Vrati nam se, Ivane Pavle drugi

29 travanj 2014



Kada čuje kakva je sve čuda za svojeg života izvodio pokojni papa Ivan Pavao II, svakome u Hrvatskoj bi trebalo doći žao što sveti Poljak nije još među živima. Jer, ako su nam ikada trebala takva čuda, onda je to sada.
U tom bi slučaju čitali ovakva svjedočanstva.
Slavko Linić, ministar financija - "Nakon još jednog rebalansa proračuna u nizu, vidio sam da mi nedostaje jedno 18 milijardi kuna. Krenuo sam na počinak, tužan i zabrinut za svoj narod, jer ću ih morati opet zaduživati po svijetu. Prije sna sam pomislio kako bi bilo dobro da se sveti otac Ivan Pavao II pomoli za moj proračun i moj narod. Ujutro sam ponovno uzeo proračun i gle čuda, ništa se nije slagalo, morali smo raditi novi rebalans!"

Branko Hrg, predsjednik HSS-a - "Mi smo odlučili kandidirati na izborima političara koji će konačno znati reći nešto smisleno, pa smo na audijenciju papi odveli našu Marijanu Petir. Nakon što je sveti otac saslušao naš problem i blagoslovio našu Marijanu, ona govori jedino svoje ime, OIB i JMBG."

Ladislav Ilčić, predsjednik Udruge nemasturbirajućih - "Otišao sam se pomoliti pred svetog oca i iznijeti mu svoj problem. Rekao sam da osjećam veliku napetost i zbunjenost i da mislim da bih trebao organizirati nekakav referendum. Ivan Pavao me nježno pogladio po kosi i rekao mi da mu se sviđa moja odlučnost i da vjeruje u mene da ću konačno čvrsto uzeti stvar u svoje ruke. Nakon mjesec dana oba su mi dlana obrasla u grivu."

Sveti otac Ivan Pavao II službeno se ispričao hrvatskom narodu zbog slučaja premijera Milanovića riječima da je nekad čudo prirode neshvatljivo čak i božanskoj mudrosti i milosti. Predsjednika Josipovića je izbacio sa prijema kada se ovaj počeo raspitivati pjevaju li se u Vatikanu često hrvatske duhovne pjesme

Oznake: čuda nebeska. i zemaljska

Nogomet, hrvatski

27 travanj 2014


Hrvatsko nogometno prvenstvo je polako počelo sličiti nekadašnjim sovjetskim natjecanjima. Prije početka sezone su partijski dužnosnici sjeli i napisali konačnu tablicu i rezultate, a onda su to poslali u klubove na realizaciju. To je, naravno, urbana legenda. A sve takve legende imaju uporište u zbilji...
Uglavnom, s aspekta samog nogometa i natjecanja, zadnjih se nekoliko kola u domaćem nogometnom prvenstvu događaju "čudne" stvari. Ne kažem da su na djelu bilo kakve nečasne radnje, tipa namještanja rezultata, prodaje utakmica, klađenja protiv sebe i na namješteni rezultat. Ali, čak i onom tko ligu prati na način da svako treće kolo čuje na vijestima tablicu, stvari postaju malo sumnjive.
U prilog sumnji idu i sudske presude za namještanje utakmica igračima i klubovima, plaćanje za pošteno suđenje, svjedoci, cinkeri, insajderi, pokojni "rođo" koji je pošteno za pošteno suđenje platio, pošteno izgubio, pošteno zatražio novce natrag, pošteno ih natrag dobio, a sud u svemu nije vidio ništa sporno, kako je red i poštenje. Ako se ugledaju na pravaše u politici, mogli bi naši nogometni dužnosnici pokrenuti još jedno paralelno natjecanje, Poštenu hrvatsku nogometnu ligu. Čuda nebeska uglavnom. U bliskoj prošlosti i u onoj malo daljoj, kada su Sesvete ispadale kroz nekoliko sezona i nikako da ispadnu, baš kao dijete iz kćeri Radovana trećeg. Ali su svi koji zalaze u kladionice znali u broj koliko će kornera izvesti Sesvete, a koliko protivnik. I tko će imati prvi korner i aut. Pa makar do onog pravog kornera loptu u igru vraćali policajci, kao i u Montevideu 1930., protiv nesretnih naših, Bog nas ne video!
Neki dan smo mogli vidjeti ispad trenera Istre, koji je cijelu Hrvatsku stavio kuda ju stavlja i Zdravko Mamić, upitan da komentira kako to da su cijela Pula i pola države znali točan rezultat utakmice prije njenog početka. A ne možete proći pored kladioničarskih eksperata na dan utakmice HD – Hajduk i ne čuti prognoze o pobjedi HD-a, uz više od tri gola na utakmici. I bi tako. No, to su samo priče, teorije zavjere. Ipak smo mi zemlja prava, institucija, zakona i nove pravednosti. Jedino što sad i većina nogometaša ne dobiva plaće po par mjeseci, a kako nas uči reklama na televiziji, uvijek je dobro imati nešto sa strane.
Uglavnom, nakon 26 kola je sve postalo jasno, mada je sve jasno bilo i prije početka. Tko je prvi, tko drugi, tko treći. Jedino je još upitno tko će biti četvrti i dobiti priliku za nastup u Europi. Zadnja tri kluba na tablici u svih tih 26 kola nisu skupili zajedno bodova koliko Dinamo u svojim europskim nastupima. A onda, kada se je situacija na vrhu posložila, ovi sa dna su počeli ove s vrha šamarati bez pardona, kao što je sinoć Klilčko šamarao onog jadnog Australca.
Da su od početka tako igrali, sad bi oni konkurirali za europsku ligu. No, tako je, kako je. Vjerovati ćemo da je sve to normalno, iako su institucije, kad su radile svoj posao, zaključile da do sada takve stvari nisu bile niti normalne, niti legalne. Koliko ljude zanima naša nogometna liga govori posjećenost utakmicama. Izuzetak je već drugu sezonu Rijeka i na tome sve čestitke. Stanje u ostalim klubovima je odraz stanja financija na državnoj i lokalnoj razini. Jedino Dinamo uvijek nađe neku pipu iz koje će nešto nakapati. Ostali kako znaju, a ako ne znaju, onda će završiti kao Varteks. Tko im je kriv što nisu na vrijeme promijenili ime i registrirali se kao Klub ljubitelja zagorskih štruklov? Slaven je u zadnjih desetak godina u Koprivnici igrao europske utakmice protiv sudionika Lige prvaka, danas se bori u Puli i Zadru da iduće sezone ne bi morao na gostovanja u Zelinu ili Sisak. Sportsko se kolo kod nas zaista čudno okreće. I ne samo sportsko, prvoligaš iz Koprivnice je lani imao budžet 37 milijuna kuna, za ovu sezonu ima 7 milijuna.
Naša liga je takva kakva je, ni u susjedstvu nije ništa bolje. U europskim natjecanjima perjanice bivše Juge ( uz dvije, tri iznimke po sezoni) svoju muku završavaju prije berbe grožđa. Nije u Jugi džabe bila zabrana odlaska igrača u inozemstvo do određene godine starosti, mislim 28. Liga je tako imala kvalitetu, bila zanimljiva, ljudi su dolazili na stadione, a i u europskim kupovima su klubovi iz nje brisali pod sa dvije trećine današnjih sudionika Lige prvaka. No, kuda ode sve , tud ode i nogomet. Ili fudbal. Kako vam drago.

Oznake: nogomet

Ništa nas ne smije iznenaditi! Osim kinder jajeta i HŽ-a!

25 travanj 2014



Odisej se je kući vraćao nekih desetak godina. S obzirom na prevaljeni put i sve prepreke, da je putovao s HŽ-om vjerojatno bi još bio na putu. A možda ne bi niti došlo do rata da su se Grci ukrcali na vlakove HŽ-a pa krenuli tako na frontu.
U prometu se dešavaju nesreće i nepredviđene okolnosti. No, onda kada se dogode, bitno je kako se na njih reagira.Jutarnje putovanje s HŽ-om na današnji dan započinje u 8 sati na zagrebačkom glavnom kolodvoru. Do pola devet je vlak već u Sesvetama. I onda si vlak malo odahne, ispuhne se, kao u crtiću.
Oko devet sati se obznani da je u Dugom Selu došlo do kvara naponske mreže. U neko doba ujutro. Na liniji Dugo Selo - Sesvete počinju prometovati autobusi, ali za nastavak linije od Dugog Sela prema Križevcima i Ivanić Gradu nitko ništa ne zna. Uglavnom, od desetak ljudi na kolodvoru u Sesvetama nitko ništa ne zna, a najpreciznija informacija o tome kada se može očekivati uspostava redovnog prometa je - neće tako skoro.
U 9 i 30 se upućuje i putnike s linije za Koprivnicu da idu na autobuse za Dugo Selo. Poslije 10 sati autobus stiže u Dugo Selo, bez odlaska na stajalište u Sesvetskom Kraljevcu. Putnike s tog stajališta valjda teleportira velečasni Sudac.
U Dugom Selu valjda tisuću ljudi, svi se vrte uokolo, vuku za rukave svakog koga primijete u željezničarskoj odori, oni samo sliježu ramenima i govore da ne znaju ništa. Na pitanja zašto nisu organizirali povratke vlakovima iz Dugog Sela prema Koprivnici i Ivanić Gradu odgovaraju da oni na kolodvoru ne smiju ništa bez naloga "odozgo". A tko je taj "odozgo"? E to isto ne zna nitko.
A vlakova na kolodvoru u Dugom Selu kao da Rusi opet sele svoju industriju pred Nijemcima na Ural. I sve stoji. Onda oko 10 i 20 polazi vlak za Križevce i Bjelovar. Motorni vlak kojemu ne treba naponska mreža da bi prometovao, trebaju mu samo tračnice. No, niti on nije vozio između Sesveta i Dugog Sela. A putnici koji su u njemu i koji trebaju dalje za Koprivnicu se obavještavaju da dalje od Križevaca neće tako skoro.
Od Zagreba do Vrbovca, 37 kilometara, cirka 150 minuta.
Kao što rekoh, nesreće i kvarovi se događaju jer je mreža neodržavana i stara, no žalosno je to kako se i kada reagira na vanredne situacije. Koji je smisao cijelog sustava ako se bez odobrenja nekog iz vrha uprave HŽ-a, ili tko zna odakle "odozgo", ne može pomaknuti niti skretnica ako nije po ustaljenom rasporedu?
Iz ovog malog iskustva mislim da bi slogan koji najrealnije oslikava stanje u putničkom prometu HŽ-a mogao biti "Snađi se, putniče!"
Ali kartu plati u svakom slučaju!

Oznake: odiseje

Kaptol najavio ukidanje interneta

23 travanj 2014



Povodom uskršnjih blagdana ustrojen je Savjet za biblijske znanosti i tehnologije. U vrhu savjeta su novoizabrani rektor zagrebačkog sveučilišta, zagrebački nadbiskup i studentski dušebrižnik, a preostalih pet članova bit će naknadno izabrano.
Vodstvo savjeta ukratko je iznijelo zadatke i ciljeve koje su postavili pred sebe.
"Mi u katoličkoj crkvi došli smo do zaključka da su glavni kočničari širenja našeg nauka, a to znači i cjelokupnog razvoja države i društva, internet, odnosno informatičke znanosti i tehnologije kao takve. Stoga će naš prvi korak biti ukidanje Fakulteta elektronike i računarstva pri zagrebačkom sveučilištu, u čijim će se prostorima osnovati Sveučilište za pjevanje svetih pjesama i dražesno pretjerivanje prilikom pričanja priča o čudima svetaca. Daljnji koraci će ići u smjeru zabrane korištenja interneta na području cijele Hrvatske. Naša je želja da u suradnji sa svim institucijama naše Svete Majke Crkve Hrvatska postane prva zemlja u Europi u potpunosti slobodna od interneta. Na beskrajnim nebeskim prostranstvima iznad naše domovine lebdjeti će samo Duh sveti. Ostalim fakultetima ćemo dozvoliti rad, za sada, ali pod strogim nadzorom Savjeta i uz poštivanje novih pravila i propisa. Tako će na fakultetu Strojarstva i brodogradnje smjeti razvijati jedino brodove po uzoru na Noinu arku",rekao je zagrebački nadbiskup.
Novoizabrani rektor sveučilišta nadovezao se na tu izjavu.
"Mi ćemo na Filozofskom fakultetu uvesti novi prijamni ispit od naredne akademske godine. Ako se model pokaže uspješnim, uvesti će ga svi fakulteti zagrebačkog sveučilišta. Po našem novom modelu od maksimalnih 1000 bodova na upisu 100 će nositi ocjene iz srednje škole, 200 rezultat prijemnog ispita iz poznavanja Biblije, a 700 će bodova pristupnici moći ostvariti na temelju svetih sakramenata koje su do toga trenutka primili."
I studentski je kapelan najavio neke promjene u funkcioniranju sveučilišta.
"Za upis na sve fakultete obavezno će biti položiti ispit iz poznavanja Biblije, a budući će studenti morati donijeti i potvrde od svojih župnika da nisu masturbirali, ili ako jesu, da su to činili uz stručni nadzor ovlaštenog duhovnog savjetnika."
Savjet je uputio i dopis svim fakultetima da iznesu svoje poglede na sam čin uskrsnuća Kristova, kako bi ih mogli uskladiti sa ispravnim stajalištem koje je isti taj Savjet propisao.
Službeni je odgovor pristigao jedino sa Medicinskog fakulteta. Oni su obrazložili da je sa medicinskog stajališta Krist, koji je oživio iz mrtvih, živi mrtvac, dakle nešto slično zombiju, te da bi za daljnja mišljenja trebali na subjektu izvesti određena ispitivanja.
Savjet je najavio oštre sankcije prema Medicinskom fakultetu, a nije isključeno di ih neće snaći sudbina FER-a

Oznake: Nova znanost

Uskršnja čestitka Željke Markić

20 travanj 2014



Povodom nadolazećih uskršnjih blagdana javila se priopćenjem Željka Markić, u ime Stožera za obranu hrvatskih katoličkih obitelji, Vagilantske udruge Grozd, stranke Hrast i Udruge nemasturbirajućih.
Izjavu prenosimo u cijelosti.
"Mi iz stožera i navedenih udruga i stranaka se najoštrije protivimo pojavi takozvanih uskršnjih zečeva. Te pojave nemaju nikakve veze sa svetim blagdanom Isusova uskrsnuća, nego su utjecaj sila režimskog mraka na našu djecu i mladež. Poznato je da su zečevi nastrane, promiskuitetne te vrlo pohotne životinje i preko njih vladajuće strukture žele loše utjecati na našu neiskvarenu i bogobojaznu mladež, promovirajući takvo ponašanje među njima. Zato pozivam sve naše članove i simpatizere da ne potiču širenje uskršnjih zečeva među pravim Hrvatima i katolicima, nego da ga zatiru na sve moguće načine.
Isto je tako neprihvatljivo za sve prave Hrvate, domoljube, katolike i nehomoseksualce da boje uskršnja jaja šarenim bojama. Jaja je dozvoljeno i preporučeno farbati u bojama hrvatske trobojnice ili crnom bojom. Dozvoljeno je jaja obojiti i u bijelo, ali se takva jaja moraju obavezno označiti velikim slovom U, koje simbolizira Uskrs.
Naša udruga također pozdravlja uvođenje zdravstvenog odgoja u škole po modelu koji smo predložili u suradnji s Kaptolom. Na slijedećem referendumu uvest ćemo u taj školski program i ritualno bičevanje te simbolično pribijanje na križ, kako bi dječici što više približili smisao slavljenja Uskrsa. Ove godine svima zainteresiranima predlažemo da u svojoj župi na križ stave lokalne članove nehrvatskih i nedomoljubnih stranaka ili one seksualno neprihvatljive orijentacije, pa nam onda javite kako ste proslavili radost uskrsnuća gospodnjega.
Za kraj, svima želimo sretne i radosne blagdane, prepune ljubavi, mira i vjere u bolje dane."

Oznake: Uskrs, zeko, jaja

Kineski eksperti spašavaju Hrvatsku

19 travanj 2014



U najstrožoj tajnosti u posjetu predsjedniku države, vlade i vodećim ministrima stigla je najviša delegacija Narodne Republike Kine.
Delegaciju su sačinjavali vodeći kineski ekonomisti i gospodarstvenici, tvorci kineskog ekonomskog i proizvodnog čuda. Prihvatili su se nimalo lakog zadatka oživljavanja i pokretanja naše ekonomije, a tu su misiju započeli vrlo osebujnom metodom, koju su osmislili za svoje potrebe i za koju tvrde da je kod njih dala izvrsne rezultate.
Poznato je da su naši prijatelji Kinezi imali donedavno velikih problema sa reprodukcijom pandi, simpatičnih crno - bijelih medvjeda , simbola te države. Pande nisu pokazivale previše interesa za spolne aktivnosti i prijetilo im je izumiranje, pa su kineski stručnjaci osmislili plan koji je obuhvaćao puštanje porno filmova pandama. Nakon toga zabilježili su rast populacije tih velikih beštija preko 120 %.
Tako su i vodeći kineski ekonomisti okupili sve naše ministre, premijera, predsjednika države i vodeće menadžere državnih poduzeća i kroz sedam dana im puštali filmove o ustrojstvu državne ekonomije, razvoju industrije, proizvodnji, poljoprivredi i sličnim svjetskim čudima.
Evo kako vođa kineske delegacije ocjenjuje napredak našeg državnog vodstva.
"Nisam mislio da će ići ovako teško. Prva dva dana su zinuli u ekran kao da nisu nikada vidjeli kako se proizvodi nešto u tvornicama. Treći dan smo primijetili da neki od njih uopće ne razumiju što gledaju, a govorili smo im o prednostima vlastite proizvodnje i prerade voća i povrća.
Četvrti dan smo kod nekih izazvali lakše oblike duševnih smetnji, a ministar poljoprivrede je cijeli taj i naredni dan gledao kroz prozor u neku zamišljenu točku.
Šesti smo dan u zadnji tren spriječili ministra financija da iskoči kroz prozor.
Sedmi dan smo morali sve u kabinetu omamiti sedativima, da ne naprave kakvu veću glupost. Pošto nisu bili prisebni, puštali smo im opuštajuće zvukove iz prirode i filmove o pandama, što ih je donekle razveselilo.
Moramo promijeniti metodu. Ono što smo naše pande naučili za tri dana, hrvatske ministre i menadžere nismo uspjeli niti za osam. Dali smo im pet dana odmora, onda nastavljamo dalje, ali ne možemo ništa jamčiti. I najstariji član naše delegacije, koji se ekonomijom bavi već 53 godine kaže da ovakvo nešto još nije vidio."

Oznake: ekonomija, spas u zadnji čas

Pojašnjenje novog rektora

17 travanj 2014



Novoizabrani rektor zagrebačkog sveučilišta pojasnio je danas svoju izjavu danu neposredno nakon izbora na tu dužnost.
"Naglašavanjem da se sveučilište treba okrenuti tradicionalnim biblijskim vrijednostima, učinio sam ono što je moralo biti učinjeno davno prije. Upravo je intelektualna elita ta koja je odavno trebala upozoriti politiku i gospodarstvo da društvo i država ne idu u dobrom smjeru i da nam se ne piše dobro ukoliko se tako nastavi. To do sada nije nitko učinio, a država nam je danas u takvom stanju da je samo čudo nebesko može spasiti od propasti. Spomenuvši tradicionalne biblijske vrijednosti, mislio sam prije svega da se svi naši intelektualni kapaciteti trebaju usmjeriti na zaziv nebeske i božanske milosti ili, ako je to moguće, na stvaranje i obrazovanje novih čudotvoraca, jer nam sada samo oni mogu pomoći.
Da vam to objasnim na nekoliko primjera.
Zdravstvo nam je pred kolapsom. Na medicini više nećemo školovati doktore, jer ionako neće imati gdje i s čime raditi. Moliti ćemo da nam providnost pošalje nove čudotvorce koji će liječiti bolesne dodirom, pogledom ili riječju, kao i Isus. Mrtve u početku ne bi dizali iz grobova, jer smo za mnoge jedva dočekali da ih spuste u njih.
Ista je priča i sa agronomima. Proizvodnje hrane nemamo, treba nam netko će od jedne ribe i jednog kruha replicirati veće količine od Krista i replikatora iz Zvjezdanih staza zajedno. Najbolje je da za takvog spasioca molimo nebesa.
Poznato nam je iz Biblije da je jedan hodao po vodi. Sada nama treba jedan kojeg ćemo mi osposobiti da nauči toj vještini sve žitelje dubrovačke županije, jer za most se novaca nema.
Isti nam izvor govori da je taj jedan pretvarao vodu u vino. Tu su vještinu u Hrvatskoj savladala i djeca, no sada nama treba netko tko će nam vodu pretvarati u gorivo, pošto su svi naši stručnjaci s područja energetike postigli to da su se domaći energetski resursi prodali još većim šeprtljama i probisvijetima od nas samih.
Velečasni Sudac biti će moj osobni pomoćnik, jer je već ovladao nekim tehnikama koje je potrebno prenijeti svim građanima. Uz najavljena zatvaranja mnogih željezničkih pruga, njegovo ovladavanje teleportacijom biti će spas za mnoge naše napaćene stanovnike.
Mnogi su mi savjetovali da sve te probleme mogu riješiti ako pozovem Krista osobno, no njega čekamo već više od dvije tisuće godina, i teško da će doći baš sada i baš k nama. Ostaje nam dakle da prizovemo nebesku milost da nam podari takve ljude, ili da ih mi na sveučilištu sami selektiramo i učimo tim vještinama, jer sve ono za što smo ih do sada učili i osposobljavali nije dalo rezultata na planu napretka društva i države."

Oznake: suživot i nadopunjavanje

Novi kurikulum

15 travanj 2014


S obzirom na to da nam je premijer najavio puste godine deficita i zaduživanja, javio se i ministar školstva i obrazovanja.
On je odlučio uvesti promjene u školske programe kojima bi svrha bila učiti djecu da zaduživanje pod svaku cijenu i prekomjerni deficit nisu loše stvari, nego nešto svakodnevno, potrebno, poželjno i nužno. S učenjem i privikavanjem djece na to treba početi od najranijih dana, tako da će se prvo uvesti pilot programi u vrtiće. To je razumljivo samo po sebi, pošto je svako tek rođeno dijete već uspješno zaduženo preko nekoliko stotina tisuća kuna.
Kroz te će se programe dječicu od malih nogu kroz igre, pjesme i priče učiti o umiljatom deficitu i zaigranom i veselom zaduživanju.
U novi su program tako ušle slijedeće pjesmice:
"Deficit, deficit, e pa šta, ako je deficit, nije lav!",
"Miš mi je polje popasel, novi kredit ja bum zel!",
"Kad si sretan obveznice izdaj ti!",
"Mi smo djeca vesela, još bi se zadužila!",
"Jadan zeko što ti bi, zar ti se ne daju zadužiti?".
Djeci će se konačno, uz argumente, objasniti zašto zeko plače za potočićem. A plače jer mu je snijeg sakrio potok, pa ga ne može dati strancima u koncesiju.
Uvode se i nova tumačenja bajki, kako bi djeca od malih nogu usvojila poželjne modele ponašanja.
Tako će nova "sveta knjiga" ekonomije i financija za djecu postati bajka "Mačak u čizmama". Jer mačak se, iako može lijepo hodati bos, preko mjere zadužio kako bi kupio najbolje čizme. Time je ubacio u ekonomiju obrtna sredstva, te stimulirao bankarski sektor, mali obrt i trgovinu. Priča završava tako da mačku država i banka oderu kožu s leđa na ime kamata i plaćanja poreza i davanja za luksuz, no s time se dječicu neće zamarati.
Mijenja se i pristup čitanju "Crvenkapice", jer se konačno otkriva da je lovac ubio vuka zato što je ovaj snizio kreditni rejting Hrvatske, tako da se više nismo mogli zaduživati. Još nije sasvim jasno da li je lovcu ministar financija kum ili samo dobar prijatelj.
"Trnoružica" djecu treba poučiti da postoje i rizični krediti, no i iz njih postoji izlaz, a to je refinanciranje.
"Snjeguljica i 7 patuljaka" je prema tumačenju novog hrvatskog školskog programa alegorijska priča u kojoj sedam patuljaka predstavljaju skupinu G7, koja pomaže financijski posrnuloj Snjeguljici da ponovno pokrene ekonomiju i gospodarstvo.

Oznake: školstvo i obrazovanje

Korizma

13 travanj 2014



Korizmeno je vrijeme, pred drugi najveći kršćanski blagdan, Uskrs. Da bi Sin Božji činio sva svoja čudesa i na kraju uskrsnuo na nebesa, morao se je najprije roditi, pa mislim da je stoga u redu rođenje slaviti kao najveći blagdan. Razdoblje je to u kojem se kršćani tjelesno i duševno pripremaju za proslavu Isusova uskrsnuća, kao ultimativnoga čuda koje je izveo. To je vrijeme u kojem svatko tko se smatra kršćaninom preispituje svoju vjeru, razmišlja što mu ona znači i donosi i kada svatko na svoj način razgovara o tome sa Stvoriteljem, Sinom, Duhom, Yodom ili kome već naginju. Vrijeme je to i odricanja i posta, ili što bi rekli velnes i lajfstajl gurui, prigodnoga proljetnog čišćenja organizma.
Ne može se ne primijetiti da ove godine izostaje u potpunosti iz svih medija debilno bombardiranje istupima više ili manje javnih osoba na temu čega su se odrekli u korizmi. Od početka devedesetih, u uraganskom naletu novih turbo-katolika, danonoćno smo bili maltretirani svih 40 dana na radiju, u novinama i na televizijama izjavama političara, pjevačica, sportaša, biskupa, dimnjačara i ostalih mađioničara čega su se oni odrekli. I zašto. No, tada su se još ljudi iskreno, iz srca, veselili Uskrsu. Ako ne zbog drugog, a ono jer je svatko znao da ga uz šunku na veliki dan gospodnji neće više sa radija zaskočiti mis sporta koja se odrekla jagoda i obranog mlijeka. I korištenja mozga.
Ove su godine svi stali ozbiljno na loptu. Vjerojatno je ljudima i malo neugodno, a nekima, ponajprije političarima, valjda je konačno barem nešto došlo u glavu, pa su zaključili da ne bi bilo pristojno, a u izbornoj godini niti politički produktivno narodu pričati kako su se odrekli indijskih oraščića, krmenadli i chivasa. A gospođe supruge neće u tom vremenu nositi nerc i teleću kožu. Kao ozbiljnu provokaciju bi se moglo shvatiti priopćenje ministrice da se morala odreći odlaska u velnes, a uzročno-posljedičnom vezom i telećih medaljiona. I to sve još objaviti u trećem dnevniku, taman na vrijeme da ju čuju deseci tisuća povratnika iz potrage za plastičnim kontejnerskim blagom. Ili, zamislite, nekakva estradna veličina objašnjava kako se je suzdržala kupnje novih čizama od devina kože, dok švelje računaju triput mogu li si u nedjelju priuštiti dvadeset deka mljevenoga mesa, ili opet po starom, samo parizer.
Ni duhovni pastiri nas više ne pokušavaju hipnotizirati neprestanim ponavljanjem kako put u nebesko kraljevstvo vodi preko patnje, odricanja i isposništva. A oni bi nam, pretpostavljam, trebali u tome biti uzor i nadahnuće. Prisjetili su se ljudi gdje žive, u kakvim se automobilima voze i koliko im država mjesečne rente isplaćuje, pa su se malo i uplašili da se narod slučajno ne opameti,pa zamoli usrdno svoje duhovne pastire da malo svoje milosti i na njih pripuste. Jer su i oni dobri i krotki katolici, koji štuju riječ božju i instrukcije pastira. No, stadu takvo nešto neće pasti na pamet. U skladu sa imenom kojim ih njihovi dušobrižnici časte, stado će nastaviti sa svojim blago-nesvjesnim blejanjem i krotko se pokloniti i poniziti pred pijedestalom svojih duhovnih nadzornika, propisno ih darujući da se slučajno ne izazove gnjev božji ili nezadovoljstvo biskupa slabom desetinom.
Nadali smo se da će se mnoštvo javnih osoba koje imaju pristup medijima odreći pričanja, činjenja i planiranja gluposti, no takve sreće ipak nismo. Vjerujem i da u ovoj zemlji ima dosta ljudi koji bi se vrlo rado odrekli svoje nezavidne financijske situacije, barem na 40 dana. Ali, njih nitko ne pita. Nisu dovoljno medijski atraktivni, mislim da je to ispravan termin. Još je više onih koji bi se odrekli plaćanja besmislenih i bezumnih poreza i davanja. Ili čekanja u redu na burzi rada. Ili čekanja na kakav pregled u bolnici, od šest mjeseci pa na više. Ili bilo kakve slične tričarije, koja nam svakodnevno utječe na život.
Nadali smo se da će se već jednom i političari odreći ispraznih retorika i praznih priča, koje nisu jasne ni njima samima, jer su još uvijek mišljenja da pravi političar mora govoriti tako da ga nitko ne razumije.
I kad se podvuče crta, čovjek može samo tužno konstatirati da nam cijela zemlja liči na projekt testiranja nekog novog, revolucionarnog lijeka za duševno oboljele. Nuspojave su nepredvidive i nesagledive.
Kad bi mene netko pitao, čega sam se odrekao ili čega bi se želio odreći, ne bih odmah imao spreman odgovor, ali umjesto odricanja predložio bih jednu zamjenu.
Prošle je godine iz naše zajedničke, sveslavenske prapostojbine, Islamske Republike Iran u svemir uspješno lansiran majmun. Prema službenim priopćenjima, majmun je bio ushićen i počašćen zadatkom koji mu je povjeren, a na rastanku od predsjednika čak je i zaplakao od ganuća. Predložio bih iranskom svemirskom programu da kadrove za daljnje letove regrutira među zagađivačima hrvatskog javnog i društvenog prostora. Siguran sam da među nama nitko ne bi zaplakao od ganuća za nekim stvorovima, a od Iranaca bi bilo vrlo lijepo da nam pošalju svoga kozmonauta kad se spusti na Zemlju. Koliki god majmun bio, mislim da nam štetu veću od dosadašnje ne može napraviti. Naravno, pod uvjetom da astronaut na razmjenu pristane.

Oznake: odricanje

Nitko nema što Hrvat imade

11 travanj 2014


Komparativna prednost je sintagma koju političari koriste kada žele reći nešto pametno. Većina ljudi ionako ne zna što to točno znači, a i mentalitet nam je takav da ćemo političare i druge učene ljude cijeniti ako govore jezikom koji nam je nerazumljiv.
E sad, te i takve komparativne prednosti naša država koristi kako bi ostvarila rast životnog standarda i kvalitete života svih građana, no u konačnici to ne ispadne uvijek tako. Standard i kvaliteta života neupitno i munjevito rastu, to je istina, ali ne svima.
Nekoliko smo tih komparativnih prednosti do sada iskoristili kao malo tko u svijetu. Velike površine kvalitetne i plodne zemlje iskoristili smo i preko 100 %, tako da smo si mogli priuštiti uvoz poljoprivrednih proizvoda čak i iz pustinjskih zemalja, poput Izraela i Egipta, ili stoke iz zemlje beskrajnih ravnica i livada, Austrije.
Pete europske zalihe vode i mnogobrojne rijeke i jezera upregli smo maksimalno u svrhu proizvodnje hrane i energije, pa nam štete od suše svake godine dosežu stotine milijuna kuna, a vratili smo se i dobroj europskoj praksi dobivanja energije iz čistih i obnovljivih izvora, poput ugljena i mazuta. Jest da je praksa iz pretprošlog stoljeća, ali stvar je dobre namjere. Od nedavno su nam dodatni benefiti od vodenog bogatstva i uvoz pitke vode u bocama.
U to sveto trojstvo komparativnih hrvatskih prednosti pred ostatkom Europe i svijeta treba dodati i turističku aktivnost i ponudu. Ona se je također razvila do neslućenih razmjera, pa je tako čak i našem običnom hrvatskom čovjeku jeftinije odletjeti avionom na deset dana na druge kontinente, nego da se odveze 200 kilometara do kojeg našeg otoka.
Hrvatska je u Europi u vrhu i po broju trgovačkih centara na broj stanovnika. Ti trgovački centri onda imaju puno hrane koju ne prodaju i koju moraju uništiti kad joj istekne rok valjanosti, a to uništavanje moraju platiti. Onda su se oni dosjetili da tu hranu doniraju socijalnim ustanovama. No, država im za tu donaciju hoće naplatiti poreze, pa im je onda opet jeftinije hranu baciti ili uništiti. A državi je jeftinije ne uzeti ponuđenu hranu i nahraniti potrebite, nego iz proračuna financirati socijalne programe. To se zove dobro korištenje ponuđenoga, odnosno, s političkog stajališta, umijeće mogućeg.
Maksimalno korištenje velike većine komparativnih prednosti koje Hrvatska ima omogućeno je pozitivnim zakonima i propisima, koje donosi politika, odnosno, političari. Raznih vrsta, oblika i veličina. Zato ta naša fascinacija i opterećenost politikom i političarima nije bez vraga. Političari se svakoga dana na bezbroj načina bave narodom, zato ne treba čuditi kad se narod počne baviti njima, raznim sredstvima, poput snajpera ili jurišne puške AK – 47, kao u prijateljskoj nam Ukrajini. To bi, zapravo, trebala postati pozitivna narodna praksa, kako bi se opet povratila ravnoteža i balans u odnose između ljudi i političara i politike.
No, najveća hrvatska komparativna prednost bi trebalo biti poštivanje i provođenje naših zakona i propisa. Kome niti nakon proteklih događaja nije jasno da je Hrvatska država nastala na kriminalu i korupciji i da je stvarana i modelirana da se lopovi u njoj okoriste, taj ne shvaća koje su nam komparativne prednosti. A na tom su području stvarno ogromne. Kozmičke, može se reći. Jer, kod nas se osuđuju novinari zato što javno iznose istinu o sprezi države i privatnika u kriminalu i pljački državnog, odnosno javnog novca. U Hrvatskoj možete voditi grad, općinu, županiju, političku stranku iz zatvora. I ne smeta nikome ako ste ubili ljude, počinili ratni zločin, ukrali javni novac, prevarili nekoga. Ali, ne možete se zaposliti kao portir, čistačica ili pekar ako nemate potvrdu o nekažnjavanju. Ako takva hrvatska država nije ostvarenje sna svakog probisvijeta i lopine, onda stvarno čovjek ne zna što je !


Oznake: prednosti

Proljeće u mojoj domovini

09 travanj 2014


Proljeće je, vraćaju se laste.
Vanjski dug nam progresivno raste.

Na proplancima šumskim jaglaci su procvjetali.
Strani nam se investitori bez traga razbježali.

Iz šumarka šafran zamamno miriše.
Ministar financija gorko plače i uzdiše.

U svakom se gaju raspjevale ptice.
BDP nam pada nemilice.

Roda spretno na dimnjaku gnijezdo sprema.
Za privredu našu sreće više nema.

Raste suncem milovana trava.
Kreditni nam rejting se srozava.

S pisanicama već i zeko polako nam stiže.
A svakim nam je danom MMF sve bliže i bliže i bliže...

Autor: Zoran M., 3C

Oznake: proljeće

Za svakoga ponešto

07 travanj 2014



Da građani Hrvatske, pučani obični i priprosti, ne bi mislili da vlasti i politika misle samo na sebe. Jer to zaista i nije tako. Istina da su vlasti zauzete raznim svojim poslovima i problemima. Stalno im nestaju novci, kao da ih zubić vile neprestano opsjedaju i odnose lovu ispod jastuka, iz proračuna... Onda malo pretresu džepove pa pronađu neke pare za koje nisu pojma imali da su kod njih. Onda sakri ovo, pa odnesi ono, pa malo tu laži o ovome, pa malo tamo laži o onome. Pa puno laži svima o tome kako znaš što radiš. Naporan je to i stresan posao. Nije lako i onaj tko nije probao ne zna kako je to.
No, kako i dolikuje pravoj narodnoj vlasti, od naroda izabranoj da narodu služi, nađu oni vremena pozabaviti se i narodom. Proljeće nam je stiglo, sve cvate i buja, cvijeće, voće, trava, vanjski dug, proračunski deficit. Tako su i šparoge spremne za branje. I tu se je naša vlast stavila u službu naroda i prirode, isto kao i u slučaju branja gljiva i kestena. Ne smije puk priprosti brati šparoge, kestene i gljive u šumama koje su u vlasništvu države - koja stalno ističe kako su šume zajednička imovina i bogatstvo svih građana Hrvatske – ukoliko državi ne plati određenu sumu novaca. Tek kada ste platili nekome iz neke državne agencije, nekog ureda i ministarstva, tek tada možete u šumu po vrganje.
Tu padaju u vodu priče o zaštiti od devastacije i narušavanja ekološke i još kojekakve ravnoteže. Jer, zakonski u berbu ne smijete ako niste platili. Kad ste platili – udri brate! Ako ne platite i ne berete, propadnu i šparoge i gljive i kesteni. Nema veze, državi je milije da propadnu i istrunu, nego da ih njezini vlastiti građani pojedu. Po onoj staroj domobranskoj: "Ne treba se moja krava oteliti, bitno je da susjedova crkne!"
Takvu brigu o građanima država već duže vrijeme pokazuje i prakticira po pitanju vode, koje su isto "naše" veliko blago i bogatstvo. Kad su te vode toliko naše, probajte ih dovesti iz rijeke, potoka ili jezera do svojega polja, pa ćete vidjeti. Bogatstvo jesu, ali ne svačije, i na kraju ih opet netko mora naplatiti. Još je apsurdnija situacija s lovom ribe u rijekama i potocima. Za što se također mora platiti dozvola. Razumljivo je za ribolov platiti u jezerima ili ribnjacima gdje se vrši poribljavanje. Ali za ribolov na rijeci, koja teče kroz nekoliko država, na primjer? Kome se tu i za što treba platiti dozvola? Jesu li te ribe stigle rijekom do nas na poziv premijera ili ministra? Ako odu rijekom dalje, nizvodno, u drugu državu i nitko ih ne ulovi nikome ništa. Ali ako ih vi samo pokušavate upecati, prvo morate platiti.
Jedno od objašnjenja zašto se mora platiti branje kestena i gljiva ( iznio ga je nekakav direktor nekakve inspekcijske službe za lov na berače kestena, vrganja i ostalih plodova prirode) je još jedna potvrda za kakvu stoku institucije sustava i vlasti drže građane: čovjek je dao usporedbu da ako kupite neki proizvod u trgovini onda morate za njega i platiti, pa tako mora biti i ako uberete gljivu koja je iznikla iz zemlje! Jer je gljiva nikla samo zahvaljujući nevjerojatnim naporima i zalaganjima premijera, resornog ministra i pripadajućih sedamnaest agencija. To je objašnjenje zašto čovjek koji u šumi želi pokupiti otpalo kestenje mora prvo platiti državi za to. Ako kestenje ne pokupi, nikome ništa. S obzirom na nevjerojatne i zadivljujuće intelektualne kapacitete sadašnje vladajuće garniture i njihovu probuđenu nezasitnost i žeđ za parama, ne treba niti sumnjati da će pronaći način kako da se sakupljanje šumskih plodova naplati i vjevericama, puhovima, jazavcima i ostalim beštijama koje su svoje dlakave trbušine naumile puniti mimo nove pravednosti i poštivanja zakona. Koji su isti za sve, i za one koji prave svadbe i kupuju aute na račun naroda, i za one koji prepisuju tuđe diplomske radove, pa tako onda i za one koji traže plastične boce po kontejnerima, sakupljaju šparoge i gljive po šumi ili su pak sami napisali svoj diplomski rad, pa sada čekaju da im se upali zeleno svjetlo za 1600 kuna mjesečno.
Vlasti time šalju puku poruku da brinu i bdiju nad njim neprestano, svjesno i savjesno. Svaki aspekt života i rada koji na bilo kakav način mogu mogu ljudima naplatiti, vlasti će staviti u funkciju punjenja svoje kese. I koliko god se mi građani brinuli za njih i njihovo zdravlje, da im ne strada od silnih briga i posla, brižni i osjetljivi kakvi jesu, uvijek će odvojiti dovoljno vremena da se posvete i puku. Do sada su pronašli vrlo učinkovite načine naplatiti mu vodu koja teče i koja bi tekla bez obzira bilo vlade i puka ili ne bilo, travu koja raste i koja bi rasla bez obzira bilo jednih i drugih ili ne bilo, ribe koje plivaju i plivat će, nesvjesne postoji li kakva razumna vlast u zemlji kroz koju plivaju ili ne postoji. Kako je našu vlast krenulo, slijedeće na redu za prisilnu naplatu nema biti što drugo nego zrak.

Oznake: priroda i društvo

Nomen est omen

03 travanj 2014



S ljetnjim računanjem vremena Vlada RH prelazi i na upotrebu ljetnje nomenklature u području gospodarstva, ekonomije i socijalne djelatnosti. Nazivi koji će se upotrebljavati bit će neformalniji, ležerniji i šaljiviji u odnosu na one do sada, odnosno, u odnosu na trenutnu hrvatsku realnost.
Tako se više neće govoriti o broju nezaposlenih, nego o broju promatrača ptica pjevica.
Ovrhe i deložacije će se od sada nazivati šetnja i ćakulanje.
Pad gospodarske aktivnosti će zamijeniti termin šuštanje trave, a rast stope poreza će se nazivati nicanje prvih gljiva.
Umjesto termina pad BDP-a upotrebljavati će se termin zaron soma, a MMF će se od milja zvati mornar Popaj.
U praksi će to itzgledati ovako:
Dolaskom toplijih dana broj promatrača ptica pjevica u Vukovarsko - srijemskoj županiji porastao je za 7,3 %.
Pripadnici specijalne policije Šibensko - kninske županije odveli su danas na ćakulanje samohranog oca dvoje djece, kako bi mu zahvalili za njegov doprinos u obrani hrvatske države.
Ministar financija je nakon kraće šetnje šumarkom nadomak Zagreba najavio kako će gljive rasti ovisno o vremenu, ali sigurno za 3 % svakoga mjeseca.
Državni zavod za statistiku objavio je kako hrvatski somovi drže europski rekord u dubini trenutnog munjevitog zarona.
Europska komisija prijeti Hrvatskoj slanjem mornara Popaja.

Oznake: Novo vrijeme. nove tehnologije

Nema problema

01 travanj 2014


Nije prepisani diplomski rad drugog čovjeka HDZ-a ništa novo niti neobično na ovim prostorima. Niti prepisani radovi i krivotvorene diplome desetaka drugih pripadnika nove hrvatske aristokracije.
Sad se neki čude ako je takav drugi čovjek te stranke, kakvi su onda ostali. Isti su. Isti je i onaj prvi, i onaj 101. Isti je bio i "prvi hrvatski predsjednik", koji je na svjetlo dana izveo pokret - stranku - danas zločinačku organizaciju. I on je imao 4 razreda pučke škole i dva trgovačke, a nekakav je partijski šumski kurs predstavio kao diplomu za nešto. Onda su ga u tajnosti vodili u Ameriku i Italiju, k nekakvim probisvijetima i švercerima, od kojih su kupljeni doktorati, autentični kao i Casio na Jakuševcu. I tu počinje stvaranje države za dvjesto i nešto kriminalaca, propalica, ubojica, pljačkaša, ratnih i poratnih profitera , koji su se isprofilirali kroz ratno i poratno vrijeme. Diplomirali su na pucanju djeci u potiljak, doktorirali na lijevanju kiseline svezanim ljudima, magistrirali na nošenju novca u kožnim torbama. Onda je došlo neko malo mirnije vrijeme, pa im te diplome više nisu bile od koriste. Svoju taštinu, malograđanštinu i opančarsko-kamenjarski ego više nisu mogli nahraniti materijalnim, sada je red došao na uzdizanje duha. Ako se novcem može kupiti zaista sve, čak i tuđi život, kakav je problem onda kupiti komad papira u kutiji za čips?
Nije bio problem. A ponašanje i u magičnim predstavama pretvorbe i privatizacije, i u ubijanju nepodobnih, i u nošenju torbi s novcem, te, na kraju krajeva, i u plagiranju i krivotvorenju govori o samouvjerenosti stranke i ljudi u njoj i oko nje da će njihovo haračenje potrajati do kraja svijeta i vremena. S obzirom na to koliko ljudi nakon svega podupire skupinu optuženih zločinaca koji nastupaju pod imenom Hrvatska demokratska zajednica, Hrvati ne misle da je to ikada i bio problem.

Oznake: cijeloživotno obrazovanje

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.