Da građani Hrvatske, pučani obični i priprosti, ne bi mislili da vlasti i politika misle samo na sebe. Jer to zaista i nije tako. Istina da su vlasti zauzete raznim svojim poslovima i problemima. Stalno im nestaju novci, kao da ih zubić vile neprestano opsjedaju i odnose lovu ispod jastuka, iz proračuna... Onda malo pretresu džepove pa pronađu neke pare za koje nisu pojma imali da su kod njih. Onda sakri ovo, pa odnesi ono, pa malo tu laži o ovome, pa malo tamo laži o onome. Pa puno laži svima o tome kako znaš što radiš. Naporan je to i stresan posao. Nije lako i onaj tko nije probao ne zna kako je to.
No, kako i dolikuje pravoj narodnoj vlasti, od naroda izabranoj da narodu služi, nađu oni vremena pozabaviti se i narodom. Proljeće nam je stiglo, sve cvate i buja, cvijeće, voće, trava, vanjski dug, proračunski deficit. Tako su i šparoge spremne za branje. I tu se je naša vlast stavila u službu naroda i prirode, isto kao i u slučaju branja gljiva i kestena. Ne smije puk priprosti brati šparoge, kestene i gljive u šumama koje su u vlasništvu države - koja stalno ističe kako su šume zajednička imovina i bogatstvo svih građana Hrvatske – ukoliko državi ne plati određenu sumu novaca. Tek kada ste platili nekome iz neke državne agencije, nekog ureda i ministarstva, tek tada možete u šumu po vrganje.
Tu padaju u vodu priče o zaštiti od devastacije i narušavanja ekološke i još kojekakve ravnoteže. Jer, zakonski u berbu ne smijete ako niste platili. Kad ste platili – udri brate! Ako ne platite i ne berete, propadnu i šparoge i gljive i kesteni. Nema veze, državi je milije da propadnu i istrunu, nego da ih njezini vlastiti građani pojedu. Po onoj staroj domobranskoj: "Ne treba se moja krava oteliti, bitno je da susjedova crkne!"
Takvu brigu o građanima država već duže vrijeme pokazuje i prakticira po pitanju vode, koje su isto "naše" veliko blago i bogatstvo. Kad su te vode toliko naše, probajte ih dovesti iz rijeke, potoka ili jezera do svojega polja, pa ćete vidjeti. Bogatstvo jesu, ali ne svačije, i na kraju ih opet netko mora naplatiti. Još je apsurdnija situacija s lovom ribe u rijekama i potocima. Za što se također mora platiti dozvola. Razumljivo je za ribolov platiti u jezerima ili ribnjacima gdje se vrši poribljavanje. Ali za ribolov na rijeci, koja teče kroz nekoliko država, na primjer? Kome se tu i za što treba platiti dozvola? Jesu li te ribe stigle rijekom do nas na poziv premijera ili ministra? Ako odu rijekom dalje, nizvodno, u drugu državu i nitko ih ne ulovi nikome ništa. Ali ako ih vi samo pokušavate upecati, prvo morate platiti.
Jedno od objašnjenja zašto se mora platiti branje kestena i gljiva ( iznio ga je nekakav direktor nekakve inspekcijske službe za lov na berače kestena, vrganja i ostalih plodova prirode) je još jedna potvrda za kakvu stoku institucije sustava i vlasti drže građane: čovjek je dao usporedbu da ako kupite neki proizvod u trgovini onda morate za njega i platiti, pa tako mora biti i ako uberete gljivu koja je iznikla iz zemlje! Jer je gljiva nikla samo zahvaljujući nevjerojatnim naporima i zalaganjima premijera, resornog ministra i pripadajućih sedamnaest agencija. To je objašnjenje zašto čovjek koji u šumi želi pokupiti otpalo kestenje mora prvo platiti državi za to. Ako kestenje ne pokupi, nikome ništa. S obzirom na nevjerojatne i zadivljujuće intelektualne kapacitete sadašnje vladajuće garniture i njihovu probuđenu nezasitnost i žeđ za parama, ne treba niti sumnjati da će pronaći način kako da se sakupljanje šumskih plodova naplati i vjevericama, puhovima, jazavcima i ostalim beštijama koje su svoje dlakave trbušine naumile puniti mimo nove pravednosti i poštivanja zakona. Koji su isti za sve, i za one koji prave svadbe i kupuju aute na račun naroda, i za one koji prepisuju tuđe diplomske radove, pa tako onda i za one koji traže plastične boce po kontejnerima, sakupljaju šparoge i gljive po šumi ili su pak sami napisali svoj diplomski rad, pa sada čekaju da im se upali zeleno svjetlo za 1600 kuna mjesečno.
Vlasti time šalju puku poruku da brinu i bdiju nad njim neprestano, svjesno i savjesno. Svaki aspekt života i rada koji na bilo kakav način mogu mogu ljudima naplatiti, vlasti će staviti u funkciju punjenja svoje kese. I koliko god se mi građani brinuli za njih i njihovo zdravlje, da im ne strada od silnih briga i posla, brižni i osjetljivi kakvi jesu, uvijek će odvojiti dovoljno vremena da se posvete i puku. Do sada su pronašli vrlo učinkovite načine naplatiti mu vodu koja teče i koja bi tekla bez obzira bilo vlade i puka ili ne bilo, travu koja raste i koja bi rasla bez obzira bilo jednih i drugih ili ne bilo, ribe koje plivaju i plivat će, nesvjesne postoji li kakva razumna vlast u zemlji kroz koju plivaju ili ne postoji. Kako je našu vlast krenulo, slijedeće na redu za prisilnu naplatu nema biti što drugo nego zrak.
Oznake: priroda i društvo
