS. Dobro, znaju se ljudi, surađivali su uspješno njihovi prethodnici u drugom svjetskom ratu, mogli bi sada reći neki zli jezici.
Poslije lokalnih izbora 2009. neke su lokalne i regionalne novine pisale o dolasku stotinjak autobusa političkih turista u poznata hrvatska politička svetišta. Parkiralište stadiona NK Dinare iz Knina bilo je na dan tih izbora ispunjeno sa pedesetak autobusa. Ostali su se rasporedili po Benkovcu, Obrovcu i okolici. Ništa čudno niti novo, pomislio bi prosječni hrvatski porezni obveznik. Došli su nam dragi gosti i prijatelji, čuvari hrvatskog nacionalnog identiteta sa brjegova i polja susjedne trojedne kraljevine. Dolaze u prosjeku svaku drugu godinu, pitati gdje se tu glasa "za naše, zna se" i odlučiti kako ćemo mi trošiti naše novce, a i koliki će se postotak preliti za njima.
Ali, ovaj puta bi se prevarili. Putnici namjernici su došli iz tamo daleke zemlje Srbije. I još je svaki hodočasnik k našim biračkim kutijama dobio pisane upute za koga glasovati. Pa im je tako napomenuto da na pojedinačnim listama glasaju za kandidate HDZ-a, a na listama za vijeća i skupštine za kandidate SDSS-a. Bilo pa prošlo. Nikakve koristi nema sada o tome gunđati.
Za kraj, spomenimo još samo jedan detalj.
2010. godine, u lipnju mjesecu, hrvatski je Sabor naumio donijeti izmjenu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Trebalo je donijeti odredbu da srpsko Zajedničko vijeće općina (ZVO) na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost. Time bi ZVO, praktički, dobilo mogućnost formiranja teritorijalnih jedinica u Hrvatskoj koje bi se temeljile na jednonacionalnom principu. Tu su izmjenu pripremili SDSS Milorada Pupovca i HDZ Jadranke Kosor. Donošenje takvog zakona u Hrvatskom saboru spriječila je Vesna Pusić, skrenuvši pozornost ostalim dizačima ruku na to o čemu se tu radi, odnosno, čime bi to u krajnjoj liniji moglo rezultirati.
Da, eto, živa istina. Najveći neprijatelj svega hrvatskoga od kada je svijeta i vijeka, Vesna Pusić, saborska zastupnica Hrvatske narodne stranke, spriječila je donošenje zakona koji bi omogućio stvaranje neke nove krajine. Zakona koji je došao od vlade HDZ-a.
Pitate se gdje su onda bili stožeri za obranu hrvatskih vrednota i svetinja? Nisu bili potrebni. Naime, HDZ, kao jedina prava državotvorna i domoljubna stranka, donio je amandman o ustrojstvu krajine, naravno, na latinici.
Post je objavljen 05.09.2013. u 09:07 sati.